Poznata vrsta bakterija pokazala je sposobnost da uđe u “zombi” stanje kada se suoče s negostoljubivim uvjetima

Ova strategija preživljavanja može se objasniti zašto se drugi mikroorganizmi još uvijek pojavljuju unatoč tome što se naizgled iskorjenjuju antibioticima, izgladnjivanjem ili drugim radnjama.

Formalno nazvan “oligotrofni rast”, stanje je koje se razlikuje od normalnog mirovanja. Bakterije ostaju aktivne, ali njihovi stanični procesi usporavaju gotovo do razine hibernacije.

Iako su jednostavni jednostanični organizmi, bakterije posjeduju mnogo kompliciranih sposobnosti. Na primjer, mnogi sojevi reagiraju na teške životne uvjete formiranjem endospora oko bakterijskog tijela.

Omotač izrađen od izdržljivih materijala, endosporama pruža zaštitu od antibiotika, niskih temperatura, ultraljubičastog svjetla i drugih vanjskih čimbenika koji mogu oštetiti ili ubiti bakteriju.

Unutar zaštitnih granica endospora, bakterija ulazi u stanje mirovanja koje ne troši energiju niti joj je potrebna hrana.

Ona ostaje u snu sve dok okolina ne postane više benigna. Osjetivši sigurnije okruženje, mikroorganizam izlazi iz svoje spore.

Sposobnost stvaranja endospora omogućuje bakterijama koje uzrokuju bolesti da preživje liječenje antibioticima. Bakterijska infekcija mogla bi se povući nakon što je pacijent uzeo antibiotike, ali se bolest može vratiti kada preostali mikroorganizmi izađu iz svojih spora i počnu se razmnožavati.

Bakterije mogu ući u stanje slično zombijima

Istraživanje je nadgledamo od strane profesora Leendert Hamoen sa Sveučilišta u Amsterdamu i međunarodnog tima istraživača koji su proučavali bakterijeski soj Bacillus subtilis. Benigni soj bakterija tla, B. subtilis se često koristi kao modelni organizam.

Istraživači su odabrali mutantnu varijantu koja je izgubila sposobnost stvaranja endospora. Kao rezultat toga, nisu se mogle povući u stanje mirovanja kada su se suočili sa smrtonosnim uvjetima.

Za svoj eksperiment, istraživači su izgladnjeli varijantu B. subtilis i zabilježili rezultate. Na njihovo iznenađenje, neke su bakterije dugo preživljavale usprkos nedostatak hrane.

Lišene hranjivih tvari i nesposobne da formiraju zaštitne endospore, bakterije su koristile drugu metodu kako bi se zaštitile. Ugušile su stanične procese i smanjile ih na niske razine, ali ih nisu potpuno ugasili.

“Vidjeli smo jasne razlike između aktivnog stanja, stanja mirovanja i “zombi” stanja”, objasnio je Hamoen.

“Uobičajeno je da je Bacillus u obliku štapića, ali izgladnjele bakterije su se smanjile sve dok nisu bile skoro sferične.”

Neaktivne bakterije zatvorene unutar njihovih spora nisu pokazivale nikakve znakove aktivnosti. Ali mutirani B. subtilis nastavio je te aktivnosti na mnogo razina.

Varijanta B. subtilis je u tom stanju prolazila staničnu diobu jednom svaka četiri dana, za usporedbu kada se normalna bakterija reproducira svakih 40 minuta.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kada se sjetite prošlosti, nije neobično osjetiti olakšanje koje imamo zbog života u modernim vremenima

Manja infekcija – recimo, od posjekotine – mogla je biti smrtonosna prije nego što su otkriveni antibiotici i nitko ne može zanijekati da postoje nevjerojatan napredak u modernoj medicini.

Međutim, ako nismo pažljivi, mogli bismo doći do ogromnog koraka unatrag i poništiti sav napredak koji je postignut u medicini.

Problem antimikrobne otpornosti obično se zanemaruje u ovom dobu naprema smrtnosti od raka i drugih epidemija, no zanemarivanje ove činjenice moglo bi biti vrlo opasno.

Zapravo, antimikrobna otpornost je spremna postati ubojica broj 1. na planeti do 2050. godine, što bi jednostavno nadmašivalo smrtnost od raka za 10 milijuna smrtnih slučajeva svake godine.

Hoće li ljudi uskoro biti prisiljeni odgoditi medicinske postupke koji bi im mogli potencijalno spasiti život poput operacija i transplantacije organa?

Već smo vidjeli opasne vrste bolesti poput gonoreje na nekoliko mjesta, i mi ne govorimo samo o razvijenom svijetu, npr. sjevernoj Engleskoj, koja je među ostalim mjestima sada visoko otporna na lijekove.

Otpornost na lijekove protiv tuberkuloze vidljiv je u više od 100 zemalja. Osim toga, neka mjesta bilježe otpornost prema antiretrovirusnoj terapiji protiv HIV-om od čak 22 posto.

Što se krije iza ovog oštrog rasta rezistencije na antibiotike?

Postoji nekoliko načina na koji se mikrobi mijenjaju i razvijaju otpornost na lijekove.

Oni mogu spriječiti da se ciljana molekula veže na antibiotik ili jednostavno blokirati antibiotik od ulaska u bakterijsku stanicu, na prvom mjestu.

Rast upotrebe antibiotika igra veliku ulogu u ovom problemu, uz porast korištenja ove vrste lijekova za 36 posto u proteklom desetljeću.

Jedan od velikih razloga zbog kojeg se situacija otela kontroli jest da se nijedan novi antibiotik ne razvija kako bi se riješio problem.

Antibiotici jednostavno nisu jednako profitabilni kao i lijekovi za dugoročne bolesti poput bolesti srca i dijabetesa.

Zato neki stručnjaci žele da farmaceutske tvrtke dobiju poticaje za dovođenje novih antibiotika na tržište.

Još jedna mjera koja bi mogla pomoći je poboljšanje dijagnostičkih ispitivanja kako bi se spriječilo nepotrebno propisivanje antibiotika.

NICE, britanski regulator u zdravstvu, čak i razmišlja o sankcioniranju onih liječnika koji pretjeruju sa propisivanjem antibiotika.

Još jedno područje zabrinutosti je uporaba antibiotika u poljoprivredi. U SAD-u, korištenje poljoprivrednih antibiotika čini 70 posto upotrebe svih antibiotika.

Istraživanje potrošačkih izvješća od 500 liječnika obiteljske prakse i liječnika interne medicine otkrilo je da je 93 posto zabrinuto zbog prekomjerne upotrebe antibiotika u poljoprivredi i uzgoju životinja.

