Cijenjeni glumac i pripovjedač Morgan Freeman je pozvao svoje kolege glumce Hollywooda da prestanu kritizirati predsjednika Trumpa i cmizdriti u masovnim medijima

U novom intervjuu za AARP Magazine, Freeman je rekao da bi glumci i zabavljači trebali podržati predsjednika i dati mu priliku da se dokaže.

Možda najzanimljivija tema u razgovoru je bila kratka rasprava o trenutnom stanju američke politike.

Kad su ga pitali o njegovim pogledima, Freeman je rekao:

“Što se tiče politike danas, podržavao sam Hillary na izborima, i sada se se osjećamo kao da skačemo s litice. Samo moramo moramo naučiti kako da sletimo.

Nisam uplašen, no, držim nadu da će Donald Trump biti dobar predsjednik.

On ne može da ne bude dobar. Ono što ja vidim je čovjek koji ne može izgubiti.”

Tijekom predsjedničke kampanje, Freeman je podržao punom snagom svoje slave Hillary Clinton.

On je posudio svoj glas za kampanju i biografski video koji se puštao prije govora Hillary Clinton na Nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke.

Freeman je čak otišao tako daleko da je branio Clintonovo povjerenje tijekom intervjua za CNN.

Morgan Freeman je odabirao koristiti svoju platformu socijalnih mreža za razmjenu poruka nade za predsjednika Trumpa što je u oštroj suprotnosti sa stavovima njegovih kolega u Hollywoodu, kao što su Meryl Streep, koja je koristila svoj govor na dodjeli Zlatnog globusa kao priliku za napad na Trumpa.

Za neke na lijevoj strani, Freemanova promjena smjera možda je neskladna.

No, bez obzira na stranačku pripadnost, u interesu svakog amerikanca je da se nada da će predsjednik Trump ispasti dobar predsjednik, poručio je Freeman.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

U Sjedinjenim Američkim Državama u punom jeku je predsjednička utrka. Nije nepoznato da su glavni kandidati Donald Trump, predstavnik republikanaca, i Hillary Clinton, predstavnica demokrata miljenici mnogih medijskih zvijezda

Međutim, vrlo je bitno i tko od poznatih ličnosti i televizijskih zvijezda koga podržava – Trampa ili Clintonovu.

Tko podržava Clintonovu?

Početkom kolovoza oskarovac Leonardo DiCaprio rekao je da će pomoći u prikupljanju sredstava za kampanju Hillary Clinton. Tim povodom DiCaprio će uskoro održati prijam u svojoj vili u Los Angelesu pod nazivom “Razgovor s Hillary”, a razgovor s predsjedničkom kandidatkinjom koštat će ni manje ni više nego 33.400 dolara.

Međutim, kako su američki mediji ranije javili da između DiCaprija i stožera Clintonove postoje izvjesna neslaganja, velika je vjerojatnost da će prijem organizirati američka pop zvijezda Justin Timberlake. Glumac te navode medija nije potvrdio, ali ni demantirao.

Podršku Clintonovoj pruža i poznata glumica Meryl Streep, koja je na kongresu demokrata tijekom vatrenog govora nabrojala nekoliko uspješnih žena, a među njima je spomenula i Sandru O’Connor, prvog suca vrhovnog suda.

“Te žene imaju nešto zajedničko – sposobnost da misle, veliko srce i gore od strasti za svojim poslom”, rekla je ona.

Veteran američke kinematografije Robert De Niro je također pozitivno govorio o Clintonovoj.

“Mislim da je u ovom trenutku Clinton stekla pravo da bude predsjednik i voditi državu. Sve je vrlo jednostavno “, rekao je De Niro.

Još jedan veteran, ali u glazbenoj industriji, Elton John također pokazuje svoju sklonost ka Clintonovoj. On je tijekom svog nastupa na jednoj radio stanici Clintonovoj posvetio pjesmu “Still Standing”.

Poznati američki redatelj Steven Spielberg ne sudjeluje u predizbornim aktivnostima kandidatkinje demokrata, ali ne krije svoju potporu. Prema navodima medija, Spielberg je u Fond Clintonove donirao milijun dolara.

A tko Trumpa?

Profesionalni boksač Mike Tyson vjeruje da bi sljedeći američki predsjednik trebao biti Donald Trump.

