Kako su onda Amerikanci prije 50 godina imali neometani televizijski prijenos?

Druga indijska misija na Mjesec upala je u kriznu situaciju izgubivši komunikaciju s letjelicom Vikram nekoliko minuta prije nego što je ona trebala sletjeti u još neistraženo Mjesečevo područje

“Spuštanje je išlo prema planu i sve je bilo normalno do visine od 2,1 kilometar iznad Mjesečeve površine. Tada je izgubljena veza između kontrolne sobe na Zemlji i letjelice. Podaci se još uvijek analiziraju”, objavio je u subotu predsjednik Indijske organizacije za istraživanje svemira Kailasavadivoo Sivan.

Njegova kratka izjava objavljena je 15 minuta nakon što je letjelica prema rasporedu trebala sletjeti u neistraženo područje u blizini Mjesečeva južnog pola. Dva sata poslije glasnogovornik je rekao da se podaci još obrađuju, a predviđena konferencija za medije je otkazana.

Letjelica je potpuno automatizirana i nije bila kontrolirana sa Zemlje.

Indijski premijer Narendra Modi bio je u centru za praćenje misije, a nakon što je došlo do gubitka komunikacije, tješio je utučene znanstvenike: “Vi ste ponos Indije. Dali ste sve od sebe.”

Misija vrijedna 142 milijuna dolara pod nazivom Chandrayaan-2 (u prijevodu Mjesečevo vozilo-2) lansirana je iz baze u južnoj Indiji 22. srpnja.

Lansirane su dvije letjelice, a unutar one koja je trebala sletjeti na površinu Mjeseca bilo je smješteno vozilo. Znanstvenici su bili svjesni da će mekano slijetanje biti najosjetljiviji dio misije.

Da je misija bila uspješna, Indija bi postala četvrta država kojoj je uspjelo meko spuštanje na Mjesec i pridružila se Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji i Kini. Planirano je bilo mapiranje dosad neistraženog područja oko Južnog pola, istraživanje sastava tla i potraga za vodom.

Od misije je ostala letjelica u Mjesečevoj orbiti, koja bi tamo trebala ostati i sljedećih godinu dana slati fotografije.

(jutarnji.hr)

Iduća misija na Mars trebala bi biti lansirana između 17. srpnja i 5. kolovoza iduće godine

Kako bi se pripremila za iduću misiju na Marsu 2020. godine, NASA je ‘sletjela’ na Island gdje se namjerava uvjeriti da je njezin novi svemirski rover spreman za predstojeći posao.

Sa svojim crnim bazaltnim pijeskom, dinama na vjetrometini i stjenovitim vrhovima, polje lave Lambahraun u podnožju drugoga najvećeg islandskog glečera Langjokulla izabrano je kao zamjenski poligon za površinu Crvenog planeta.

Petnaest znanstvenika i inženjera NASA-e ondje će tri tjedna usavršavati prototip robota koji bi trebao nastaviti rad rovera “Curiosity” koji istražuje Mars od 2012. godine.

Stručnjaci kažu da Island, vulkanski otok usred sjevernog Atlantika, na mnogo načina podsjeća na četvrti planet od Sunca.

“Island je vrlo dobra analogija za istraživanje Marsa i učenje kako upravljati roverom”, rekao je Adam Deslauriers iz kanadske tvrtke koju NASA plaća da ispita prototip novog rovera.

Neuništivi rover?

Prototip je maleno električno vozilo na četiri kotača, s dva motora i 12 malih automobilskih akumulatora.

“Taj rover je u osnovi neuništiv”, kaže Deslauriers. “Naši roveri na Mjesecu i Marsu zapravo bi imali više problema na Islandu jer su, primjerice, potpuno nespremni za kišu.”

Opremljen senzorima, računalom i kamerama, rover je težak oko 570 kilograma i kreće se brzinom od 20 centimetara u sekundi.

