Znanstvenici vjeruju kako su napokon riješili pola stoljeća star misterij ‘150-kilometarskih odjeka’

Radi se o nevidljivom ‘ogledalu’ koje na visini od 150 kilometara odbija radarske zrake natrag prema Zemlji, no samo za vrijeme sutona i sumraka.

Iako je fenomen zabilježen još prije 50 godina, nitko od znanstvenika nije uspio objasniti razlog zašto dolazi do misterioznih odjeka. Sonde koje su znanstvenici odašiljali kako bi pokušali otkriti uzroke, nisu pronašle ništa.

U studiji objavljenoj ovaj tjedan u časopisu Geophysical Research Letters, znanstvenici sa Sveučilišta u Bostonu ponudili su uvjerljivu teoriju zašto se pojavljuje fantomsko ogledalo.

Primjetili su kako izvor odjeka postaje znatno jači za vrijeme sunčevih izboja, a slabiji za vrijeme pomrčina sunca. Shvatili su i kako se dubina signala poklapa s kutom pod kojim sunčevo zračenje ulazi u atmosferu, no sam signal gotovo sigurno nije dolazio od Sunca.

Izglednije je da se radi o posljedicama fizičkog procesa, reakcije molekula kisika i dušika s ultraljubičastim zrakama u najvišim dijelovima atmosfere. Udari zraka u molekule izbijaju njihove elektrone, koji se potom kreću visokim brzinama i razinama energije. Interakcije između elektrona, iona i drugih čestica izazivaju vibracije, koje uzrokuju energetske valove.

Prema računalnim simulacijama, ta masovna vibracija do koje dolazi usljed energetskih valova djeluje kao ogledalo.

Osim što vjeruju kako su riješili misterij, znanstvenici ističu kako se ovo atmosfersko ogledalo može koristiti za praćenje složenih kretanja atmosferskih strujanja.

Kada uspijete shvatiti nešto što nitko prije nije shvatio, tek onda stvarno postaje vrijedno, rekao je Meers Oppenheim sa Sveučilišta u Bostonu, jedan od autora istraživanja.
 
(jutarnji.hr)

Do ovog su otkrića znanstvenici došli proučavajući silikate magme za koje je otkriveno da su gušći od stijena koje tvore središnji plašt Zemlje

Znanstvenici tvrde ‘nekoć davno, ispod Zemljine površine, postojao je ocean magme’. Upravo ova najnovija teorija znanstvenika u suprotnosti je s onom do sada poznatom, koja tvrdi da se ispod Zemljine površine, između vanjske kore i središnje kore, nalazi sloj kamena.

Do ovog su otkrića znanstvenici došli proučavajući silikate magme za koje je otkriveno da su gušći od stijena koje tvore središnji plašt Zemlje, piše Daily Mail.

Prema otkriću, ostaci koji nastaju topljenjem silikata akumuliraju se duboko u Zemlji, točnije, na granici jezgre i plašta. Kao rezultat toga, tijekom Zemljine formacije, neposredno uz Zemljin plašt, postojao je ocean magme.

Upravo ovo otkriće riješilo bi misterij koji je dugi niz godina intrigirao znanstvenike. Pronalazak je dao odgovor na pitanje kako je moguće da se u unutrašnjosti Zemlje nalazi mješavina elemenata koja odgovara strukturi meteorita koje tvore isti elementi, odnosno materijali koji tvore i naš svijet.

Istraživanje je proveo međunarodni tim znanstvenika sa Sveučilišta u Bayreuthu u Njemačkoj, na čelu sa Sylvain Petitgirard.

Pomoću X-zraka i pod ekstremnim uvjetima tlaka, znanstvenici su uspjeli izmjeriti gustoću silikatne magme. Proces je to koji do sada još nitko nije izveo.

‘Naša se vizija stvaranja Zemljine unutrašnjosti proteklih nekoliko godine iznimno promijenila, upravo zbog novih izračuna koji predviđaju vjerojatnost nakupljanje guste magme na samom vrhu jezgre, no ove modele znanstvena zajednica još uvijek nije potvrdila’, rekao je Petitgirard.

Otkriveno je da se istraživani materijal topi izložen tlakom jednakom onome koji se nalazi na dubini od 2900 kilometara, a to otkriće je iznimno važno za razumijevanje Zemljine prošlosti kao i za razumjevanje Zemljine evolucije u stanje u kakvom se danas nalazi.