Farme daju životinjama antibiotike čak i kada nisu bolesne kako bi im pomogle da brže rastu, a ljudi koji ih konzumiraju mogu razviti otpornost na antibiotike. Oko 131.000 tona antibiotika se dalo stoci u 2013. godini, i ta je brojka u porastu.

U 2015. godini, Margaret Chan iz Svjetske zdravstvene organizacije je rekla da ako otpornost na lijekove i dalje nastavi svoj put, to će označiti „kraj moderne medicine kakvu poznajemo.”

Nazvala je otpor prema antibioticima “globalnom zdravstvenom krizom” – i jednom od najvećih prijetnji modernom zdravlju.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Sušilice za ruke trebale bi vam pomoći da osušite ruke nakon korištenja javnog WC-a, ali nova studija je pokazala da one čine vaše ruke zapravo prljavijima zbog čestica izmeta koje lete kroz zrak

U rezulatima istraživanja zbog kojih ćete sigurno dvaput razmisliti prije nego što pritisnete tu veliku srebrnu tipku sljedeći put kada budete u javnom WC-u, istraživači sa Sveučilišta u Connecticutu otkrili su da sušilice za ruke s vrućim zrakom zapravo privlače mikroorganizme iz zraka i potom ih puhanjem ponovno vraćaju nazad.

U istraživanju su istraživači stavili ploče ispod sušilica za ruke koje su prikupljale bakterije ispuhane iz uređaja tijekom perioda oko 30 sekundi.

Pronašli su čak 200 pojedinačnih bakterijskih kolonija na pločama, različitih oblika, boja i mirisa.

Ponavljani testovi na desetak javnih WC-a dali su slične rezultate. Njihovi nalazi objavljeni su u Journal of Applied and Environmental Microbiology.

Provjerili su unutar sušilica za ruke kako bi utvrdili ima li mikroorganizama unutar njih, ali nije bilo dovoljno bakterija za izračun iznosa koje su sušilice distribuirale, što je dovelo do zaključka da bakterije dolaze iz zraka u toaletima.

Savršena oluja … čestica fekalija

Svaki put kada pustite vodu u toaletu, a ne spustite poklopac, snaga vode šalje fekalne čestice u zrak čak 4 metra koje ostaju tamo suspendirane poput aerosola.

Kada se koristite sušilicama za ruke, njihova sila zraka uvlači te čestice unutra, gdje se zagrijavaju, a zatim prskaju na vaše ruke, kao i druge vlažne površine na kojima bakterije rastu i razmnožavaju se. Neki od pronađenih štetnih patogena bili su Staphylococcus aureus i Clostridium difficile.

Autori su napisali u zaključcima ovog istraživanja:

“Ovo sugerira još jedno sredstvo prijenosa patogena Clostridium difficile koji se ne može spriječiti bilo kojim sredstvom za pranje ruku ili tradicionalnim metodama dekontaminacije površine. Uloga ovog potencijalnog načina prijenosa C. difficile vrijedna je budućih studija.”

Dok istraživači ističu da HEPA filtri mogu pomoći da se smanji broj tih bakterija, ne mogu ih potpuno ukloniti. Na sveučilištu na kojemu je studija provedena, ručnici se sada nude i u kupaonicama. Glavni autor Peter Setlow izjavio je da bi starije osobe i oni s slabim imunološkim sustavom trebali izbjegavati sve ove sušilice za ruke.

Ove su studije u skladu s prethodnim pokazateljima da sušilice za ruke prenose bakterije iz ljudskih ruku u zrak i mogu zaraziti svježe oprane ruke sa naslagama bakterija.

Šteta što nešto što je zamišljeno kao “zelena tehnologija” koja pomaže okolišu zapravo može biti zarazno opasna. Ako ne želite koristiti papirnate ručnike, kako možete osušiti ruke u javnim zahodima bez dolaska u kontakt sa svim onim extra ljudskim bakterijama u sušilicama za ruke?

Neki sugeriraju da mašete rukama brzo, a potom ih obrišete o odjeću. To nije idealno, ali ima manji rizik od korištenja sušilica za ruke.

Ova studija je dobar podsjetnik da iako rješenje može biti “zeleno”, da nije nužno dobro za vas.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Vjerojatno ste čuli do sada da antibiotici mogu ozbiljno utjecati na vaš crijevni mikrobiom, ali ispada da ovaj proces nije samo ograničen na antibiotike

Znanstvenici iz njemačkog europskog laboratorija za molekularnu biologiju otkrili su da mnogi lijekovi koji djeluju na ljudske stanice umjesto bakterija mogu uzrokovati promjene u mikrobiomskom sastavu.

Zapravo, znanstvenici su otkrili da je više od 25% od 923 lijekova koji nisu antibiotici, smanjilo rast jedne ili više vrsta humanih crijevnih bakterija.

Neki od lijekova koji su identificirani kao problematični uključuju anti-dijabetske, nesteroidne protuupalne lijekove, atipične antipsihotike i inhibitore protonske pumpe.

Nije iznenađujuće, ali 78 posto antibiotskih lijekova koje su istraživani također su inhibirali broj od najmanje jedne vrste mikroorganizama.

Zanimljivo je napomenuti da su ne-antibiotici koji su imali utjecaj na mikroorganizme u probavi bili oni koji su imali više sličnih nuspojava, poput gastrointestinalnih problema.

Istraživački autor, profesor Peer Bork, izjavio je kako su rezultati bili neočekivani.

Komentirao je: “Broj nevezanih lijekova koji su pogodili probavne mikrobe kao kolateralna šteta – bio je iznenađujući. Pogotovo jer se pokazalo da će stvarni broj vjerojatno biti još veći.”

To je zato što su samo promatrali reprezentativni uzorak onoga što se smatra zdravim mikrobiomom, koji je sadržavao 38 vrsta mikroorganizama.

Tipična ljudska crijevna probava obično sadrži stotine vrsta sa daleko većom raznolikošću sojeva. Vjeruju da bi, ako bi testirali više vrsta, udio lijekova koji ometaju mikroorganizme mogao bi porasti.

U stvari, oni teoretiziraju da neki od tih lijekova zapravo djeluju djelomično na crijevne mikrobe. Različiti antipsihotici utječu na slične vrste bakterija, a može potrajati tjednima da takvi lijekovi počnu funkcionirati, što podržava njihovo zapažanje.

Svi lijekovi, a ne samo antibiotici, pridonose rezistenciji na antibiotike

Možda još više uznemirava ukazivanje na mogućnost da lijekovi koji nisu antibiotici bi mogli pridonijeti rastućem i vrlo ozbiljnom problemu rezistencije na antibiotike. Liječnici kažu kako su posljedice zastrašujuće kada uzmete u obzir koliko ne-antibiotika osoba uzima u životu.

