Sada znamo da sol nije neprijatelj kada je u pitanju samo vaš krvni tlak, već bi mogla imati još jedan negativan utjecaj na vaše zdravlje kako to pokazuje nova pokazuje

Istraživanje je donijelo šokantan podatak o tome da 90 posto brancova kuhinjske soli koja se koristi širom svijeta – sadrži sitne komadiće plastike.

To je zapanjujuće otkriće, ali nije toliko nevjerojatno kada malo razmislite o tome. Uostalom, oceani, mora i druge vodene površine širom svijeta danas su veulike kontaminirane mikroplastikom, a velik dio soli koju koristimo dolazi iz vode.

Zapravo, od svih testiranih soli, morska sol je sadržavala najviše razine mikroplastike, zatim sol iz jezera i kamena sol koja se dobiva od podzemnih soli.

Mikroplastika su mali komadići plastike koji su manji od 5 milimetara, a formiraju se kada se raspadaju veći komadi plastičnog otpada poput plastičnih boca.

Studija, koju su proveli istraživači sa Nacionalnog sveučilišta Incheon u Južnoj Koreji i objavljena u časopisu “Environmental Science & Technology”, ispitala je 39 marki soli iz 21 različite zemlje.

Nalazi su pokazali da prosječna odrasla osoba svake godine konzumira oko 2000 komadića plastike zahvaljujući njezinoj prisutnosti u vodenim površinama na našem planetu.

Nije iznenađujuće da su razine plastičnog onečišćenja na određenim zemljopisnim područjima povezane s količinom mikroplastike koju odbacuju oni koji tamo žive.

Na primjer, dosadašnja istraživanja pokazala su da Indonezija ima drugu najvišu razinu plastičnog onečišćenja u svijetu.

Nova studija pokazala je da sol iz Indonezije ima najveću kontaminaciju mikroplastikom.

Samo tri marke soli analizirane u studiji nisu sadržavale mikroplastiku: nerafinirana francuska morska sol koja je nastala solarnim isparavanjem, rafinirana kineska kamena sol i rafinirana tajvanska morska sol.

Imena određenih brandova nisu objavljena, dok se mikroplastika nalazila u morskoj soli koja se prodaje u SAD-u, Velikoj Britaniji, Španjolskoj i Francuskoj, a Azija je izvor nekih od najgorih plastičnih zagađenja na svijetu.

Plastično zagađenje je posvuda

Prema UN-u, čak 12,7 tona plastike se baca svake godine u svjetske oceane. Ovo je jednako bacanju plastičnog smeća u ocean svake minute. Većina mikroplastičnog onečišćenja proizlazi iz plastike za jednokratnu uporabu kao što su slamke i boce za vodu.

Prošle su godine španjolski istraživači pronašli plastiku u svih 21 marki kuhinjskih soli koje su testirali. Najčešća plastika je bila polietilen tereftalat koji se koristi u izradi plastičnih boca.

Ne morate se brinuti samo o soli, jer su onečišćeni i drugi proizvodi povezani s vodom. Istraživanje koje su proveli istraživači sa Sveučilišta u Minnesoti pronašlo je mikroplastiku u pivu i vodi za piće, kao i u kuhinjskj soli.

Svih 12 marki piva koja su testirana i koja su napravljena od vode sa područja “Velikih jezera” sadržavalo je mikroplastiku, s prosječno četiri čestice po litri.

Stručnjaci su zabrinuti jer nedostatak istraživanja na ovom polju znači da zapravo ne znamo koliko će to dugoročno negativno utjecati na ljudsko zdravlje. Ne samo da je plastika sama po sebi opasna, već također apsorbira otrovne kemikalije pronađene u morskoj vodi.

Plastika ulazi u sve što se nalazi u moru, od sitnog planktona do školjkaša i velikih riba, probijajući se kroz lanac ishrane i dovodeći ljude u opasnost.

Jedna studija procijenila je da ljudi koji jedu školjke mogu pojesti čak 11.000 čestica mikroplastike godišnje, dok je druga procijenila godišnju konzumaciju plastike kroz vodu iz slavine, sol i pivo u količini od 5.800 čestica.