Tim znanstvenika stavio je komad stakla minerala MgSiO3 između dva dijamanta te ga pritisnuo na uvjete za koje se vjeruje da su na snazi u unutrašnjosti Zemlje. Pomoću mikrometra izmjerili su gustoću minerala te otkrili da je ona gušća od stijena koje se nalaze neposredno uz Zemljin gornji plašt, a njegova je topljivost moguća i između Zemljine kore i plašta.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevnik.hr,youtube/uredio:nsp)

Tajna za koju će biti potrebno još puno vremena da je čovjek spozna iz prve ruke. No i bez da samo zašli u dubine ovog nevjerojatnog carstva, o Zemljinoj unutrašnjosti znamo poprilično mnogo

Iako ljudska noga nikada nije kročila središtem Zemlje, znamo što se nalazi u njezinoj utrobi. Ljudi su koračali diljem planeta. Osvajali zemlju, letjeli nebom i zaronili u najdublje dijelove oceana. Svoje smo predstavnike poslali i na Mjesec, no u Zemljinoj unutrašnjosti nikada nismo bili, piše BBC.

Nismo se ni približili dovoljno da bismo uvidjeli kakve tajne skriva srce našeg planeta čije se središte nalazi na dubini od oko 6.000 kilometara. Najdulje što smo ikada došli je 12.262 metra u dubinu, koliko iznosi Kolska superduboka bušotina koja se nalazi usred puste tundre poluotoka Kola na samom sjeveru Europe, a koju su iskopali sovjetski znanstvenici u razdoblju od 1970. do 1989. godine.

Svi događaji koje pripisujemo Zemljinoj unutrašnjosti zbili su se pri samoj površini. Lava koja izlazi iz vulkana otapa se samo nekoliko kilometara u dubini. Čak i dijamanti za čije je oblikovanje potreban izuzetno visok tlak, nalaze se na dubini od otprilike 500 kilometara.

Ono što se nalazi ispod toga potupna je misterija. Tajna za koju će biti potrebno još puno vremena da je čovjek spozna iz prve ruke. No i bez da samo zašli u dubine ovog nevjerojatnog carstva, o Zemljinoj unutrašnjosti znamo poprilično mnogo. Znamo i kako je naš planet nastao prije više milijardi godina. Znamo gotovo sve bez i jednog fizičkog dokaza.

Kako smo otkrili najveći misterij planeta kojeg tisućama godina nazivamo domom odnosno njezinu unutrašnjost potrebno je promotriti njezinu masu, napominje stručnjak sa Sveučilišta u Cambridgeu u Velikoj Britaniji, prof. Simon Redfern.

Masu Zemlje možemo izračunati promatrajući njezinu gravitacijsku silu i objekte koji se nalaze na njezinoj površini. Prema tim izračunima masa zemlje iznosi 6 x 10 na 24-tu kilograma, točnije 59 i još 20 nula.

‘Gustoća materijala na površini Zemlje je mnogo niža od prosječne gustoće cijele Zemlje, stoga možemo zaključiti da u njezinoj unutrašnjosti postoji nešto mnogo gušće’, rekao je Redfern.

Sljedeće pitanje je od kojih teških metala je Zemlja napravljena. Poznato je kako više od 80% Zemljine središnjice tvori željezo. Glavni dokaz tome su velike količine željeza koje se nalaze u svemiru koji okružuje Zemlju. Željezo je jedan od deset najčešćih elemenata koje pronalazimo u našoj galaksiji, a pronađeno je i u meteorima. A s obzirom na količinu u kojoj ga pronalazimo, željeza ima i na površini Zemlje i to u poprilično velikim količinama. Stoga teorija koja objašnjava nastanak Zemlje navodi i kako je prije 4.5 milijardi godina velika količina željeza nekako pronašla svoj put u središte Zemlje.

Upravo je središte Zemlje, barem se tako pretpostavlja, najteži i najmasivniji dio našeg planeta. Mjesto na kojem takve velike količine željeza i moraju biti. Poznato je da je željezo relativno gusti element u normalnim uvjetima, no pod ekstremnim tlakom kojim je podvrgnuto u Zemljinoj unutražnjosti, željezo se slama te postaje još gušće. Upravo to objašnjava Zemljinu masu, te dokazuje da se u unutrašnjosti zemlje nalazi puno ovog metala.

Kako je željezo dospjelo u unutrašnjost Zemlje?

Željezo je doslovno gravitiralo u Zemljinu unutrašnjost, no način na koji je to tamo dospjelo godinama je intrigirao znanstvenike, a onda je stigao odgovor.

Ostatak Zemljine unutrašnjosti čine stijene sačinjene od silikata kroz koje rastaljeno željezo pronalazi put prema utrobi. Slično se događa i sa vodom kada protječe kroz masnu površinu te stežući se u kapljice putuje kroz zemlju. Željezo putuje u malenim, nazovimo ih rezervarima, izbjegavajući razlijevanje u velike i raširene potoke.

