Nakon rasprodaje i uništavnja svih firmi, slijedi pljačka velike državne riznice, one u kojoj se nalaze naše mirovine

Doktor ekonomije i bivši dekan Ekonomskog fakulteta iz Splita Željko Garača donosi ogromnu analizu mirovinskog sustava.

Između ostalog, drugi mirovinski stup naziva pljačkom epskih razmjera i procjenjuje da je ukupna nastala šteta financijski premašuje privatizaciju, Agrokor i Uljanik zajedno!

U tijeku je javna rasprava o prijedlogu mirovinske reforme. Ovom prigodom se neću baviti njenim konkretnim prijedlogom zbog jednog bitnog razloga. Postojeća rasprava, komentari, zamjerke i prijedlozi su usmjereni na, po mom sudu, periferne stvari bez obzira koliko bili bitni za buduće umirovljenike.

Pitanje kasnijeg odlaska u mirovinu, dodatka od 27 posto i na mirovine iz 1. i 2. stupa su nesporno važna, ali ih ja gledam kao teme koje odvlače raspravu od suštinskog problema, a to je opravdanost 2. mirovinskog stupa. Velika većina stručne i ostale javnosti ne dovodi u pitanje njegovu opravdanost te je i predlagatelj popustio pod različitim pritiscima i najavio povećanje izdvajanja u njega. Mali broj stručnjaka ukazuje na velike nedostatke takvog mirovinskog sustava.

Pri tome mislim da sam u toj kritici najglasniji i najradikalniji. Nema argumentiranog osporavanja mojih stavova, a još manje otvorene rasprave i sve se svodi na pojedinačne istupe bez mogućnosti iznošenja kontra argumenata. Kako osporavanja izostaju, ja postajem sve radikalniji o čemu svjedoči i ovaj članak.

Moguća objašnjenja su da moje teze zvuče toliko nevjerojatno da ih nitko ne uzima zaozbiljno ili da diram u ogromne financijske i druge interese pa je ignoriranje najbolja obrana. Većina javnih kritika se odnosi na obvezne mirovinske fondove, OMF-ove, u koje zaposlenici izdvajaju 25 posto svog mirovinskog doprinosa kao individualiziranu mirovinsku štednju.

Primjedbe se uglavnom odnose na netransparentno poslovanje tih fondova, previsoke naknade društvima za upravljanje tim fondovima do loših i spornih ulaganja bez ikakve odgovornosti prema “vlasnicima” uplaćenih sredstava. Navodnici su stavljeni jer se u suštini ne radi o pravoj privatnoj imovini, što postaje do kraja jasno u trenutku nečijeg odlaska u mirovinu. O tome više nešto kasnije.

Ispod radara

Prije nekoliko mjeseci, kada su se u javnosti pojavile vrlo neformalno i ne do kraja jasne osnovne smjernice buduće mirovinske reforme, pisao sam o šteti koja je uvođenjem drugog stupa nanesena nacionalnoj ekonomiji, a onda i svima nama, poreskim obveznicima.

Gruba procjena govori da smo platili preko 50 milijardi kuna više PDV-a, kao direktnu posljedica uvođenja drugog stupa. Razlog je podizanje osnovne stope PDV-a s 23 na 25 posto jer je trebalo pokriti dodatni godišnji proračunski deficit od 5-6 milijardi kuna.

Platili smo i preko 50 milijardi nepotrebnih kamata zbog visokih kamatnih stopa uvjetovanih prekomjernim makroekonomskim neravnotežama, zbog deficita i javnog duga, a što je opet posljedica uvođenja drugog stupa. Sve ovo traje i dalje, a trošak raste, raste, raste…. Primjera je još, ali ovaj put se namjeravam baviti budućnošću i ostaviti OMF-ove po strani.

U fokus interesa želim staviti mirovinska osiguravajuća društva, MOD-ove. Do sada su oni malo spominjani i kako se kaže prolazili u “ispod radara”. Po mom sudu, šteta koja slijedi poprimit će epske razmjere.

