Danas imamo pristup velikom broju informacija, ali rijetko prestanemo razmišljati o autentičnosti onoga što vidimo i čujemo

Naša uvjerenja često oblikuju vanjske sile i rijetko imamo iskustvo iz prve ruke koje utječe na naše misli.

Naši su se preci oslanjali na “izravno senzorsko iskustvo” dok su oblikovali vlastita uvjerenja i koristili jezik i vlastitu sposobnost da odvoje istinu od laži.

Koristeći se jezikom, izloženi smo različitim stavovima i pristranostima na temelju govornikovog osobnog sustava vjerovanja.

Unatoč svemu tome, vjerujemo većini onoga što čujemo, a da ne razmišljamo o novim idejama ili pokušavamo to doživjeti prve ruke. Što uzrokuje ovu naivnost i postoji li način da se njime kontrolira?

Lakovjernost i društvo

Prema Rene Descartesu, filozofu iz 17. stoljeća, “Ako netko želi znati istinu, onda ne treba vjerovati tvrdnju sve dok ne pronađe dokaze koji bi to opravdali.”

To zvuči kao razumni pristup integraciji novih uvjerenja, no da li mi zapravo obrađujemo nove ideje ili ih samo slijepo prihvaćamo?

Ovo se ne odnosi samo na vijesti. Tu se radi i o sadržaju medija, vašim osobnim interakcijama i društvenim mrežama? Ili samo prihvaćate sve, i ne uzimate dovoljno vremena za provjeru činjenica?

Većinu vremena u kojima stvaramo mišljenja našem životu događaju se automatski i te su društvene norme i uvjerenja prihvaćeni kao istina. Međutim, neka od tih programiranih uvjerenja uključuju propuštene šanse za provjeru činjenica i prosuđivanje ideja i tvrdnji.

Zašto trebamo skepticizam

Benedikt Spinoza je još jedan filozof koji je izazvao Descartesovu ideju. Spinoza je vidio da mozak ne obrađuje ideje onako kako Descartes opisuje.

Spinoza je odgovorio da “Ljudi vjeruju u svaku tvrdnju koju razumiju, ali jako brzo “ne vjeruju” onim tvrdnjama za koje utvrde da su u suprotnosti s drugim utvrđenim činjenicama.”

Zapravo, rezultati nedavne studije dokazuju da mozak često ima tendenciju vjerovati idejama koje prima.

Istraživač Daniel T. Gilbert i sur. sa sveučilišta Texas u Austinu predvodio je eksperiment u kojem je sudionicima bio predstavljen skup istinitih i lažnih izjava o zločinu.

Prva skupina sudionika pročitala je izjave i istodobno je morala pronaći i izbrojiti broj pet kada se pojavio u tekstu. Druga skupina je čitala izjave i nije se prekidala. Nakon vježbi sudionici su imali zadatak sjetiti se koje su izjave bile lažne i koje su bile istinite.

Ispitanici su također morali razmišljati o vremenu provedenom u zatvora koje je počinitelj zločina zaslužio.

Na temelju rezultata, grupa koja je morala računati je zapamtila više lažnih izjava, za razliku od druge skupine. Prva skupina sudionika također je dala kriminalcu više vremena provedenog u zatvoru, dokazujući da obično vjerujemo u lažne izjave, osobito ako smo prekinuti u čitanju.

Iako to pokazuje da često vjerujemo da nove ideje, kao u Spinozinoj teoriji, također je otkriveno da nas “prekid sprječava” da nevjerujemo “novim tvrdnjama”.

Valjda i zbog toga oglašavanje (koje iskorištava prednost našeg nedostatka koncentracije dok gledamo oglase zbog drugih zadataka, kao što je vožnja ili čitanje vijesti), politika i mediji lako utječu na naša uvjerenja i misli?

Dok bi se neki složili, Gilbert i sur. navedode da možemo možemo odbaciti lažne ideje i da je to moguće učiniti samo kad imamo “logičnu sposobnost, točne informacije, motivaciju i kognitivne resurse.”