Rješenje protoka željeza 2013. ponudila je Wendy Mao sa Sveučilišta Stanford u Californiji. U svojem je radu postavila pitanje što se događa sa željezom prilikom susreta s silikatima te što se događa kada oboje dođu u susret sa ekstremnim tlakom kojem budu izloženi duboko ispod Zemljine površine.

‘Tlak zapravo mjenja strukturu i svojstva željeza koje se potom u dodiru sa silikatima drugačije ponaša. U uvjetima koji se nalaze u Zemljinoj dubini, pri visokom tlaku, topi se struktura željeza’, objasnila je Mao.

U svojem radu predlaže rješenje prema kojem se željezo postupno provlači kroz stijene Zemlje, a proces putzovanja do središta traje milijunima godina.

Kako znamo veličinu jezgre?

Nakon što smo saznali sastav Zemljine jezgre, pitanje koje se nameće sljedeće je kako znamo njezinu veličinu? Kako znamo da zamljina jezgra počinje na 300 kiloetara dubine? Odgovor nam je dala seizmografija. Potresi mogu biti destruknivni, no iz njih možemo puno naučiti.

U trenutku potresa, naprave koje je izradio čovjek primaju signale u obliku radio-valova koji se šire planetom. Seizmolozi mjereći vibracija i podrhtavanja tla dolaze do raznih spoznaja. Kao da na jednoj strani Zemlje udarimo velikim čekićem, a potom na drugom kraju osluškujemo proizvedeni zvuk.

‘Potres u Čileu iz 1960. bio je od velike pomoći pri prikupljanju podataka o unutrašnjosti Zemlje’, objašnjava Redfern te dodaje kako s obzirom na rutu kojom se te vibracije šire, prolaze kroz različite dijelove Zemlje što utječe na zvuk kojeg na koncu možemo čuti.

U ranijoj seizmološkoj povijesti zabilježen je nestanak nekih vibracija, takozvani ‘S-valovi’ koje se očekivalo da će se pojaviti na drugoj strani Zemlje, no nestali su bez traga. Razlog tome je jednostavan. ‘S-valovi’ mogu odjeknuti kroz čvrsti, kruti materijal, no ne i kroz tekućine. Stoga su ‘S-valovi’ na sojem putu širenja kroz Zemljinu unutrašnjost morali naići na nešto tekuće. Seizmolozi su vješto bilježili svaki takav nestali val te na poslijetku izračunali da se na oko 300 kilometara dubine stijene i kamenje tope i pretvaraju iz krutog u tekuće agregatno stanje. Upravo to sugerira da centar Zemlje čini gusta ali tekuća materija. No postoji još nešto.

1930-ih godina danska seizmografkinja Inge Lehmann otkrio je postojanje još jedne vrsta valova – ‘P-valovi’. Valovi koje neočekivano putuju kroz Zemljino središte, njezinu jezgru, a njihov je utjecaj vidljiv, odnosno on se osjeća na drugom kraju planete.

Lehmann je dala rješenje za takvo širenje valova. ‘Zemljina je jezgra podjeljena u dva sloja’, rekla je Lehmann. Prema njezinom otkriću, unutrašnji sloj Zemljine jezgre počinje na oko 5.000 kilometara dubine i zapravo je u krutom stanju, dok gornji sloj jezgre tvore metali i stijene pretvoreni u tekućine.

1970. njezin je prijedlog odgovora na ovo pitanje potvrđen. Seizmografi su detaljnim analizama i naprednijom tehnologijomotkrili da ‘P-zrake’ zapravo putuju preko središta Zemljine jezgre, a u nekim slučajevima bivaju smanjeni, okrznuti, reducirani zbog nasrtaja na tekućinu od koje je sastavljen gornji dio jezgre. Dokazano je da na koncu ipak završavaju na drugom dijelu planeta.

Nuklearno oružje kao alat za učenje

Nisu samo potresi ti koji nas mnogučemu uče. Seizmolozima je u mnogim otkrićima pomogao razvoj nuklearnog oružja. Detonacije koje proizvede nuklearna eksplozija izaziva valove pri tlu, zbog toga mnoge nacije koriste usluge seizmologa kako bi otkrili vojne aktivnosti na drugom kraju svijeta.

Tijekom Hladnog rata takva je praksa bila iznimno važna. Zahvaljujući zemljama koje se međusobno natječu oko nuklearnog naoružanja, otkriveni su dodatni detalji i spoznaje o unutrašnjosti našeg planeta. Zbog njihovih izračuna danas možemo nacrtati i objaviti Zemljinu strukturu bez straha od pogreške.

Postoji rastaljeni vanjski sloj jezgre koji započinje otprilike na pola puta od Zemljina centra, unutar kojeg se nalazi kruta jezgra promjera oko 1.220 kilometara. No ni to nije sve.