Na rok od narednih 40 godina taj iznos se penje na preko 400 milijardi kuna koje će biti pretočene u vlasništvo financijskih institucija, a sve na teret poreskih obveznika u Hrvatskoj. Zvuči nevjerojatno, ali iako se ovim problemom intenzivno bavim par mjeseci, nisam osobno pronašao pogrešku u razmišljanju niti me itko argumentirano demantirao.

Što se zapravo događa u trenutku umirovljenja obveznika drugog stupa? Do tada je na računu osiguranika u nekom OMF-u akumuliran određeni iznos novca temeljem direktnih uplata i ostvarenih prinosa. Tako prikupljena sredstva u trenutku umirovljenja treba prebaciti u neko od MOD-ova.

U tom trenutku osiguranik sklapa ugovor s MOD-om o isplati mirovine prema nekom od ponuđenih modela. U istom trenutku prenesena kapitalizirana štednja prestaje biti “vlasništvo” osiguranika. Osiguraniku ostaje samo pravo na isplatu ugovorene mirovine.

Važna činjenica koja je slabo ili nikako poznata je da ta sredstva nisu nasljedna. Sredstva na računima osiguranika u OMF-ovima jesu nasljedna. Prema osobnom iskustvu mislim da je ova činjenica nepoznata građanima jer je nitko ne spominje i po inerciji nasljednosti štednje u OMF-ovima pogrešno se podrazumijeva nasljednost i u MOD-ovima.

Jedino što nasljednici mogu dobiti je dio neisplaćene ugovorene mirovine, pod uvjetom da je ugovoren takav oblik isplate.

Naravno, i to ima svoju cijenu. Visina mirovine u tom slučaju je manja od, na primjer, čiste doživotne mirovine. Još uvijek, stvari naoko nisu sporne, pa je potrebno uvesti konkretne brojke.

Iznosi koje ću navoditi su grube procjene koje se odnose na prosječnog osiguranika, odnosno budućeg umirovljenika, a to neka bude muškarac sa 65 godina života i 40 godina staža, tijekom kojeg je primao prosječnu plaću i uplaćivao dio doprinosa u OMF. Dobra procjena je da će na svom računu u OMF-u imati oko 300.000 kuna.

Preciznost ovdje nije bitna jer ono što slijedi vrijedi i za veće i za manje plaće, odnosno uplaćene iznose te buduće mirovine. U trenutku umirovljenja novac s privatnog računa u OMF-u se prenosi u neko privatno MOD.

Nema ‘privatnog novca’

Možda nije dovoljno poznato da novca, gotovine, u OMF-ima nema i ne treba ga biti jer je investiran da bi novac “radio za nas”. No, u tom trenutku OMF mora pribaviti gotovinu u iznosu koji je potreban za prebacivanje u MOD. Postoji više scenarija na koji OMF može osigurati potrebna sredstva, a meni se čini najvjerojatnije da će OMF potrebnu uplatu u MOD obaviti iz tekućih uplata iz mirovinskog doprinosa te dodatno zadužiti državu za taj iznos.

Pretpostavimo nadalje da umirovljenik sklapa ugovor s MOD-om o isplati mirovine, zajamčeno na 20 godina. Visina dijela mirovine iz drugog stupa bi bila oko 930 kuna mjesečno odnosno 11.160 kuna godišnje prema jedinom javno dostupnom kalkulatoru mirovine iz drugog stupa. Minimalni zajamčeni iznos koji će umirovljeniku biti ukupno isplaćen kroz mirovinu je oko 223.000 kuna za 20 godina.

Prisjetimo se da je iznos uplate u MOD 300.000 kuna. Očekivani iznos isplate je oko 337.000 kuna. Razlika od 114.000 kuna će se vjerojatno iskoristiti za indeksiranje mirovina do visine inflacije od 2 posto godišnje. Nakon prebacivanja kapitalizirane štednje našeg umirovljenika u MOD ona prestaje biti njegova.

