Izvješće u kojemu stoji kako je konzumacija crvenog mesa “vjerojatno kancerogena” za ljude, dok se prerađevine od crvenog mesa smatraju kancerogenima podigle su buru u javnosti

Provjerili smo kako je to utjecalo na mesare. Obišli smo Dolac i Branimirovu tržnicu i stav svih mesara je isti, “To su najobičnije gluposti”, kažu. Mnogi od njih smatraju da bi već pola svijeta izumrlo da je to istina jer tvrde kako su mnogi doživjeli visoku starost unatoč tome što su redovito jeli upravo mesne prerađevine poput špeka, kobasica i šunke.

“To je takva glupa propaganda, u javnost se daju takve dezinformacije. Ljudi bi već pomrli da je to što kažu istina. Normalno da neke prerađevine imaju kancerogena svojstva ako ih ne rade kako spada. Bolje bi bilo da se javnost upozna s tim kakvo sve meso uvozimo. Ono što je u Europi škart to prodaju nama. Mogu vam reći kako sam razgovara o toj temi s kupcima i da su ljudi već zasićeni tim glupostima. Ajde barem je u svemu tome pozitivno što ljudi ne vjeruju u takva izvješća. Ne znam samo kome je u cilju da tako izlaze u javnost”, rekao nam je mesar s Dolca.

Njegov kolega pak smatra da će izvješće prema kojem su crveno meso i njegove prerađevine kancerogene, napraviti zlo.

“Ako ćemo gledati realno pola planeta ne bi bilo živo. Mnogi su odrasli upravo na špeku i kobasicama. Na selima se godinama to jede svakodnevno. Žalosno je da se te vijesti samo tako prenose bez ikakvih pravih dokaza. Imali smo i aferu s ptičjom gripom i kravljim ludilom pa ništa od svega, a samo su štetu nanijeli. Ovo su gluposti. Vjerujem da je to lobij iz vrha države da upropaste domaću proizvodnju. Nekome je u interesu da se samo uvozi, a što sve uvozimo je sramota. Prije kad ste ušli u trgovinu obućom sve je mirisalo na kožu, a danas vam se želudac digne od kineske plastike koja se prodaje. No, samo je važno da uvozimo”, rekao nam je vidno iznervirani mesar.

“Hoće nam i Uskrs zabraniti, zamislite ga bez šunkice”

Pitali smo ga i je li mu pala prodaja i spominju li kupci tu vijest rekao je da pitaju, ali da ne vjeruju.

“Možda će nam malo pasti prodaja, ali čisto sumnjam. Ljudi će i dalje jesti sve od špeka do pršuta. Možda će jedino manje količine kupovati. No, kaj ćemo sad, hoćemo ljudima Uskrs zabraniti. Zamislite taj blagdan bez šunkice”, rekao je mesar.

Treći se također složio s njima, tvrdeći kako ljudi jedu crveno meso milijun godina.

“Prije 30 godina se izbacivala svinjska mast, a sad se opet uvodi. Sve treba jesti umjereno i nema brige. Ljudi ispituju, ali se ne boje”, dodao je mesar.

Jedna mesarka rekla nam je kako je odrasla na selu i da su njeni preci godinama imali kolinje i uglavnom su se jeli suhomesnati proizvodi pa su kaže, doživjeli duboku starost.

“Nemam riječi, ovo mi je istovremeno presmiješno i pretužno. Kupci se samo smiju na ove informacije o mesu. Vjerujemo kako nam to ništa neće utjecati na prodaju. Pitam se samo da li ti znanstvenici znaju o čemu pričaju”, rekao nam je njezin kolega.

Sa susjednog štanda mesar je samo dobacio kako su ljudi živjeli i po 100 godina, a hranili se redovno pršutom i špekom.

Na Branimirovoj tržnici ista priča. Mesari tvrde kako su to sve nebuloze i da od toga nema ništa. Ljudi će tvrde kao i do sad jesti sve te proizvode.

“Ženi koja ide na kemoterapiju doktor je savjetovao da jede špek”

Jedna mesarka koja radi već 37 godina taj posao rekla nam da ni kupci ne vjeruju u te priče.