“Hajde da probamo nešto novo. Hajde da se Amerikom upravlja kao biznisom, gdje boja kože nije bitna. Hajde da isprobamo nekog tko može obaviti posao, nekog tko ga već obavlja”, rekao je Tyson u jednom intervjuu za američke medije.

Poznata country pjevačica Loretta Lynn smatra da Trump može mnogo toga napraviti na mjestu predsjednika SAD.

“Mislim da je on jedini koji može okrenuti taj list”, rekla je ona.

Američka televizijska zvijezda Lou Ferrigno (poznati Hulk) je tijekom intervjua izrazio divljenje prema Donald Trumpu.

“Sve najbolje mu želim. On je nevjerojatan čovjek. Neka posao završi do kraja”, izjavio je on.

Steven Baldwin, najmlađi od braće Baldwin, posebno cijeni Trumpovu iskrenost u javnim nastupima.

“Mislim da je fantastičan. Obožavam ga. Čini mi se da bi bio veliki predsjednik. On nije političar, pa mu zato nije bitno tko što misli. Javnosti neće dosaditi diskutirati o njemu. On jednostavno kaže ono što misli.”, kaže glumac.

Poznat po svom oštrom jeziku američki rock glazbenik Kid Rock rekao je da vjeruje Trumpu i da republikanski kandidat, u slučaju da bude izabran za predsjednika SAD, treba voditi državu kao veliku tvrtku koja će raditi i donositi prihode.
 
(sputniknews.com)

Knjiga ‘Disneyjeva velika turneja’ otkriva da su Walt i Roy svoj opus izgradili na njemačkim slikovnicama iz ‘30-ih godina

Bio je ponedjeljak 8. srpnja 1935. kada su braća Walt i Roy Disney, prije točno 80 godina, krenula u pohod po knjižarama u Münchenu i počela masovno kupovati slikovnice i dječje knjige.

Samo u Hugendubelu, koji je i danas jedan od dva najveća distributera knjiga u Njemačkoj, te u Christian Kaiser Verlagu u münchenskoj vijećnici, pokupovali su najmanje 149 svezaka, a prema svjedočenjima iz tog vremena, ukupan broj knjiga na koje su tog dana potrošili brdo novca, bio je i bitno veći.

Iako si je sedam godina nakon rođenja Mickeyja Mousea Walt Disney, inače mason 33. stupnja, bez većeg problema mogao priuštiti takve izdatke, ovaj trošak imao je točno određenu svrhu.

Bila je riječ o terenskom istraživanju za njegov dugometražni crtani film “Snjeguljica i sedam patuljaka” koji će kino dvorane početi puniti dvije godine poslije. Otada sve do danas za epohalni crtić zna praktično svatko živ u zapadnom svijetu.

Manje je poznato, međutim, da su braća Disney na veliku turneju po Europi otišli prvenstveno kako bi prikupili ideje za “Snjeguljicu”, te da je na njeno vizualno oblikovanje presudni utjecaj odigralo Disneyjevo upoznavanje s tradicijom njemačkih priča i bajki te susret s najvišim dužnosnicima kulturnih tijela Hitlerove nacističke Njemačke.

Führer je, uostalom, bio jedan od najvećih Disneyjevih obožavatelja, tako da neki poznavatelji lika i djela njih dvojice otvoreno špekuliraju s time da su se oni tih dana u tajnosti i susreli. Njemačka šira javnost posljednjih je tjedana otkrila najnoviju knjigu Disneyjeva povjesničara Didiera Gheza “Disneyjeva velika turneja: Waltov i Royev europski odmor, ljeto 1935.”.

U njoj je Ghez nakon 23-godišnjeg istraživanja detaljno opisao putovanje Disneyjevih sa suprugama po Europi. Iz New Yorka su najvišom klasom luksuznog kruzera “Normandija” doplovili do Engleske i Škotske gdje su se zabavljali 12 dana.

Deset dana su proveli u Francuskoj gdje je Walt Disney za svog Mickey Mousea primio najviše francusko odlikovanje, orden legije časti. Šest dana po Njemačkoj i Švicarskoj, deset u Italiji, da bi se potom vratili kući.

Roy i Walt Disney suprugama putovanje nisu baš prikazali kao ono što je u osnovi bilo; rad na projektu koji ih je trebao iščupati iz financijskih problema u koje su upali. Prvi razlog, što se gospođa Disney tiče, bio je to što je Walt bio pred svojim drugim po redu slomom živaca uslijed stresa, pa mu je trebao odmor.