Našem umirovljeniku preostaje samo nada u redovitu isplatu mirovine jer njegov privatni novac nije više njegov. Privid da se uistinu radi o privatnom novcu umirovljenika potpuno nestaje.

Neću spekulirati o mogućnosti propasti MOD-a zbog neke financijske krize, ali treba imati na umu da teza o savršenosti i sigurnosti financijskih tržišta nije izdržala test realnosti.

Pogledajmo sad što se događa s državom koja je za potrebe mirovine našeg umirovljenika osigurala 300.000 kuna dodatno se zaduživši kod OMF-ova s kamatom od 4 posto, što je vrlo optimistično. Radi se o novom javnom dugu koji je implicitan i nije očit, ali je stvaran.

Godišnja obveza plaćanja kamata za ovaj pojedinačni iznos je 12.000 kuna, što je više od ukupno isplaćene mirovine za našeg umirovljenika u jednoj godini. MOD, u simbiozi s matičnom bankom, mirovinu može isplaćivati samo iz prinosa od kamata koje plaća država na spomenuti dug.

Cijela uplaćena kapitalizirana štednja drugog stupa našeg umirovljenika ostaje MOD-u i njegovoj vlasnici, banci. No, to nije sve. Država će nastaviti plaćati spomenute kamate i nakon prestanka isplate mirovine zbog smrti umirovljenika. Vječno ili dok ne smanji dug prema institucijama privatnog mirovinskog osiguranja, što je malo vjerojatno jer se država zakonom obvezala na suprotno.

Tiha pljačka

Zaključak je jednostavan. Država će plaćati i isplatu mirovina iz drugog stupa preko plaćenih i preplaćenih kamata na svoj dug OMF-ovima, MOD-ovima ili bankama, njihovim vlasnicama, pri čemu će to platiti i više od isplaćenih mirovina, a nastavit će to plaćati i nakon prestanka isplate neke mirovine, sve do povrata duga, a kada će se to desiti, ne zna se.

Pogledajmo što će se dogoditi u narednih 40 godina. Do tada će svi današnji zaposlenici, recimo da ih je oko 1,5 milijuna, otići u mirovinu i svaki će u MOD prosječno prebaciti 300.000 kuna. Radi jednostavnosti i ublažavanja šoka – pretpostavimo da nema inflacije.

Ako pomnožimo ova dva broja, dolazimo do iznosa od 450 milijardi kuna “našeg” novca koje će biti nepovratno isporučene privatnim financijskim institucijama. Možda je upečatljivije napisati 450.000.000.000 kuna. Konačni iznos nije precizan, vjerojatno postoji optimističniji scenarij, ali nije utješno ni da se radi o 400 ili “samo” o 300 milijardi kuna.

Ovo nadilazi ukupnu štetu privatizacije, Agrokora, Uljanika i svih drugih dubioza hrvatskog gospodarstva. Ovo je potencijalno tiha pljačka nacionalnog bogatstva epskih razmjera. Mirovinska reforma mora ići u suprotnom smjeru i postupnom gašenju drugog mirovinskog stupa, da se spasi što se spasiti da.

Molim bilo koga da me argumentirano demantira, kako bih mogao mirno spavati.

(slobodnadalmacija.hr)

Znatne uštede u mirovinskim troškovima u ne tako dalekoj budućnosti planiraju se postići smanjenjem budućih mirovina svih koji su sad mlađi od 55 godina, odnosno rođenih 1962. i kasnijih godina!

Svi koji su rođeni 1962. godine i kasnije imat će 27 posto niže mirovine! Proizlazi to iz najnovijeg Programa konvergencije koji je zajedno s Nacionalnim programom reformi Plenkovićeva Vlada prihvatila u prošli četvrtak.

Hrvatska za mirovine izdvaja približno 11 posto BDP-a, odnosno oko 38 milijardi kuna, a Vladine su projekcije da će se do sredine stoljeća javni izdaci za mirovine spustiti na oko 7,2 posto BDP-a.