Vozilo mora biti tako sporo kako bi moglo pravilno prikupljati podatke i poslati ih na Zemlju, objašnjavaju stručnjaci.

Rover koji se ispituje na Islandu samo je prototip onoga koji će iduće godine biti poslan na Mars. A taj koji još nije imenovan, moći će i prikupljati uzorke i pohraniti ih u svoje spremnike kako bi ih buduće misije mogle dopremiti na Zemlju.

Prije nego što je postao negostoljubiva ledena pustinja s prosječnom temperaturom od minus 63 Celzijevih stupnjeva, Mars je, vjeruju znanstvenici, dijelio mnoge karakteristike sa subarktičkim Islandom.

Savršeni uvjeti

“Mineralogija na Islandu vrlo je slična onoj kakvu bismo pronašli na Marsu”, rekao je Ryan Ewing, profesor geologije na teksaškom sveučilištu A&M.

“Usto, ovdje je hladno i nemamo mnogo vegetacije, ali imamo okoliš koji je sličan, poput pješčanih dina, rijeka i ledenjaka kakve je Mars imao u prošlosti.”

Island je ranije korišten kao poligon za obuku astronauta NASA-e. Tijekom misija Apolla 32 astronauta su bila na geološkoj obuci na islandskim poljima lave.

Takvo okruženje NASA-i omogućuje da ispita opremu i procedure onako kako ih ljudi izvode, u ekstremnim uvjetima, ali čvrsto na Zemlji.

Iduća misija na Mars trebala bi biti lansirana između 17. srpnja i 5. kolovoza iduće godine.

(index.hr)

Svatko tko želi ići u svemir mora znati o zdravstvenim rizicima koji nastaju kada napuste atmosferu i gravitaciju Zemlje

Studija podržana od NASA-e upozorava da su astronauti bili mnogo skloniji razvoju slučaja herpesa dok su bili u svemiru i nakon povratka kući.

Istraživači su otkrili da je sedam posto astronauta koji su u prošlosti imali herpes pretrpjeli su novu epidemiju dok su bili u svemiru.

Nadalje, 57 posto sudionika pokazalo je mnogo više razine virusa tijekom misija u svemir nego na Zemlji.

Herpes virusi uzrokuju čireve, žljezdanu groznicu i herpes zoster. Kad je domaćin zdrav, patogeni prelaze u uspavano stanje i čekaju svoje vrijeme. Jednom kada se domaćin iscrpi ili je pod stresom, virusi se probude kako bi iskoristili prednost smanjenog imuniteta.

Nalazi su izazvali zabrinutost za zdravlje astronauta tijekom budućih dugotrajnih svemirskih putivanja, poput planirane misije na Mars 2020. godine.

Ako bi ljudski imunološki sustav postao tako slab tijekom kratkih putovanja, da bi neaktivni virusi prešli u aktivno stanje iz stanja mirovanja, duga putovanja bi mogla predstavljati ozbiljan rizik.

Astronauti imaju veću vjerojatnost da će doživjeti novu epidemiju herpesa

U istraživanju je sudjelovalo 89 astronauta. Sudionici su ili služili u svemirskim brodovima, boravili na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) ili obavljali obje misije.

Istraživači su uzimali uzorke sline i tražili znakove virusa herpes simpleksa 1 (HSV-1). Odgovoran za pojavu herpesa, ovaj soj herpesa zarazio je mnoge dijelove tijela, posebno genitalije.

Analiza je otkrila da je 53 posto posade svemirskog šatla i 61 posto astronauta koji su služili na Međunarodnoj postaji ISS doživjelo širenje virusa HSV-1. Širenje je način na koji se virus množi i širi tijelom svog domaćina.

Ljudi koji su proveli više vremena usvemiru pokazali su veću razinu virusne aktivnosti u svojoj slini. Oni su također sadržavali veće količine virusa HSV-1 u svojim tijelima. Nekoliko astronauta čak je razvilo slučajeve herpes zostera tijekom svoje svemirske misije.