Drugi je, pak, bio to što su im putovanje predstavili kao poklon za obljetnice brakova. Ipak, čim su došli u Njemačku, Disneyjevi su imali primanje u Filmskoj komori Reicha, a u Bavarskom filmskom društvu pogledali su i svečanu projekciju zbirke crtića o Mickeyu Mouseu sinkroniziranu na njemački.

Bilo je to vrijeme vrlo intenzivnih priprema za “Snjeguljicu” i ono što je iz Disneyjeva studija izišlo 1937. suštinski je bio njemački cjelovečernji crtić, koji je istog trenutka postao najdraži film Adolfa Hitlera.

Čovjek koji je odvukao cijeli svijet u rat, predvodio Holokaust i pobio milijune, “Snjeguljicu” je u svojoj rezidenciji Berghof na jugu Bavarske odgledao nebrojeno puta. Hitler je i inače opsesivno gledao razne filmove, ponekad i sedam dnevno.

“Nibelunge” Fritza Langa pogledao je, primjerice, 20-ak puta, a Hitlerov glavni arhitekt Albert Speer u svojim je “Sjećanjima” otkrio da je najviše volio ljubavne filmove i drame, nakon kojih je o njima obavezno morao s nekime prodiskutirati.
Snjeguljica Foto: Disney

“Snjeguljica i sedam patuljaka” su, međutim, bili na pijedestalu Hitlerova obožavanja. Njegov ministar propagande Joseph Goebbels zapisao je u svoj dnevnik 22. prosinca 1937. sljedeće: “Führeru sam za Božić poklonio 12 filmova o Mickeyju Mouseu! Jako se tome razveselio. Bio je zbilja vrlo sretan.”

Konačna potvrda oduševljenosti nacističkog vođe svijetom crtanih junaka Walta Disneyja bilo je otkriće Williama Hakvaaga, direktora Ratnog muzeja Lofoten u Norveškoj, iz 2008.

Hakvaag je sasvim slučajno na nekakvoj aukciji za 200 eura izlicitirao neku ne posebno bitnu sliku potpisanu s “A. Hitler”.

Ali kad se vratio u Norvešku i izvadio sliku iz okvira, iz nje su ispala tri skrivena crteža patuljaka iz Disneyjeva crtića iz 1937. kao i crtež Pinokija iz crtanog filma iz 1940., koje je potpisao Hitler osobno.

Naravno da se odmah našao nemali broj onih koji su ga optužili da je podlegao nečijim krivotvorinama, no njegov je argument bio da nitko ne bi išao krivotvoriti takvo što samo zato da bi to poslije skrivao.

To je svakako izrazito uvjerljiv argument jer je Hitler, koliko god bio nemaštovit za smisliti neki originalan motiv, bio dosta vješt s priborom za slikanje. U Beču se, primjerice, od 1908. do 1913. spašavao da ne umre od gladi slikajući razglednice.

A da je Disneyja obožavao, to je nepobitno. Svijet ni do danas nije zaboravio da je njihova ljubav bila obostrana.

Meryl Streep je u siječnju prošle godine na gala večeri u Nacionalnom odboru za recenziju filmova Disneyja opisala kao zadrtog seksista, rasista i antisemita koji je podupirao iste takve lobističke skupine industrijalaca.

I praktično joj nitko nije proturječio zbog niza povijesnih činjenica. Disneyjev biograf Marc Eliot opisao je u knjizi “Holivudski princ tame” da je legendarni tvorac animiranog filma svoje crtače, nakon što su dovršili posao na “Snjeguljici”, isplatio minimalcem iako je odmah bilo jasno da je riječ o megauspješnom remek-djelu.

A kako su ovi bili organizirani u sindikat, odmah su stupili u štrajk. Walt Disney na to je poludio i izrijekom ih optužio da su “simpatizeri Židova”.

Eliot je napisao i da je u izvornoj verziji “Tri praščića” iz 1933. Walt Disney velikog zlog vuka nacrtao u odjeći stereotipnog židovskog trgovca. I naravno da je to morao izmijeniti puno prije premijere.

Svjedočio je, također, da je Disney bio jedan od onih koji je u Hollywoodu kao agent Odbora za antiameričke aktivnosti prokazivao “komunističke špijune” među glumcima.