Sve je teže, ako ne i nemoguće, da se ovih dana izbjegne konzumacija mikroplastike. Studije su čak pokazale da možete dnevno unijeti čak 100 čestica plastike putem kućne prašine koja dolazi u vaš tanjur.

Iako neki faktori djeluju izvan naše kontrole, još uvijek mnogo toga možemo učiniti kako bismo zaustavili problem, a prvi korak je izbjegavanje plastike za jednokratnu uporabu.

Ne kupujte proizvode za zdravlje i ljepotu sa mikročesticama, i ne kupujte ili pijte iz plastičnih boca. Također biste trebali ulagati u vrećice za višekratnu uporabu i staklene posude za hranu ako to već ne činite.

Ako bolje razmislite o svojim svakodnevnim navikama, možda ćete se iznenaditi koliko možete potrošnjom plastike izbjeći taj razorni problem plastičnog zagađenja.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Oko 300 milijardi komada plastike (ili otprilike 150 milijuna tona otpada) zagađuje Arktički ocean, zaključio je međunarodni tim istraživača nakon procjene razine plastičnog otpada koje se nalazi istočno od Grenlanda i Barentsovog mora u blizini Norveške i Rusije

Unatoč relativnoj izolaciji ovih područja, istraživači kažu da je zagađenje uzrokovano čovjekom dostiglo opasnu razinu.

Njihovo izvješće, koje je obljavljeno u časopisu “Science Advances” označava te zone kao “polarna groblja” i upozorava na potencijalne opasnosti koje ta mjesta mogu imati.

Konkretno… toksini u tim komadima plastike mogu se ispustiti u vodu i promijeniti životne oblike i prirodnu pH razinu vode. Životinje u prirodi također mogu progutati plastiku ili se u nju zapetljati.

“Ukupno opterećenje plutajuće plastike na nesmrznuti Arktički ocean procijenjeno se u rasponu od oko 100 do 1200 tona, pri čemu se procjenjuje da se 400 tona sastoji od oko 300 milijardi plastičnih artikala” – navodi se u studiji.

“Fragmentacija i tipologija plastike ukazivala je na obilje prisutnosti starih otpadaka koji potječu iz udaljenih izvora.”

Tim sugerira da je vjerojatno da je otpad došao sjevernim oceanskim strujama. Arktik je postao “slijepa ulica” za otpad koji se baca u Atlantik u Europi i Sjedinjenim Državama.

To može objasniti zbunjujuću činjenicu da bi rijetko naseljena regija mogla imati daleko više otpada od očekivanog. Autori su za Daily Mailu izjavili: “Sjevernoatlantsko područje Atlantskog oceana pojavilo se kao mrtva točka za površinski transport plastičnog onečišćenja”.

Istraživači su došli do svojeg zaključka nakon uzorkovanja 42 mjesta na Arktiku kroz kružnu ekspediciju Tara Oceana 2013. godine.

Njihov je pregled pronašao stotine tisuća malih komadića plastike u sjeveroistočnom dijelu Atlantika. Ovi su dijelovi očito bili stari i izgledali su kao da su potekli sa raznih mjesta u Europi i Sjevernoj Americi.

Voditeljica Andres Cozar sa Sveučilišta u Cadizu u Španjolskoj kaže: “Devedeset devet posto plutajuće plastike na Arktiku bilo je ograničeno na područje Grenlanda i Barentsovog mora …. Plastično zagađenje u ostatku Arktskog polarnog kruga bilo je nisko ili ga nije bilo”.

Cozar pretpostavlja da bi morsko plastično zagađenje moglo postati prevladavajuće na Arktiku, jer društvo nastavlja odlagati otpad u ocean.

Potencijalne ekološke implikacije

Prethodna istraživanja Svjetskog gospodarskog foruma već su izazvala zabrinutost zbog količine plastičnih otpadaka koja pluta u oceanima.

Studija, pod nazivom The New Plastics Economy: Rethinking the Future of Plastics, procjenjuje da se osam milijuna tona plastičnog otpada godišnje baca u ocean.