Kolika je temperatura jezgre?

Pitanje temperature jezgre jedno je od najtežih. Sve do nedavno, odgovor nije postojao, no taj je problem riješio znanstvenica Lidunka Vočadlo sa Sveučilišta u Londonu. Termometar ne možemo staviti u toliku dubinu, no u laboratoriju možemo izazvati i stvoriti uvjete koji su na snazi u unutrašnjosti Zemlje.

Istraživanja u laboratoriju

2013. su godine francuski istraživači u laboratoriju su izazvali uvjete iz unutrašnjosti Zemlje i dali najbolja predviđanja do sad. Testirajući čisto željezo kojeg su podvrgnuli visokom tlaku nešto višem od polovice pretpostavljene temperature koja grije unutrašnjost Zemlje došli su do zanimljivih rezultata.

Zaključili su da je točka taljenja željeza u unutrašnjosti Zemlje oko 6.230 stupnjeva Celzijevih, no zbog prisutnosti drugih metala, točka taljenja je ipak nešto niža i to oko 6.000 stupnjeva Celzijevih što odgovara temperaturi na površini Sunca.

Zemlja je uspjela zadržati svoju temperaturu od početka nastanka,a toplinu dobiva zahvaljujući trenju gustih materijala od kojih je sačinjena te od raspadanja radioaktivnih elemenata. No svakih milijardu godina, Zemljina se jezgra ohladi za oko 100 stupnjeva Celzijevih.

Pojava ‘P-zraka’

Zemljina temperatura utječe i na brzinu kojom putuju vibracije koje izazivaju potresi. ‘P-zrake’ putuju neočekivano sporo prelazeći unutrašnjost Zemlje, sporije nego da je Zemljina jezgra sačinjena od isključivo željeza. To sugerira na postojanje dodatnih metala u zemljinoj jezgri.

Mogao bi to biti nikal, no znanstvenici napominju da valovi kroz kombinaciju željeza i nikala ne bi putovali brzinom kojoj putuju sada. Vočadlo i kolege sada razmatraju mogućnosti postojanja drugih elemenata poput sumpora i silicija. Do sada nitko nije došao do odgovarajućeg odgovora na pitanje sastava unutarnjeg dijela Zemljine jezgre koji bi zadovoljio.

Vočadlo pokušava preko kompjuterske simulacije materijala unutarnjeg dijela jezgre odgonetnuti što se zapravo nalazi tamo duboko dolje. Kaže kako tajna leži u činjenici da unutarnji dio jezgre odgovara temperaturi taljenja. Kao rezultat, točna svojstva materijala mogla bi biti ponešto drugačija od onoga kakva bi bila da su krutog stanja. To bi objasnilo pojavu sporijeg prolaska valova kroz Zemljinu unutrašnjost.

Iako znamo mnogo o utrobi našeg planeta, postoji niz zagonetki koje tek čekaju da budu riješene. No i bez kopanja dubokih rupa, znanstvenici su uspješno otkrili što se nalazi tisućama kilometara ispod naših nogu.

Iako ne razmišljamo o njima, događaji koji se odvijaju u središnjici Zemlje od velike su važnosti za naš planet. Zemlja ima moćno magnetsko polje upravo zahvaljujući svojoj jezgri. Neprestano kretanje otopljenog željeza stvara električni naboj koji služi kao vrsta generatora za stvaranje magnetskog polja koje seže duboko u svemir.

Magnetsko polje kojeg Zemljina jezgra stvara štiti nas od štetne solarne radijacije. Da Zemljina jezgra nije onakva kakva je sada, magnetskog polja ne bi bilo, a tek onda bismo upali u prave probleme. Probleme mnogo veće od ne znanja sastava Zemljine jezgre.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevnik.hr,youtube/uredio:nsp)

Avion je nestao nakon polijetanja iz Kuala Lumpura 8. ožujka 2014. u potpuno nerazjašnjenim okolnostima

Uz obalu otoka Reunion, koji se nalazi istočno od Madagaskara u Indijskom oceanu, otkriveni su ostaci aviona. Istražuje se je li riječ o zrakoplovu Malaysia Airlinesa MH370, koji je nestao još 2014. godine, rekao je Christian Retournat, član francuskog ratnog zrakoplovstva u Reunionu, otoku koji je pod upravom Francuske.

“Još je prerano reći pripadaju li ostaci (dugi dva metra, nalik na dio krila), avionu Malaysia Airlinesa. Našli smo ih jutros uz obalu Saint Andrea”, kazao je Retournat, javlja CNN. Ostaci su prenijeti na otok. Zrakoplov Malaysia Airlinesa nestao je nakon polijetanja iz Kuala Lumpura 8. ožujka 2014. godine, a bio je na putu za Peking.