Uz virus HSV-1, astronauti koji su sudjelovali u istraživanju su pokazali povećanu razinu virusa Epstein-Barr, varicella-zoster i citomegalovirus. To su također i sojevi herpesa.

Ova četiri virusa sadrže polovicu sojeva herpesa za koje se zna da inficiraju ljude. Oni su se širili kontaktom s kožom i zahvatili su milijarde ljudi širom svijeta.

Dulji svemirski letovi mogu oslabiti imunološki sustav astronauta čak i gore nego što se očekivalo

“NASA-ini astronauti izdržali su tjedne ili čak mjesece izloženi mikrogravitaciji i kozmičkom zračenju – a da ne spominjemo ekstremne G sile uzlijetanja i ponovnog slijetanja” – objašnjava istraživač Jes Tech-a dr. Satish Mehta.

“Ovaj fizički izazov prati više poznatih stresora poput socijalne razdvojenosti, zatočenosti i izmijenjenog ciklusa spavanja ibudnosti.”

Mehta i njegove kolege vjeruju da bi dugotrajni boravak u svemiru mogao ugroziti zdravlje astronauta. Ova mogućnost čini višegodišnju misiju na Mars još više zabrinjavajućom.

“Tijekom svemirskog leta dolazi do porasta izlučivanja hormona stresa poput kortizola i adrenalina, za koji se zna da potiskuju imunološki sustav” – upozorava on.

“U skladu s tim, otkrivamo da imunološke stanice astronauta – posebno one koje normalno suzbijaju i uklanjaju viruse – postaju manje učinkovite tijekom svemirskog leta, a ponekad i do 60 dana nakon toga.”

Nadalje, astronauti bi također mogli zaraziti druge ljude svojim reaktiviranim herpes virusima po dolasku na Zemlju.

Astronauti stavljaju svoje zdravlje na kocku kad god odu u svemir. Njihove kosti i mišići atrofiraju zbog nedostatka gravitacije, srce im kuca nepravilno i češće razvijaju rak i Alzheimerovu bolest.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Izraelski tim koji je stajao iza neuspjelog slijetanja svemirske letjelice Beresheet objasnio je da je “tehnički problem” ugasio jedan od motora letjelica, koji ga je poslao u propast brzinom od 500 kilometara na sat

Svemirski brod, kojeg je lansiralo izraelska neprofitna svemirska kompanija SpaceIL i kompaija Israel Aerospace Industries, srušilo se na površinu Mjeseca u četvrtak, nakon što nije uspio adekvatno usporiti prilikom sletanja na Mjesec.

Tim SpaceIL-a objasnio je u petak da je prvi tehnički problem nastao 14 kilometara iznad površine Mjeseca. Do trenutka kad je tim izgubio kontakt s letjelicom na visini od 150 metara, kretao se brzinom od 500 km/h, “čineći sudar neizbježnim.”

“Naši inženjeri misle da je tehnički problem u jednoj od komponenti uzrokovao da se glavni motor ugasi – što je onemogućilo usporavanje spuštanja svemirske letjelice” – objasnio je tim iz kompanije SpaceIL. “Do trenutka ponovnog pokretanja motora, njegova brzina je bila previsoka da bi sigurno sletjela.”

Svemirski brod “Beresheet”, hebrejski biblijski izraz za “početak”, bio bi prvi izraelski i prvi privatni svemirski brod koji bi sletio na Mjesec.

Do sada su samo Rusija, SAD i Kina uspjele izvršiti kontrolirana ‘meka’ spuštanja na površinu Mjeseca.

Tim SpaceIL-a nije bio uznemiren gubitkom misije i smatrao je neuspjelo slijetanje postignućem. Tim će također primiti milijun dolara vrijednu nagradu “Moonshot Award” iz kalifornijske zaklade XPRIZE “u čast njihovih postignuća i prekretnice kao prvi privatno financirani subjekt koji je orbitirao oko Mjeseca.”
 