To je ekvivalent jednom kamionu smeća svake minute. Autori studije idu dalje, navodeći da se 95 posto plastične ambalaže baca nakon samo jedne uporabe.

#Istraživanje zaključuje: “U standardnom scenariju, u oceanu se očekuje da će biti jedna tona plastike na svake tri tone ribe do 2025., a do 2050. godine će biti više plastike nego ribe.”

Članak u časopisu One Green Planet kaže da se svake godine od plastičnog onečišćenja biti ubijeno oko 100 milijuna morskih sisavaca. Životinje zamijene ostatke hrane za plastiku i jedu plastičnu masu. Kao posljedica toga, njihovi probavni sustavi postaju blokirani i životinje umiru vrlo sporo i bolno.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Stručnjaci kažu da morate dnevno unijeti oko 2 litre tekućine da budete zdravi i hidratirani, ali jedan neočekivani sastojak koji se nalazi u flaširanoj vodi može zapravo raditi protiv vašeg zdravlja, čak i dok pokušavate poboljšati svoje zdravlje

To je mikroplastika.

Nedavna istraživanja boca vode na tržištu pronašla su plastičnu kontaminaciju u 30 od 50 boca koje su testirane, a nalazila se čak i u onoj vodi koja se prodaje u staklenim bocama. Neke od pronađenih plastičnih materijala sadrže viskozna vlakna i polietilen.

U sličnoj studiji istraživači Sveučilišta u New Yorku testirali su 259 boca najpopularnijih svjetskih brandova koji prodaju vodu, uključujući Evian, San Pellegrino, Dasani, Nestle Pure Life i Aquafinu.

Voda koju su testirali imala je prosječno 325 komada mikroplastike po litri, s više od 10 komada veličine preko 100 mikrona. Sveukupno, 93 posto testiranih boca sadržavalo je neku vrstu mikroplastičnog materijala, uključujući polistiren, najlon, PET i polipropilen.

U toj je studiji najzagađeniji brend je bio Nestle Pure Life. Otkriveno je da je uzorak ove vode sadržavao 10.390 čestica po litri. Najmanji kontaminirani brand, međutim, nije bio baš savršen je San Pellegrino koji je imao 74 čestice po litri.

Kako mikroplastika šteti vašem zdravlju?

Ovi komadi plastike su toliko mali da ih ne možete vidjeti bez povećala. Istraživači su koristili boju koja se veže na plastičnu masu i infracrvenu svjetlost kako bi čestice bile vidljive pod mikroskopom. Ali samo zato ih ne možete vidjeti, to ne znači da vam ne mogu naškoditi – zapravo suprotno.

Neke čestice mogu se ugraditi u zidove vaših crijeva, dok druge mogu biti u crijevnom tkivu, odakle mogu proći kroz vaš limfni sustav.

Manje čestice – one veličine od oko 20 mikrona – ulaze u krvotok prije nego se smjeste u jetru i bubrege. Čestice koje su veličine 110 mikrona mogu ući u jetrenu venu, koja je odgovorna za transport krvi iz vaših crijeva, gušterače i žučnog mjehura u jetru.

Mikroplastika nastaje raspadom plastičnog otpada koji se nalazi u oceanu i odlagalištima, iako se u neke proizvode namjerno stavlja mikroplastika poput proizvoda za njegu kože. Nije sasvim jasno kako plastične čestice ulaze u flaširanu vodu, ali stručnjaci teoretiziraju da one dolaze iz izvora vode, zraka, procesa proizvodnje i punjenja, ili čak i od plastičnih struganja prilikom otvaranju boce.

Plastika ima vijek trajanja stotine godina dok se ne razgradi, i nikada se u potpunosti ne razgrađuje. Složenost problema je njezina tendencija da se ponaša kao spužva, apsorbira i oslobađa kemikalije koje mogu naštetiti ljudima i životinjama.

Koju vodu piti

Trenutno, nema dopuštenih ograničenja za mikroplastiku u bocama vode u SAD-u, Kanadi i Europi.