Kognitivna sposobnost i činjenice mogu nam pomoći da ne vjerujemo lažnim tvrdnjama. Ali budući da se ove vještine često oslanjaju na naš obrazovni sustav, organizirane skupine i vjerske sekte – društvo nekako nema razvijenu sposobnosti da razlikuje istinu od laži.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Upravo sada naš obrazovni sustav radi sve više na indoktriniranju naše djece nego da ih stvarno obrazuje

U stvari, to je slučaj koji se provodi već neko vrijeme. Našim mladim umovima je rečeno da prihvate autoritet kao istinu, umjesto istine kao autoriteta, i nastavnici govore učenicima, umjesto da s njima razgovaraju.

Nastavnici su postali ponavljči informacija. Oni jedva ponavljaju sve što su oni nekad naučili od vlastitih nastavnika i stalno ponavljaju reciklirane informacije, informacije koje su uspjele izbjeći kritičko razmišljanje mnogim generacijama.

Djeca više nisu gospodari svojeg učenja, i umjesto toga, njihovi umovi se tretiraju kao spremnici za skladištenje informacija.

Tvornički model obrazovanja, s naglaskom na akademski i gospodarski elitizam, nanovo dobija poslušne radnike sustava, te ih potiče da se prilagode svakom koraku na umjetno stvorenom putu.

Mi se ne tretiramo kao organska, kreativna i istraživačka ljudska bića, već kao dijelovi stroja.

Obrazovni sustav filtrira radoznalu prirodu našeg bića, s krajnjim ciljem da se spriječi neslaganje protiv sustava. Sustav ne želi mislioce.

On ne želi da ljudi dovode u pitanje njegove metode. On želi populaciju kojom se može lako manipulirati i nadzirati kako bi se odrekli sve svoje moći nad elitom.

Ima i onih koji kažu da se vještina kritičkog razmišljanja ne može naučiti u školama. Sokrat bi vjerojatno ismijao taj pojam, da je danas još uvijek živ. Sokrat je jednom rekao: “Ja ne mogu naučiti bilo koga bilo što; Ja ga mogu samo naučiti da misli.”

Ako bi htjeli riješiti problem indoktrinacije u našem školskom sustavu, moramo naučiti za početak postavljati pitanja umjesto da dajemo odgovore. Stvarno učenje se ostvaruje kroz postupak istraživanja.

Djeca moraju biti ohrabrena da sama traže odgovore. Na nastavnicima je da im pruže alate i resurse potrebne da djeca provode ove upite i naprave smislena otkrića.

Jedno dobro pitanje će učiniti više da potakne na učenje nego bilo koji broj odgovora. U svakom aspektu naše obrazovne potrage, ono postaje presudno za početak otvorenog dijaloga sa našim učenicima, da ih potakne na zdravu raspravu i da im oblikuju vlastite zaključke.

Važnost poučavanja filozofije u školama ne smije se podcijeniti. U svijetu u kojem većina čovječanstva trči na traci za trčanje sa povezom preko očiju, važno je da ponovno procijene vlastite perspektive, s vremena na vrijeme, i pogledaju širu sliku.

Što poučavanje filozofije radi je da nas potiče na razmišljanja, da nas potiče da postavljamo pitanja, i da o njima razmišljamo.

Bez ovih vještina, čovječanstvo će nastaviti raditi kao autopilot, a mi ćemo omogućiti onima na vlasti da i dalje dominiraju, tlače i porobljavaju nas u svakom pogledu.

Moramo vratiti naše vlastite misli …
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

“Obama čini bolje odluke nego ja, tako da je ipak izbor na njemu.”, kaže građanin

Aktivist i šaljivac Mark Dice dobio je neke zapanjujuće reakcije kada je snimao na ulicama San Diega i informirao ljude da je predsjednik Obama napao Rusiju nuklearnom bombom.

Mark je prevario ljude u uvjerenju da je preventivni nuklearni napad proveden kao način “slanja poruke Putinu da se zaustavi i više ne uzrokuje probleme s međunarodnom zajednicom”, piše Infowars.

“Ja nisam u politici, ali po mom mišljenju mislim da on čini bolje odluke nego ja, tako da je to doista njegov izbor.”, rekao je jedan ispitanik mrtvog mozga, zapravo vjerujući da je Obama “ispario” tisuće nedužnih Rusa u Moskvi, te da je to bila dobra ideja.

Nije samo da Obama donosi odluke, vež i svi tamo s njim, pa ako je mislio da je to dobra ideja, morao je imati razlog”, rekao je čovjek na cesti u odgovoru potpuno lišenom svake logike.