 
“Misija SpaceIL-a nije samo dodirnula Mjesec, nego je dotakla živote i srca čitavog svijeta koji su je promatrali” – rekao je osnivač XPRIZE-a Peter Diamandis.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu promatrao je pokušaj slijetanja iz kontrolnog centra i već je obećao da će se izraelski svemirski vratiti na Mjesec u sljedeće dvije ili tri godine.
 

About last night: we didn’t complete a soft landing but got to the Moon. This is an incredible achievement—only 7 nations have ever entered its orbit. #Beresheet was the 1st private spacecraft to make this journey, which will forever change space travel.#IsraelToTheMoon #spaceil pic.twitter.com/3GiFFr55mq

— Israel To The Moon (@TeamSpaceIL) April 12, 2019

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Šef ruske svemirske agencije može se šaliti oko “potvrđivanja” činjenice da li su Amerikanci sletjeli na Mjesec, ali sumnje nema za jednog ruskog znanstvenika koji je istraživao desetljećima teorije zavjere vezane za sletanje na Mjesec

Tvrdnja da NASA nikada nije poslala astronaute na Mjesec i da su lažirani dokazi oko sletanje na Mjesec, je najopsežnija rasprava u popularnoj kulturi i tema žestokih dijaloga.

Dmitrij Rogozin, šef Ruske svemirske agencije, nedavno se šalio što će budućnost Rusije u lunarnim misijama dati građanima priliku da provjere jesu li otisci stopala Neil Armstronga zapravo na Mjesecu.

Ako to sve stavimo sa strane, ljudi koji cijelog života proučavaju Mjesec, vjeruju da nema potrebe za lansiranjem svemirskih brodova samo da bi dokazali uspjeh programa Apollo.

Fabriciranje sletanja na Mjesec vjerojatno bi bilo tehnološki nemoguće i u svakom slučaju ekonomski nepotrebno, rekao je za RIA Novosti Yury Kostitsyn.

On vodi Institut za analitičku kemiju, koji je izravno uključen u razvoj senzora za svemir i bio je dio sovjetske robotske studije koja je vezana za spuštanje na Mjesec.

“Lažiranje slijetanja američkih astronauta na Mjesec bilo bi složenije i skuplje nego da su to zaista napravili” – rekao je znanstvenik.

Ključni dokaz u svom području znanja je mjesečevo tlo koje su Amerikanci donijeli sa Mjeseca. Proučavano je u laboratorijima mnogih zemalja, uključujući i SSSR, i ono definitivno nije s ovog planeta.

“Falsifikacija uzorka tla sa Mjeseca je nemoguća za izvesti. Amerikanci su donijeli natrag na Zemlju oko 300 kilograma, većina toga je bila bazalt” – objasnio je.

“Imamo bazalt također i na Zemlji, ali se značajno razlikuje od lunarnog bazalta po kemijskom sastavu, svojstvima i strukturi. Nema stijene starije od 3,7 milijarde godina, a ono što su Amerikanci donijeli je staro više od 4 milijarde godina, što je usporedivo sa starošću Sunčevog sustava.”

“Nema ničega što bi potaknulo raspravu o sletanju Amerikanaca na Mjesec između 1969. i 1972. godine” – naglasio je Kostitsyn. “Nećete čuti da je jedan kozmonaut rekao da nisu.”

Na kraju, još više tajni našeg najbližeg “susjeda” moglo bi se otkriti ubrzo nakon što Kina lansira mjesečev rover u povijesnoj misiji kako bi istražila tamnu stranu Mjeseca.

Ranije ove godine ruska svemirska agencija Roscosmos također je priopćila kako su Moskva i Peking dogovorili stvaranje zajedničkog podatkovnog centra za lunarne projekte i projekte dubokog svemira.

