Odnos Angele prema izbjeglicama mogao bi negativno utjecati na šanse njene stranke da pobijedi na sljedećim izborima, jer će glasači, prije svega iz nižih slojeva, glasati za nekog drugog iz čiste frustracije, kaže u intervjuu za Sputnjik dr Hubertus Hoffman

Njemačkoj kancelarki kod kuće baš ne cvjetaju ruže. Glasači u Njemačkoj, naime, sve više sumnjaju u sposobnost njezine vlade da izađe na kraj s izbjegličkom krizom.

U ekskluzivnom intervjuu za Sputnik, dr Hubertus Hoffman, osnivač online-političkog magazina “Globala”, ocjenjuje da je Merkel u Njemačkoj do sada uživala ogromnu popularnost zbog svog pragmatičnog i sustavnog pristupa rješavanju problema. Ali, kaže on, to se promijenilo.

“Nijemaca ima 81 milijun, ali mislim da 80 milijuna više ne razumije Merkelovu. To što ona radi više nisu rješenja. Ja se osobno brinem o sedam izbjeglica ovdje u Njemačkoj, dobro poznajem situaciju, ali ovo što se sada događa je stvarno previše. Maksimum koji Njemačka može apsorbirati je 200 do 250 tisuća ljudi godišnje.

Prema službenim statistikama, više od milijun migranata stiglo je samo tijekom 2015. godine, a još oko 400 tisuća nije registrirano i boravi u zemlji ilegalno. To je neizdrživo. U Njemačkoj nema dovoljno posla, nema ni smještaja za sve koji žele doći”, kaže Hoffman za Sputnjik.

Dr Hoffman kaže da je izbjeglička kriza ujedno i jedan od najopasnijih političkih momenata, i tema oko koje će se “lomiti koplja” na sljedećim parlamentarnim izborima.

“Angela Merkel je izgubila kontakt s realnošću, a to je uvijek vrlo opasno. To je tipična greška ljudi koji postanu previše moćni.”

U današnjoj Njemačkoj, svatko tko misli drugačije i proba da to mišljenje javno iskaže, biva protjeran. Pritisak na druge države da apsorbiraju što veći broj izbjeglica je suprotan demokratskim načelima na kojima počiva Eurposka unija. Ako ih neće primiti, mi to moramo prihvatiti.

Odnos Merkelove prema izbjeglicama mogao bi negativno utjecati na šanse njene partije da pobijedi na sljedećim izborima, jer će glasači, prije svega iz nižih slojeva, glasati za nekog drugog iz čiste frustracije”, smatra Hofman.

On dodaje i da je činjenično stanje da je Europa preplavljena izbjeglicama koje – osim vrlo mladih, dakle djevojaka i mladića mlađih od 15 godina – vjerojatno nikada neće uspjeti postići pun stupanj integracije u europska društva. A korijen problema leži – u Turskoj.

“Turska je ogroman problem. U Bodrumu policija ne sprečava krijumčare ljudi – svi do jednog su podmićeni. Cijeli sustav je truo, raspada se od korupcije. Sjetite se, Ankara je prvo tražila tri milijarde eura pomoći od Europske unije, poslije je to poraslo na šest milijardi …

Zamislite koliko tog novca ide u džepove političara? Dvije tisuće eura od svakog izbjeglog Sirijca, pa koliko onda tu uzme svaki policajac, carinik, agent tajne službe? Nitko se ne usuđuje otvoreno kaže do koje mjere je sustav u Turskoj truo! To je ono što se mora promijeniti “, kaže Hoffman.

Na pitanje kako bi, po njegovom mišljenju, trebalo rješavati izbjegličku krizu, dr Hoffman “poteže” ne naročito umjerene metode.

“Mislim da je za početak neophodno hermetički zatvoriti granicu i spriječiti te ljude da napuštaju Tursku. Oni su tamo sigurni. Životi im nisu ugroženi. Neka budu tamo. Potom trebaju tragati za političkim rješenjem za Siriju i druge zemlje, kako bi se svi oni vratili svojim kućama.

To je ujedno i područje u kojem bi Rusija i Turska mogle imati pozitivnu interakciju i to bi za Rusiju moglo biti vrlo zanimljivo jer, bar prema podacima koje ja imam, Rusija bi već 2050. godine mogla postati zemlja s većinski muslimanskim stanovništvom.

A to je problem kojem bi trebalo pristupiti s pozitivne strane, i mislim da bi Turska tu mogla puno pomoći Rusiji”, kaže na kraju ekskluzivnog intervjua za Sputnjik dr. Hubertus Hoffman, osnivača online-političkog magazina “Globala “.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Ako mislite da je najčudnija stvar u vezi Rusije to koliko votke mogu popiti Rusi, daleko ste od istine

Rusija je zemlja koje ne prestaje fascinirati. Iako gotovo da nema dana da ne čujemo nešto o njezinom predsjedniku, postoji mnoštvo činjenica koje vjerojatno ne znate, a mogle bi vas itekako iznenaditi…

#1. Hitler je planirao napraviti veliku slavljeničku proslavu u hotelu Astoria u Sankt-Peterburgu, jednom kad osvoji grad.

#2. Njihov najveći muzej – Ermitaž – koji se također nalazi u Sankt-Peterburgu, dom je 70-ak mačaka koji ga čuvaju od glodavaca.

#3. Subotnik je dan kad građani volonterski izlaze na ulice i čiste grad. Počelo je nakon revolucije, no održava se i danas.

#4. Ime Crvenog trga nema veze s komunizmom, nego potječe od riječi “krasni”.

#5. Led koji visi s oluka u Moskvi zimi je tako velik da su pločnici ograđeni kako ne bi ubili ljude ako im padnu na glavu.

#6. U moskovskom metrou postoji brončana skulptura psa sa sjajnim nosom, a njegov nos se sjaji zato što ga ljudi redovito dodiruju za sreću.

#7. No to nije jedini kip psa u Rusiji, postoji i spomenik Lajki – psu koji je lansiran u svemir 1957. godine.

#8. Tradicionalni specijalitet je juha od pilećih nogu.

#9. Rusi vole garderobe. Nemojte očekivati da ćete daleko stići u restoranu, baru, muzeju ili galeriji prije nego vam netko kaže da ostavite kaput ili torbu u garderobi. Najbolje garderobe učinkovito vode čitave ekipe babuška.

#10. Stvar je pristojnog ponašanja pokloniti nekome cvijeće, no buket mora biti neparnog broja. Jedino ako idete na sprovod mora biti parnog broja.

#11. U Sankt-Peterburgu se blizu mosta koji vodi prema Petropavlovskoj tvrđavi nalazi kip zeca kojim je obilježen velik broj zečeva koji su nekoć živjeli na otoku. Mnogi ga, za sreću, gađaju kovanicama.

#12. Kad napustite glavni grad, primijetit ćete da su automobili sve manji, a frizure sve luđe.

#13. Rusi su na četvrtom mjestu kao najveći pijanci na svijetu, nakon Bjelorusa, Moldavaca i Litvanaca.

#14. Riječ votka dolazi od riječi voda.

#15. Očekivani životni vijek muškaraca je 63 godine, tj. niže nego u Sjevernoj Koreji ili Iraku. Ruskinje, s druge strane, dožive 75, bez problema.

#16. Otok Itigran je dom Aleje kostiju kitova, u kojoj su pažljivo razmješteni kosti ovih divovskih sisavaca.

#17. Moskovska podzemna željeznica, prema mišljenju mnogih, najljepša je na svijetu.

#18. Navodno postoji i jedan tajni sustav metroa – Metro-2, koji povezuje nekoliko vojnih bunkera.

#19. Rusi smatraju da se sve može ukiseliti: krastavci, cikla, pa i bivši vođe.

#20. I u Moskvi se nalaze popularna drveća od lokota, tj. mjesta na kojem parovi ostavljaju lokote kako bi dokazali međusobnu ljubav.

#21. U Muzeju koji se nalazi ispod spomenika Herojskim braniteljima Lenjingrada, jedini zvuk kojeg možete čuti jest kucanje metronoma – što je zvuk kojeg je puštala lokalna radio stanica tijekom opsade grada, kako bi stanovnici znali da je grad i dalje živ.

#22. Smatra se da ste slabić ako pokrijete uši šubarom dok je temperatura iznad -20 stupnjeva Celzijusa.

#23. U Moskvi su tolike prometne gužve da bogataši ponekad unajmljuju lažna kola hitne pomoći kako bi brže došli na željenu lokaciju.

#24. Park palih spomenika u Moskvi pun je neželjenih sovjetskih kipova, ali i suvremenih djela.

#25. U Rusiji je oko 11 milijuna više žena nego muškaraca.

#26. Procjenjuje se da 50 posto policije uzima mito.

#27. U Moskvi postoji restoran u kojem rade samo blizanci.

#28. Nemaju samo tundre i tajge, možete i planinariti po vulkanima.

#29. Na mnogim turističkim lokacijama ćete platiti puno više zato što ste stranci.

#30. Postnik Jakovljev je osoba najpoznatija po radu na katedrali sv. Vasilija Blaženog u Moskvi, a prema legendi ga je nakon dovršenja katedrale Ivan Grozni oslijepio kako više nikad ne bi mogao izgraditi nešto tako veličanstveno.

#31. Rusija ima više vremenskih zona od bilo koje druge zemlje na svijetu, točnije njih čak 11.

