Čini sa da to zvuči kao ekstremna manifestacija pokornosti kakvu ćete teško naći izvan vojske, u npr. politici, ali u realnosti bit stvari je u tome da psihološke sile koje pomažu ljudima da se pokoravaju, bez obzira na sadržaj koji imaju u sebi.

Psiholog Yale Univerziteta je htio naći istinu u tome kako su se njemački vojnici i ljudi počinili zvjerstva u drugom svjetskom ratu?

Da li je tu pitanje o nekoj jedinstvenoj karakteristici u njemačkoj kulturi, ili je nešto drugo u igri.

Niz eksperimenata koji su provedeni 1963. godine su pronašli zašto…

Naime od 1963. je američkoj i svjetskoj javnosti poznat Milgramov eksperiment posluha autoritetu u kojemu je utvrđeno da ljudi koji rade u poslovnim organizacijama sa hijerarhijskom strukturom, manifestiraju tzv. agentno (posredničko) stanje svijesti u kojemu je pojednicu, koji izvršava naloge autoritativne figure, prečesto isključena sposobnost prosudbe o dobru i zlu.

Prema dr. Milgramu, jedino čime se zamara 65% ljudi jest da nalog koji izvršavaju dolazi iz pera ili usta autoritativne figure.

Eksperiment koji je simuliran na prestižnom sveučilištu Yale predstavljen je javnosti kao „znanstveno testiranje kojim se utvrđuje kako kažnjavanje utječe na pamćenje“; prikupljeni su volonteri putem oglasa u dnevnim novinama; odabrani volonteri su sa iznimnom radošću pristupili uglednoj instituciji i, gotovo bez zadrške, administrirali elektrošokove kako bi „ispitanik“ bolje zapamtio gradivo. Naravno, u slučaju rijetkih moralnih dilema, znanstvenik sa sveučilišta Yale ih je bodrio da nastave riječima: „Radimo na važnom znanstvenom eksperimentu, a istina ponekad boli; doslovno.“

65% volontera je, pod vodstvom prestižnog znanstvenika, administriralo najveći mogući elektrošok ispitaniku. Naravno, cilj eksperimenta nije bilo „znanstveno testiranje kojim se utvrđuje kako kažnjavanje utječe na pamćenje“ već “u kojem omjeru je obični građanin koji nema posebnih zločinačkih poriva u stanju nanijeti bol drugom sugrađanu ukoliko mu isto naredi autoritativna figura?“.

„Nestanak osjećaja odgovornosti je najdalekosežnija posljedica podređivanja autoritetu“ zaključio je Milgram.

EKSPERIMENT!

Eksperimenti su provedeni na slijedeći način: testni subjekt je doveden u čekaonicu pokraj osobe koja je čekala već u čekaonici. Druga osoba je bila glumac. Nakon kraćeg vremena, testirana osoba i glumac su bili pozdravljeni od čovjeka u bijeloj kuti kakve su tada nosili znanstvenici i doktori tog vremena.

Znanstvenik u bijeloj kuti im je tada objasnio da su oni tamo da bi sudjelovali u eksperimentu kazne i poticaja da bi spoznali na koji način ljudi uče i kako kazna utiče na učenje kod ljudi.

Rečeno im je da će jedan biti učenik, a drugi da će biti učitelj. Znanstvenik je odabrao osobu koja će prva bi učitelj. Ta osoba je uvijek bila glumac.

Učeniku i učitelju su tada pokazane dvije sobe. Jedna u kojoj je bio uređaj sa raznim prekidačima, i druga u kojoj je bila električna stolica sa elektordama i priključcima. Dvije osobe su se nakon toga razdvojile.

Učitelj je trebao biti u sobi na električnoj stolici sa elektrodama i priključcima. Nepoznato testnom subjektu, struja se nije nalazila u elektrodama, struja uopće nije bila spojena na stolicu, zapravo on nije znao da NEMA NIKAKVE STRUJE U EKSPERIMENTU.

Eksperiment je počeo i testni subjekt (učenik) je postavljao niz pitanja učitelju preko zvučnika u dugoj sobi. Kad je odogovoreno na pitanje, išlo se dalje na slijedeće pitanje. Ukoliko je odgovor bio netočan, testni subjekt je okrenuo prekidač i pokrenuo strujni šok u stolici. Svakima slijedećim netočnim odgovorom pritiskao se slijedeći prekidač sa sve većom i većom strujom.

Svakim slijedećim prekidačem, jauk učitelja (glumca) je postajao sve jači i pretvarao se u krikove. Tada se osoba koja je bila u stolici sa elektrodama počela žaliti na srčane bolove. Osoba koja je postavljala pitanja, učenik, se nije dao smetati usprkos vikanja iz sobe sa stolicom sa elektordama, da ju se pusti van.

Nakon seta pitanja i netočnih odgovora, znanstvenici su “naredili” da učenik (testni subjekt) ponovi isti set pitanja. Neki testni subjekti su se počeli buniti i odgovorili da neće više to raditi, no oni su smekšani od strane znanstvenika, te su nastavili testove postavljanja pitanja čovjeku u sobi sa električnom stolicom.

Čovjek (učitelj – glumac) u sobi sa električnom stolicom je nakon nekog vremena počeo neodgovarati na pitanja. Znanstvenika je testnom subjektu rekao da to smatra netočnim odgovorom, ako se ne odgovori na pitanje u nekoliko sekundi.

Koliko se čini nevjerojatno, 50% – 65% testnih subjekata u eksperimentu samo slušajući osobu u bijeloj kuti, je završilo SVE testove pitanja, tj. došlo do maksimalne struje kažnjavanja od 450 volti, iako je osoba u drugoj sobi prestala vikati, što bi značilo da je osoba mrtva ili je u nesvijesti.

Ovi su eksperimenti ponavljani puno puta sa testnim subjektima iz svih područja društva i života, te su davali identične rezultate.

Da li to znači da više od pola populacije, može mučiti nasumično izabranu osobu do smrti, i to sve po naredbi potpuno nepoznate osobe koja se čini da je zadužena ili zapovijeda.

Kako je to moguće? Kako to da ljudi ignoriraju svoju svijest i pokoravaju se očigledno nemoralnom redu, i tzv. znanstveniku koji predstavlja autoritet, a koji se temeljio samo na bijeloj kuti?

Znanstvenik je nosio bijelu kutu što je pokazivalo njegov položaj, i predstvaljao je nez sumnje dio velike institucije. Vlade i vojska isto tako upotrebljava ove alate u pokoravanju. Uniforme, specijalne medalje, dajući im autoritet, institucionalizirajući lanac zapovijedanja koji ima daje legimitet i položaj u instituciji.

AUTORITET je samo zamka koja vara ljude, i pokorava ih. Velika većina populacije pada na ovu iluziju, zato jer im omogućeno izbjegavaje odgovornosti za svoja djela. Na kraju, tebe nitko neće kriviti, jer si ti samo slušao naređenja.

Ako mislite da je ova informacija bitna, djelite ovo sa što je više ljudi moguće…..
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
9 od 12 ljudi ja došlo do kraja tj. do 450 volti u eksperimentu 2009. godine

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)