Znatnije smanjenje javnih izdataka počelo bi, navodi Vlada u svom programu, od 2027. godine jer će uz državu mirovine u većem broju početi isplaćivati i privatni mirovinski fondovi.

Nema povratka u 1. stup

To smanjenje bit će utoliko značajnije što umirovljenici koji će primati mirovinu iz oba stupa neće imati dodatak od 27 posto na dio mirovine koji se isplaćuje iz prvog stupa – posve jasno i otvoreno navodi Plenkovićeva Vlada.

Drugim riječima, znatne uštede u mirovinskim troškovima u ne tako dalekoj budućnosti planiraju se postići smanjenjem budućih mirovina svih koji su sad mlađi od 55 godina, odnosno rođenih 1962. i kasnijih godina! Svi su oni obvezni osiguranici 2. stupa, koji 15 posto svojih mirovinskih doprinosa uplaćuju u 1. stup, a 5 posto u 2. stup.

Dodatak je po važećem zakonu sastavni dio formule za izračun mirovine, a uvela ga je Sanaderova Vlada 2007. godine jer su novi umirovljenici postajali socijalni slučajevi. Od 2010. godine taj dodatak iznosi 27%, no problem je što se dodatak isplaćuje samo osiguranicima 1. stupa.

Zaposlene osobe rođene 1962. godine i kasnije obvezni su članovi oba mirovinska stupa, i premda u prvi doznačuju više doprinosa, pravo na dodatak neće se proširiti i na njih. Strateški dokument Vlade odnosi se na razdoblje 2017.-2020. godine, kad će taj problem eskalirati.

Imaju li dovoljno staža, žene rođene 1962. moći će u prijevremenu mirovinu već 2019. godine, a muškarci 2022. godine, a mirovine će im biti 27% niže od mirovina radnika rođenih 1961. godine! Uvjeti za redovnu mirovinu za žene nastupaju 2026. a muškarce od 2027. godine.

Kosor dala povratak

Simulacija koju je pripremio Danijel Nestić s Ekonomskog instituta pokazuje da je za ženu koja je cijeli svoj radni vijek zarađivala prosječnu bruto plaću (što bi bila plaća nastavnika u školi) razlika u mirovini čak 514 kuna. Umjesto da dobije 2845 kuna, koliko i nastavnica rođena godinu dana prije, njezina bi mirovina za identičan staž od 36,5 godina pala na 2331 kunu!

Budući da će se ogroman udar na nove umirovljenike pojaviti već 2019. godine, posve je nerazumljivo što se micanje dodatka od 27% hladno opisuje kao mjera koja će pridonijeti održivosti javnih financija.

Kako može biti održiv potez koji će brojne generacije gurnuti u siromaštvo? Vlada navodi da se ljudi iz 2. stupa neće moći vratiti u 1. stup, čemu je Jadranka Kosor pribjegla 2011. godine kad se pojavio problem rođenih od 1951.-1961.

Štedjet će se i ranijim produljenjem radnog vijeka na 67 godina te jačom penalizacijom prijevremenih mirovina, a jedino će do 2030. rasti izdaci za minimalne mirovine branitelja.
 
(vecernji.hr)

Otkada se raspala Jugoslavija, i ušli smo u kapitalizam, počele su se ostvarivati neke čudne stvari. Slijedi li nam depopulacija i izumiranje, te totalna degradacija društva i stadarda? Postoji li plan elite za Hrvatsku?

U poslijednjem Izvješću o starenju, Europska komisija je dala pregled osnovnih demografskih i makroekonomskih trendova projiciranih u razdoblju od 2013. – 2060. godine.

Premda je u odnosu na baznu 2013. godinu na razini EU predviđen rast populacije do 2060., Hrvatska spada u zemlje s izrazito negativnim demografskim trendovima.