Ovi rezultati će poslužiti kao dobar temelj za dodatna istraživanja interakcija između lijekova i crijevnih mikroba.

Budući da bi otpornost na određene ne-antibiotske lijekove mogla izazvati osjetljivost na određene antibiotike, moguće je da znanstvenici mogu pronaći načine razvijanja personaliziranih rješenja koja koriste optimalne kombinacije lijekova.

Istraživači kažu da žele gledati na interakcije između lijekova i mikroba u složenijim zajednicama probavnog mikroba kako bi pomogli rasvijetliti kako ljudi različito reagiraju na iste lijekove.

Njihovi su nalazi nedavno objavljeni u časopisu Nature.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tisuće ljudi su se već prijavile da sudjeluju u avanturi kolonizacije Marsa. Samo, čeka ih veliko i neugodno iznenađenje

Površina Crvenog planeta je, najblaže rečeno, potpuno nepovoljna za život!

Zbog udruženog djelovanja dva opasna “neprijatelja” – ultraljubičaste svjetlosti i otrovnih perklorata. Štoviše, oni međusobno pojačavaju učinak, tako da sve mikrobe ubijaju za samo 60 sekundi.

Na sve ovo se ukazuje u članku u znanstvenom časopisu Scientific Reports. Njegovi autori Jennifer Wadsworth i Charles Cockell iz Sveučilišta Edinburgha:

“Perklorati otkriveni na površini Marsa – zato što ih zrači ‘marsijanska’ ultravioletna svjetlost – počinju djelovati na okside željeza u Marsovom tlu i desetine puta ubrzavaju smrt stanica svega živog u usporedbi s običnom ultravioletnom svjetlošću. Marsova površina još manje prikladna za život nego što smo dosad pretpostavljali”.

John Grotzinger, rukovoditelj znanstvenog tima američkog robota Curiosity, objavio je u studenom 2012. “epohalno otkriće” na Marsu. Čak je naglasio da to otkriće treba naći u školskim udžbenicima. Međutim, planetolozi su samo dva tjedna potom naveli da su na toj planeti otkriveni perklorati – opasne i otrovne primitivne organske molekule.

To je odmah srušilo nade da će na Marsu biti otkriveni tragovi vanzemaljskog života.

Mnogi planetolozi su odmah počeli sumnjati da je Crvena planeta uopće prikladna za bilo kakav život jer ulazak perklorata u tlo uništava uvjete za postojanje svih vrsta mikroba.

Wadsworth i Cockell su se zato odlučili za eksperiment: počeli su kultivirati mikrob Bacillus subtillis u tlu koje je potpuno imitiralo Marsovo.

I, utvrdili su da ti mikroorganizmi mogu – tamo gdje nema ultravioletnih zraka – živjeti prilično dugo, a čim se ti zraci pojave – umiru praktički trenutno. Za samo 50-60 sekundi.

Površina Marsa je nepodesna za život jer i sasvim male doze perklorata – do 0,6 posto – tamane sve mikrobe. Iz ovoga je već izveden dodatni zaključak: tragovi života na toj planeti mogu se naći možda samo na većim dubinama – tamo gdje ultravioletne zrake ne mogu prodrijeti.

Jedina dobra strana ovoga otkrića je to što površina Crvenog planeta nije moga biti zaražena mikrobima donijetim sa Zemlje marsijanskim sondama.
 
(fakti.org)

Iako posjeduje brojna ljekovita svojstva, većina osoba o tamjanu ne zna gotovo ništa

U ayurvedskoj medicini, tisućljećima je u uporabi za liječenje artritisa, zacjeljivanje rana, reguliranje hormonalnog statusa kod žena i zaštitu od patogenih mikroorganizama. Prema vjerovanju Ayurveda, svakodnevno kađenje doma tamjanom donosi dobro zdravlje ukućanima.

U zemljama Bliskog istoka, od davnina se koristi za održavanje zdravlja usne šupljine. Ljudi sa ovog podneblja žvaču smolu tamjana i tako poboljšavaju zdravlje zuba i desni. Antimikrobna svojstva koja posjeduje, sprječavaju infekcije.

Na Zapadu je tamjan najviše poznat po antiupalnim svojstvima, a bosvelijske kiseline su najvažniji sastojak.

Tamjan učinkovito i ublažava bol uzrokovan artritisom, bez izazivanja nuspojava. Poboljšava cirkulaciju, kao i protok krvi kroz krvne žile oštećene upalnim procesima.

Istraživanja su potvrdila da ekstrakt, tamjanovo acetat, smanjuje neurološka oštećenja, djeluje protiv depresije i napetosti, smanjuje razinu kolesterola i sprečava bolesti krvnih žila.

U aromaterapiji se koristi za oslobađanje od stresa, napetosti, histerije i depresije, kupka s uljem tamjana pomaže kod menstrualnih bolova i upale mokraćnih puteva. Terapija uljem blagotvorno djeluje i na dišne ​​puteve. Pomaže kod bronhitisa, astme, sinuzitisa, čestih prehlada i alergije.

Da bi se postigao pravi učinak, potrebno je na ruku staviti malo ulja i udisati nekoliko puta dnevno. Odličan je i za inhalaciju, u litru vruće vode stavi se jedna jušna žlica tinkture tamjana.

Dobro upućeni tvrde da ulje tamjana može pomoći u liječenju ili ublažavanju hrkanja, tako što se namažu vrat, grudi i područje oko nosa. Ulje se ne nanosi koncentrirano, već razrijeđeno baznim uljem ili vodom.

Iako nema poznatih kontraindikacija, tamjan i njegove pripravke trebalo bi izbjegavati hipertoničari, trudnice i dojilje.
 
(lekarinfo.com/uredio:nsp)

Za sve one koji tvrde da je moderna znanost dosegla najviše vrhove u spoznaji kako funkcionira ljudsko tijelo

Novo istraživanje otkriva kako ljudski organizam može, suprotno onom što se do sada vjerovalo, sam stvoriti vitamine neophodne za život, uključujući i vitamin C. Navodno se do sada vjerovalo da svi sisavci ne mogu proizvoditi vitamin C za obranu od stresa, no to više nije istina.

Ovo je zapravo moguće uz pomoć bakterija koje žive u našim crijevima i koje djeluju kao proizvođači širokog spektra vitamina. Ovaj presedan samo potvrđuje da je moderna znanost jedva zagrebala površinu razumijevanja toga kako ljudski organizam funkcionira, što uključuje i nevjerojatnu sposobnost epigenetske prilagodbe organizma za optimalno preživljavanje.

