AMERIČKI VLAK IDE KA GRADU KOJI SE ZOVE DEGRADACIJA, A AMERIKANCI SU ISKLJUČILI MOZGOVE

Mark Steyn u svojoj knjizi After America (Poslije Amerike) je napisao: “Ako se uključite na autocestu koja vodi u grad degradaciju, izlaza s njega ima vrlo malo”.

Mi se danas približavamo točki s koje nema povratka. Nove generacije će teško razumjeti kako je najosobenija civilizacija u povijesti čovječanstva dobrovoljno odustala od svoje kulture, moralne superiornosti i nadvladanih postignuća, i sve to zamijenila za apatiju, svjesno ignoriranje, egoizam, i na kraju sumrak neznanja.

Prije nekoliko godina sam počela prikupljati informacije u prilog tezi da Amerika doživljava vrijeme degradacije. Moja prva premisa je bila da je to kazna zbog degradacije i propadanja moralnih načela.

Gledala sam kako se Miley Cyrus previja na sceni, mašući stražnjicom, kako Janet Jackson razgolićuje grudi na nacionalnoj televiziji, kako trče po Times Squareu polugoli prosjaci.

Čuvši, kako se raspusni američki predsjednik zaklinje pred licem cijele nacije da “nije imao seksualne odnose s tom ženom”, a zatim saznavši da je opozvan zbog laganja pod prisegom, pa je čak i u ostavci davao plodno tlo za glasine o bezbrojnim ljubavnim avanturama, čak sam pomislila: je l ‘ja ovo živim u Francuskoj.

Sada kada vidim Hillary kako stoji u bračnom kostimu u Mao-stilu pored svog muža, to mi je lako zamisliti.

Legalizacija marihuane i slike ljudi koji puše travu po cijelom Denveru, izazvali su uznemirenje među roditeljima.

Pjesma Bob Dylana “Everybody must get stoned” (Svi se trebaju napušiti) – samo je pjesma iz 60-ih, a ne zakon države. Uzgred, nešto i o zakonima. Kada je Vrhovni sud ozakonio ustavno pravo na abortus i gay brakove, došlo je vrijeme da se prestanemo čuditi što naš sadašnji predsjednik ignorira ustavna ograničenja i uništava doslovno sve. Od industrije ugljena do državne medicine.

U epohi reality emisija i društvenih mreža studenti sveučilišta ne znaju tko je Joe Biden, ali bez iznimke znaju za Kim Kardashian. Oni nemaju pojma tko je ratovao i pobijedio u Građanskom ratu, ali dobro znaju da je Snuki sudjelovao u realityju “Plaža”.

Hollywoodska elita je potresena zbog navodne diskriminacije crnih glumaca koji žive u kućama od 10 milijuna dolara, ali pritom ignoriraju prave tragedije koje se dešavaju u gradskim kvratovima, gdje crnci ubijaju jedni druge u rekordnom broju.

Progresisti traže uključivanje antiameričkih elemenata u školski curriculum. Koledži su prepuni nastavnika, koji uzgajaju mržnju prema demokraciji i kapitalizmu, ali koji malo razmišljaju o činjenicama i formiranju kritičkog mišljenja kod učenika.

Radikalni ludaci iz 60-tih godina danas su postali ugledni profesori i u svojim predavanjima često s mržnjom govore o Americi i Izraelu. Prozivanjem ovih liberalnih demokrata ne bavi se nitko osim računalnih klaunova, koji stalno traže siguran prostor, iako im je mjesto u ludnici.

“Occupy Wall Street”, “Životi crnaca su važni” (“Black lives matter”), razni pojedinci i organizacije, povezane s “Muslimanskim bratstvom” i svi ostali zli antiamerički razbojnici nalaze odobravanje i podršku Bijele kuće, koja je sada okupirana ljutim, sebičnim i ideološki opasnim crnim parom. Naš predsjednik više vremena provodi na golfu, na odmoru, u druženjima s bogatima i poznatima, nego se bavi važnim pitanjima.

Umjesto da posjećuje ranjene vojnike, da priča omladini o važnosti obiteljskih vrijednosti i napornom radu, i da objedinjuje rastavljenu naciju, Obama je svu svoju pažnju usmjerio na to kako da pošalje našu “idealnu uniju” na smetlište povijesti.

Ali, za stanje stvari u Americi ne treba kriviti samo Obamu. Amerikanci su ga izabrali dva puta, upecavši se prazna obećanja “nade i promjene”, i nepromišljeno vjerujući njegovim lažima. Vjerojatno im se može oprostiti to što su jednom ignorirali sve znakove upozorenja. Međutim, 2012. godine to je već bilo neoprostivo, jer im je pred očima bilo četiri godine ideološke vlasti, podjela i otvorene lijenosti.