#32. Iako su se stvari popravile, ruska policija je i dalje poznata po lovu na strance zbog navodnih “administrativnih pogrešaka”, pa je preporučljivo da uvijek nosite dokumente sa sobom.

#33. Jedan od najvećih misterija Drugog svjetskog rata je sudbina Jantarne sobe iz Katarinine palače blizu Sankt-Peterburga – uređene s jantarnim pločama i zlatnim listićima koju se nacisti opljačkali i odnijeli na rekonstrukciju u Königsberg, iako je nakon toga nestala.

#34. Otok Olkon – najveći na Bajkalskom jezeru – središte je šamanskog kamenja.

#35. Zapadni vođe nisu dobrodošli u Duty Free Shop u bar jednoj zračnoj luci.

#36. U Bijeloj blagavaonici u Ermitaž palači nalazi se sat koji je zaustavljen 25. listopada 1917. godine, u 2:10, kad su boljševici uhitili privremenu vladu Kerenski, što je trenutak kad je u Rusiji zavladao komunizam.

#37. Mihail Gorbačov snimio je album romantičnih balada. A Putin ima DVD s judo vježbama.

#38. Tijekom kratkog razdoblja 1990-ih godina, Pepsi je imala jednu od najvećih podmorskih flota na svijetu zahvaljujući sporazumu s Rusijom.

#39. Možete doći u posjet i bez vize, ako se povezete trajektom iz Helsinkija.

#40. U Rusiji se nalazi jedno od najstrašnijih mjesta za šetnju: 439-metara dug zračni most, u Sočiju.

#41. U Sankt-Peterburgu se nalazi plaža za koju se vjeruje da ima terapeutski učinak zahvaljujući ledenoj vodi, pa se ondje mnogi kupaju po zimi.

#42. Vasiljevski otok u Sankt-Peterburgu nudi čitav niz bizarnih atrakcija, uključujući i dvije egipatske sfinge iz 15. stoljeća, te muzej bioloških čudesa, u kojem možete vidjeti kostur i srce divovskog sluge Petra Velikog.

#43. 1800 skijaša i boardera ove se godine u bikinima spustilo na jednom skijalištu kako bi ušli u Guinnessovu knjigu rekorda.

#44. Postoji ambiciozan plan da se izgradi super autocesta koja bi povezala Atlantik i Pacifik.

#45. Najdulja europska rijeka, Volga, duga je 3690 km i ima više od 200 pritoka, koji ukupno tvore 357.000 km vode.

#46. Ruski gulazi bi uskoro trebali biti pretvoreni u turističke kampove, kako bi se privukli posjetitelji u izolirane sibirske krajeve.

#47. Rusija je dom najhladnijeg naseljenog mjesta na svijetu – Ojmjakona – u kojem je u veljači 1933. godine zabilježena temperatura od -67.7 stupnjeva Celzijusa.

#48. Rusi su jednom izgradili kružni ratni brod.

#49. 1908. godine ruska olimpijska ekipa je kasnila 12 dana u London jer su se još služili julijanskim kalendarom.

#50. Postoji lanac ruskih kafića – Ziferblat – u kojima je sve besplatno, a plaćate ovisno o tome koliko dugo ste se zadržali u njima. U Londonu se otvorila njihova podružnica prošle godine, a postoji i u Ljubljani.

#51. Karačajsko jezero je toliko radioaktivno (jer se u njega baca nuklearni otpad), da bi vas sat vremena stajanja pored njega gotovo sigurno ubilo, piše Telegraph.

#52. Jedan muzej u Sankt-Peterburgu ima kao dio stalnog postava nešto za što tvrde da je odsječeni penis Rasputina u staklenki, iako stručnjaci sumnjaju da je to istina.
 
(express.com/uredio:NSP)

BP (British Petroleum) je platio rekordnih 20 milijardi $ za podmirenje preostalih građanskih tužbi koje se odnose na „Deepwater Horizon“ katastrofu (4 milijarde dolara odšteta po prethodnim tužbama), a i Volkswagen se suočava sa daljnjim tužbama glede prakse izbjegavanja propisanih standarda emisije štetnih plinova.

I drugi proizvođači su dostigli neslavne vrhunce koji su rezultirali velikim kaznama za sigurnosne prekršaje. Primjerice, General Motors s 900 milijuna dolara novčane kazne s ciljem odgađanja kaznenog progona. U nizu kažnjenih globama se našao i japanski proizvođač zračnih jastuka Takata koji je platio 200 milijuna dolara, a tu su i kazne od 105 milijuna dolara Fiat Chrysleru i 70 milijuna koje je platila Honda.

Najveće banke i dalje plaćaju velike kazne za rješavanje raznih pravnih zavrzlama, stoga je jasno kako je praksa plaćanja kazni isplativija od etičnog poslovanja, ako pretpostavimo da takvo što još uvijek postoji u korporativnom miljeu. Pet banaka (Citigroup, J.P. Morgan Chase, Barclays, Royal Bank of Scotland i UBS) moraju platiti ukupno 2,5 milijarde dolara Ministarstvu pravosuđa i 1,8 milijardi dolara Federalnim rezervama u vezi s optužbama zbog urote u manipulacijama deviznim tržištem. Slučaj je odradilo američko Ministarstvo pravosuđa (Department of Justice), no neobičan je po tome što su banke priznale krivnju, a u konačnici ostaje “neobjašnjeno” kako optužujuća presuda nije omelo njihovo uobičajeno poslovanje.

Anadarko Petroleum je pristao platiti više od 5 milijardi dolara kazne kako bi se riješio optužbi zbog nelegalnog odlaganja toksičnog otpada.

U drugom velikom slučaju zagađivanja okoliša, tvrtka za proizvodnju umjetnih gnojiva Mozaik pristaje na nagodbu oko optužbi za opasne radnje odlaganja otpada u osam objekata i to na način da osniva zakladu „tešku“ 630 milijuna dolara, te troši daljnjih 170 milijuna na projekte ublažavanja nastalih šteta.

Ovi primjeri su, kao i brojni drugi, od kojih su tek neki navedeni u daljnjem tekstu, pobrojani uz pomoć nove baze podataka Tracker, koja prati ponašanje korporacija. Taj istraživački projekt je pokrenut ove godine, a trenutno pokriva pitanja okoliša, zdravlja i sigurnosti u slučajevima iz 13 američkih saveznih agencija, a u 2016. godini će proširiti djelovanje i na sve ostale kategorije prekršaja:

#1. Financijske prijevare – Zavod za financijsku zaštitu potrošača je kaznio Citibanku sa 700 milijuna dolara kazne za zavaravajuću marketinšku kampanju oko kreditnih kartica.

#2. Varanje štediša – Građanska banka je kažnjena s 18,5 milijuna dolara od strane CFPB-a, jer je zadržala razliku u novcu koja je nastala pogrešnim ispunjavanjem slipova od strane građana, klijenata te banke.

#3. Varanje potrošača – Istraga provedena u New Yorku je otkrila kako Whole Foods vara građane time što na zapakiranim proizvodima navodi težinu veću od stvarne, što je rezultiralo grubo napuhanim cijenama proizvoda.

#4. Kontaminacija hrane – Novčane kazne u području sigurnosti hrane su prerijetke, no, podružnica tvrtke ConAgra je ipak kažnjena globom u iznosu od 11,2 milijuna dolara za distribuciju salmonelom zaraženog kikiriki maslaca.

#5. Krivotvorenje lijekova – Johnson & Johnsonova podružnica McNeill-PPC je priznala krivnju u vezi optužbi za prodaju krivotvorenih lijekova za djecu, te su platili 25 milijuna dolara kazne. Radi se o lijekovima u slobodnoj prodaji za koje nije potreban recept liječnika. Ne spominje se koliko je djece pretrpjelo štetu zbog korištenja lažnih lijekova.

#6. Ilegalni marketing – Sanofi, podružnica tvrtke Genzyme je postigla dogovor s državnim tužiteljstvom po pitanju optužnice koja ih je teretila za neistinitu promociju Seprafilm uređaja koji nisu odobreni od strane Agencije za sigurnost hrane i lijekova (Food and Drug Administration). Platili su 32,6 milijuna dolara kazne i time se riješili daljnjeg kaznenog progona.

#7. Neprijavljivanje sigurnosnih nedostataka – U vrhu liste tvrtki koje ove godine nisu prijavile sigurnosne nedostatke, prema Komisiji za zaštitu potrošača i sigurnost proizvoda, su General Electric (3,5 milijuna dolara kazne), Ured Depot (3,4 milijuna kazne) i LG Electronics (1,8 milijuna).

#8. Sigurnost na radu – Tvrtka Bumble Bee pristaje platiti 6 milijuna dolara kazne zbog optužnice koja ih je teretila za namjerne teške prekršaje zanemarivanja sigurnosnih mjera, koje su dovele do smrti radnika koji je ostao zarobljen u industrijskoj peći spomenute tvrtke u južnoj Kaliforniji.

#9. Povrede sankcija – Deutsche Bank je kažnjena sa 258 milijuna dolara za prekršaje vezane uz transakcije sa zemljama poput Irana i Sirije, koje su pod američkim sankcijama.

#10. Onečišćenja zraka – Proizvođač stakla, Guardian Industries, prekršivši odredbu Zakona o čistom zraku prisiljen je potrošiti 70 millijuna dolara na nove uređaje za kontrolu štetnih emisija.

