Nova informacijska tragedija u Ukrajini je započela prilično nevino: patriotska web stranica Nedelya.ua je organizirala anketu

Pitanje je glasilo: Kojem političaru biste povjerili da vlada vašom državom? Glasalo je 41.664 ljudi, a rezultat je šokirao organizatore!

Čak je i Žirinovski imao bolji rezultat od Porosenka. Kakav šok za ukrajinske nacionaliste, zar ne?

Netko će reći da su trolovi iz Kremlja bili ti koji su većinski glasali na anketi za Putina kako bi se poigrali s ukrajinskim patriotima, ali to je malo vjerojatno pošto je ovaj sajt poznat u prilično uskom krugu i ne posjećuju ga trolovi i botovi.

Također, ako je i bilo trolova i botova, zašto nije bilo onih koji su glasali za Porosenka, Jacenjuka, lijaska i Timošenku? To je samo po sebi dokaz da građani Ukrajine preziru svoje lidere .

Uvjerljivo je pobijedio Vladimir Putin. Pogledajte rezultate:

• Putin: 84% (34.905 glasova)
• Lukašenko: 5% (2032)
• Xi Jinping 2% (820)
• Žirinovski 2% (708)
• Porosenko 1% (538)
• Merkel 1% (430)
• Mari Le Pen 1% (426)
• Nazarbajev 1% (318)
• Obama 1% (244)
• Timošenko 0% (176)
• Lijaski 0% (170)
• Jatsenjuk 0% (158)
• Kolomojski 0% (150)
• Simonenko 0% (130)
• Kučma 0% (86)
• Janukovič 0% (116)
• Tigipko 0% (76)
• Kravčuk 0% (32)
• Juščenko 0% (32)

Na kraju krajeva, zašto bi tako nešto trebalo biti iznenađenje?

Putin se smatra najboljim političarem na svijetu u globalnoj medijskoj zajednici. To je potvrdila i svjetska anketa 2013. godine u kojoj je sudjelovalo 175 novinskih agencija i medijskih kuća diljem svijeta. Portal Nedelya.ua nije sudjelovao u ovoj anketi, ali je očito potvrdio njen rezultat. Čak i u Ukrajini, u kojoj se stanovništvo 24 sata dnevno uvjerava da je Putin zao, građani glasaju za njega.

U ovoj anketi se uočava i ključna razlika između Ukrajine i Rusije. Rusija iza sebe ima jaku tradiciju državnosti i provjeren sustav odabira kadrova koji rijetko kad pogriješi. Ukrajina nema ni jedno ni drugo. Stoga su svi ukrajinski dužnosnici nesposobni mediokriteti koji ne znaju što rade.

Kao što je drug Staljin nekada rekao: “kadrovi odlučuju o svemu”. Sudbina država i carstava ovisi od kadrova koji je vode, a ako obratite pažnju na ukrajinsku elitu, jasno vam je da je Ukrajini odzvonilo.
 
Izvor: Webtribune.rs
priredio: NSP

«Globalizacija zahtijeva više europskog jedinstva. Više jedinstva zahtijeva snažniju integraciju. Snažnija integracija zahtijeva više demokracije», rekao je to predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso u obraćanju Europskom parlamentu, pozvavši na stvaranje federacije nacionalnih država.

Za vrijeme današnjeg obraćanja EU Parlamentu u Strasbourgu, predsjednik EU komisije, Jose Manuel Barroso, pozvao je na “evoluciju EU-a u federaciju država” te istaknuo kako je takav potez “neophodan u borbi kontinenta protiv ekonomske krize”. Drugim riječima, Barroso još jednom potvrđuje plan koji zagovara kreiranje neke vrste “Sjedinjenih europskih država” Barroso tvrdi kako je cilj stvoriti “demokratsku federaciju nacionalnih država koja bi bila u stanju suočiti se s problemima putem zajedničkog suvereniteta”. “Stvaranje ove federacije će u konačnici tražiti i novi Ustav”, rekao je Barroso.

Podsjećamo na izjavu Davida Icka, o stvaranju Sjedinjenih Europskih Država. Sve što David govori polagano se ostvaruje!