I to me dovodi do predstojećih izbora. Ako je i bilo kakvih pitanja hoće li Amerika odstupiti ili i dalje ide u degradaciju, onda su izbori 2016. stavili točku na njih. Danas, kada cijeli svijet bijesni, kada se islamski terorizam širi kao šumski požar, a vlada načuvenim tempom troši novac, Amerikanci čuju samo kritike iz usta 74-godišnjeg marksiste.

Među vodećim kandidatima vidimo nepomirljivog i predanog socijalistu, koga podržava generacija 2000-ih i sve veći broj ljubitelja života na mufte; neosuđenog kriminalca, koga podržavaju starije generacije, koje bi trebalo da imaju životno iskustvo i znanje; predstavnicu establišmenta, koja konstanto laže i obmanjuje; i narcisoidnog demokratu, maskiranog u republikanca, koji pati od manije veličine i nikako ne želi odrasti, koga podržavaju ljudi u ljutnji i očaju i koji se vezuju za kult ličnosti, kao što su to radili demokrati prije osam godina.

Kao što se kaže, prevari me jednom – sram te bilo, prevari me dvaput – sram mene bilo.

I Trumpove pristalice će se sigurno sramiti, ako on pobijedi. Jer, ne samo da je ponizio prihvatljivu političku taktiku i debatu. On je postao personifikacija svega onoga što konzervativci mrze kod Obame – prezir prema vladavini prava, elitizam, narcizam, udovoljavanje svojim slabostima, maltretiranje drugih i pretenzije na osobna prava.

Obama previše igra golf i i previše se zabavlja? Samo pričekajte, i vidjet ćete kada su Bijelu kuću doseli kralj tuluma i kantri klubova.

Zloupotrebe izvršne vlasti? Momku, koji je opsjednut željom da pobijedi (i zaljubljen u pravo države na prinudno otuđenje vlasništva, univerzalnu zdravstvenu zaštitu i strogu državnu regulaciju) neće trebati čak ni telefon i olovka, kada on zauzme Ovalni ured.

Užasno stanje u gospodarstvu i visoka nezaposlenost? Zamislite poteze milijardera, koji profitira od stečaja drugih i koristi rad vanjskih radnika, kako bi “ponovo napravio Ameriku velikom”.

Naš sadašnji glavni zapovjednik nasilnik, koji je obećao da će ponijeti pištolj na borbu noževima – igrač je s klupe u odnosu na Trumpa, koji smatra, da protivnike treba “udariti po nosu”, zatim “iznijeti na nosilima”.

Konzervativci, koji su postali žrtve nemoralne Obamine porezne uprave i Ministarstva pravde, treba da se pripreme za nemoralne prijetnje protiv onih koji ga ne podržavaju. A ako mislite da Obama ostavlja fragmentirano biračko tijelo, onda pokušajte objasnite kako kandidat koji napada muslimane, Latinoamerikance, zarobljenike, žene, invalide, neobrazovane i ostale ljude, nas može ujediniti.

Očito, Teflonski Don drži na noćnom ormariću zbornik Hitlerovih govora. U nedjelju je izjavio da je sasvim ispravno citirati Mussolinija na Twitteru. Njegovi argumenti?

“Koja je razlika, koga citiraš?” Ne znam čemu to, ali je savršeno jasno da neovisno od toga da li će Trump pobijediti ili izgubiti, milijuni ljudi, koji njega obožavaju i aplaudiraju mu, ne obećavaju ništa dobro budućnosti ove zemlje. Ali bez brige – jer kukluksklanovski David Duke, kojeg je Trump odbio osuditi kao pristalicu superiornosti bijele rase, smatra da “glas protiv Donalda Trumpa … znači izdaju našeg nasljeđa”.

Kako možemo vjerovati da Amerika ne ide ka degradaciji, ako su prije osam godina birači glasovali za pretvaranje naše zemlje u još jednu neuspješnu, socijaliziranu i demilitariziranu Europu? Kako vjerujemo da će stvari biti bolje kada 35-40 posto republikanaca podržava Trumpa, koji nije sklon mijenjanju svojih stavova?

Kako Amerika može ostati zvijezda vodilja za cijeli svijet, kada je stalnorastuća Demokratska stranka, koja je apsolutno u stanju osvojiti Bijelu kuću i Senat, opsjednuta abortusima, istospolnim brakovima, pravima transrodnih, globalnim zagrijavanjem, sigurnim svemirom, dominacijom bijele rase, besplatnom milostinjom i islamofobijom?