#11. Zagađenje mora – Talijanska tvrtka Carbofin je kažnjena s 2,75 milijuna dolara za kazneno djelo krivotvorenja svoje evidencije, kojom je pokušala prikriti činjenicu da je pomoću uređaja poznatog kao “čarobna cijev” prikupila mulj, otpadna i kontaminirana ulja i otpadne vode, te ih ispustila direktno u more bez korištenja pročišćivača.

#12. Klima – Odvjetnik iz New Yorka istražuje je li Exxon Mobil namjerno obmanjivao dioničare i javnost o rizicima klimatskih promjena.

#13. Lažna potraživanja – Millennium Health pristaje platiti 256 milijuna dolara nagodbe u tužbi zbog naplaćenih nepotrebnih ili nepostojećih testova Medicareu, Medicaidu i drugim saveznim zdravstvenim programima.

#14. Ilegalno lobiranje – Lockheed Martin je platio 4,7 milijuna kazne po optužbi da je nezakonito koristio državni novac u svrhu lobiranja kod saveznih službenika za produženje ugovora laboratoriju za nuklearno oružje Sandia.

#15. Fiksiranje cijena – Američko Ministarstvo pravosuđa je optužilo njemačkog proizvođača automobilskih dijelova Roberta Boscha za urotu oko prepravljanja cijena. Nakon što je priznao krivnju, kažnjen je globom od 57,8 milijuna dolara.

#16. Mito i korupcija – Goodyear Tire & Rubber plaća globu u iznosu od 16 milijuna, nakon što ih je Povjerenstvo za sigurnost i vrijednosne papire optužilo za davanje mita kako bi nastavili s prodajom svojih proizvoda u Keniji i Angoli.

#17. Krađa plaća – Oilfield services company Halliburton plaća 18 milijuna dolara kazne zbog nepropisno kategoriziranih preko 1000 zaposlenika kojima su uskratili platiti prekovremeni rad.

Mnoge korporacije su sudionici u teškim kršenjima ljudskih prava i onečišćenju okoliša. Politika globalne ekonomije i slobodnog tržišta koju predvode velike korporacije otežava kontrolu načina njihovog poslovanja, a same korporacije su sve spretnije i inovativnije u zataškavanju vlastitih zlodjela, gotovo da postaju „nedodirljive“. Gore spomenute tvrtke i djela za koja su kažnjene su tek kap u moru, dok daleko veća zla koja proizvedu opstaju i ostaju nekažnjena. Ponovimo, praksa plaćanja kazni ostaje i nadalje daleko isplativija od etičnog poslovanja.

Da korporativni zločini nisu nikakva novost, valja spomenuti i one koji se desetljećima neometano odvijaju pred očima cijelog svijeta.

Primjer 1 – Ahava

Nakon arapsko-izraelskog rata 1948. godine, Palestina je podijeljena u tri dijela, Izrael uzima 77% područja, Pojas Gaze i Zapadnu obalu. To je rat koji traje 65 godina. Stotine tisuća autohtonih Palestinaca su izbjegli i prisiljeni pronaći domove u susjednim zemljama, Gazi i na Zapadnoj obali.

Ujedinjeni narodi su osudili izraelsku okupaciju palestinskih teritorija Rezolucijom 242 u kojoj stoji kako je “nedopustivo stjecanje teritorija silom”. Međutim, izraelska naselja su na prostorima suverene palestinske države, tako i naselje Mitzpe Shalem, zasnovano 1970. na okupiranom zemljištu, gdje je smještena i Ahava, kozmetička tvrtka koja koristi blatom bogatim mineralima iz Mrtvog mora u proizvodnji preparata za njegu kože. Blato iz Mrtvog mora već godinama donosi ogromne prihode kompaniji Ahava, izraelskom naselju Mitzpe Shalem i svim dioničarima poput Gaon Holdingsa i Shamrock Holdingsa od 1988. do danas.

U međuvremenu, Palestincima je onemogućeno uživati ​​ekonomsku korist plodova zemlje koja im je oduzeta. Slijedom toga se poslovanje te tvrtke slobodno može okarakterizirati kao „okupacijsko profiterstvo“ i predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava.

Primjer 2 – Bayer

Njemačka kemijska i farmaceutska kompanija koja, između ostaloga, proizvodi ubojite pesticide koji teško remete eko sustav i održavaju monopol nad cijenama lijekova. Biotehnologija kojom se koriste proizvodi visoke vrijednosti polimera. Bayer je, kao i većina velikih korporacija, usmjeren isključivo na profit i dosljedni su u odbijanju priznanja šteta koje uzrokuju aktivnosti tvrtke.

Pesticidi iz njihovih proizvodnih pogona teško oštećuju ljudsko zdravlje, a utječu i na populaciju pčela. Pčele oprašuju 30% prehrambenih usjeva i 90% divljih biljaka. Ove biljke ovise o pčelama koje ih oprašuju, a ljudi ovise o usjevima za opskrbu hranom. U travnju 2013. godine je EU zabranila većinu neonikotidnih pesticida , ali oni se još uvijek koriste u Sjedinjenim Američkim Državama. Bayer je podnio tužbu protiv EU odmah nakon zabrane tih pesticida. Kao i druge velike farmaceutske tvrtke, Bayer kontrolom cijena onemogućava široj populaciji pristup potrebnim lijekovima.

Kako je spomenuto na početku ovog članka, korporativna elita je doista spretna u izvrtanju činjenica, pa Bayer na ročištu održanom u travnju 2014. iznosi tezu kako njihovi pesticidi ne predstavljaju opasnost za pčele, već je za sve kriva grinja Varroa.

Korporacija se služi taktikama koje uključuju cijeli spektar aktivnosti, od PR-a, preko financiranja ili kupnje znanstvenika kojima je domaća zadaća dokazati kako tvrtka brine o pčelama, a krivnju prebacuju na poljoprivrednike. Nedavno je Bayer objavio knjigu za djecu s pričama o pčelama koje su bolesne jer su ih napale Varroa grinje, a Bayer u konačnici briljira u ulozi spasitelja koji ima lijek za bolesne pčelice.

Znanstvena istraživanja su dokazala štetnost spomenutih pesticida i po zdravlje ljudi, posebice na razvoj mozga.

Nadalje, ta tvrtka uporno nastoji omesti proizvodnju generičkih lijekova primjerice u Indiji, a koji bi mogli biti prodavani po daleko povoljnijim cijenama, te samim time dostupni svima. Marijn Dekkers, direktor Bayera je izjavio kako „Bayer proizvodi lijekove za „zapadne pacijente“ koji ih mogu platiti.“

Spomenimo da je Dekkers član Upravnog odbora General Electric u SAD-u. Predsjednik je njemačke grupacije kemijske industrije (VCI) sa sjedištem u Frankfurtu, te potpredsjednik Federacije njemačke industrije (BDI) iz Berlina. Dekkers je također član poslovnog vijeća i poslovnog okruglog stola, dvije američke udruge poslovnih lidera i izvršnih direktora.

Indijske tvrtke mogu proizvesti generičku verziju lijeka protiv raka za 200 dolara mjesečno, a Bayer prodaje brendiranu verziju lijeka Nexavar za 8000 dolara mjesečno.

Pokretanjem pravnih akcija protiv manjih indijskih tvrtki za proizvodnju generičkih lijekova Bayer pokušava monopolizirati cijene lijekova. Njemačka kompanija tvrdi kako radi na podmirivanju globalnih zdravstvenih potreba, ali je u stvarnosti usmjerena isključivo na vlastiti profit. Bayer visokim cijenama milijunima ljudi onemogućava pristup lijekovima.

Primjer 3 – The Hershey Company

Proizvođač Kit-Kat-a iskorištava i zlorabi prava radnika u svojim tvorničkim pogonima smještenim u zapadnoj Africi. Njihove čokolade ovise o jeftinoj radnoj snazi i prisilnom radu djece na farmama kakaa diljem Obale Bjelokosti koja proizvodi 40% svjetske ponude kakaa za industriju. Prema američkom Ministarstvu rada (Department of Labor), zapadnoafričke kakao farme zapošljavaju djecu od 12 do 14 godina, koja su dovedena, često i prisilno, iz susjednih zemalja.

Radi se o siromašnim regijama u kojima cijele zajednice u potpunosti ovise o prihodima od rada u industriji kakaa, te su prisiljeni pristati na krajnje neadekvatne uvjete rada, što tvrtke poput The Hershey Company beskrupulozno koriste.

Primjer 4 – Investicijska banka HSBC

HSBC je vodeća globalna banka, prvenstveno orijentirana na investicijsko bankarstvo. Podrijetlom je iz Velike Britanije, a posluje u više od 85 zemalja svijeta. HSBC financira i proizvodnju palminog ulja, a ujedno je i dioničar u tvrtkama poput Sime Darby i Wilmar International. HSBC-ova financijska aktivnost uzrokuje teška kršenja ljudskih prava u Maleziji, Indoneziji, Liberiji, Ugandi i drugdje, a te zemlje istodobno trpe teška zagađenja okoliša.

Proizvodnja, primjerice, palminog ulja u lokalnim tvornicama se odvija na krajnje neodgovoran način, a lokalno stanovništvo biva silom protjerano iz domova, sa svoje zemlje na kojoj su živjeli i radili godinama, te su tako lišeni hrane i sredstava za život.

HSBC je u više navrata optužen za pranje novca i druge kriminalne aktivnosti, no kako se čini, ta je banka prevelika da bi joj se ozbiljno sudilo.