Svako ljudsko biće je zajednica svih oblika života na i u našem tijelu, mikrobioma. Ovaj termin je osmislio Joshua Lederberg, jedan od začetnika molekularne biologije i dobitnik Nobelove nagrade za medicinu, koji je pokušao ukazati na važnost mikroorganizama kao bitne odrednice, kako zdravlja, tako i bolesti. Naša se tijela oslanjaju na mnoštvo mikroorganizama koji djeluju na načine koji su do sada bili nepoznati ili su se smatrali nemogućim.

Između ostalog, zapanjujuća je činjenica da na i u svakome od nas živi 10 puta više bakterija nego što je ukupan zbroj svih naših stanica, a još je fascinantniji podatak da je taj odnos, u kontekstu sadržaja genetskog materijala 100:1 u korist bakterijskih gena.

Od samog rođenja, svaki je čovjek doslovno koloniziran mikroorganizmima s kojima dalje živi u simbiozi.

Tijekom godina je postalo nedvojbeno jasno da ljudski imunološki sustav ovisi o mikrobima koji nastanjuju naše tijelo, te da će njihov nedostatak uzrokovati ne samo pothranjenost, već i bespomoćnost u borbi protiv bolesti.

Jednostavno, oni su neophodni za apsorpciju hranjivih sastojaka i rad imunološkog sustava. Upravo su inovativna istraživanja sinergističkog suživota mikroorganizama i ljudskih tijela omogućila spoznaju da su ti mali pomagači u mogućnosti generirati hranjive tvari poput vitamina C, za što je znanost do tada smatrala da je apsolutno nemoguće.

Ovo je izvanredna mogućnost, jer se do sada vjerovalo da ljudsko tijelo nije u stanju proizvoditi ovaj esencijalni vitamin, od kako su naši preci hominidi izgubili genetsku sposobnost njegove proizvodnje prije nekih 60 milijuna godina.

“Klice” kao zaštitnici ljudskog imunološkog sustava

Mikrobiomi su dio nove definicije ljudskog tijela kao meta-organizma, koji se sastoji od trilijuna drugih mikrobnih organizama i virusa bez kojih nikada ne bi preživjeli. To je dio hologenomne teorije evolucije, ideje da predmet prirodne selekcije nije individualni organizam nego holobiont, odnosno individualni organizam plus njegove povezane mikrobne zajednice koje uključuju kompleksnu mrežu bakterija, virusa, protozoa, helminta i gljivica.

Rad u kojima je predstavljena ova ideja objavljen je pod naslovom “Bakterije kao vitaminski opskrbljivači svog domaćina: perspektiva mikrobiota crijeva” i usmjeren je na ulogu bakterija mliječne kiseline povezane s hranom kao što su to one koje možemo naći u jogurtu.

Vrhunac rada je, naravno, bilo otkriće kako su bakterijski izolati iz uzoraka ljudskih crijeva u stanju proizvesti širok spektar vitamina, uključujući i vitamin C odnosno askorbat.

U radu nisu predstavljeni metodološki detalji o tome kako je točno otkrivena ta činjenica stoga je urednik Green Med Info portala, Sayer Ji, potražio tu činjenicu kako bi potvrdio navode studije. Otkrio je konkretan primjer bakterijskog soja za koji je poznato da nastanjuje ljudsko tijelo i koji je u mogućnosti proizvoditi askorbat, a radi se o bakteriji corynebacterium glucuronolyticum, koja sadrži biosintetske puteve L-askorbata.

Naravno, ovo otkriće ne dokazuje da crijevna flora sama može proizvoditi fiziološke relevantne količine vitamina C putem ovog bakterijskog soja, ali dokazuje da je moguće da ljudsko tijelo proizvodi vitamin C.

Možda su te količine male, ali mogu spašavati zdravlje i možda smo sada na početku shvaćanja koliko više energije i biomolekularne neovisnost imamo od onoga što nam prezentira konvencionalna znanost.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Plan da čovjek u svemir pošalje radio poruke koje se obraćaju potencijalnim vanzemaljskim civlizacija, među nekim znanstvenicima je prouzrokovalo zabrinutost da bi tako nešto moglo dovesti do kraja čovječanstva

Pola stoljeća star projekt SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence) koristi radio teleskope da osluškuju zvukove iz svemira koje bi mogli napraviti potencijalna vanzemaljska bića. Znanstvenici koji stoje iza tog programa nedavno su aktivirali projekt pod imenom METI (Messages to Extraterrestrial Intelligence) za slanje signala u dijelove galaksije gdje se nalaze planete slične našoj i gdje je samim tim mogućnost života veća, a koje su otkrivene teleskopom Kepler.

Znanstvenici koji kritiziraju ovaj program kažu da je osnovna funkcija projekta SETI bila osluškivanje svemira, umjesto što bismo ga “uzurpirali” slanjem signalima. Oni se plaše da bi METI mogao dovesti do toga da nas posjete potencijalni neprijateljski naklonjeni vanzemaljci.

Također, oni kažu da je razlog za aktiviranje programa METI to što su neki znanstvenici frustrirani što već pola stoljeća nisu pronašli nikakav vanzemaljski signal, a zamjera im se i što povodom slanja signala u svemir nisu konzultirali širu javnost.

“Jedna mala skupina SETI radio-astronoma već dulje vrijeme se odbija konzultirati sa širim kolegijumom znanstvenika povodom METI programa. Za konzultacijama nema potrebe ako u rizik dovodite sami sebe, ali ovdje to nije slučaj. Oni ne samo što dovode u opasnost cijelo čovječanstvo, već i generacije koje će tek biti rođene. Zar tražimo puno ako se hoćemo prvo konzultirati?”, pita David Brin, znanstvenik koji se bavi svemirom.

On nije usamljen u svojoj zabrinutosti. Profesor Stephen Hawking je još 2010. upozorio da bi čovječanstvu bilo pametnije da bude tiho.

“Kada bi nas eventualno posjetili vanzemaljci, to bi moglo izgledati slično kao Kolumbovo iskrcavanje u Americi. Ako se dobro sjećate, taj događaj nije učinio mnogo toga dobrog starosjediocima Amerike, Indijancima”, rekao je Hawking.

Zbog ogromnih razdaljina u svemiru, znanstvenici su izračunali da je potrebno najmanje 9 godina da bi se takve poruke poslale na mjesta gdje se nalaze planete slične Zemlji.

U okviru projekta SETI, 2009. je napravljena anketa s pitanjem – koje poruke bi ljudi mogli poslati u svemir potencijalnim vanzemaljcima.

Evo nekih prijedloga:

“Mi smo ljudi, sa planete Zemlje”

“Zdravo i dobrodošli”

“Molimo vas, pomozite”

“Mir, ljubav i prijateljstvo”

“Mi se osjećamo usamljeno i uplašeno, prvenstveno zbog vaše moguće sklonosti ka nasilju”

“Bogovi i religije imaju veliki utjecaj na naše živote”

Hawking: Povrijedili bi nas vanzemaljci

Postoje šanse da vanzemaljci postoje, ali bi trebalo izbjegavati susret s njima jer bi posljedice mogle biti razarajuće”, upozorio je Stephen Hawking za britanski Sunday Telegraph.