Xaviera Tytelmana, bivšeg vojnog pilota koji se kasnije specijalizirao za sigurnost zrakoplova, jutros je kontaktirao čovjek koji živi na otoku Reunion i poslao mu niz fotografija koje prikazuju olupinu aviona. “Proučio sam stotine fotografija i razgovarao s kolegama”, rekao je Tytelman za Telegraph.

“I svi mislimo da je riječ o krilu Boeing 777, istog aviona kao što je bio onaj Malaysia Airlinesa. Policija u Reunionu ispituje ostatke i kažu da izgleda kao da su bili u moru oko godinu dana, što opet ukazuje na nestali avion. Ne možemo još biti sigurni, ali mislim da za to postoji šansa”, kazao je Tytelman.

Zrakoplov je nestao s 239 ljudi (227 putnika i 12 članova posade), i to u okolnostima koje su zbunjivale istražitelje i ostavile izbezumljene obitelji u potrazi za odgovorima. No, Tytelman vjeruje da Indijski ocean kao lokacija pada aviona ima smisla. “Ne znamo koliko će potrajati dok ne dobijemo definitivnu potvrdu ili demanti”, ističe.

Neobične okolnosti nestanka zrakoplova

U trenutku nestanka zrakoplova piloti nisu poslali nikakvu poruku ili signal za opasnost, što je neobičan detalj. Vremenske prilike bile su povoljne, a u području u kojem se zrakoplov mogao srušiti nisu pronađeni nikakvi tragovi ili ostaci. Od 227 putnika njih 153 bili su Kinezi, a ostali su iz Malezije. Među Kinezima je bila delegacija od 19 umjetnika koji su došli na izložbu u Kuala Lumpur. Nestali zrakoplov tražili su deseci brodova i zrakoplova iz nekoliko zemalja.

Kasnije se ispostavilo da su se najmanje dva putnika na let ukrcala pod lažnim imenima, koristeći ranije ukradene putovnice jednog Talijana i jednog Austrijanca. Naime, ministarstva vanjskih poslova Italije i Austrije obavijestila su rodbinu tih muškaraca o njihovu nestanku, no tada su utvrdili da su živi i zdravi. Jedan od putnika koji je koristio lažnu putovnicu je 19-godišnji Iranac Pouria Nour Mohammad Mehrdad, koji je u Maleziji tražio azil.

Mobiteli putnika i posade još danima bili upaljeni

Boeing 777 prije nestanka naglo je skrenuo s planirane rute te letio još nekoliko stotina kilometara prije nego je ostvario posljednji kontakt s kontrolom leta na istočnoj obali Malezije. Tijekom prvih nekoliko dana potrage mobiteli putnika i dalje su normalno zvonili, a bilo im je moguće i poslati poruku putem aplikacija. Službenici Malaysian Airlinesa zvali su i članove posade aviona, čiji su mobiteli također zvonili.

Istražitelji su se nadali da će uz pomoć mobitela otkriti lokaciju aviona, no nikome nije bilo jasno kako mobiteli mogu zvoniti i nekoliko dana od nestanka. Rodbina je bila uvjerena da mobiteli putnika i posade nikako ne bi mogli biti upaljeni da je avion pao u more ili na kopno, a čudno im je bilo i što su baterije mobitela još aktivne.

Više svjedoka reklo je malezijskim vlastima da su vidjeli nestali zrakoplov i sat vremena nakon što je nestao s radara. Njihovi iskazi navodno potvrđuju da se zrakoplov okrenuo.

Najskuplja potraga u povijesti

Američki istražitelji kazali su da su komunikacijski sistemi nestalog zrakoplova Malaysia Airlinesa ugašeni u razmaku od 14 minuta. To ukazuje na činjenicu da avion nije pao zbog nekakvog teškog kvara, jer bi se komunikacijski sistemi, tj. odašiljači ugasili u isto vrijeme. Istraživani su bili i piloti, čiji su stanovi pretraženi, no policija nije našla ništa sumnjivo.

Potraga za malezijskim zrakoplovom stajala je stotine milijuna dolara i bila je najskuplja u povijesti, a brodovima, zrakoplovima i podmornicama u njoj je sudjelovalo 26 zemalja. Obitelji nestalih čak su ponudile nagradu za informacije koje bi dovele do pronalaska aviona.

Razlilčite teorije o uzroku nestanka aviona

Tijekom potrage za nestalim avionom pojavile su se različite teorije, a po jednoj od njih zrakoplov suoteli hakeri i potom srušili Amerikanci, kako je tvrdio Marc Dugain, bivši predsjednik francuske aviokompanije Proteus Airlines. Dugain je tvrdio da su hakeri oteli avion daljinski i usmjerili ga prema američkoj vojnoj bazi na otoku Diego Garcia, a amerikanci su ga srušili kad su vidjeli da im se približava. Kao dokaze navodi svjedočenja s Maldiva gdje je na dan pada navodno viđen veliki avion koji leti jako nisko prema Diegu Garciji.