Svjetska zdravstvena organizacija je kao odgovor na ove studije pokrenula pregled rizika od plastike u pitkoj vodi.

Grupa planira proučiti kratkoročne i dugoročne rizike vode za konzumaciju na ljudsko zdravlja koja sadrži mikroplastiku i odrediti koje se razine mogu smatrati opasnim.

Već sada 150 milijuna tona pluta i zagađuje svjetske oceane. Stručnjaci kažu da će u sljedećih 30 godina naši oceani sadržavati više plastike nego ribe. Plastika već premašuje plankton u nekim područjima za 6 puta.

Ako ste zabrinuti zbog plastike u vodi – i trebali biste biti – razmislite o prekidanju konzumacije vode u bocama i uložite u renomirani sustav filtriranja vode za vaš dom.

Možete staviti vodu u vlastite boce od sigurnijih materijala za piće. Također je dobra ideja da smanjite svoju upotrebu plastike u cjelini, bilo da to znači izbacivanje iz uporabe slamčica, vrećica za ponovnu upotrebu i ostale palastične predmete vezane uz prehranu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Godinama je Tihi ocean nadahnjivao skladatelje, slikare i pisce koji su stvarali remek-djela koja su hvalila njegovu ljepotu

Nažalost, to je sada samo dio prošlosti. Tihi ocean je sada jedno veliko ogromano odlagalište smeća koje pokriva 600.000 kvadratnih milja, i to zahvaljujući svim vrstama otpada – uključujući boce, užad, plastične vrećice, ribarske mreže i plutače.

Istraživanja objavljena u znanstvenim izvješćima nazivaju ga “Great Pacific Garbage Patch” (GPGP) i to područje je dvostruko veće od Teksasa, i tri puta veće od Francuske.

Najgori dio je da to područje na kojem se nalazi otpad ne pokazuje znakove smanjenja.

Ekolozi su pokazali svoju zabrinutost nakon što su istraživači organizacije “The Ocean Cleanup Foundation” istraživali gomilanje otpadaka između Kalifornije i Havaja. Komadi od plastike koje su vidjeli zalijepljene zajedno imali su preko metar u promjeru.

Boyan Slat, osnivač organizacije “Ocean Cleanup”, opisao je situaciju kao “vremensku bombu”, jer će se tona smeća raspasti u mikro-plastiku tijekom sljedećih nekoliko desetljeća “ako ništa ne poduzmemo”.

Količina otpada gotovo je udvostručena i ima najmanje 79.000 tona plastike. Taj je broj, prema znanstvenim izvješćima, četiri do 16 puta veći nego što je otkriveno godinu dana prije.

Godinu dana nakon što je izašao prvi skup nalaza, istraživači su proveli ekspediciju sa više brodova i prikupili 1,2 milijuna uzoraka vode iz istog područja. Koristili su velike mreže kako bi pribavili ostatke otpada i snimili mnogo zračnih fotografija kako bi proučili GPGP.

Dr. Julia Reisser, glavni znanstvenik ekspedicije, izrazila je iznenađenje nad ogromnim količinama plastike koju su vidjeli. Nažalost, podaci pokazuju da se ovi masivni zagađivači iz oceana neće uskoro smanjiti.

U izvješću se navodi da prema povijesnim podacima iz površinskih mrežnih točaka, razine plastičnog onečišćenja rastu “eksponencijalno unutar GPGP-a”. Stopa po kojoj se plastična masa nagomilava brzinu kojom čuvari oceanograf. Da bi se stvari pogoršale, razina plastičnog onečišćenja raste brže u odnosu na okolnu vodu.

Oceanograf Laurent Lebreton, glavni autor studije, je priznao da su rezultati istraživanja depresivni, te se pita kako su zagađivači – uključujući i WC daske – pronašli put u ocean.

Dodaje da otpad također može prenijeti invazivne organizme preko oceanskih bazena. Zagađivanje vode zaista je uznemirujuće za ljude, ali je još uznemirujuće za morski život.

Kako možemo djelovati sada, prije nego što bude prekasno?