“Ukoliko bi se pojavili, reziltat bi bio sličan Kolumbovo iskrcavanju na američko tlo, što nije bilo povoljno po urođenike”, izjavio je astrofizičar u novoj televizijskoj seriji, kako navode britanski mediji.

Emisija prikazuje zamišljeni Univerzum po kome plove ogromni brodovi u potrazi za novim utočištem nakon potpune eksploatacije svoje planete. “Takva bića bi vjerojatno postala nomadska, tragajući za prostorima koje bi mogli osvojiti i kolonizirati”, upozorava Hawking.

Scenario sudnjeg dana je predstavljen u seriji “Sa Stephen Hawkingom u Univerzum” na Discovery kanalu koja se nedavno emitira u Americi.

Na pitanje o postojanju vanzemaljaca kaže: “Sudeći po mom matematičkom proračunu, već sami brojevi govore da postoji vjerojatnost. Najveći zadatak nam je da procijenimo kakvi bi mogli biti. Stvorenja nalik svjetlećim hobotnicama, horde biljojeda koji mogu visiti po stijenama i žuti predatori koji ubijaju plijen smrtonosnim ubodom repa su stvorenja koja tumaraju po tom imaginarnom Univerzumu”.

Ljudski rod je pokušao već nekoliko puta ostvariti kontakt sa vanzemaljskim oblicima života. Američka kozmička organizacija NASA je 2008. emitirala pjesmu grupe The Beatles, “Across the Universe”, kako bi duboko u svemir poslala poruku mira onima koji bi se mogli naći u domeni Polarisa ili poznatije Sjevernjače oko 2439. godine.

Pokušaji da se stupi u kontakt s vanzemaljcima idu dalje u prošlost. Američke sonde Pioneer 10 i 11 su 1972. i 1973. nosile ploču s likom golog muškarca i žene, s idejom da prenese simbol položaja Zemlje i Sunca. Voyager 1 i 2 su 1977. lansirani noseći bakreni fonogramski disk sa zvucima i slikama sa Zemlje.

Kako ćemo dočekati vanzemaljce

Iako većini ovo može zvučati kao savršena tema za sve zagovornike teorija zavjere ili fanove filmova i serija posvećenih malim zelenim ljudima, brojni utjecajni znanstvenici sakupili su se u Londonu kako bi poveli raspravu koja će dati odgovor na čuveno pitanje: “Što će se dogoditi ako nas vanzemaljci stvarno riješe posjetiti”?

Konferencija pod nazivom “Otkrivanje vanzemaljskog života i posljedice po društvo i znanost” održana je u sjedištu Kraljevskog udruženja u Londonu. Od njegovog osnutka 1662. godine Kraljevsko udruženje je za svoje članove biralo istaknute pripadnike znanstvene zajednice poput Isaaca Newtona, Alberta Einsteina ili Stephena Hawkinga. Spomenutoj konferenciji su nazočili i predstavnici NASA-e, Europske svemirske agencije i predstavnici Ujedinjenih naroda.

Donedavno čovječanstvo nije posjedovalo niti jedan dokaz da izvan našeg solarnog sustava postoje i druge planete. Ali, za svega par godina, znanstvenici su otkrili postojanje 400 novih planeta.

Radio teleskopi skeniraju nebo tražeći signale koji bi nam mogli otkriti postojanje drugih civilizacija u svemiru. Čovječanstvo konstantno pomiče granice tehnologije koja nam omogućuje da sve dublje zavirimo u svemir ne bi li dali odgovor na utlimativno pitanje: Jesmo li sami?

Prijatelji ili neprijatelji?

Ako bismo se susreli sa vanzemaljskom civilizacijom bi li ona bila spremna da nam ponudi ruku prijateljstva i suradnje ili bismo bili suočeni sa sveopćom panikom i ratom? Mišljenja znanstvenika po ovom pitanju su podijeljena.

Pojedini stručnjaci vjeruju da postoji mogućnost da i druge civilizacije odašilju pojedine poruke u svemir kako bi i same pokušale saznati da li su same u svemiru, dok drugi imaju mišljenja da bi eventualan susret s nepoznatom vrstom bio vrlo sličan ljudskoj povijesti – vremenu tijekom kojeg su se svi susreti između tehnološki naprednijih društava i onih primitivnijih po pravilu završavali konfliktom.

Zaraza

U filmu “Rat svjetova” invaziju vanzemaljaca prekida zaraza izazvana zemaljskom bakterijom, da li i nas može zadesiti slična sudbina ukoliko dodđem u kontakt sa stranom materijom – makar u pitanju bili i najsitniji mikroorganizmi?

Pojedini delegati smatraju da sa svakim stranim tijelom moramo postupati kao da je u pitanju toksična ili smrtonosna tvar i da je vrlo važno da ta tijela budu izolirana i stavljena u karantenu. Također, postavlja se pitanje da li i mi sami imamo prava da posjećujemo druge svjetove i planete sa nesteriliziranim svemirskim brodovima koji mogu nositi brojne bakterije koje mogu zbrisati druge civilizacije.

Ne paničarite

Ukoliko zaista dođe do susreta s vanzemaljcima, mnogi stručnjaci smatraju da može nastati masovna panika.

Ako se desi sveopća invazija na naš planet, panika se sasvim sigurno ne bi mogla izbjeći, dok sama objava o postojanju inteligentnog oblika koji nije s našeg planeta ne bi izazvala nikakve ozbiljnije reakcije čovječanstva, kažu znanstvenici.

Brojne ankete pokazuju da veliki broj ljudi vjeruje u postojanje izvanzemaljskog života, pa ipak, kada je 1996. Godine NASA objavila da je otkrila meteorit s Marsa s dokazima života unutar njega, predsjednik Clinton održao je govor, radio stanice su dosta pažnje posvetile pjesmi “Life on Mars” Davida Bowiea, a život je jednostavno nastavio svojim ustaljenim tijekom.

Religija

Često se spominje da bi otkriće drugih civilizacija dovelo do rušenja svjetskih religija. Delegati nisu baš uvjereni u to.

Profesor Ted Peters, po struci teolog, smatra da bi se umjesto slabljenja religijskih vjerovanja dogodio apsolutni preokret – njihovo jačanje koje bi dovelo do povećanja kreacije Boga u očima vjernika.