Po drugoj teoriji nestali malezijski zrakoplov možda je bio otet. Na to ukazuje činjenica da je na trenutak ostao bez struje – stručnjaci koji su proučavali izvještaj australskih istražitelja kazali su da bi nestanak, odnosno isključenje struje, moglo ukazivati na pokušaj da se izbjegne radar.

Autopilot, otmica, požar…

Također, istražitelji su zaključili da je avionom u trenutku vjerojatnog pada u Indijski ocean upravljao autopilot, no nisu objasnili kako bi on mogao utjecati na rušenje zrakoplova. Nadalje, u dokumentima je pisalo da je Boeing 777 prevozio i 4,5 tona egzotičnog voća te posebnu pošiljku s 200 kila baterija od litija. No, ova posebna pošiljka sveukupno je bila teška 2,2 tone. Glasnogovornik kompanije nije htio otkriti o čemu je bila riječ.

Istražiteljima su se javljali i ljudi koji su mislili da znaju što je s avionom – jedan je ruski novinar dojavio da je avion Malaysian Airlinesa otet, a sletio je u Afganistanu. “Avion Malaysian Airlinesa na letu MH370 koji je nestao 8. ožujka s 239 putnika je otet. Piloti nisu krivi. Avion su oteli nepoznati teroristi, a znamo da jednog od njih zovu ‘Hitch’. Zrakoplov je sletio u Afganistanu blizu granice s Pakistanom”, kazao je novinar.

Spominjala se i teorija o požaru. Neki tvrde da se zrakoplov mogao zapaliti zbog kvara, a posada se onesvijestila pa se zrakoplov nastavio nekontrolirano kretati. Ipak, neki stručnjaci su skeptični prema toj teoriji jer tvrde da avion bez ljudske intervencije nije mogao dospjeti tamo gdje vlasti sada tvrde da se srušio.
 

 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

U zemljinoj orbiti postoje preko 3000 funkcionalnih satelita

Još od kada je Sovjetski Savez lansirao prvi umjetni satelit u orbitu 1957. godine, razne zemlje su se počele natjecati u lansiranju satelita u zemljinu atmosferu, satelita za razne namjene – navigaciju, komunikaciju i istraživanje.

Sateliti se mogu vidjeti čak i golim okom kako kažu, kada se sunce odbije od njihove metalne površine. No sateliti su toliko obični uspoređujući ih sa jednim vrlo starim crnim satelitom, oko kojeg leži misterija, piše ancient-code.com

Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, Amerika je napravila nevjerojatno otkriće. Pronađen je veliki satelit nepoznatog porijekla koji ritmično kruži oko Zemlje i navodno pušta neidentificirane signale

Legenda ili stvarnost

Legenda kaže da se u orbiti Zemlje nalazi tajanstveni, mračni objekt koji datira možda od prije 13.000 godina. Negovo podrijetlo je svima nedokučivo, te je nazvan “Crni vitez”, i koji navodno emitira signale prema Zemlji.

Ljudi tek zadnjih 60 godina posjeduju tehnologiju za lansiranje umjetnog objekta u atmosferu Zemlje, te se postavlja pitanje da li imamo vanzemaljskog uljeza na našem kućnom pragu?

Prvo je postojala pretpostavka da je u pitanju jedan od ruskih satelita, ali u to vrijeme, ni jedna zemlja na svijetu nije imala takvu tehnologiju kojom bi mogla lansirati satelit u Zemljinu orbitu.

Ova neidentificirana letjelica je podgrijala medije i počela poticati glasine da je u pitanju neki vanzemaljski objekt.

Zbog toga je vlada SAD-a riješila službeno objaviti kako je u pitanju samo dio svemirskog otpada. Ipak, spekulacije su se nastavile.

Prvi dio ove priče počinje još od signala kojeg je čuo poznati znanstvenik Nikola Tesla (1856-1943) briljantan izumitelj, koji je veći dio svoje karijere proveo u SAD.

Bio je inženjer elektrotehnike i proizvodio je radove koji istražuju ideju radio i bežičnog prijenosa. U 1899, on je navodno presreo signal, koji nije zvučao kao prirodni izvor sa Zemlje, kao što su električne oluje koje je već istraživao u svojim eksperimentima. Umjesto toga on je rekao da redoviti signali mora dolaziti iz inteligentnog vanjskog izvora, od potencijalnih stanovnika Marsa.