Banka i rukovoditelji uključeni u kriminalne radnje pranja novca dobivaju imunitet i dalje ostaju na čelu te korporacije. Kažnjeni su s 1,9 milijardi dolara, koliko HSBC zaradi u svega mjesec dana poslovanja. Poslovanje se neometano nastavlja.

Suviše je ovakvih, pa i puno gorih primjera kriminalnog poslovanja velikih korporacija da bi ih se pobrojalo u samo jednom članku. Na crnoj listi su mnogi drugi: Ralph Lauren, McDonalds, KBR (KELLOGG, BROWN, AND ROOT), Glencore Xstrata, Ghirardelli Chocolate Company, FORD MOTOR COMPANY, FIFA, DYNCORP/CSC, COCA-COLA, Chevron, Century International Arms, CATERPILLAR, Blackwater International (Xe Services), Barrick Gold, Bank of America, Alpha Natural Resources, Wal-Mart, te mnoge druge iz te povlaštene skupine nedodirljivih.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Najveće priznanje 21. stoljeća koji je izgovorio “filantrop” David Rockefeller, bankar i poduzetnik, židov iz Amerike. Izjave Rockefellera su zapravo povijesne činjenice koje više ili manje svi znamo … (veliki intervju za turski haberiumturk.com)

“Turci su se dugi niz godina borili protiv komunizma. 1950. godine u Turskoj je na vlast, zahvaljujući našoj pomoći, došao premijer Adnan Menderes. Zapravo, na samom početku Menderes je s nama uspostavio vrlo dobar dijalog. Zauzvrat, pomoć koju smo mu dali tijekom izborne kampanje uzimao je redovito zaduženje zvano Marshall i ulagao u određene investicije u državi.”

Ali, on je tako neplanski ulagao posuđeni novac, pa, kada dođe dan naplate, umjesto da plati dug on bi bio primoran da se ponovno zadužuje, i tako svaki put iznova. Zauzvrat, mi smo od njega tražili da dozvoli ulazak stranog kapitala i da našim firmam dodijeli posebne koncesije i povlastice, drugim riječima tražili smo od Menderesa prihvatiti slične programe koji su doveli do kapitulacije Osmanskog carstva na što nam je odgovorio da to nikada neće prihvatiti i počeo se udaljavati od nas.

Mada nismo htjeli, ali ipak smo organizirali državni udar i u tom naletu Menderes je zajedno sa svojim radnim kolegama pogubljen. Od te skupine preživio je samo Celal (Dželal) Bajar, zato što je bio mason i zato što je Papa Roncalli (John XXIII) tako zahtijevao.

Državni udar 1980 napravljen je po našem računu

Državni udar 1980., koji se desio u Turskoj, napravljen je po našem naređenju. U to vrijeme na vlast su dolazili čas ljevičari, čas desničari i oni su vodili državnu ekonomsku politiku onako kako smo mi htjeli. Međutim, američko i europsko razvijeno tržište se zasitilo i mi smo došli u poziciju da ne možemo prodati dovoljno robe. Na sve ovo mi smo i nad Turcima, kao i drugim zemljama trećeg svijeta, dakle nerazvijenim zemljama, počeli s primjenom našeg plana i od njih smo tražili takozvanu slobodnu trgovinu i slobodan uvoz roba. Naizgled su prihvatili naš prijedlog, ali u stvarnosti su razvlačili s konkretnim koracima.

Na tisuće mladih Turaka dalo je živote za lažne ideologije

Na kraju ovaj problem smo riješili na nama poznat način, rješili smo to po principu Ordo Ab Chaos (divide et impera). Dakle, prvo stvorimo kaos, a onda uspostavimo red. Naši provokatori započeli su sukob između desničarske i ljevičarske ideologije. Zapravo, nakon što smo prividno odobrili rat na Cipru, uveli smo embargo tako je narodu prelila kap strpljenja, država je zapala u krizu i nije se pošteno moglo kupiti ulja i soli.

I dok su se profiteri i trgovci na crno bogatili narod je zapao u veliku bijedu. Tako da provokatori koje smo poslali nisu imali težak zadatak da zavade narod. Narod se podijelio na desničare i ljevičare i započeli su sukobi. Nemiri su se u tolikoj mjeri proširili da je svakim danom na ulicama ginulo 50-60 ljudi u međusobnim sukobima. Cijela država živjela je u strahu od terorizma. Uveden je policijski sat i ljudi nisu smjeli navečer izlaziti vani.

U svakom trenu neki luđak te mogao uzeti na nišan i ubiti. Na tisuće mladih Turaka dalo je život za lažnu ideologiju. Vlast se mijenjala kao na traci, ali nitko od njih nije mogao zaustaviti nemire. Nakon toga, desio se državni udar i nemiri su kao rukom odneseni. Jadni narod je vidio spas u ovom uspješno urađenom udaru. Zato što je došao kraj teroru i spokoj se vratio u državu. Zapravo, zadatak naših provokatora je zvaršen i oni su maknuti sa scene. Igra koju smo ovdje igrali jeste, zapravo, dovesti narod u bezizlaznu situaciju iu beznađe te im ponuditi “spasioca”, nakon toga taj spasioc što god da uradi narod će to objeručke prihvatiti.

Özal je na naš zahtjev kapije širom otvorio

Vojna vlast je još neko vrijeme vodila državu i predala je vlast osobi koju smo im mi predložili. Ta osoba bio je Turgut Özal. Özal je točno onako kako smo zahtijevali širom otvorio državne kapije. Naše firme su poput vukova navalile na ovo nevino tržište. Prvo su s niskim cijenama potukli domaću konkurenciju. Država se vrlo brzo napunila američkim i europskim proizvodima. I dok su naše industrijske tvrtke trošile zadnje zalihe da bi država uspjela namiriti uvoz, naše financijske tvrtke (banke) polako su uvlačile državu u dužnički krevet s visokim kamatnim stopama.

Na ovaj naćin, mi smo 80-tih godina, skoro sve države u razvoju, s ovim projektom ugušili. Osim što su bogatili naše tvornice kupujući naše proizvode, oni su, da bi platili te proizvode uzimali od nas pozajmice s visokim kamatnim stopama i tako smo ih iz godine u godinu uvlačili u dužničko ropstvo.

U Turskoj je novac stekao ugled, pojmovi kao što su obitelj i prijatelj su zaboravljeni

U međuvremenu, da bi se sve ovo ostvarilo Özal je korak po korak donosio potrebne zakone. Ova država se tako brzo uklopila u sustav divljeg kapitalizma. Nismo mogli ni sanjati da će vrlo brzo otkriti agresivni naćin izvoza. Narod je počeo baviti prijevarama s ciljem da što kraćim i bržim putem dođe do bogatstva. Mito i korupcija, raznorazne intrige državnih banaka, imamo na desetine bankarskih skandala. Pojmovi kao što su obitelj i prijatelji su odavno zaboravljeni i ugledni su postali samo oni koji imaju novac. U svom ovom procesu domaća proizvodnja je na izdisaju, počevši od malih tvrtki do velikih, zahvatio ih je val bankrota koji se velikom brzinom širio. U državna poduzeća na rukovodeća mjesta postavljeni su oni koje smo mi preporučili i koji su tamo samo štetu donosili. Na koncu, te firme ili su ugašene ili su pod isprikom privatizacije po jeftinim cijenama preuzete od strane naših tvrtki.

Prvo smo stvorili pokret kako bi smo oživili projekt kurdske države

Özal, kojem smo isprali mozak, u posao je ušao sa svježim snovima, na poslijetku, kada je uvidio stvarnost ovog sustava i sam se prepustio strastima u vrtlogu kapitalizma. Počeo je bogati svoju obitelj i bliske prijatelje. Došao je u takav položaj da su se pored Ozala počele rađati prinčevi i princeze, a mi smo se zabrinuli da državu ponovno ne vrača u monarhiju.

Zapravo, sve je to bila jedna prava komedija. Kako god, da bi smo ispitali reakciju države tražili smo od njega da govori o ideji o stvaranju kurdske države. Ali, ta ideja skupo ga je koštala. Mi smo, da bismo oživjeli projekt osnivanja kurdske države stvorili pokret pod nazivom PKK. I dok su se oni pozabavili s ovim pokretom država je zapala u velike ekonomske gubitke i sada, kada pogledamo na ostatak Osmanskog carstva ostala je samo šaka zemlje na kojoj danas Turska živi, ​​tako da su došli u poziciju da sve što tražimo to i urade.

Turska je za nas veoma bitna … jedan dio važnih vodenih izvora je ovdje

Rockefeller nastavlja sa svojim govorom; Želim se još malo zadržati na Turskoj, zato što ta zemlja ima najvažniji strateški položaj u svijetu i zbog toga je nama vrlo važna. Ako ćemo gledati razloge onda ću reći slijedeće: Kao prvo, važan dio vodenih rezervi velike izraelske države regiji Turskoj. Drugi razlog je da je Turska kao većinski muslimanska država prethodnica demokracije. Ukoliko želimo uništiti islam onda moramo krenuti od Turske. I kao treći razlog je da je Turska most između Europe i Azije.