Godine 2016. ruski svemirski raketni gigant Energia najavio je planove za stvaranje ponovno iskoristivog svemirskog vozila za prijevoz tereta i posade između svemirske postaje i Mjeseca.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nakon što je spustila robota na Mars i poslala sonde u prelete pokraj drugih planeta, NASA je spremna lansirati svemirsku letjelicu do zvijezde s kojom svi živimo – Sunca

Solarna sonda Parker bit će lansirana s Kennedyjeva svemirskog centra u Cape Canaveralu u subotu. Bit će to početak misije s ciljem rješavanja zagonetki koje astrofizičare zbunjuju već 60 godina.

Parker će biti prva letjelica koja će dosegnuti Sunčevu atmosferu, koronu. Površini Sunca prići će na 6,1 milijun kilometara, sedam puta bliže nego što joj se približila bilo koja druga letjelica.

Parker će prvo krenuti prema Veneri, Suncu drugom najbližem planetu, i iskoristiti njezinu gravitaciju kako bi se približila najsjajnijoj zvijezdi našeg sustava.

200 kilometara u sekundi

Kruženje oko Venere sondu će usmjeriti na put kojim će se Suncu početi približavati u studenome. U idućih sedam godina Parker bi trebao 24 puta okružiti planet i postupno stizati sve bliže Suncu.

Tijekom misije letjelica će provoditi znanstvena istraživanja u opasnom području intenzivne vrućine i solarne radijacije, objavila je NASA. Čak i s udaljenosti od 6,1 milijuna kilometara, sonda će biti dovoljno blizu za ispitivanje kako solarni vjetar ubrzava iz podzvučne u nadzvučnu brzinu.

Parker, letjelica teška 700 kilograma, kretat će se brzinom od 200 kilometara u sekundi.

NASA se nada da će joj Parker pomoći steći znanja o funkcioniranju zvijezda i prikupiti podatke kojima će se unaprijediti vremenska prognoza na Zemlji. Također, nada se da će otkriti mnoge od Sunčevih tajni poput one o tome zašto je korona, suprotno onome što bi se očekivalo po zakonima fizike, toplija od same Sunčeve površine.

Temperatura viša od 1300 stupnjeva

Primarni znanstveni cilj misije je praćenje kako se energija i toplina kreću koronom i istraživanje što to ubrzava solarni vjetar i solarne energetske čestice. Znanstvenici odgovore na ta pitanja traže 60 godina, ali nisu ih mogli pomnije istražiti sve dok nije razvijena tehnologija koja bi letjelici omogućila termalnu zaštitu.

Parker će imati 12 centimetara debeli toplinski štit, napravljen uglavnom od ugljika, koji bi trebao podnijeti temperaturu višu od 1.300 stupnjeva Celzija i intenzivnu radijaciju.

Ovo je prva letjelica NASA-e nazvana po živućem znanstveniku, astrofizičaru Eugeneu Parkeru, koji je život posvetio proučavanju Sunca.

“Solarna sonda ide u dosad neistraženo područje svemira”, rekao je Parker u svibnju. “Vrlo je uzbudljivo što ćemo napokon Sunce moći pogledati izbliza. Siguran sam da će biti iznenađenja. Uvijek ih ima.”

I Europska svemirska agencija planira lansirati sondu do Sunca, u listopadu. Iako su ova dva projekta razvijena neovisno, očekuje se njihova bliska suradnja u budućnosti.
 
(index.hr)

Da bi objavili snimke, specijalisti NASA-e su u suradnji sa Univerzitetom u Teksasu u Dalasu digitalizirali 170 magnetofonskih traka snimljenih tijekom misije

Objavljeni materijali sadrže više od 19.000 sati audio-zapisa ili 791 dan zapisa.

Veći dio snimaka je tišina i razgovor sudionika misije Neila Armstronga, Buzz Aldrina i Michael Collinsa.

Materijal je titlovan da bi se lakše razumio govor astronauta.

Na jednom snimku također se može čuti legendarna fraza koju je izjavio Neil Armstrong: „Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo“.