“Osjećam se kao da su u stanju učiniti sve što žele”, rekao je slučajni prolaznik u zaista zastrašujućem odgovoru, govoreći: “On je tehnički predsjednik.”

Drugi je pak priznao da mu zapravo nije stalo do nuklearnog rata, te je konačno odgovorio: “Mislim da je nuklearni rat općenito nešto loše”, što je izazvalo Marka Dicea da ga prozove “zombijem”.

“Ne znam dovoljno o toj temi da bi dao svoje mišljenje”, još jedan ispitanik je priznao, prije nego što je sugerirao: “Siguran sam da je teško vagati mišljenje o nečemu bez da se o njemu zna nešto.”

Da, napasti nuklearnom bombom drugu svjetsku velesilu je danas svakako težak predmet za razgovor o kojem ipak treba nešto znati, da se ne donese krivo mišljenje.

“Mi smo sami uključeni u nekoliko sukoba, a ponekad i krajnji rezultat nije nešto što bih poželjela …”, dodala je žena na kraju.

“Da, to je to, nuklearni rat!”, nadodao je Mark Dice završavajući svoju anketu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:NSP)

Nakon što je autor jednog istraživanja objavio da je krivotvorio podatke, zapitali smo se koliko smo spremni vjerovati svemu što nam ‘nadređeni’ kažu

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, istraživanja iz svijeta društvenih, kognitivnih i političkih znanosti pokazala su stalno iznova da je iskrena, trajna promjena o nekim kontroverznim stavovima, izuzetno teška stvar.

Tema istraživanja svakako pruža pesimističnu sliku. Od klimatskih promjena do cjepiva i evolucije, ali i bilo koje druge teme, djeluje gotovo nemoguće promijeniti ičije mišljenje o bilo čemu osobnom ili političkom.

Nedavno je u New Yorkeru objavljen tekst prema kojem je najbolja stvar koja vam se može dogoditi dok pokušavate nekog uvjeriti da nije u pravu tek to da potrošite vrijeme, dok je najgora da ga samo još više učvrstite u njegovim uvjerenjima i vjerovanjima, iako je njegova istina zapravo LAŽ.

To je svojevrsan jednorog u društvenoj psihologiji – pokušaj lova prave ideološke promjene u laboratoriju ili na terenu. Ostao bi to nedosanjani san da prošle zime Michael LaCour i Donald Green nisu pokazali da jednostavan 20-minutnim razgovorom s osobom koja se zalaže za homoseksualna prava može trajno utjecati na nečiju potporu prema gay braku.

Ova otkrića, objavljena u znanstvenom časopisu ‘Science’, automatski su, potpuno razumljivo, dobila svu medijsku pozornost. Ali problem je u tome što ovaj jednorog, kao i svi drugi, ne postoji u stvarnosti. Green, stariji autor istraživanja javno je objavio pismo u kojem je zamolio ‘Science’ da povuče objavu, tvrdeći da je glavni autor istraživanja, student LaCour, lažirao podatke kako bi dobio posao na Princetonu.

Kad zvuči predobro, šansa je da nije istina

Gledajući unazad, otkrića zaista jesu djelovala previše dobro da bi bila istinita. Mnogi su ovakva otkrića prozvali čudesnima i nisu mogli vjerovati da je na stavove tako lako utjecati, pogotovo jer to nije dokazano niti jednom prije ovog slučaja.

Inače, stvarno postoje skupine koje se bave promicanjem LGBT zajednica, ali iz njihovih iskustava nikad ne dolazi do značajnih promjena mišljenja ljudi s kojima komuniciraju. Dvoje studenata – David Broockman sa Stanforda i Joshua Kalla s Berkleyja, ponukani objavljenim rezultatima LaCoura i Greena, odlučili su i sami pokušati utjecati na ljude. No primijetili su veliku diskrepanciju između svojih rezultata i onoga što je prethodno objavljeno.

Njihov izvještaj, kojeg su pripremili uz pomoć profesora s Yalea, Petera Aronowa, fascinantan je dokument koji pruža iznenađujući uvid u to kako je istraživanje koje je prethodilo njihovom očit akademski primjer prevare.