Ne slažu se svi s ovim mišljenjem. Britanski fizičar Paul Davies misli da bi kršćani imali problem zbog centralnog vjerovanja da je Isus umro kako bi nas spasio. Ako bismo otkrili druge civilizacije, to bi povuklo neugodno pitanje – zašto samo mi?

Tko bi govorio u ime planete Zemlje?

Tko bi bio vođa kada bi nas posjetila bića s druge planete? Jedna mogućnost bi bile Ujedinjeni Narodi, što bi već samo po sebi bila katastrofa.

Već postoji intrigirajući slučaj iz 1977. godine kada je svemirski brod, Voyager 1, bio na putu ka zvijezdama, sadržavao je poruku napisanu od strane generalnog tajnika Ujedinjenih naroda, austrijanca Kurt Waldheima. U njoj je sadržana i sljedeća rečenica: “Pozdravljam vas u ime ljudi na našoj planeti. Zakoračili smo iz našeg solarnog sustava u svemir tražeći samo mir i prijateljstvo”. A rat i razaranja su valjda ostavili kod kuće.

NLO

O ovome se uvijek otvorenije diskutiralo uz kaficu i keks. Neidentificirani leteći objekti su “slonovi u sobi”. Neki stručnjaci za ovu vrstu fenomena zapitali su se: zašto tražimo istinu “negdje gore”, kada je ona već “dolje”?

U vrijeme kada izvještaji o pojavama NLO obaraju rekorde, vrlo je neznanstveno od strane Ministarstva obrane što je prekinulo svoj projekt o neidentificiranim letećim objektima, smatraju pojedini znanstvenici. Naročito zbog činjenice da je u mnogo slučaja bilo dokaza o nekoj čudnoj pojavi, koje su čak i radari zabilježili. “Izvanredne tvrdnje zahtjevaju izvanredne dokaze,” kazao je Lord Reese prije nego što je promijenio temu.

Teorija zavjere

Kada su ljudi koji su bili zainteresirani za izvanzemaljske pojave saznali za događaj Akademije znanosti bili su šokirani i intrigirani, ali se ubrzo njihovo raspoloženje pretvorilo u sumnje i bijes. Odmah su se počele razvijati teorije zavjere a o događaju se naširoko diskutiralo na raznim sajtovima, blogovima i forumima.

U NLO udruzi smatraju da je ovo dobar znak koji potkrepljuje činjenicu da će nas posjetiti bića s druge planete. Oni misle da je ovaj sastanak priprema službene potvrde da su vanzemaljci među nama.

Ishod konferencije

Pisac znanstvene fantastike Arthur Clarke jednom je rekao: “Postoje dvije mogućnosti: ili smo sami u svemiru ili nismo. Obje mogućnosti su jednako zastrašujuće”. Pitanje da li negdje u svemiru postoji život je vjerojatno najveće i najtemeljnije koje možemo postaviti.

Na temelju dosadašnjih iskustava, možda uskoro i dobiti odgovor. U moru neodređenosti, makar je jedna stvar sigurna – na dan kada budemo ostvarili prvi kontakt, promijenit se naš svijet zauvijek.
 
(b92,youtube.com/uredio:nsp)

Antibiotici su u Hrvatskoj pa i prema informacijama, na čitavom Balkanu, izgleda, “čudotvorni lijekovi za sve” – ​​od povišene temperature do raznih infekcija izazvanih virusima, na koje ova skupina lijekova, dokazano je, uopće ne djeluje

Ne samo što na svoju ruku posežemo za tim medikamentima, iako nešto manje, otkad je uvedena obveza da se izdaju isključivo na recept, nego i liječnici često nepotrebno propisuju ovu terapiju da zaštite i sebe i pacijenta, od mogućih komplikacija bolesti, do kojih, možda, i bez terapije ne bi ni došlo.

Svakog dana od 1000 stanovnika, njih 27 je na terapiji antibioticima. Tijekom 2013. godine popili smo ukupno preko 2 milijuna kutija ovih lijekova. U usporedbi s drugim zemljama, to je više od europskog prosjeka, a po potrošnji antibiotika iz skupine makrolida, koji se koriste za tretiranje infekcija uzrokovanih gram-pozitivnim bakterijama, na prvom smo mjestu.

Pojačan nadzor nadležnih inspekcijskih službi nad izdavanjem antibiotika utjecao je na smanjenje potrošnje od 2010. godine, ali je istraživanje pokazalo da ima prostora za racionalnu potrošnju, kako u pogledu smanjenja ukupne potrošnje, tako i pojedinih lijekova iz ove skupine – objašnjava Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED).

Unatoč upozorenjima stručnjaka da nekontrolirano uzimanje antibiotika škodi i pojedincu i civilizaciji, jer se time povećava opasnost od otpornih (rezistentnih) bakterija, čime medicina gubi moćno oružje protiv ovih mikroorganizama, odabrani liječnici iz više domova zdravlja potvrđuju da su pacijenti gotovo razočarani kad za “običnu prehladu” ne dobiju recept za antibiotik.

Ova skupina lijekova se, nažalost, prečesto daje i djeci. Tri poslijednje godine najpropisivaniji lijekovi na pedijatriji su upravo antibiotici.

“Svako drugo dijete u Hrvatskoj primilo je bar jedan antibiotik tijekom godine, dok je svako peto primilo tri ili više antibiotika”, navodi se u izvješću

Najnovija analiza je pokazala da su antibiotici u pedijatriji najčešće korišteni kod upale srednjeg uha, sinuzitisa, upala grla, akutnog bronhitisa.

Čak 50 posto tih propisanih antibiotika, međutim, nije bilo neophodno u terapiji! Po propisivanju antibiotika djeci Hrvatska je je uvjerljivo među prvima u Europi.

Oni se najčešće propisuju mališanima uzrasta od dva do 23 mjeseca, a najčešće propisivani lijek iz ove skupine je “amoksicilin”. Njega je dobilo svako treće dijete na terapiji antibiotici.

Najčešći razlozi za terapiju bili su aktualna upala krajnika, upala srednjeg uha, akutni bronhitis, iako se prema posljednjim smjernicama, ova vrsta lijekova ne preporuča u slučaju akutnog bronhitisa.

Znanstvenici i liječnici kažu da se antibiotici ne koriste racionalno ni kod nas, ni u svijetu.

Najčešće pogreške u antibiotskoj terapiji su propisivanje antibiotika za infekcije mikroorganizama koji ne reagiraju na ove lijekove, primjerice za viruse, za liječenje povišene tjelesne temperature nejasnog uzroka, s neodgovarajućim doziranjem i primjenom, bez bakteriološke potvrde infekcije.

Pogreške nastaju i kada se pacijenti ne pridržavaju propisanog režima u odnosu na odgovarajuću dozu, vremenski interval i duljinu trajanja liječenja.