Svemirski brod „Apolo 11“ lansiran je u svemir 16. srpnja 1969, a 20. srpnja Neil Armstrong i Buzz Aldrin su postavili lunarni modul na površinu Mjeseca.

Tijekom misije astronauti su na mjesto sletanja postavili američku zastavu, fotografirali pejzaže Mjeseca na stereoskopskoj kameri i prikupili 21,55 kilograma uzoraka mjesečevog tla.

Na Zemlju su sletjeli 24. srpnja 1969. godine, nakon 8 dana misije.
 

49 years ago today, Apollo 11 splashed down in the Pacific Ocean. As a result of NASA’s collaboration with The University of Texas at Dallas you can now listen to 19,000 hours of Apollo-era audio recordings in current digital formats. https://t.co/Srtbqtbub3 pic.twitter.com/IQ3t0Ycc8t

— Johnson Space Center (@NASA_Johnson) July 24, 2018

 
(sputniknews.com)

Više od polovice Rusa vjeruje da američki astronauti nikad nisu bili na Mjesecu i da su američke vlasti i NASA izmislile ovu činjenicu krivotvorivši dokaze o slijetanju na Mjesec, pokazuje nova anketa

U nedavnom istraživanju pod nazivom “Znanost i društvo: autoritet i povjerenje” stručnjaci ruskog državnog centra za istraživanje javnog mnijenja VTSIOM napisali su da 57 posto Rusa trenutno misli da su američke tvrdnje o misijama na Mjesec – laži i da je dokumentirani dokaz tih misija krivotvoren.

Samo 24 posto ispitanika izjavilo je da vjeruju da su američke posade NASA-e na Mjesecu bile stvarne.

Istraživači su također naveli da je 65 posto, onih koji misle da američke vlasti lažu oko slijetanja na Mjesec, imalo srednjoškolsko obrazovanje.

Međutim, Rusi nisu samo sumnjičavi u svezi misija NASA-e.

59 posto ispitanika je imalo mišljenje da “znanstvenici skrivaju istinu od običnih ljudi”. Čak je i među Rusima s visokim obrazovanjem ova činjenica bila izuzetno prihvaćena – na 45 posto.

Kada su bili priupitani da li znanstvenici posjeduju neko “objektivno znanje” o stvarnosti, ruska javnost se ponovno podijelila na gotovo jednake dijelove: 42 posto se složilo da je to točno, dok 41 posto kaže da prema njihovu mišljenju znanstvenici koji su to tvrdili nisu govorili istina, iako je to bilo u dobroj vjeri.

U istoj anketi, tri posto Rusa je reklo da oni osobno podržavaju teoriju ravne Zemlje. 93 posto je reklo da dijele tradicionalno mišljenje da je Zemlja planet u obliku kugle, a četiri posto smatra da je previše teško odgovoriti na to pitanje.

Što se tiče vanzemaljaca, 45 posto sudionika ankete je reklo da vjeruju u postojanje izvanzemaljskih civilizacija, a 42 posto misli da vanzemaljci ili ne postoje ili zbog nekog razloga ne žele posjetiti Zemlju i kontaktirati ljude. 18 posto ispitanika izjavilo je da prema njihovu mišljenju vlasti skrivaju dokaze o posjetima vanzemaljaca u javnosti.

Vjerujete li vi da su Amerikanci bili na Mjesecu?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Bijela kuća je objavila dokument kojim se traži od drugih zemalja da sa Amerikancima usklade sve svoje aktivnosti na površini jedinog Zemljinog prirodnog satelita

Ova “obveza” se odnosi se na sve akcije drugih država koje bi mogle biti ugroziti misije SAD-a u svemiru ili na bilo koji način utjecati na “američke objekte i opremu” i na samo mjesto iskrcavanja Amerikanaca na Mjesecu

“Izvršni ured” predsjednika Sjedinjenih Država objavio je dokument koji je podigao prašinu, možda i izvan namjere njezinih tvoraca.