LaCourovo i Greenovo istraživanje prvo je koje je pokazalo koliko je teško promijeniti nečije mišljenje. Naime, prvo su tvrdili da je moguće utjecati na tuđi stav, da bi se to pokazalo lažnim. No ono što je zanimljivo u cijeloj priči je da smo ipak svi spremno povjerovali tom istraživanju kad je objavljeno, koliko god nevjerojatno zvučalo.

Više istraživanja pokazalo je da kad smo na neki način i sami investirani u ono o čemu se priča, tj. kad nam se nude dokazi za koje već posjedujemo ideološke temelje (recimo, nudi nam ih političar kojem vjerujemo, ili ih podržava skupina koju uvažavamo), lakše ćemo povjerovati u to što nam se govori.

S druge strane, ako nas netko kome ne vjerujemo ili tko nam nije bitan krene uvjeravati u mišljenje suprotno od našega, može nas samo još više udaljiti. Tako su osobama koje su protiv cijepljenja ponuđeni materijali u kojima su pokazane sve štete koje sa sobom nosi odbijanje cjepiva, od kojih su neke bile jako odbojne i gotovo ‘nasilne’, a ne da nisu ništa postigli nego su ih samo još više učvrstili u mišljenju da nipošto ne cijepe djecu, piše Daily Beast.

Ipak, svi znamo da se mišljenja mijenjaju, samo ne znamo kako. Posljednjih godina se recimo izuzetno povećala otvorenost prema istospolnim brakovima, iako nitko ne zna točno zašto. Dok ne otkrijemo, želimo da bude što više pozitivnih pomaka, makar ona i ostala neobjašnjena.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Utjecaj rezultata pretraživanja dovoljno je jak da presudi američke izbore, ali uskoro i parlamentarne izbore u Hrvatskoj

Američki psiholog dr. Robert Epstein, bivši glavni urednik časopisa Psychology Today i voditelj istraživanja na Američkom institutu za bihevioralna istraživanja i tehnologiju, godinama radi na projektu kojim se želi utvrditi koliko Google zaista utječe na odluke i mišljenja svojih korisnika.

Na portalu Politico.com napisao je intrigantan članak o dosadašnjim otkrićima te studije. Dr. Epstein tvrdi da je Google ima toliki utjecaj na mišljenje ljudi, da bi mogao doslovno presuditi o pobjedniku na američkim predsjedničkim izborima 2016.

Na tim izborima, piše Epstein, TV reklame, govori i kampanje neće imati ni izbliza toliki utjecaj koliki će imati “Gogleove tajne odluke za koje nitko – osim možda mene i nekoliko opskurnih istraživača – ne zna kako funkcioniraju.”

1. Google je najutjecajnija tvrtka u povijesti

Višegodišnje istraživanje centra dr. Epsteina prati utjecaj Googlea na široki raspon mišljenja i uvjerenja korisnika. Te podatke uspoređuje s utjecajem najmoćnijih kompanijama u povijesti. Google je, tvrdi dr. Epstein, u zadnjih nekoliko godina eksponencijalno jačao i sada je najmoćnija kompanija ikad.

2. Može mijenjati preferencije neodlučnih birača

Njihovi algoritmi za pretraživanje s lakoćom mogu mijenjati preferencije neodlučnih birača. Google može promijeniti mišljenje 20 posto takvih neodlučnih birača, a u nekim demografskim skupinama i 80 posto, s tim da nitko od korisnika neće biti svjestan da netko manipulira njime. Eksperimente koji su to pokazali dr. Epstein je vodio s kolegom Ronaldom E. Robertsonom.

Ako se uzme u obzir da se većina izbora dobiva malom razlikom, Google teoretski već sada može utjecati na 25 posto izbora u svijetu. U Sjedinjenim Državama prosječna razlika u broju glasova je manja od 7,6 posto, a 2012. je bila 3,9, što je duboko u zoni u Googleova utjecaja.

3. Googleov utjecaj temelji se na tri stvari

Stručnjaci iz tima dr. Epsteina ustanovili su najmanje tri načina na koje Google, bez posebne namjere uprave kompanije, može oblikovati, a možda i odlučiti američke predsjedničke izbore iduće godine.

4. Promjenama algoritama za pretraživanje…

Zaposlenici Googlea koji stalno unapređuju algoritme za pretraživanje praktički manipuliraju korisnike svake minute. Prilagodbe koje čine na izvjestan način utječu na sliku svijeta koju posreduje internet i tako utječu na mišljenja. Testiranja su pokazala da je utjecaj na preferencije neopredijeljenih birača zamjetan. Znanstvenici su taj efekt nazvali SEME (Search Engine Manipulation Effect) i tvrde da je riječ o jednom od najvećih bihevioralnih učinaka koje su ikad otkrili.