Malo je vjerojatno, iako je još uvijek bilo jako daleko od vjerojatnog, da je ono što je Tesla otkrio nije bio “Crni vitez” već signal koji se emitira iz prirodnih predmeta ili izvora. Danas znamo da postoje prirodni izvanzemaljski izvori kao što pulsari. Oni se brzo okreću oko neutronske zvijezde koje emitiraju ritmički signal. Oni su prvi otkriveni u 1967 od strane sjeverne irskog astrofizičara Jocelyn Bell Burnell (1943-). Do otkrića pulsara i podrijetla signala, on je u šali zvalo reći da to mali zeleni ljudi šalju signale. Tesla je vjerojatno bio potpuno nesvjestan onoga što je on stvarno otkrio.

Nekoliko godina kasnije, Crni vitez je, čini se napravio još jedan nastup, kada je američki tisak izvijestio 1960. godine da je neobičan objekt u polarnoj orbiti, tada su obje supersile imala sateliti u orbiti, ali u ekvatorijalnoj polarnoj orbiti što je značilo da se satelit mogao vidjeti sa svakog dijela Zemlja, no niti jedna država nije priznala njegovo posjedovanje.

Ovaj se činilo dosta čudno, ali sjetite se da je to bilo vrijeme duboko ukorijenjene sumnje i špijunaže, i ne samo jedni s drugim, već sada izgleda i s izvanzemaljcima.

NASA je nekoliko puta uslikala ovog, takozvanog Crnog viteza da bi analizirali njegovu veličinu i izgled uopće. Ova letjelica težila je oko 10 tona, a tehnologija u to vrijeme nije uopće bila toliko razvijena da bi bilo tko na svijetu napravio takav predmet.

Onda se 1963…….. nešto dogodilo

Iako Crni vitez nije emitirao ništa drugo osim čudnih, nejasnih signala, nešto neuobičajeno se dogodilo 1963. godine. Tijekom istraživanja svemira te godine, astronaut Gordon Cooper izjavio je da je vidio svjetleći zeleni objekt kako kruži oko Zemlje i približava se njegovoj kapsuli i to izvijestio NASA-i.

NASA je potvrdila da je u pitanju Crni vitez, ali Cooper nije smio davati nikakve izjave za medije kada se vratio na Zemlju. Navodno, je on imao halucinacije zbog visoke razine ugljičnog dioksida, te je sve umislio.

Dakle, i dalje nije poznato je li u pitanju svemirski otpad ili velika zavjera i pokušaj sakrivanja postojanja vanzemaljaca.

Neki ljubitelji teorija zavjera tvrde da Crni vitez i dalje kruži Zemljom, ali da astronauti o tome ne smiju pričati.

20. činjenica o ovom tajanstvenom objektu zvanom “Crni Vitez”

1. Prema monitoring agencijama diljem svijeta, satelit Crni vitez je odašiljao radio signal više od 50 godina
2. SAD i Sovjetski Savez su pokazali poseban interes za ovaj”nepoznati svemirski objekt”
3. Glasine kažu da je Nikola Tesla prvi čovjek koji je “presreo” signal sa satelita Crni vitez 1899. nakon izgradnje radio uređaja visokog napona u Colorado Springsu.
4. Od 1930-ih godina astronomi širom svijeta su izvještavali čudne radio signale koji su navodno dolazili iz “Crnog viteza”.
5. Godine 1957., dr Luis Corralos iz Ministarstva komunikacije  u Venezueli je fotografirao satelit Crni vitez dok su fotografirali Sputnik II dok je prolazio iznad Caracasa.
6. Priča o Crnom vitezu napravila je svoj ​​medijski debi u 1950.-tima, kada su novine St. Louis Dispatch i The San Francisco Examiner pisali o “Satellitu” na 14. svibnja 1954.
7. Time Magazine pisao o satelitu Crni vitez sedmoga ožujka 1960.
8. Godine 1957., nepoznati “objekt” je viđen kako stvara “sjenu” na Sputnik 1 letjelici. Prema izvješćima, “neidentificirani objekt” je bio u polarnoj orbiti.
9. 1957. Niti SAD, niti Rusi nisu posjedovali tehnologiju za održavanje letjelica u polarnoj orbiti.
10. Prvi polarni satelit u orbitu je lansiran 1960. godine.
11. Polarna orbita često koristi za mapiranje Zemlje , promatranje Zemlje. To  je stavilo Crni vitez u kategoriji promatračkih satelita.
12. U 1960 satelit Crni vitez nalazi se opet u polarnoj orbiti. Astronomi i znanstvenici su izračunali da objekt ima težinu od 10 tona, što je bilo u to vrijeme najteži umjetna satelilt koji kruži oko našeg planeta.
13. Putanja Crnog viteza je drugačija  za razliku od bilo kojeg drugog objekta u orbiti Zemlje.
14. Grumman Avio Korporacija je dala veliki značaj tom tajanstvenom “satelitu”, Dana 3. rujna 1960, sedam mjeseci nakon što je satelit prvi put otkriven radarom,  Grumman je fotografirao prvi put satelit Crni vitez.
15. Grumman formirao povjerenstvo za proučavanje podatke dobivene iz zapažanja, ali ništa nije objavoi javnosti.
16. Godine 1963, Gordon Cooper je lansiran u svemir. Na njegovoj konačnoj orbiti, on je prijavio viđenje užarenog zelenog objekta ispred njegove kapsule kako se kreće od njega s istoka na zapad.
17. Ham Radio operater je bio onaj koji je očito dekodirao niz signala primljenih od NLO satelita i tumačio ih kao zvijezdanu-karu usmjeren na sustavu Sustav Epsilon Bootes
18. Prema dekodiranim porukama, satelit Crni vitez potječe iz Epsilon Bootes sustava prije 13,000 godina.
19. Na 23. kolovoz 1954 tehnološki magazin Aviation Week and Space Technology objavio priču o satelitu Crni vite koji razljutilo Pentagon koji su pokušavao zadržati informaciju tajnom.
20. NASA je objavila službene fotografije koje navodno prikazuju satelit Crni vitez.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 