Objavljen je pod naslovom koji je odmah privukao pažnju i sam po sebi neke uzbudio i uznemirio: “Zaštita i čuvanje površine na Mjesecu i artefakata povezanih sa svemirskim programom Apollo”.

A ovaj dokument još od drugih zemalja traži da sa Amerikancima usklade svoje aktivnosti na površini jedinog Zemljinog prirodnog satelita. Ništa manje, ni više!

Ova “obveza” se odnosi na sva djelovanja drugih država koja bi mogla zasmetati svemirskim misijama SAD ili na bilo koji način utjecati na “američke objekte i opremu” i mjesto iskrcavanja Amerikanaca na Mjesecu.

Zašto i otkuda sve to odjednom?

Amerikanci se u dokumentu pozivaju na Sporazum o svemirskom prostoru iz 1967. godine koji osigurava zaštitu “lunarnih objekata misije Apollo”.

U dokumentu se naglašava da SAD i dalje imaju jurisdikciju nad opremom koja je ostala na Mjesecu i ukazuje na opasnost da druge zemlje – pri realizaciji svojih lunarnih programa – nanesu “štetu američkim objektima” na Mjesecu.

Sjedinjene Države ne kriju da polažu pravo da korigiraju programe lunarnih misija drugih zemalja – ukoliko ocjene da bi mogle ugroziti ono što u Washingtonu na Mjesecu smatraju američkim.

SAD ne samo da tvrdi da su “objekti misije Apollo” u njihovom vlasništvu, nego i da imaju “veliki znanstveni i povijesni značaj”, a da je površina Mjeseca koju su njihovi astronauti koristili “i dalje aktivne i omogućuju da se utvrde izmjene na lunarne uvjete koji su nastali zbog dugoročnog utjecaja sustava kojeg je stvorio čovjek. “

Donald Tramp je nedavno donio direktivu koja zahtijeva “osvajanje planeta Solarnog sustava”.

Amerikanci tvrde da su njihovi astronauti bili na Mjesecu 1972., a Trump želi američku bazu na Mjesecu olakša slanje “misije na Mars”.
 
(fakti.org)

Predsjednik Trump je naredio agenciji NASA da pošalje astronaute na Mjesec „prvi put” – aludirajući kako vjeruje da je slijetanje na Mjesec 1969. godine – lažirano

Trump je rekao svemirskoj agenciji da želi čvrsto zabosti američku zastavu na površinu Mjeseca, i također uspostaviti prisutnost na Marsu.

„Ovaj put ne samo da ćemo zabosti našu zastavu i ostaviti naš trag, mi ćemo uspostaviti temelje za eventualnu misiju na Mars i, možda jednog dana, na mnoge svjetove izvan našeg Sunčevog sustava”, rekao je predsjednik u govoru.

Na predsjednikovoj strani dok je ovaj tjedan potpisivao „Direktivu svemirske politike 1” u ponedjeljak je bio astronaut misije Apollo 17 Harrison Schmitt, jedan od posljednjih dvoje ljudi koji su ikada hodali po Mjesecu, u misiji koja se dogodila prije 45 godina.

Od tog vremena, niti jedan čovjek se nije odvažio poletjeti izvan Zemljine orbite. NASA nema ni vlastitu svemirsku letjelicu, nakon što je poslala u mirovinu Space shuttle u 2011. godini.

Zašto je to napravila sa jedinom svemirskom letjelicom koja je američke astronaute mogla poslati u svemir?

Amerikanaci trenutno lete do Međunarodne svemirske stanice u ruskim kapsulama, iako se privatni svemirski taksiji očekuju da će se uvesti iduće godine.

Za sada krajnji cilj ljudskog istraživanja u svemiru ostaje Mars.

„Ovaj put ne samo da ćemo posaditi našu zastavu i ostaviti naš trag, mi ćemo uspostaviti temelje za eventualnu misiju na Mars i, možda jednog dana, prema drugim svjetovima van Sunčevog sustava”, rekao je Trump.