“Normalno da komentiraju. Čuli su to na vijestima pa nas pitaju, ali recimo primjera radi, godinama mi dolazi žena koja se sad liječi od raka. Ide na kemoterapije i njoj je doktor savjetovao da jede upravo špek jer je pun proteina. Bitno je da mi znamo što prodajemo, imamo sve potrebne certifikate, druga je stvar s uvoznim prerađevinama, tko zna kako i što oni rade s mesom”, rekla je.

Njen susjed s Branimirca koji također godinama radi kao mesar i bavi se proizvodnjom suhomesnatih proizvoda istaknuo je kako je 90 posto uvjeren u to da je ovo nečija patka.

“Svake godine u isto vrijeme i to baš pred kolinje izađu vijesti koje štete mesnoj industriji. Imali smo ptičju gripu pa kravlje ludilo pa ono s roštiljanjem, stalno nešto. Pa jedu kravice i telci svašta. Kad malo ozbiljnije pogledamo pa sve oko nas je kancerogeno. Pogledajte malo čime sve špricaju vinograde pa voće i povrće. Sve je oko nas s nekim kancerogenim svojstvima i opet ljudi jedu. Istina otkako je objavljena ova vijest da nas kupci stalno ispituju, ali i dalje kupuju. Neće nitko postići da sad svi prestanemo jesti špek i kobasice. To nećete vidjeti”, zaključio je mesar.

Porazgovarali smo i s nekoliko građana koje smo zatekli u kupnji kod mesara. Svi tvrde da takve vijesti ne mogu biti istinite.

“To ste vi novinari krivi, što svašta pišete. Samo stvarate dramu. Jest ćemo i dalje špek”, rekli su nam mnogi i uredno nastavili s kupovinom mesnih proizvoda.
 
VIDEO: “Meso kupljeno u Maxiju cvetni trg. Napominjem da meso nema nikakvu marinadu. Prilikom prženja ispušta vodu crvene boje u obliku ljigave sline koju je prethodno vezao emulgator E407 Karagenan. Dotični emulgator je jako opasan i izaziva rak debelog creva. Trgovci se bogate na našem zdravlju a farmacija na našoj bolesti.”
 

 
(index.hr/uredio:nsp)

Sve je počelo jednog dana kada se vratio kući s treninga. Otišao je u kupaonicu obaviti veliku nuždu, a onda je uslijedio šok. Primijetio je u WC školjci da iz njega teče krv. Uspaničio se i zajedno s roditeljima uputio se u bolnicu. Tada je Aleksandar započeo borbu za život.

Početak je to velike životne priče o bolesti i herojskoj borbi s njom koju je ovaj mladić ispričao za srpski Telegraf.

Ulazimo u auto, krećemo prema autocesti preko Bubanj potoka, u tom trenutku krvarenje ne staje i ja opet moram izbaciti krv. Stajemo ispred mesnice, izlazim iz auta krvavih nogavica, bijelog lica, ne mogu hodati, otac me nosi i to jedva jer sam bio poprilično velik i težak – priča Aleksandar.

U mesnici mu je radnica rekla da ne zna smije li ga pustiti u WC. U tom trenutku pojavljuje se vlasnik mesnice i govori: “Alo kreteni, sklonite se, to je naš budući šampion!”

Konačno stižemo u Hitnu pomoć, i dalje obilno krvarim, a dobivam samo običnu infuziju. Doktori kažu da nije ništa strašno i da mi je vjerojatno pukla krvna žila. Roditelji su malo odahnuli – nastavlja Aleksandar.

Iz Hitne pomoći ga ambulantnim kolima prebacuju u bolnicu. Tamo je u kolicima ležao 15 minuta i nitko ga nije primjećivao.

Ljudi, možete li me pogledati i pomoći mi? – upitao je mladić dežurne liječnike. Napokon su ga pogledali i nakon pregleda sutradan ga pustili kući.

Sutradan mu je opet bilo loše i liječnici su mu zakazali kolonoskopiju.