Jeste li spremni za Clintonovu? Bolje je reći, jeste li spremni za još jednog glavnokomandirajućeg lažova?

Osjećate li Bernija (bern-gori)? To gore ostaci Nekada Velike Nacije.

Što se dogodilo s Amerikancima koji podržavaju Clintonica, a ne obitelji žrtava u Bengaziju? Bezdušnu Clintonica, koja je imala hrabrosti da nazove te obitelji lažovima zato što su je razobličili, optužujući je za smrt njihovih rođaka. A njeni fanatični pobornici nadvikuju i ućutkuju svakog tko pokuša kritički razmotriti činjenice, uključujući i umirovljenog marinca. Jedna od naših najgorih državnih tajnika čitav svoj život laže, obmanjuje, plaši ljude, probijajući sebi putu Bijelu kuću, a desetine milijuna Amerikanaca žele ona tamo stigne!

Amerika je prestala biti Velika generacija.

Oni koji su odrasli u vrijeme sadašnje velike recesije čitaju “Komunistički manifest” Karl Marxa i odustaju od svoje budućnosti. Donald Trump napada razumne mislioce poput Stephen F. Hayesa, Charles Krauthammera i George Willa, a Amerikanci to odobravaju, jer on “govori sve, kao što jest”.

Amerikanci su isključili svoje mozgove jer ako je trampovska verzija političke retorike postala prihvatljiva, ako patološke laži Clintonove svi ignoriraju, i ako je Sandersov socijalizam ponovno u modi – onda smo gotovi.

Znanstvena zajednica, Hollywood, novinari i federalna vlada voze nas putem ka gradu Degradacija, a Amerikanci s radošću plaćaju kartu i zauzimaju sjedala. Socijalizam je doživio krah u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji i Švedskoj. Nekontrolirano zaduživanje – kao da sutra ne postoji – ništa dobro nije donijelo Grčkoj i Portugalu. A otvorene granice su dovele do masovnog i kaotičnog priljeva migranata i terorista čije loše posljedice tek treba očekivati.

Međutim, mi i dalje idemo stopama Europe i ne sekiramo se za povijesno iskustvo. Ovo nije neki nesvjestan grijeh, kada pasivno i bespomoćno promatrati kako situacija izmiče kontroli.

Budućnost ove zemlje je uvijek bila u rukama njenih građana. Ovi grijesi su dobrovoljni, jer mi, po riječima Trumpa, biramo jednog gubitnika za drugim. A oni od nas, koji shvaćaju ovo, apsolutno mogu izgubiti bitku, jer su razumni i inteligentni mislioci gurnuti na marginu i podvrgnuti su napadima, demografske promjene postaju nepovratne, a neznanje postaje blaženo.

Umjesto filmova “Otac zna najbolje” i “Sretni dani” došle su serije “24 sata” i “Domovina”. Međutim, Amerikanci ne mogu shvatiti da oni pozdravljaju pojavu novog Mračnog stoljeća. Islamski terorizam se tajno, ali uporno raširio po cijelom svijetu i već je došao do naših obala. A ljevičari ne žele čak priznati ovu bitku, a da ne govorimo da li žele sudjelovati u njoj. Potpuno uobražena omladina i očajni starci ignoriraju lekcije povijesti i radosno pozdravljaju Hillary, Bernija i Donalda, koji sigurno neće spasiti našu republiku.

Sjeme uništenja i degradacije i dalje pada u plodno zemljište. Ono će rasti i cvjetati desetljećima, sve dok netko razuman i mudar, dobar i moralan ne osvoji srca i umove onih koji će konačno izaći iz zarobljeništva iluzija i prestati vjerovati u to da je besplatno zaista slobodni, da je islam religija svijeta, da nam izolacionizam osigurava sigurnost, da možemo koegzistirati ako pjevamo “Kumbora”, i da je Amerika carstvo zla.

Mene već neće biti kada nastupi sumrak ovog Mračnog stoljeća, ali se molim da on bude dovoljno kratak da moja djeca vide novu zoru. Možemo samo nagađati koliko će smrti i nevolja biti u ovom stoljeću, ali samo nada ga neće zaustaviti. Zdrav razum i prisustvo duha nas jedino mogu spasiti puta u degradaciju.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Izgleda da je mnogo toga ovdje otišlo dovraga. Društvo koje je izgubilo moralne vrijednosti, suočeno je s lošim vijestima. Jezive tragedije mladih ljudi, alkohol, sumanuta vožnja, nasilje na sportskim događajima, nasilje na ulicama, maloljetni kriminalci koji zlostavljaju i pljačkaju starce, to je, riječju, strašni bilanca za ne baš tako svijetlu budućnost

S druge strane, mediji se gotovo utrkuju u promociji besmisla – pornografija nasilja, materijalne oblapornosti i stvarne pornografije (na društvenim mrežama sve vrvi od golih stražnjica i grudi) samo doprinosi ludilu koje ovdje uzdrmava sve društvene segmente. Iako često akteri, mladi ljudi su zapravo žrtve.