 
(ancient-code.com,youtube/uredio:nsp)

Dvorac Gjalski čini se kao logičan izbor mjesta za njihovo ‘čiribiranje’ jer se zna da je i sam Ksaver Šandor Gjalski bio mason. Ovo nije jedini dvorac u koji oni rado zalaze. Svjetska masonska elita često zalazi u engleski dvor gdje ih rado dočekuje kraljica Elizabetha.

Da, hrvatski masoni povremeno se sastaju u ‘Dvorcu Gjalski’. Kad su se prvi put najavili stvarno nisam znala što očekivati. Na osnovu saznanja od prije stvorila sam si neku predodžbu i nadala se kako će nas posjetiti ljudi s viškom novaca koji će se u mantilima poigravati tvoraca novog poretka. Ostala sam u tom uvjerenju sve dok nisu došli u skupim autima sa zatamljenim staklima i tražili da se dvorana koju su unajmili u potpunosti zamrači. Nakon toga, novo iznenađenje.

Inzistirali su da ih se niti hranom, a ni pićem ne uznemirava 24 sata. To me je po prvi put potaknulo da barem malo provirim i uvjerim se što to masoni tako grozničavo skrivaju od očiju javnosti. Mislim, 24 sata bez vode? Ipak sam ostala profesionalna i oduprla se virkanju, pa je tako njihovo druženje ostalo misterij – povjerava nam se bivša djelatnica hotel-restorana ‘Dvorac Gjalski’.

Nama je ipak malo žao što se nije odlučila na malo špijuniranja i zavirila pod tajni veo ove organizacije. Nekako se čini da se masoni u Gjalskom nisu uhvatili ‘zidanja’ jer naša sugovornica tvrdi da su po izlasku djelovali odmorni i svježi, galantno podmirili račun i otišli. Kako bilo da bilo, i dalje će biti onih koji će oko masona kovati teorije urote i zavjere, onih koji će tvrditi da su to izvanzemaljci, da su to sotonini podanici, ali i dokoni bogataši.

Dvorac Gjalski čini se kao logičan izbor mjesta za njihovo ‘čiribiranje’ jer se zna da je i sam Ksaver Šandor Gjalski bio mason. Ovo nije jedini dvorac u koji oni rado zalaze. Svjetska masonska elita često zalazi u engleski dvor gdje ih rado dočekuje kraljica Elizabetha. Tamo je svojevremeno živjela osoba koja ipak nije bila profesionalna kao naša sugovornica, pa je ipak kriomice gledala što se događa. Ugledala je, navodno, skupinu ljudi pred kojima je stajao ogroman, dvometarski gušter. Osoba koja je virila je bila Lady Diana, a gušter sama kraljica. Diana je nakon toga ubrzo, ako je vjerovati štovateljima teorija zavjere i urote, bila ubijena od masonske ruke.

Htjeli mi to priznati ili ne, činjenica je da su se masoni uvukli u sve sfere i afere i da im nagađanja o njihovim djelovanjima idu na ruku. Ima ih u politici, sportu i umjetnosti, a spominje se da su im prsti upleteni i u samu organizaciju Olimpijade. Kao da su, ne svojom krivnjom, postali gospodari svemira a zapravo su možda zaista samo bogati egocentrici koji ubijaju dosadu.
 
izvor: dnevno.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10130"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]