Trebamo oceane, a morski život je njihovo sklonište. Sada kada onečišćenje predstavlja veliku prijetnju tim prirodnim resursima, vrijeme je da napravimo potez da ih spasimo, korak po korak. Može potrajati i nekoliko godina, čak i desetljeća, ali moramo početi sada, dok još imamo vremena.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U današnje vrijeme otrovna mikroplastika je posvuda. Njihove žrtve su morske ptice, vodeni sisavci i fauna

Sada su također tri od svake četiri mesopelagične ribe uhvaćene na sjeverozapadnom Atlantiku pune ove mikroplastike, upozorio Science Daily.

73 posto onečišćenja jedna je od najviših razina u svijetu. Jedinstveno ponašanje kod hranjenja mesopelagične ribe može transportirati površinsku mikroplastiku u dublje razine morskog ekosustava.

Štoviše, mesopelagične ribe služe kao plijen drugim ribama koje na kraju lanca uhvate i konzumiraju ljudi. S obzirom na dugovječnost mikroplastike, njihovi povezani toksini će vrlo dugo zagađivati naš prehrambeni lanac.

“Visoka stopa gutanja mikroplastike od strane mesopelagične ribe koju smo promatrali ima značajne posljedice za zdravlje morskih ekosustava i općenito biogeokemijski ciklus u prirodi” – rekla je Alina Wieczorek, istraživačica Nacionalnog sveučilišta Irske u Galwayu (NUIG.).

Kao što njihovo ime govori, mikroplastika su sićušni fragmenti plastičnih zagađivača koji su nastali u oceanu tijekom desetljeća. Ako ih konzumiraju morski organizmi, oni mogu uzrokovati upalu, gubitak težine i spriječiti pravilno hranjenje.

Njihovi negativni učinci nisu samo ograničeni na životinje koje ih jedu. Mikroplastika se mogu kombinirati sa kemijskim onečišćivačima u vodi. Kada kontaminiranu životinju pojede grabežljivac, toksini će se nakupiti u tijelu dotičnog.

Potonja neizravna metoda kontaminacije odnosi se na mezopelagične ribe koje jedu dupini, morske ptice, foke, sabljarke, tune i druge životinje.

Mesopelagična riba prenosi površinska onečišćenja u veće dubine oceana

Mesopelagična riba se obično kreće na dubinama od 200 do 1000 metara ispod površine mora. Kad noć padne, kreću na površinu kako bi se hranile prije nego što se vrate u dublje vode do zore.

Njihova dnevna vertikalna kretanja daju im veliku ulogu u biogeokemijskom ciklusu, prenoseći kemikalije iz životno bogate biotičke površine do abiotskih dijelova velikih dubina. Obično su ove kemikalije ugljik i druge hranjive tvari.

Ali s obzirom da konzumiraju i mikroplastiku, mezopelagična riba završava kontaminiranjem grabežljivaca dubokog mora koji ih jedu sa njihovim ostacima.

Wieczorek i njezin istraživački tim proširili su informacija o utjecaju mikroplastike na mesopelagičnu ribu. Odabrali su vir (kovitlac) blizu obale Newfoundlanda zbog svoje udaljenosti.

“Te ribe žive na udaljenom području, tako da teoretski trebaju biti prilično izolirane od ljudskog utjecaja, kao što je mikroplastika. Međutim, kako redovito migriraju na površinu, mislili smo da oni tamo jedu tu mikroplastiku” – izvijestila je Wieczorek.

Mesopelagičke ribe su uhvaćene na različitim dubinama i poslane u laboratorij za proučavanje. Poseban filtar zraka je korišten za filtriranje plastičnih vlakana u zraku u laboratorijskom okruženju.

“Zabilježili smo jednu od najviših koncentracija mikroplastike među ribljim vrstama diljem svijeta” – navodi Wieczorek u izvješću. “Posebno smo pronašli visoku razinu plastičnih vlakana poput onih koji se koriste u tekstilima.”

Visoka razina mikroplastičnih vlakana je velika opasnost za okoliš i prirodu. Prethodna istraživanja otkrila su njihovu prisutnost, ali istraživači su ih smatrali tek laboratorijskom kontaminacijom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com