Točno kako doći do Marsa, međutim, je predmet za raspravu unutar svemirske zajednice.

Mnogi vide Mjesec kao najbolju odskočnu dasku, uključujući američkog republikanca Jim Bridenstinea, koji je Trumpov izbor za čelnika agenacije NASA.

Općenito, prvi pristup politici leta na Mjesec od strane Trumpove uprave je jasno artikulirao potpredsjednik Pence na sastanku Nacionalnog Svemirskog vijeća u listopadu.

Zato je John Logsdon, povjesničar na Sveučilištu George Washington rekao da najava u ponedjeljak nije došla kao iznenađenje. „Sada je pitanje da li će Bijela kuća predložiti i Kongres odobriti odgovarajuća sredstva potrebna za provedbu riječi u stvarnost”, kaže Logsdon.

Doista, zapravo dobivanje sredstava za postizanje ambicioznih svemirskih planova predsjednika je višegodišnji problem za NASA-u.

Vraćanje astronauta na Mjesec je bio plan pod predsjednikom Georgeom W. Bushom, koji je pozvao na izgradnju baze na Mjesecu i uspostavi ljudske prisutnosti.

No, kada je odbor pregledao ljudski svemirski program 2009. godine, postojao je nesrazmjer između opsega programa i novca na raspolaganju za podršku programu. Istraživanje izvan niske Zemljine orbite nije bio izvediv bez milijardi dolara financiranja.

Postavlja se pitanje otkuda su im došle milijarde dolara za financiranje mjesečevih misija 1969. godine i nadalje?

Štoviše, mnogi zabrinuti da bi NASA ostala na sivoj mjesečevoj prašini i da se nikada ne bi preselila na Crveni planet.

To je razlog zašto je Obamina administracija pomaknula fokus s Mjeseca na „fleksibilnim put” koji će ciljati nove destinacije, poput asteroida, da bi astronauti putovail dalje u duboki svemir. Malo previše nelogičnosti, za “jednostavno” slijetanje na Mjesec.

Ali misija na asteroide se pokazala mnogo težom nego što se očekivalo. Na kraju, NASA je predložila da uz pomoć robota odvuku dio asteroida i stave ga u orbitu oko Mjeseca, gdje bi astronauti proučavali svemirsku stijenu.

Takozvana “Misija za preusmjeravanje asteroida” nije dobila vrlo entuzijastičnu podršku od svemirske zajednice i kongresa.

NASA je nedavno radila na planovima za nešto što se zove “Deep Space Gateway”, ispostavu u orbiti oko Mjeseca.

I po nalogu Kongresa svemirska agencija je počela sa izgradnjom nove divovske rakete i kapsule za duboki svemir. Vozilo bi trebao imati svoj prvi probni let u 2019., kada će poslati kapsulu bez ljudske posade do Mjesečeve orbite prije povratka na Zemlju.

Ali zašto bez ljudske posade kada su već bili nekoliko puta na Mjesecu i na njemu hodali?

Dužnosnici u Trumpovoj upravi su zatražili da NASA uzme u obzir stavljanje čovjeka na taj let, ali NASA je na kraju odustala. Prva misija sa ljudskom posadom na toj NASA-inoj letjelici bi se trebala dogoditi do 2022. godine.

Nakon što je američki predsjednik Donald Tramp potpisao direktivu o tome da SAD treba letjeti na Mjesec i Mars, poznati ruski inozemna politički komentator Aleksej Pushkov javno je postavio pitanje:

“Pa kako će doći do Mjeseca kada ne mogu doći do Međunarodne svemirske postaje bez ruskih raketnih motora?” (Sean Adl-Tabatabai,YNW)
 

Tune in as President Trump signs Space Policy Directive – 1: https://t.co/huc4PDVyoC

— The White House (@WhiteHouse) December 11, 2017

 
NoviSvjetskiPoredak.com