…činjenici da je utjecaj nevidljiv…

Nove studija objavljena u publikaciji Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), sadrži rezultate pet eksperimenata na 4500 ispitanika u dvije zemlje. Budući da je utjecaj tražilice gotovo nevidljiv kao oblik društvenog utjecaja, da je toliko velik i nema specifičnih zakona na svijetu kojima bi se Google spriječilo da koristi tu tehniku, dr. Epstein i njegovi suradnici tvrde da je SEME prijetnja demokratskom sustavu.

…i tajnosti procesa unapređivanja algoritama

Prema Google Trendsu, Donald Trump je prema aktivnosti na tražilicama pretekao ostale kandidate u 47 od 50 američkih saveznih država. Pitanje je može li ga ta aktivnosti pogurati naprijed i u regularnim anketama i u konačnici mu donijeti veću podršku birača. Mnogo će ovisti o tome kako Googleovi programeri budu podešavali numeričke vrijednosti u algoritmima tražilice, tvrdi dr. Epstein. Google tvrdi da algoritme prilagođava 600 puta godišnje ali proces je tajan tako da kandidati čak i kad bi htjeli vjerojatno ne bi mogli imati izravan utjecaj na to.

5. Google može povećati podršku i 63 posto

Tim dr. Epsteina u svojim je eksperimentima uspio putem pretraživanja povećati podršku svakom kandidatu u rasponu od 37 do 63 posto nakon samo jednog navrata pretraživanja. Utjecaj učestalog pregledavanja pristranih rezultata pretraživanja u nekoliko tjedana ili mjeseci, nesumnjivo bi bio i veći, tvrde.

6. Već rangiranje rezultata utječe na mišljenje

U osnovnom eksperimetnu, sudionici su nasumce svrstavani u jednu od tri skupine u kojoj su rezultati pretraživanja bili u korist kandidata A, kandidata B ili nijednog kandidata. Sudionici su dobili kratki prikaz svakog kandidata a zatim su ih pitali koliko im se kandidati sviđaju i vjeruju li im, te za kojega bi glasali.

Zatim su ih pustili da 15 minuta sami guglaju kandidate, ali je tražilica bila manipulirana. Svaka skupina mogla je vidjeti istih 30 rezultata pretraživanja, svi su bili linkovi na stvarne web stranice kandidata s prošlih izbora. Od grupe do grupe razlikovao se samo poredak rezultata istraživanja. Ljudi su mogli kliknuti na koji god rezultat žele i pregledavati stranice isto kao na Googleovoj tražilici. Kad su ispitanici završili pretraživanje, ponovno su ih pitali za koga bi glasali i odgovori su bili drugačiji nego na početku. Mijenjali su se i povjerenje i simpatije i odluke o glasanju.

7. Teze studije potvrdile su se na izborima u Indiji

Dr. Epstein piše da je još zanimljiviji dio istraživanja proveden na više od 2000 neopredijeljenih birača u Indiji, tijekom parlamentarnih izbora 2014, najmasovnijih demokratskih izbora u povijesti na koje je izišlo 480 milijuna ljudi. Cilj eksperimenta bio je testiranje teorije u stvarnom životu. Biračima su kandidati bili dobro poznati i svakodnevno su ih bombardirali predizbornom retorikom, ali i tu je poredak rezultata pretraživanja na Googleu promijenio mišljenje više od 20 posto neopredijeljenih birača, a u nekim skupinama i više od 60 posto. Googleovi dnevni podaci pokazali su da su korisnici Googleova pretraživača 25 dana uzastopno najviše pretraživali Narendru Modi, koji je na kraju pobijedio na izborima. Korelacija nije dokazana.

Što Google kaže na sve?

Prema odgovoru koji citira dr. Epstein, Google je takozvani SEME efekt svoje tražilice komentirao na slijedeći način: “S obzirom da su relevantni odgovori od samoga početka temelj Googleova pristupa pretraživanju, svaka promjena smjera umanjila bi povjerenje korisnika u naše rezultate i kompaniju.”
 
(telegram.hr/uredio:nsp)