OTPORNE BAKTERIJE

Antibakterijski lijekovi su među najvećim otkrićima 20. stoljeća, jer su značajno smanjili stopu obolijevanja i smrtnosti od infektivnih bolesti i rizik od infekcije kod invazivnih medicinskih medicinskih procedura.

Izgleda da blagodati koje smo dobili uporabom ovih učinkovitih lijekova neće dugo trajati. Neodgovorna i pogrešna uporaba antibiotika dovela je do razvoja rezistentncije (neosjetljivosti) mnogih mikroorganizama za njih, a rezultat toga je i porast bolničkih infekcija sa smrtnim ishodom. Otpornost bakterija na antibiotike jedan je od najvećih problema s kojima se suočila medicinska stručna javnost. Smatra se da će nas neodgovorna i neracionalna uporaba antibiotika uvesti u veliki problem u tisućljeću u koji smo tek ušli.

A gdje su tek antibiotici koje unosimo kroz životinjsko meso koje jedemo skoro svaki dan?
 

 
(web-tribune,youtube.com/uredio:nsp)

Tumor je košara za smeće u koju tijelo odbacuje otrovne materije i stvara ovojnice okolo da bi se izolirala od otrova

Dr. Slađana Velkov govori: Kada frekvencija tijela padne ispod 58 Hz pojavljuju se simptomi prehlade, na 55 Hz kandida, na 42 Hz rak. Svaka bolest ima frekvenciju, stupanj kiselosti na kojoj će doći do razvoja određenog mikroba što znači da svaki mikrob ima svoju frekvenciju.

Kada dođe do nakupljanja otrovnih materija u tijelu, koje uglavnom unosimo preko hrane, tijelo će ih najprije početi odlagati, prije svega u masnom tkivu koje služi za odlaganje otpada. Što više industrijske i kuhane hrane jedemo sve više ćemo masnog tkiva imati.

Tumor je košara za smeće u koju tijelo odbacuje otrovne materije i stvara ovojnice okolo da bi se izolirala od otrova. Tijelo se neće čistiti od smeća sve dok uzimamo otrovnu hranu jer je preko 90% energije zauzeto probavljanjem velikih količina hrane kao i eliminacijom otpada.

Kada prestanemo unositi hranu makar jedan dan, počet će čišćenje tijela. Tijelo će se čistiti i kada smo na sirovoj hrani, jer se ne troše metabolički enzimi (gorivo za stanicu) na probavu hrane, jer hrana probavlja samu sebe svojim enzimima koji nisu uništeni kuhanjem.

Međutim, ako mi nastavimo s uzimanjem otrovne hrane, u početku neće biti čišćenja jer organizam troši najveći dio energije na probavu i eliminaciju hrane, ali će jednom doći do zasićenja i tijelo će se alarmantno početi čistiti, izbacivati sluz i smeće kašljem, povraćanjem, proljevima, znojenjem…

Truljenje u nama

U tim trenucima je sva tjelesna energija koncentrirana na čišćenje tijela tako da se hrana koja se pojede neće probavljati, već truliti u želucu što će dodatno opteretiti organizam i produbiti problem. Još početkom prošlog vijeka su naučnici otkrili i potvrdili u mnogobrojnim eksperimentima da bakterije ne žive samo izvan tijela i napadaju nas, već da žive i nastaju u našem tijelu.

Kada se promatra živa krv, vidi se bezbroj sićušnih biona, malih čestica koje plivaju u krvi i iz kojih nastaju mikroorganizmi, koji se također nalaze u našoj krvi. Da, naša krv nije sterilna već se u njoj odvija veoma složen proces metamorfoze mikroorganizama.

Bion je osnovna jedinica života, orgonske energije čije porijeklo je Sunce, a do nas se prenosi Sunčevom svjetlošću. Nalazi se u živoj materiji, vodi i zraku.

U potpuno zdravom tijelu, ne dolazi do transformacije biona. U bolesnom tijelu, kada dođe do povećane kiselosti organizma iz biona, probavom se stvaraju različiti oblici najprije patogenih bakterija, a u kiselijoj sredini dolazi i do transformacije u gljivice.

Velike količine smeća

To znači da će uslijed kiselosti organizma (zbog loše hrane uglavnom) doći do transformacije biona u mikroorganizme. Mikroorganizmi će prilikom dezintegracije ostavljati velike količine smeća iza sebe, što će dodatno opteretiti organizam. Jesu li onda mikroorganizmi krivi za našu bolest ili je problem u kiselosti organizma? Da nije bilo patološke, kisele podloge ne bi došlo do razvoja mikroorganizama.

Kada uzimamo antibiotik za ubijanje mikroba, oslobodit ćemo se privremeno jednog broja mikroba, ali će antibiotici – anti bios = protv života uništavati i bione na taj način što će dodatno zakiseliti organizam i dovoditi do dalje transformacije u mikrobe. Jedini način da se zaustavi transformacija biona u mikrobe je da se tijelo održava alkalnim. Hoće nešto biti alkalno (bazno) ili kiselo ovisi o stupnju vibracije-frekvencije.

Određena vibracija moze mijenjati sve pa i formu nekog bića akumulacijom ili dezintegracijom biona. Sva hrana ima svoju vibraciju. Tako znamo da je prosječna frekvencija ljudskog tijela izmedju 60 i 70 Hz i kada frekvencija opada i imunolški sustav slabi.

Kada frekvencija padne ispod 58 Hz pojavljuju se simptomi prehlade, na 55 Hz kandida, na 42 Hz rak. Svaka bolest ima frekvenciju, stupanj kiselosti na kojoj će doći do razvoja odredjenog mikroba što znači da svaki mikrob ima svoju frekvenciju. Supstance s većom vibracijom će uništiti bolest s nižom vibracijom.

Tako biva jako važno s kakvom vibracijom hranu jedemo, udišemo i absorbiramo. Otrovne materije snižavaju našu tjelesnu vibraciju, tako industrijska hrana ima 0 Hz, svježe voće i povrće oko 15 Hz, sušeno bilje do 27 Hz, dok eterična ulja imaju izmedju 52 i 320 Hz što je npr. frekvencija ružinog ulja. Naše misli takodje imaju svoju vibraciju tako da će negativne misli snižavati tjelesnu frekvenciju i dovoditi do bolesti dok nas dobre misli liječe.

Bioni su neuništivi

Poslije smrti organizma dolazi do dezintegracije materije do stupnja biona tako da odredjena koncentracija biona ostaje nerazgradjena i spremna za kreiranje novog živog organizma. Bioni su neuništivi i predstavljaju osnovnu jedinicu života. Kada se češće čistimo (razboljevamo), organizam će biti zdraviji dok, ako to nije slučaj, može doći do težih poremećaja uslijed veoma kisele sredine i dezintegracije velike količine biona. Djeca imaju snažnije mehanizme obrane i zato su često “boležljiva” i imaju višu temperaturu od odraslih.