A njegovi su desničarski stavovi išli dotle da je nakon ubojstva predsjednika Johna Kennedyja odbio spustiti zastavu na pola koplja u Disneylandu.

Ghez je, pak, u svojoj knjizi, za koju je istraživao čak 23 godine, napisao da su se Disneyjevi tijekom posjeta Italiji na turneji po Europi susreli prvo s ministrom vanjskih poslova fašističke Italije Gianom Galeazzom Cianom, a potom i s Benitom Mussolinijem.

Zbog svega toga je američki dramaturg John Powers 2008. bez kompleksa izveo predstavu “Disney & Deutschland” u kojoj je složio priču po kojoj su se Hitler i Disney doista susreli u Münchenu 1935. i u kojoj je između njih dvojice pronašao identičnu fascinaciju i svijetom fantazija i fašizmom.

Još jedan biograf, Michael Barrier, svojedobno je ustvrdio da su ilustracije iz knjiga koje je Walt Disney donio iz Europe, a on ih je pobrojao čak i nekoliko stotina, na Disneyjevu filmsku produkciju utjecale do kraja njegovog života.

Trnoružičin dvorac iz crtića iz 1959. apsolutno je identičan stvarnom bavarskom dvorcu Neuschweinstein.

Gepettovo mjesto u kojem živi iz filma iz 1940. vjerna je reprodukcija bavarskog očuvanog srednjevjekovnog gradića Rothenburg ob der Tauber, a ogromni demon koji divlja u jednom od segmenata Disneyjeve “Fantazije” iz 1940., identičan je vragu iz nijemog filma “Faust” iz 1926. Friedricha Wilhelma Murnaua.

U takvim okolnostima bilo je jasno da su njemačke filmske tvrtke požurile “Snjeguljicu” čim prije sinkronizirati. Jedini razlog zašto gledatelji u Trećem Reichu nisu među prvima izvan SAD-a imali priliku gledati je u kinima bilo je to što su se dvije filmske tvrtke, Bavaria i UFA, pograbile oko prava na prihod od distribucije.

Izgubili su nešto dragocjenog vremena, a onda je došao listopad 1938. i progon Židova tijekom Kristalne noći, zbog čega je Hollywood jako zahladio odnose s Berlinom.

“Snjeguljica” na njemačkom ostala je privilegija samo Goebbelsova ministarstva i Hitlera. Ironijom sudbine Kurt Gerron, koji je u Amsterdamu u Disneyjevoj podružnici predvodio skupinu prevoditelja, 1944. je ubijen zbog svog židovskog porijekla u Auschwitzu.

To što im je Disneyjeva produkcija zbog politike ostala nedostižna, nacističko je vodstvo ponukalo da pokušaju stvoriti njemačku produkciju animiranog filma koja bi bila u najmanju ruku ravna Disneyjevoj.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Goebbelsovo je ministarstvo ogromne novce uložilo u tvrtku Deutschen Zeichenfilm GmbH. Njemački su crtači morali učiti analizirajući “Snjeguljicu” sliku po sliku, što je jako potrajalo.

Tek 1944. godine u kino dvorane je došao 17-minutni crtić u boji “Armer Hansi” o pustolovinama kanarinca koji je pobjegao iz kaveza, da bi se vratio shvativši koliko je vanjski svijet opasan. Na djelu je radio Manfred Schmidt, kojega danas znamo kao tvorca popularnog animiranog lika “Nicka Praskatona”.

U Drugom svjetskom ratu i za Disneyja su se okolnosti jako promijenile. 1943. je morao napraviti propagandni film “Donald Duck in Nutzi Land” o noćnoj mori svog slavnog patka u kojoj je ovaj sanjao da je na prisilnom radu u tvornici oružja u logoru.

Walt Disney je nastavio povremeno raditi filmove u skladu s političkim zahtjevima vremena, no konačni pečat ironiji bio je kad je 1955. izbacio propagandne filmove o letovima u svemir, kako bi se ideja popularizirala kod poreznih obveznika.

Bila je riječ o filmovima “Čovjek u svemiru” i “Čovjek na Mjesecu” u kojima je jedan od naratora bio Wernher von Braun, briljantni aeronautički znanstvenik i tvorac programa svemirskih letova u SAD-u, koji je u vrijeme Trećeg Reicha razvijao vojni raketni program, pa tako i projektile V-2.
 

 

 

 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)