Prebacuju me na odjel i krećem na famoznu kolonoskopiju nakon koje ću sve znati. Ulazim u salu za kolonoskopski pregled, tu počinje pregled koji moje tijelo jednostavno nije moglo istolerirati bez anestezije i izdržao sam da mi pregledaju samo 80 centimetara debelog crijeva. Dalje nisam mogao, vjerujte mi. Tu divna doktorica prekida pregled i navodi u izvještaju kako ne toleriram pregled i piše molbu da se pregled izvrši pod općom anestezijom – govori mladić.

Sljedeći pregled mu je bio zakazan za sutradan ujutro. Iz financijskih razloga nije mogao doći odmah. Uspio je uskoro doći do novca i prekosutra se javlja liječnicima na pregled, a oni govore da je zakasnio. Morao je ponovno zakazati pregled, s tim što mu je zakazan tek za tri mjeseca.

Odbio je čekati toliko, a 300 eura za pregled u privatnoj ambulanti nije imao. Iz dana u dan mu je bilo sve lošije. Jednom ga je do bolnice odveo djed s gangrenom na nozi. Liječnici bi mu samo uzeli krv iz prsta i uzorak urina i ponovno ga vraćali kući. I tako, četvrti, peti, šesti dan… Punih šesnaest dana.

Sedamnaesti dan dođem, već vidno izmučen, prvi put rade kompletnu analizu krvi. Ja im kažem: ”Ljudi dragi, gledate li vi nalaz, vidite li da sam upao u tešku anemiju, nešto jede krvnu sliku”. Pokažem da mi je željezo palo na 0,2 da bi doktor rekao “pa ovako je i mojoj majci” – priča mladić.

Kada je doktor rekao da će primiti krv tek kada dođe na nulu, njegov otac je, kako kaže, htio “baciti bombu” na bolnicu. Poslali su ga opet kući.

Došao je i osamnaesti dan. Tada mu je bilo jako loše, tlak mu je skočio na 280/160 i ponovno ga odvode u bolnicu. Jedan mu je kardiolog uspio brzo spustiti tlak. Kada su vidjeli da je stanje ozbiljno konačno ga šalju na odjel gastroenterologije.

Tamo me divni ljudi primaju, uzimaju anamnezu i kažu mi “sada je sljedeći korak kolonoskopija nakon koje ćemo znati sve”.

Dolazi dan kolonoskopije, koja je obavljena pod općom anestezijom. Na kolonoskopiji primejćuju na samom kraju tankog crijeva zadebljanje od 1,5 cm, uzimaju uzorak i šalju na patohistološku analizu kod našeg najboljeg patohistologa, jednog od najboljih na svijetu. On konstatira da je riječ o tumoru malignosti 80 posto i da je riječ o – limfomu.

Sutradan mi doktorica kaže ovako, citirat ću je: “Imaš rak, bit ćeš i ukenjan i upišan, past ćeš u krevet, ali ne očajavaj”.

Iako mu je vijest o bolesti priopćena na brutalan način, prihvatio je to kao junak, nije nikad pustio suzu i nije dozvolio nikome u svom okruženju da učini isto.

Prebacili su ga na odjel kemoterapije. Nije imao nuspojave, ni mučninu ni povraćanje, što mu je dosta olakšalo sve. Kasnije mu je počela opadati kosa, što je predstavljalo veliki šok za njega, ali najvažnije mu je bilo da ozdravi. Već nakon druge kemoterapije bolest se dosta povukla. Nakon četvrte, liječnici su obavili analize i vidjeli da kemoterapija više ne pomaže, ali i ne odmaže. Zato su ga odlučili operirati i odstraniti mu jedan metar crijeva.

Operacija je uspješno protekla, a doktorica je nakon zahvata rekla njegovoj majci: “Nevjerojatno je da smo mu svaki organ držali u ruci i da kemoterapija nije uspjela uništiti nijedan od njih“.

Nakon izlaska iz bolnice liječio se 21 dan na Infektivnoj klinici zbog proljeva koji je izazvala česta uporaba antibiotika. Nakon toga se potpuno oporavio.

Za kraj da vam kažem da sam postao otac prelijepe kćeri i sada sam jako sretan. Imam 100 kilograma mišića i jači sam nego ikad.

Ne predajte se nikad. Volite se i čuvajte svoje zdravlje – poručio je za kraj Aleksandar, čiju je ispovijest objavio Telegraf .
 
(jutarnji/uredio:nsp)