Povišena temperatura je samo veća frekvencija na kojoj mnogi mikrobi ne mogu opstati i činimo sebi loše kada je snižavamo. Zašto se “prehladimo”? Ne razbolimo se od hladnoće već zato što kada nam je hladno dođe do skupljanja krvnih žila na površini tako da velika količina krvi, a samim tim i otrova dospije do vitalnih organa kada organizam reagira time što počinje čišćenje: kašalj, znojenje, povraćanje, proljevi…

Nijedan od ovih načina čišćenja ne treba zaustavljati, već samo omogućiti lakše čišćenje uzimanjem dosta čiste osunčane vode, koja će razvodniti sluz, biti bez hrane 2-3 dana, na svježim sokovima ili samo na sirovoj hrani, udisati čist zrak i odmarati se.

Razmnožavanje mikroba

Mikrobi se neće razvijati van živog organizma, ali mogu preživjeti neko kraće vrijeme tako da je moguće, da neki mikroorganizam pređe s nekog čovjeka na nas. Ako je naše tijelo kiselo, nastavit će se razmnožavati u našem tijelu, ali ako je naše tijelo bazno, za dan, dva će se raspasti i od njih će ostati samo bioni. Znači, i u tom slučaju kada dobijemo mikrobe od drugih opet sve ovisi od kiselosti (frekvencije) našeg tijela. Što se tiče virusa… Virusi su dijelovi RNK i DNK koji nastaju raspadanjem stanica i mikroba. Kada smo kiseli, dolazi do raspadanja stnica, crvenih krvnih zrnaca, mikroba…

Kada se stanica raspadne, dijelovi raspadnutih RNK i DNK – proteinskih djelića, plivaju između stanica u organizmu. Što kiseliji organizam, bit će više raspadanja i više proteinskih djelića – virusa. Virusi nisu živa bića i ne razmožavaju se, već se ponašaju kao paraziti i opstaju na račun stanica na koje se prikače. Znači, treba samo podići vibraciju sirovom hranom, gledanjem u Sunce, fizičkim aktivnostima i pozitivnim mislima i sve će biti u redu piše Aura.ba.

Evo što vam taje: Uzrok raka otkriven je 1923. i može se spriječiti i liječiti!

Spriječite i liječite rak sami pomoću ovih jednostavnih smjernica. Zapamtite, ono ste što jedete!

Uzrok raka pronašao je još 1923. godine njemački znanstvenik Otto Heinrich Warburg. Za ovo otkriće ovaj znanstvenik dobio je i Nobelovu nagradu, a što se danas potpuno i namjerno zaboravlja.

Što je otkrio dr. Warburg?

Dr. Warburg je otkrio da je bolest rak rezultat antifiziološkog načina života.
Antifiziološkim načinom prehrane (pretežno hranom koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom.

Kiselost stanica istiskuje kisik iz stanica, a pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu. ‘Ako imate previsoku kiselost, automatski će vam nedostajati kisika u organizmu; ako vam nedostaje kisika imati ćete zakiseljen organizam. Kisela sredina je sredina bez kisika, govorio je dr. Warrburg. ‘A oduzmete li zdravoj stranici 35% kisika možete stanice raka stvoriti za samo dva dana’.

Dakle, uzrok raka danas je zakiseljen organizam i stanice bez kisika. U svom djelu “Metabolizam tumora”, dr. Warburg je pokazao da svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uvjeta: krvnu kiselost i hipoksiju (pomanjkanje kisika).

Otkrio je da su tumorske stanice anaerobne (ne udišu kisik) i da ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika.

Tumorske stanice mogu preživjeti samo uz pomoć glukoze i u sredini bez kisika.

Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam, koji naše stanice koriste da bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.

Što utječe na zakiseljenost organizma i pojavu raka? Odgovor je vrlo jednostavan, hrana. Većina ljudi danas, za razliku od prije dvadesetak godina, jede upravo hranu koja zakiseljuje organizam pa ne čudi da je i pojava ove bolesti u sustavnom porastu.

Što jesti manje?

Rafinirani šećer i svi njegovi derivati. On je najgori, jer nema bjelančevina, masti, vitamina ni minerala, samo rafinirane ugljikohidrate, koji škode gušterači. Njegov pH je 2,1 (veoma kisel).
 Meso (sve vrste), proizvodi životinjskog porijekla – mlijeko i sirevi, vrhnje, jogurt itd.
 Rafinirana sol
, rafinirano brašno i svi njegovi derivati kao što su tjestenina, torte, keksi itd.
 Kruh
, margarin
, kofein,
 alkohol,
 sva industrijski prerađena i konzervirana hrana, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd.
 Antibiotici i općenito svi lijekovi.

Što jesti više?

Svo sirovo povrće. Neko je kiselo po okusu, ali u tijelu se mijenja i postaje alkalno.
Voće. Na primjer, limun unutar tijela ima veoma visok stupanj alkalnosti. (Nemojte da vas zavara njegov veoma kiseli okus).
 Bademi. Vrlo su alkalni.
 Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, no idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti pa valja jesti i nešto žitarica. Sve žitarice moraju se jesti kuhane. Imaju vrlo visoku alkalnost.
 Klorofil je ključ svega. Zelene biljke sadrže klorofil koji je veoma alkalan.
 Voda. Važna je za proizvodnju kisika. Uvijek budite dobro hidrirani, pijte vode malim gutljajima tijekom cijelog dana.
 Vježbanje. Vježbe pomažu održavati alkalnost organizma jer daju kisik cijelom tijelu. Sjedalački način života uništava život.

Kemoterapija je smrt!

Iako medicina vrlo dobro poznaje istraživanje ovog znanstvenika, rak se liječi kemoterapijom. Kemoterapija često znači smrt. Ona zakiseljuje tijelo do te mjere da tijelo poseže za zadnjim alkalnim rezervama u organizmu kako bi neutralizirao kiselost žrtvujući minerale (kalcij, magnezij, kalij) koji su ugrađeni u kosti, zube, nokte i kosu pa kao posljedicu kemoterapije imamo fizičke promjene pacijenata. Kemoterapija toliko zakiseljuje tijelo da pospješava širenje raka, a ne uništavanje stanica.

Stoga, ako bolujete od ove bolesti, liječite se alkaliziranjem organizma, u tome vam može pomoći i soda bikarbona koju možete kupiti u svakoj trgovini, a koja je poznata u svijetu alternativne medicine kao vrlo dobar i učinkovit ubojica raka, upravo zbog njenih alkalnih svojstava.
 
(aura.ba/uredio: nsp)