Nevjerojatno je koliko neopaženo, i skoro bez ikakve reakcije prolaze koncepti “modernosti” koji se kroz razne stereotipe o mladima proturaju kao novi poželjni modeli ponašanja.

Jedna tvrtka, primjerice, u svojoj reklamnoj akciji ovih dana poziva mlade ljude da fotografiraju svoje tetovaže i svoje piercinge, a “najbolji” (najluđi?) će kao nagradu dobiti kompjutorske igrice, mobitel ili neku sličnu modernu i prestižnu igračku.

Nema zbora da je ova akcija usmjerena ka klincima, a onome tko zaista želi vidjeti poruka je jasna: u jednom olakom, prividno opuštenom tonu, djeci se sugerira da je vrlo šarmantno ako su tetovirani ili izbušeni.

Normalnom čovjeku se od ovoga diže kosa na glavi – nije teško pretpostaviti da će neka djeca potrčati se tetovirati ili bušiti obraze, da bi dobila računalo na poklon.

Uopće me ne bi čudilo da uskoro pokrenu akciju poklanjanja digitalnih fotoaparata za natječaj za tinejdžerice za najbolji Selfi vlastite stražnjice.

Skrivena poruka glasi – “budi majmun i radi što ti se kaže, a za uzvrat ćeš dobiti nagradu”. U čemu je tu izuzetnost, osim u psihologiji stada – najbolje ovce, najbolje prolaze?

Do duše, to je samo trend koji stiže iz epicentra Velikog Brata, u kome je pornografija i sredstvo i cilj: idol mladih je tetovirana i besprizorna Miley Cyrus koja, isplaženog jezika, doslovno jaše ogromni penis na svojim nastupima. Koncept besprizornosti i kao “političko sredstvo” je i pokret FEMEN, čije članice, gole, vrše nuždu po slikama političkih protivnika u istočnoj Europi, i za to su gromoglasno podržane od globalističkih medija kao “prava stvar” i borci za demokraciju.

Ogavno postaje normalno, a pornografski diskurs u suvremenoj kulturi ne vidi samo onaj ko je slijep. Pa ipak, zanimljivo je kako ovdje nitko nije reagirao na pokušaj “suptilnog” preoblikovanja mladih, po standardima koji stižu s globalnih mreža. Skandalozan primjer može se vidjeti u jednoj ovdašnjoj reklami u kojoj nekoliko lijepih i mladih djevojaka vrši malu nuždu nad pisoarima u muškom toaletu.

I, kako jedan mladić mjeri svoj ​​penis. I kako nekoliko djevojaka u donjem rublju jure jednog gologuzog dečka, vjerojatno na ekskurziji. I kako jedan mladić masturbira. I kako su na nekoj pijanoj zabavi jednog dečka ljepljivim trakama zalijepili za strop.

I kako je sve to, ono što mora učiniti prije tridesete godine. I kako to znači da si napravio nešto o čemu će svi pričati.

Osim što nitko normalan ne želi vidjeti bilo koga na zahodskoj školjci, ni u životu ni na televiziji, radi se o mnogo perfidnijoj stvari. Što djevojke skinutih gaća traže nad pisoarima u muškom WC-u? I zašto se treba uraditi nešto o čemu će svi pričati? Priča o djevojkama u muškom WC-u, zaslužuje poseban esej (i u skladu je s aktualnim i vrlo moćnim pokretom ukidanja razlike među spolovima), ali ništa nije slučajno.

Ovo je samo dio globalnog pokreta koji uči generacije koje stižu – ne da je važno do tridesete naučiti bar jedan strani jezik, završiti neku školu, biti najbolji u nekoj vještini, u sportu, nego da život nema smisla ako nisi promiskuitetan, pijan, tetoviran, izbušen i “glup ko noć”.

To je život koji se reklamira.

A u stvari, jedino što svaki mladi čovjek mora učiniti prije tridesete godine je – da shvati što mu rade mediji.
 

 
(intermagazin, youtube.com/uredio:nsp)