U odnosu na 2013. godinu, s razine ukupne populacije od 4,3 milijuna, predviđa se smanjenje ukupnog stanovništva za 600 tisuća stanovnika, što dovodi do smanjenja ukupne populacije na razinu od oko 3,7 milijuna stanovnika u 2060. godini.

Osim navedene depopulacije, zabrinjavajuća je i projekcija pada udjela mladog stanovništva u ukupnoj populaciji. Udio najmlađeg stanovništva od 0-14 godina u odnosu na baznu 2013. godinu (14,9%) postupno bi se mogao smanjivati do razine 13,9% u 2060. Značajno veću kontrakciju u projiciranom razdoblju (od čak 6,6 postotnih bodova) Europska komisija je projicirala u kretanju najproduktivnije populacije u dobi od 25-54 godine: njihov udio u ukupnom stanovništvu će se smanjiti sa 41,1% u 2013. na svega 34,5% do 2060. godine, navodi se u analizi RBA.

Radno sposobno stanovništvo pada na 56,5 posto

Pokazatelj udjela radno sposobnog stanovništva (u dobi od 15-64 godine) u ukupnoj populaciji također odražava značajna negativna odstupanja u projekcijskom razdoblju: sa 66,9% u 2013. na 56,5% u 2060. godini. Istovremeno, trend značajnog starenja stanovništva u Hrvatskoj odražava se kroz razmjerno snažne negativne promjene u udjelima starije populacije u ukupnom stanovništvu. Primjerice, udio stanovnika starijih od 65 godina u ukupnoj populaciji povećat će se do kraja projekcijskog razdoblja na razinu od 29,6% (11,3 postotnih bodova više u usporedbi s 2013.).

Obzirom da je očekivano trajanje života do 2060. godine povećano na 82,7 godina za muškarce (prosječno 8,7 godina više u odnosu na 2013.) te na 87,6 godina za žene (što je za 6,9 godina više u odnosu na 2013.), značajno je pogoršan udio stare populacije u ukupnom stanovništvu.

Naime, očekuje se povećanje udjela stanovništva starijeg od 80 godina u ukupnoj populaciji na razinu od 11,1% (6,7 postotnih bodova više nego u 2013.). Štoviše, udio istih u radno sposobnom stanovništvu porast će sa 6,5% u 2013. na 19,6% u 2060. godini.

Obzirom na projicirani pad radno sposobnog stanovništva te negativnu stopu rasta zaposlenosti u navedenom projekcijskom razdoblju, analitičare posebno zabrinjava pokazatelj ovisnosti stanovništva u dobi od 0-15 godina te iznad 64 godine o stanovništvu u dobi između 15-64 godine. Taj ukupni koeficijent ovisnosti porast će sa 50% koliko je iznosio u 2013. godini na 77% u 2060.

Tko će zaraditi mirovine?

Navedene projekcije polaze od pretpostavke da će i 2060. vrijediti sva postojeća zakonska rješenja te da će biti održane ili implementirane sve predviđene reforme (prvenstveno u mirovinskom sustavu) što dobrim dijelom objašnjava očekivani pad udjela javnih troškova za mirovine unatoč dramatičnom starenju stanovništva i povećanju očekivanog životnog vijeka.

Kako navode analitičari RBA, za očekivati je da će rasti udio mirovina koje će biti isplaćivane iz II. mirovinskog stupa; pad udjela mirovina koje nisu iz rada te produljenje radnog vijeka.

Međutim, stručni tim EK ističe kako bi ove prognoze mogle biti precijenjene poglavito u troškovima za mirovine obzirom da mirovinski sustav već sada pokazuje izrazite slabosti.

“Dodajmo da uz potencijalni gospodarski rast od svega +1,4% u navedenom projekcijskom razdoblju svako odgađanje potrebnih strukturnih reformi Hrvatsku dovodi sve bliže demografskom izumiranju uz dugoročne posljedice na financijsku održivost cjelokupnog sustava”, upozoravaju analitičari RBA.
 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)