Ukoliko želimo držati pod kontrolom naftu, prirodni plin, rude i druga prirodna bogatstva onda ova zemlja mora biti u našem vlasništvu. Bliski istok je manje više u našem vlasništvu. U bliskoj budućnosti Kavkaz i druge turske zemlje srednje Azije će se početi gušiti u neredima i sukobima te će tako nama u naručje pasti. Kada bi se ovi Turci ujedinili ne bi postajala sila koja bi ih zaustavila. Zbog te prijetnje naši agenti su konstantno na oprezu. Čim Turci započnu proces zbližavanja, naši ljudi koji se nalaze na ključnim položajima u turskim zemljama istovremeno reagiraju i stvaraju nerede i tako ih sprječavamo u njihovoj namjeri.

Najvažnije od svega jest da su Turci kolijevka civilizacije i da njihovi korijeni potječu od Sumerana

Kao četvrti razlog slobodno ću reći da je Turska najbogatija zemlja na svijetu rudama bora i ova ruda će u bliskoj budućnosti biti važnija od nafte.

Peto i najvažnije je da su Turci kolijevka civilizacije. Turci su 4.000 godina prije nove ere živjeli na području srednje Azije te su nakon velike katastrofe napustili to područje i jedni su otišli u Mezopotamiju dok su drugi preko Rusije stigli u Europu tadašnji Arijevci. Dakle, današnji svijet opće prihvaća činjenicu da su Arijevci prva civilizacija i da Finci i Mađari i drugi narodi Europe vuku korijene od Turaka. Pored toga, velika je vjerojatnost da su civilizacije poput Asiraca i Hitita na prostorima Anadolije u krvnoj vezi s Turcima.

3.500 p.n.e Sumerani koji su živjeli na području Mezopotamije su prvi narod koji je izumio pismo, prvi narod koji je da bi uspostavio pravdu u narodu osnovao sud, prvi narod koji je izmislio novac i koji je prikupljao porez, prvu školu su oni otvorili i oni su izumitelji kotača: dakle, prema povjesničarima i istraživačima, oni su polazna točka civilizacije i to je civilizacija čije korijene nose Turci. Zašto?

Zato što Sumerci nisi bili domaći narod Mezopotamije; prema istraživanjima došli smo do saznanja da mnoge riječi turskog jezika vuku korijen od jezika Sumerana, tako smo došli do brojke od 1000 zajedničkih riječi, a pored toga, Turci danas koriste na stotine poslovica / izreka koje su izvorno naslijeđene od Sumerana. “Polumjesec” bio je simbol Sumerana a danas vidimo da Turci na svojoj zastavi isto imaju simbol polumjeseca. Grci i Rimljani su se u mnogo ćemu okoristili o sumerskoj civilizaciji; primjera radi, ukrasi na njihovim građevinama i božanstva proizlaze iz sumerskih božanstava.

Ali, da bismo ovo sakrili, 2.000 godina p.n.e, dakle i pored činjenice da je 1.500 godina poslije Sumerana oživjela Grčka civilizacija, mi smo istu svijetu predstavili kao prvu svjetsku civilizaciju. Još interesantnija je činjenica da je Egipatska civilizacija starija od Grčke; ali, i Egipćani su tek 1.000 godina poslije Sumerana došli na razinu civilizacije koja je mogla početi s gradnjom piramida. Maje i Inke su također 2.000 godina poslije Sumerana došli na razinu civilizacije koja je mogla početi s gradnjom njihovih piramida.

Nismo mogli prihvatiti Turke kao kolijevku civilizacija, morali smo to spriječiti

Nismo mogli prihvatiti Turke kao kolijevku civilizacija, zapravo, učinili smo sasvim suprotno, njihovo historijsko i kuluturno naslijeđe smo ukrali i svijetu smo ih perdstavili kao barbare, narod koji ne poznaju pravo i pravdu iu tome smo vrlo dobro uspjeli. Sumerski kraljevi Urukagina i Urnammu stvorili su narod s mnogoboške vjerom, te su, da bi uspostavili red i spriječili nepravdu osnovali zakone, tako su oni bili preci današnjice, dok današnja Turska je nacija s vjerom u jednog Boga, ali u njoj danas zahvaljujući našim nastojanjima prevladava prostitucija, mito i korupcija, lopovluk, nepravda, nepošteno stjecanje imovine i ogromna razlika u društvu.

Zapravo, da čovjek pročita historijske knjige vidio bi pravu istinu, ali današnjem čovjeku je mrsko čitati i vjeruje u sve ono što čuje.

Čak sam i ja sve do tog momenta vjerovao da su Englezi najcivilizovanija nacija. Htjeo sam promjeniti temu nakon što mi se nije svidjelo ono što sam čuo.

Nije bilo teško srušiti Osmansko carstvo

Pitao sam “Kako mislite preuzeti zemlje svijeta?” Rothschild je sigurnijim stavom od mog započeo govor.

Rothschild: Želim ti pokazati našu snagu tako što ću navesti primjere iz povijesti; u Prvom Svjetskom ratu, mi smo htjeli uništiti carstva koja su bila protiv nas, a najvažnije od svih je bilo da uništimo i rasparčamo Osmansko carstvo kako bismo dobili vlast nad rezervama nafte na Bliskom Istoku i čime bismo otvorili put stvaranja izraelske države.

Osnivač izraelske države Theodor Herlz je otišao tadašnjem sultanu Abdülhamitu II te je uz financijsku potporu naše obitelji ponudio novac u zamjenu za palestinsku zemlju. Ali, sultan nas je odbio. Nama nije bilo teško uništiti Osmansko carstvo. Zato što su se osmanski sultani, umjesto s Turkinjama ženili s djevojkama iz mjesta koja su osvajali, a koje su bile druge vjere i nacije. Naravno, poput sultanije Hurem bilo je sultanija koje su vodile glavnu riječ u državi i one su kao stranci zajedno s drugim strancima vodili rušilačku politiku u državi baš onako kako smo mi htjeli. A sultani su vjerovali da je država u sigurnim rukama i odavali su se raskošu i rahatluku.

Ovako je počelo propadanje Osmanskog carstva. Osmanlije su počele s gubljenjem teritorija nakon što su naše masonske organizacije dizale narod na ustanak. Riznica se neplanski potrošila. Nakon rata bili smo vrlo blizu ostvarenja cilja, ali ispred nas se pojavio lider zvani Ataturk te smo naše planove morali nakratko prolongirati. Dakako, da su desetorostruko ojačali našu financijsku stabilnost i bogatstvo u vojnoj industriji. Krajem Prvog svjetskog rata monarhija kao teza dobila je demokraciju kao antitezu te se ovom sintezom rodio komunizam.

Hitler je uz našu pomoć došao na vlast jer ovdašnji židovi nisu pomogli u stvaranju izraelske države

Glavni razlog za početak Drugog svjetskog rata je, baš kao i sada, svjetska ekonomska kriza dok, s druge strane važno je naglasiti da naša dijaspora, dakle židov koji ne žive na svetoj zemlji nisu pomagali u stvaranju nove izraelske države i nisu se htjeli vratiti u svoju zemlju.

Pozicija na kojoj se našao Hitler i većina njemačke nacije dakako da se dogodilo uz našu financijsku pomoć. Američki financijski giganti poput Harrimana i Guaranty Trusta, uz robnu pomoć njemačkog kralja čelika Thyssen i pomoć organizacije Thule Hitler je dostigao moć da započne svjetski rat. Za ovaj posao odabrali smo Hitlera, zato što je on mrzio židove.

Razlog njegove mržnje jeste da je njegova baka bila služavka kod jednog bogatog židova koja je s ovim gazdom židovom ostala trudna, da bi nakon što je gazdarica kuće to saznala ona bila izbačena iz kuće. Hitlerova nbaka s bebom u naručju, dakle Hitlerovim ocem, nakon što nije našla neki drugi posao vratila se u konzervativno katoličko naselje svome ocu.

Hitler je na vrijeme saznao za ovu priču, te je zbog toga osjećao veliku mržnju prema židovima. Židove koji su odbili da se vrate u svoju domovinu smo žrtvovali s ciljem da ih uplašimo te smo dozvolili nekoliko manjih genocida nad njima, ne u onoj mjeri gdje smo svijetu plasirali priču o milijunima poginulih židova, taj scenarij smo mi smislili. Sada, sa istim scenarijem genocida optužujemo Tursku za genocid nad Armenima. Ova glupa optužba za genocid se svalila na Turke i primorat ćemo Turke platiti odštetu vrijednu milijarde dolara. To će svakako biti težak udarac za tursku ekonomiju.

Atomska bomba nije smjela biti bačena u Njemačku gdje žive židovi, zbog toga je isprovociran Japan

Tadašanje cionistički predsjednik Einstein poslao je pismo predsjedniku Amerike Roosvelt s namjerom da pod nazivom Projekt Manhattan napravi atomsku bombu što je za kratko vrijeme polučilo rezultat. Ali, postojao je jedan problem, ova bomba je vrlo jaka i da bi se probala njena snaga Amerika mora da se uključi u rat.

Međutim, u Njemačkim gradovima živi mnogo židova, tako da tu nismo mogli baciti atomsku bombu. Japan je isporovociran i prije nego li smo proširili vijest o tome, poigrali smo se s emocijama američkog naroda i time smo u smrt poslali stotine tisuća Amerikanaca koji su izginuli, ali na sve ovo smo zažmirili i riješili problem atomske bombe.

Izraelska država se osnovala zahvaljujući velikodušnoj pomoći obitelji Rothschild

I tako je udaren temelj izraelske države 1948. godine koja je preteča za osnivanje Velikog izraelskog carstva, a koja je osnovana od velikodušne financijske pomoći obitelji Rotschild. Ordo Ab Chaos ponovo je bio djelotvoran. U međuvremenu, države koje su bankrotirale u ratu počele su uzimati pozajmice od financijskih organizacija Harriman, Rockefeller, Vanderblit i Rotschild.

Sovjetskom Savezu dodijeljeno je dovoljno zemalja, dali smo im i financijsku potporu

Sovjetski Savez, kao prema Hegelovoj dijalektici stvoren je kao protu sila. Američka International Barnsdall korporacija dala je potrebnu opremu, i opet američka WA Harriman Company i Guaranty Trust dali su financijsku potporu kako bi se istražile rezerve nafte i drugih ruda, i time poboljšala ekonomija. U međuvremenu, svijet je počeo birati strane između kapitalizma i komunizma, mi smo kao braonici kapitalizma Sovjetskom Savezu, kao protu sili, dodjelili dovoljno zemalja i kako bismo ovu igru ​​mogli nastaviti.

Kina još uvijek nije pod našom kontrolom, ali njen doprinos ekonimije Amerike je ogroman

Kina je zahvaljujući tehnologiji i moći mozga koju joj je poklonila američka Bechtel Corporation danas svjetska super sila. Ova država je jedina država svijeta koja nije pod našom kontrolom. Ali, oni su vrlo prisutni u američkoj ekonomiji, zato što je radna snaga jeftina, radnici koji rade za plaću od 30 dolara su slatki san svakog našeg bogataša.

Ratovi u Vijetnamu, Koreji, Kambodži, Tajlandu, Indoneziji, Afganistanu, Iran – Irak, Jugoslaviji pomogli su u usavršavanju i testiranju vojne industrije

Nastavit ću svoj govor tako što ću vam dati kratke primjere iz cijelog svijeta;

Rat u Vijetnamu poslužio je da Sjedinjene Države i Sovjetski Savez testiraju svoje novo vojno oružje koje su proizveli, to je bila prilika koja se ne propušta, a istovremeno smo se rješili starog naoružanja. Kemijsko oružje pod nazivom “Agent Orange” imalo je smrtonosne posljedice na testiranju na biljkama. Ono je jednu državu gurnulo u ekonomsku propast.

Korejski rat je podjelio državu na dva dijela i san o napretku je pao u vodu. Na ovaj naćin državna ekonomija je razorena. Pored toga, u ovoj zemlji smo testirali klica bombe i razne otrovne vrste poput dioksina zajedno s drugim biološkim napravama.

1970. godine Kambodžanski lider Sihanuk odbio je trgovačku suradnju s Amerikom i on je državnim udarom smijenjen i na čelo države, koja se borila s kaosom, došao je Pol Pot i Crveni Kmeri. Na Tajlandu smo također srušili vladu i uveli smo im diktatorski režim. Tajland je godinama radio za nas.

1957-1958. godine predsjednik Indonezije Suharto je nakon što je dobio pomoć u naoružanju od Sjedinjenih Američkih Država okupirao Istočni Timor i dugi niz godina provodio je kaos, na tisuće ljudi je poginulo.

Rat u Afganistanu bio je velika prilika za Rusiju da usavrši svoju vojnu industriju. A i mi smo također dobili ogormnu priliku da vidimo djelovanje našeg oružja. Također, ova zemlja posjeduje ogromna prirodna bogatstva. Vlast u Afganistanu je u cjelosti pod našom kontrolom.

Rat između Irana i Iraka je započeo tako što smo Sadamu dali velika obećanja. Prvi zadatak je bio da jedni drugima bombardiraju naftna postrojenja. Svaka od ove dvije naftom bogate zemlje, da bi dobile rat, počele su s kupnjom našeg oružja čime su doveli svoje države do samog bankrota. Na kraju svi gradovi i naftna postrojenja će biti ponovno sagrađeni s naše strane. To je dakako otvorilo put da se oni ponovno zaduže kod nas.

1990. godine Sadama smo “bocnuli” i započeli rat u Zaljevu, Iračka ekonomija još jednom je doživjela krah. Da bi se Kuvajt obnovio skopljen su ugovori vrijedni milijarde, a američka vojska se zauvjek smjestila u ovo područje. U ovom ratu s ciljem testiranja korištene su bombe s umanjenim uranom. Ove bombe i nakon rata zahvaljujući raširenoj radijaciji po području su ubile na tisuće ljudi, dakako među žrtvama ima i naših vojnika, i dan danas ljudi umiru od utjecaja ovih bombi.

1990-tih godina u ratu u Jugoslaviji koristili smo kasetne bombe. Ovo tehnološko čudo od bombe prije nego li padne na zemlju rasprsne se na stotine malih bombi od kojih svaka ne eksplodira i one uvijek aktivno i spremno čekaju na svoje žrtve.

Rotthschild kže: “Ove države sada su u potpunosti pod našom kontrolom i vjerujem da vam to ne moram detaljno objašnjavati” te napravi pauzu.

Sve države držimo pod kontrolom, inače organizujemo terorističke napade

U europskim zemljama imamo obavještajne organizacije kao na primjer Gladio u Italiji, te zahvaljujući takvim organizacijma i postrojbama cijelu državu držimo pod kontrolom. Napadi na sinagoge u Istanbulu i napadi na željeznice u Madridu mala su prijetnja tim zemljama za njihov neposluh. Rušenje Twin Towers u New Yorku, napad na Pentagon, bombardiranje Kenije i Saudijske Arabije su izvršeni striktno po našem računu i planu. Na kraju sam se zapitao “postoji li zemlja na svijetu u kojoj nisu upleli svoje prste“. Rockefeller me onako, na moje opće iznenađenje pogledao i na iskap popio svoje piće dovrši svoje riječi;

U svijetu nijedna mafija niti ijedan ilegalni posao ne može raditi bez naše dozvole

Između ostalog, sve naše organizacije imaju visoke troškove. Izvor njihovog financiranja jeste novac koji se bez poreza skuplja zahvaljujući donacijama i našim kontaktima s mafijom. Nigdje u svijetu niti jedna mafija ne može djelovati i poslovati u ilegali a da zato država ne zna ili da im država ne dozvoli njihovo djelovanje.

Da bi djelovali jednostavno moraju surađivati ​​s ljudima iz samog vrha države. Takvi državnici su posebno izabrani i to su ljudi koji su gladni novca, i kada se jednom u ove poslove upetljaju više im izlaza nema. U cijelom svijetu mafija radi pod našom kontrolom, posebno pratimo zaradu prodajom droge i oružja, zato što je to najslađe zarađeni novac. S ovim zarađenim novcem mi financiramo naše organizacije koje su naizgled nevine i njihovim djelovanjem mi financiramo naše suradnike i druge vrste korupcije.

Zašto Sjeverna Amerika i zapadna Europa žive u bogatstvu dok ostatak svijeta, njih 5 milijardi radi za 1 milijardu našeg društva

Ovi primjeri su vjerujte mi samo vrh ledenog brijega koji se izvana daju vidjeti. Kao što smo rekli, mi imamo kontrolu u svakom dijelu svijeta. Dakle, uvjerili ste se koliko je samo koristan i uspješan naš cilj vođen Hegelovom dijalektikom. Jeste li se ikada zapitali, zašto stanovnici Sjeverne Amerike i zapadne Europe žive u bogatstvu i obilju dok se ostatak svijeta bori s bijedom, neimaštinom i nemirima?

Zato što je naša rasa odabrana rasa, ostali su samo naši robovi. Ukoliko žele živjeti, cijeli svoj život moraju raditi samo za nas. 5 milijardi ljudi na svijetu radi za 1 milijardu naših ljudi. Sva bogatstva slijevaju se u naše tvrtke i zbog toga su naše zemlje napredne. I dok naše napredne zemlje, svakim danom se sve više i više bogate, u zemljama trećeg svijeta ekonomije propadaju, stanovništvo se bori u izmišljenim ratovima i zapali su u jamu bijede iz koje izlaza nema, dok naši suradnici uživaju u raskoši i bogatstvu i čekaju na naša naređenja.

Naši suradnici će u bliskoj budućnosti pod našim patronatom i upravom voditi novu svjetsku vlast. Stanovništvo zemalja trećeg svijeta će ovisno o statusu obrazovanja raditi za nas kao obični radnici, a razvijeni narodi poput nas će biti iznad njih i upravljat će njima u jednom hijerarhijskom sustavu. Ljudi koji spadaju u ovu klasu će raditi tijekom cijele godine i imat će samo slobodnu subotu dok će svi drugi blagdani biti ukinuti i raditi će za plaću kojom će imati samo za kruh. Za razliku od njih naša klasa ljudi će vrlo malo raditi u jednom danu dok će ostatak vremena provoditi u zadovoljstvu i opuštanju.

Prvobitno sam ovu reportažu shvatio kao jedan san, ipak kada mi na um padnu slike i stanje drugih zemalja svijeta shvaćam da je realizacija ovog sna uvelike počela. I zaista da i pored toga što rijetko gledam televiziju u očima mi naviru vijesti o svakodnevnim scenama ratova, sjetih se ljudi koji su godinama u bijedi i koji su gladni. Ipak sam ja samo novinar i nemam dovoljno vremena da sve ove razloge istražim …<

Ukoliko vam je stalo do mira, a ne do rata, podijelit ćete ovaj članak svakome koga poznajete!
 
(info-ks.net,saff.ba/uredio:nsp)

U početku mu je bilo neugodno objaviti i oglas, no gledajuću sinovljevu patnju osjećaj neugode ga je brzo prošao

Među novinskim oglasima u Španjolskoj za posuđivanje novca, kućne popravke i susrete “na slijepo” našao se ovih dana i oglas jednog 68-godišnjeg umirovljenika u kojemu nudi 5.000 eura, no on, međutim, ne traži društvo, već pomaže nezaposlenom sinu koji godinu dana pokušava pronaći posao.

Očaj ga je natjerao da ponudi novac u zamjenu za radno mjesto. “Umirovljenik nudi 5.000 eura poduzeću koje mu zaposli nezaposlenog, kvalificiranog, odgovornog i radišnog sina. Privatnost zagarantirana”, piše u oglasu u novinama Heraldo de Aragón, regionalnom listu sa sjeveroistoka Španjolske.

Otkako je prošli petak objavio oglas javilo mu se dvadeset tvrtki, no kaže “da treba ostati čvrsto na nogama”. Umirovljenik, koji je htio ostati anoniman, smatrao je da je oglas “jedini izlaz”.

Njegov 39-godišnji sin, oženjen i s 5-godišnjim djetetom, oduvijek je bio vezan ugovorima na određeno vrijeme u različitim sektorima, od informatike, hotelijerstva do prehrambene industrije. U rujnu prošle godine dobio je otkaz na posljednjem radnom mjestu, vezanom uz održavanje kemikalija, gdje je radio sedam godina, jer su stigli novi mladi zaposlenici.

Od tada bez prestanka traži novi posao. On je jedan od preko 4 milijuna nezaposlenih stanovnika Španjolske, nakon što je prošli mjesec njih 21.679 dobilo otkaz.

Španjolska je, uz Grčku, Cipar i Hrvatsku, zemlja s najviše nezaposlenih u Europskoj uniji.

Umirovljenik, koji je bio odvjetnik i živi u Madridu, prima mirovinu od 2.500 eura mjesečno, a s tim novcem mora uzdržavati petero djece. Njegova supruga je bolesna, a osim nezaposlenog sina, ostala četvorica sinova zarađuju po 1.000 eura, s čime teško izlaze na kraj.

“Tijekom karijere stvorio sam mnogo radnih mjesta. Najlakše bi bilo iskoristiti neki od kontakata i tražiti uslugu, no etika je obilježila moju karijeru”, govori.

U početku mu je bilo neugodno objaviti i oglas, no gledajuću sinovljevu patnju osjećaj neugode ga je brzo prošao.

“Mislio sam o 5.000 eura kao okruglom iznosu, no spreman sam dati i više“, ističe umirovljenik. Svejedno mu je hoće li netko sinu ponuditi mjesto zaposlenika ili sudionika u nekom projektu gdje će naučiti raditi nešto.

“Samo želim da izađe ‘iz bunara’ gdje se nalazi”, napominje. U manje od tjedan dana javilo mu se 20 poduzeća, no niti jedno nije pitalo za novac. Samo traže sinovljev životopis i intervju za posao.

Kompanije su iz različitih sektora, od kemijske industrije, hotelijerstva, osiguranja, nekretnina do grafičkog dizajna, a javila se i jedna tvrtka za odnose s javnošću. Gotovo sve su iz Zaragoze, grada na sjeveroistoku zemlje, gdje živi njegov sin i gdje je sjedište novina Heraldo de Aragón.

Umirovljenik je, međutim, oprezan: “Nikada ne znaš tko se nalazi iza vrata”.

Oglas je objavio bez sinovljeva znanja. Obavijestio ga je nekoliko sati prije nego su se novine pojavile na kiosku. “Jako se naljutio. Nije htio da ga prepoznaju u Zaragozi. To mu se činilo sramotno, kao gubitak dostojanstva”, govori umirovljenik. “No nakon što smo dugo razgovarali rekao mi je ‘Ti si najbolji otac na svijetu’ “.

Obitelj sada iščekuje rezultat susreta s tvrtkama koje su pokucale na vrata. Oglas, za kojeg je umirovljenik platio 90 eura, objavljen je prošli petak, subotu i nedjelju te će ponovno izaći u iste dane ovaj tjedan.

“Danas mu pomažem jer sam ja počeo raditi s 18 godina i imam ušteđevinu. No ovdje neću biti zauvijek”, kaže umirovljenik oslikavajući otužno stanje u Španjolskoj, ali i brojnim drugim zemljama juga Europe, u kojima su nekad radno sposobna djeca uzdržavala starije, a danas je obratno.
 
(poslovni.hr/uredio:nsp)

Moja iskustva s privatnicima su dobra. Nažalost imao sam priliku naobilaziti ih se i doista su uvijek bili vrlo susretljivi i profesionalni. Sasvim druga priča u odnosu na javno zdravstvo. Čini mi se da strahove koje je u naše kosti utjeralo javno zdravsvto tek reflektiramo na privatno

Zašto su moja iskustva s privatnicima dobra? Kao osoba relativno dobro upućena u ekonomsku teoriju i prakseologiju evo adekvatnog objašnjenja: Kako bi privatnik mogao naplatiti svoju uslugu on mora učiniti mjerljivo dobro za pacijenta koji mu pokuca na vrata.

Vrlo rašireno uvjerenje koje kaže kako je privatnicima važan samo novac, a ne da pacijentu pruže kvalitetnu uslugu, je potpuno promašeno. Ono što privatnike tjera da budu korektni i profesionalni prema pacijentu jest činjenica da na tržištu (kakvom-takvom) postoji konkurencija privatnih liječnika.

Dakle ako nisi korektan, profesionalan i istovremeno jeftin, pacijent će pokucati na vrata tvojem konkurentu, a ti ćeš svojom nekorektnošću, neprofesionalnošću i skupoćom sam sebe eliminirati s tržišta. Vi svakodnevno, kako u slučaju privatnih zdravstvenih usluga tako i u svakom drugom slučaju imate priliku testirati kvalitetu te svojim odabirom ili ne odabirom odlučivati o uspjehu dobrih i neuspjehu loših. Tako to ide u teoriji, ali i u praksi.

Liječenje ovisi o vezama, mitu i korupciji

U javnom zdravstvu sve je suprotno. Dok sam svoje probleme rješavao po privatnim ordinacijama, tijekom 2013. godine, istovremeno sam bio prisiljen platiti gotovo istu cijenu za javno zdravstvo bez da sam koristio ikakvu uslugu u okviru istog osim konzultacija s doktoricom obiteljske medicine.

U tom smislu jedna napomena; kada bismo imali otvoreno tržište zdravstvenih usluga umjesto javnog monopola ja bih ponovno odabrao svoju doktoricu obiteljske medicine za svojeg osobnog doktora i prvu crtu obrane od bolesti. Jer je odlična. Da nastavim.

Ugrubo, za financiranje javnog zdravstva država mi je tijekom 2013. s plaće skinula više od 30.000 HRK, što je iznos koji sam u istom periodu dodatno izdvojio za privatne preglede i liječenje. Šteta, ako se mene pita, da novac koji mi je država beskompromisno otimala iz mjeseca u mjesec na plaći nisam mogao koristiti kada mi je zatrebalo (opća inercija u sustavu, liste čekanja itd.) i da, sretan sam da sam si mogao priuštiti još jednom tu cifru za privatne usluge jer u suprotnom ne znam bismo li danas ovdje ovako razgovarali. Oni koji si ne mogu priuštiti dodatan trošak na privatno liječenje taoci su javnog zdravstvenog monopola. Hoće li se uspjeti izliječiti ovisi o brojnim netržišnim faktorima poput veza, mita i korupcije, prijetnji iz očaja itd.

Dodatna dimenzija problema je cijena specijalističkih pregleda. Ona je nažalost određena političkim metodama te Hrvatska liječnička komora (HLK), kao nadležna institucija (u praktičnom smislu ona djeluje poput ceha), propisuje cjenik. Taj cjenik je nametnut i privatnicima kojima se na taj način brani da zdravstvenu uslugu pruže pacijentu po cijeni ispod propisane. Propisana minimalna cijena većine specijalističkih pregleda je oko 275 HRK s PDV-om.

U praksi se može uočiti kako je većina privatnika svoje cijene usluga spustila do razine minimalnih dozvoljenih cijena. To se desilo zbog činjenice da postoji kakva-takva konkurencija među privatnicima koji se bore za pacijente. U trenutku kada su njihove cijene dostigle propisani minimum one su prestale biti dominantan faktor.

Pacijente se danas pridobija isključivo zahvaljujući profesionalizmu i smanjenjem nelagode za pacijenta na najmanju moguću mjeru. Ovdje i sam mogu potvrditi da su me u svakoj od privatnih ordinacija nosili na dlanu kao pahulju snijega, od prijema do pregleda te u konačnici detaljnog tumačenja zdravstvenog stanja i opcija.

Da minimalne cijene zdravstvenih usluga nisu propisane cjenikom HLK one bi bile još niže. Ponovno zbog činjenice da postoji konkurencija. No pitate se zašto su minimalne cijene zdravstvenih usluga uopće propisane? Pa razlog je vrlo jednostavan – cijene su propisane zbog interesa javnog monopola u zdravstu. Ne zbog zdravlja građana, već zbog interesa monopola kao organizacije.

Prema HLK-ovom cjeniku planira se budžet monopolista. Njegov budžet je “nabrijan do daske”, rekli bismo. Interesne skupine koje sjede za kormilom javnog monopola na taj način su se izborile za povlaštenu cijenu, cijenu u svakom pogledu bitno višu od tržišne, što se dokazuje kroz promatranje njegovog outputa:
1. zbog iluzije “besplatnosti” stvoren je enorman pritisak na njegove kapacitete,
2. zbog previsoke jedinične cijene usluge njihova količina je ograničena
3. posljedično imamo goleme liste čekanja
4. paradoksalno medicinske kapacitete koji velik dio vremena stoje neiskorišteni
5. gomilu nezaposlenog liječničkog kadra kojem se brani ulazak na tržište rada jer sindikati štite već zaposlene i njihove dohotke.

Već kada bi HLK cjenikom odredio nižu cijenu od trenutne vidjeli bismo momentalno povećanje iskorištenosti postojećih kapaciteta i smanjenje listi čekanja na preglede. Ali to se neće desiti. Prva linija obrane je sama organizacija sustava, koji je monopol, a druga linija su sindikati radnika u zdravstvu čiji je interes, pokazalo se u praksi, da zadrže visoku cijenu svojih usluga te istovremeno rade manje.

Zašto bi pobogu radili više za manje novca? Međutim takvu ideju oni mogu ostvariti jedino u okviru “javnog” monopola koji se financira prisilnim ustezanjem doprinosa sa plaća malobrojnih radnika. “Javnog” sam namjerno stavio u navodnike. Nadam se da shvaćate poantu. Što bi se desilo na tržištu? Tržište bi ih prisililo da snize cijenu i da rade više – za dobrobit pacijenata. No u praksi, iz navedenih motiva, vidimo da je interes pacijenata javnom monopolu tek sporedna stvar, te se sustav održava zbog vlastitog sebe.

Liječnici u javnom zdravstvu su dobri i ne trebaju se bojati tržišta

Da ovu kritiku ne biste shvatili površno, primjerice prigovorili mi da govoreći ovo što govorim zapravo tvrdim da liječnici u javnom sustavu nisu dobri (a imamo gomilu primjera koji dokazuju suprotno, npr. vrhunske transplantacijske kirurge, kardiologe, neurologe itd.), prisjetite se što sam rekao za svoju doktoricu obiteljske medicine. Na tržištu se dobar doktor nema čega bojati.

Štoviše, njegova stručnost bila bi nagrađena znatno bolje nego u okviru javnog monopola gdje je sindikalnom politikom određeno kako takvome pripada plaća usporediva sa nekime tko nema niti približne kvalitete. Dobrim doktorima u izravnom je interesu da djeluju izvan okvira javnog monopola, a isto je u interesu i pacijentima koji za novac koji izdvajaju u zdravstveno osiguranje (HZZO također ne mora biti monopol, no to bi se trebalo obraditi kao zasebna tema, iako usko povezana) zaslužuju dobiti profesionalnu uslugu i time veće šanse za vlastito ozdravljenje.

Ovim tekstom nisam dotaknuo brojne druge aspekte zdravstva gdje bi mnogi također mogli dati konkretne prigovore. Primjerice, pitanje zdravstvene zaštite onih koji nemaju novca da plate zdravstveno osiguranje. Tek kratko ću odgovoriti, iako bi i na to mogao odgovoriti opsežno u zasebnom tekstu, socijalna komponenta zdravstva je pitanje solidarnosti između građana na koje se ne mora odgovarati monopolizacijom.

Solidarnost podrazumijeva empatiju, a kako evidentno postoji gomila ljudi koja zagovara solidarnost i empatiju (prije svega oni koji tržište kritiziraju iz tog kuta) mogu zaključiti kako bi upravo ta komponenta postala jak tržišni faktor u okviru privatnih zdravstvenih osiguranja koja bi djelovala pod konkurencijom. Što to znači?

Svi vi koji se želite solidarizirati, te ponavljam zaključujem da vas je većina takvih u populaciji, dobili biste mogućnost u okviru vlastite police zdravstvenog osiguranja (koju biste izabrali između više privatnih ponuđača) platiti dodatnu premiju kojom bi se pokrivalo troškove liječenja onih koji si ne mogu sami priuštiti policu zdravstvenog osiguranja i liječenje.

Recimo ako bi polica koštala 500 HRK mjesečno osiguravatelj bi vam ponudio dodatnu premiju za solidarnost u određenom iznosu koji bi se slijevao u poseban fond osiguranja iz kojega bi se podmirivali troškovi liječenja socijalno ugroženih članova društva. Ja bih također plaćao tu dodatnu premiju za solidarnost. Postoje i mnogi drugi načini solidarnog pomaganja, poput karitativnog ili volonterskog, te je svaki superioran u odnosu na organizaciju istog pitanja u okviru javnog monopola.

U izravnom je interesu svima, liječnicima, bolesnima i siromašnima da se javni monopol u zdravstvu čim prije ukine. Nažalost, reforme koje se predlažu nisu na tragu tog prijedloga, a kritike koje su u tom smislu upućene su najblaže rečeno promašene.
 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Kako je nedavno objavio Natural News, Udruženje Trgovinskih Proizvođača je uhvaćeno u kršenju  izbornih zakona države Washington koja je davala novac za podmićivanje i pranje novca dizajniranog kako bi se prikrio identitet prehrambenih tvrtki koje daju novac za blokiranje zakona I-522 “koji se tiče označavanja genetski modificirane hrane”

Predsjednik Uprave Udruženja Proivođača, Pamela Bailey je izjavila donatorima za neoznačavanje GMO hrane, preko e-maila da će njihov identitet biti skriven od javnosti, čime se štite od bilo kakve javne reakcije čak dok se njihov novac koristi za pokušaj kupovine na izborima i pogodovanju pobjede GMO neoznačavanja (tako da se potrošači ostave u mraku o tome što oni kupuju).

Kao odgovor na to, Washingtonski državni odvjetnik Bob Ferguson je optužio Udruženje Proizvođača za kršenje državnog zakona, te je ured upozorio Vrhovni sud da izda zabranu i prisili Udruženje da radi u skladu s državnim izbornim zakonima.

Samo jedan dan nakon što se ova afera pojavila, Udruženje Proizvođača je očito odlučilo da se zaustavi kršenje zakona i objavi popis tvrtki čiji se novac slijevao na tajni račun za podmićivanje. Taj popis je objavljen u nastavku. Također možete naći popis na HeraldNet.com.

Sve te tvrtke bi sada trebali biti predmet doživotnog bojkota. Udruženje Proizvođača je sada uništilo vlastiti kredibilitet uključujući se u aktivnosti mafijaškog ilegalnog stila koje diskreditiraju i svih njegove članove. Sada smo ušli u eru u kojoj prehrambene tvrtke svjesno krše zakon u očajničkom pokušaju da onemoguće GMO označavanje i sakriju genetski modificirane sastojke u svojoj otrovnoj hrani koja uzrokuje razne bolesti i smrt.

Razotkriveni Donatori Tajnog Novca za Podmićivanje u Svrhu GMO neoznačavanja

Kompanije u Americi koje su slijevale novac u Udruženje Proizvođača koja je prala novac za podmićivanje su:

Abbott Nutrition
Bimbo Bakeries USA
Bruce Foods Corp.
Bumble Bee Foods, LLC
Bunge North America, Inc.
Bush Brothers & Co.
Campbell Soup Co.
Cargill Inc.
Clement Pappas & Co. Inc.
The Clorox Co. (owner of Burt’s Bees brand)
The Coca-Cola Co. (owner of Odwalla)
ConAgra Foods
Dean Foods Co. (owner of Horizon milk)
Del Monte Foods Co.
Flowers Foods, Inc.
General Mills, Inc. (owned of Larabar)
The Hershey Co.
The Hillshire Brands Co.
Hormel Foods Corp.
The J.M. Smucker Co.
Kellogg Co. (owner of Pop-Tarts)
Knouse Foods Cooperative, Inc.
Land O’Lakes, Inc.
McCormick & Co., Inc
Mondelez Global, LLC.
Moody Dunbar, Inc.
Nestle USA, Inc.
Ocean Spray Cranberries, Inc.
PepsiCo, Inc. (owner of Naked Juice)
Pinnacle Foods Group, LLC.
Rich Products Corp.
Shearer’s Foods, Inc.
Sunny Delight Beverages Co.
Welch Foods, Inc.

(neke označene kompanije su jedne od navećih i u Europi)

Podijelite ovaj popis sa drugima i potaknite ih da bojkotiraju sve te marke, također. To su tvrtke koje aktivno sudjeluju obmani i podmićivanju ilegalnim novcem u svrhu kupovine zakonodavaca koji donose zakone o označavanju GMO hrane do obmanjivanja birača.

S obzirom da je Udruženje Proizvođača aktivno pokrenulo takvu operaciju za podmićivanje, samo dokazuje da  konvencionalna prehrambena industrija u Americi nema etike uopće, te će aktivno provoditi ilegalne aktivnosti kako bi potrošači bili u neznanju i zbunjeni.

U Europi i na Balkanu je situacija još u razvoju. Čeka se zakon o uvozu GMO hrane i sjemena, koji će biti uskoro izglasan. Nakon toga ide borba za označavanje GMO hrane.

Podijelite ovaj popis sa drugima i potaknite ih da bojkotiraju sve te marke i kompanije, i prije nego njihovi GMO proizvodi dođu na naše tržište.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)