David Icke: Kad sam početkom 1990-ih počeo istraživati urotu, kao britanac usredotočio sam se na to što je EU, što se iza nje krije. Temelj globalne zavjere koju godinama razotkrivam jest centralizacija moći. Razlog tome jest vrlo jednostavan: ako postoji mnogo ljudi koji donose odluke, ona nekolicina koja su u središtu neće imati moći nad svima. Morali bi kontrolirati previše točaka da bi se donosile odluke koje njima odgovaraju. Ako ste diktator, treba vam, pogledajte komunizam, fašizam, bilo koji oblik diktature.
Što oni žele? Središnju vlast koja svima diktira što trebaju raditi. Jedino tako možete imati središnju vlast čije odluke utječu na sve ljude. Kad sam shvatio da centralizacija vlasti . . .danas imamo i ime za to, globalizacija. To je plan i urota koju godinama razotkrivam, samo što danas ima i svoje ime. Kad shvatite da je centralizacija vlasti ključ, morate pogledati EU.

Što je ona zapravo? Nekoć davno ljudi su živjeli u plemenima. O sudbini plemena odlučivalo se unutar samog plemena. Ako to usporedimo sa današnjim svijetom, nekoliko je ljudi odlučivalo o vlastitoj sudbini. Zatim se pojavi pokret da se plemena okupe pod središnjom vlasti. Tako su nastale države. Države su samo skupine različitih plemena. Središnja vlast države njezina vlada, odlučuje što će se događati sa svakim plemenom koja su nekoć sama odlučivala o svojoj sudbini.

Budući da je ta urota samo korak na putu do globalne diktature, neprestalno kretanje ka sve većoj centralizaciji vlasti nužno je kako bi se to ostvarilo. Tada smo vidjeli da Europska unija sakuplja države kako bi potpadala pod centralnu vlast, odnosno, diktaturu.

Nakon drugog svijetskog rata u kojem su deseci milijuna ljudi poginuli kako bi zaustavili uvođenje centralizacije diktature nacista, da su u toj situaciji ljudi koji su htjeli centraliziranu europsku državu kakva postoji danas, nakon rata ili u 1950-ima otvoreno rekli da žele reformirati vlast u Europi, da žele centraliziranu kontrolu, birokraciju u Bruxellesu koja će upravljati Europom i čije će odluke imati veću težinu od zakona koje donese parlamenti država članica, da žele predsjednika Europe koji će biti središnja figura vlasti, ministra vanjskih poslova koji će određivati vanjsku politiku Europe, europsku vojsku, što bi ljudi tada rekli? Čekaj malo! Upravo smo ratovali kako bismo tako nešto spriječili!! HITLER JE HTIO NEŠTO SLIČNO, SJEDINJENE EUROPSKE DRŽAVE.
Ključ za razumjevanje pozadine Eu-a jest Paneuropski pokret. Ta organizacija potječe bar od 1939-ih godina. paneuropski pokret kontrolira dinastija Habsburg. Oni postoje i danas, a na njegovu čelu jest Otto van Habsburg. Ta je organizacija iz sjene potakla stvaranje zone slobodne trgovine, a zatim i stvaranje centralizirane superdržave. I evo nas sad u HRVATSKOJ koja je mislila da se riješila Habsburgovaca, njihove diktature. HRVATSKA vlada, a čujem da isto misle i vođe oporbe, neka ih bude sram, forsiraju članstvo u EU-u, a da nisu istražili što to zapravo znači.

članstvom u Europskoj uniji zapravo bi prepisali kontrolu države dinastije Habsburg te obiteljima i skupinama s njom povezanima, a koje stoje iza EU. Ista se metoda koristi u cijelome svijetu. Danas postoji i Afrička unija, kojom se cijela Afrika želi staviti pod jednu diktaturu. Postoji vojska Afričke unije, donosi se sve više zakona koji se odnose na sve Afričke zemlje. U Americi također postoji zona slobodne trgovine, NAFTA, između Kanade,SAD-a i Meksika. Oni su vrlo blizu formiranja Sjevernoameričkie unije, njihove inačice Europske unije.

Kanadski i američki dolar te meksički pesos zamijenit će nova valuta koja već ima i radno ime, amero.To što rade u Europi, Africi i Americi žele učiniti i na tihom oceanu, gdje također postoji zona slobodne trgovine, APEC. Žele stvoriti azijsku, istočnjačku, australsku inačicu EU-a. Žele sve države svijeta priključiti u takve unije koje će odgovarati svjetskoj vladi.

Barroso poručuje za sve = Odreknite se totalnog suveriniteta kao države u SAD-u, tako da možemo primjeniti naš totalitarni svijet jedne Vlade svih članica EU za 21. stoljeće !

«Pozivam na stvaranje federacije nacionalnih država. Ne superdržave, nego demokratske federacije nacionalnih država koja će rješavati naše zajedničke probleme kroz dijeljenje suvereniteta«

izjavio je u govoru o stanju Europske Unije predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barosso. A da Europsku Federaciju Barosso ne smatra samo eventualnim, već i jedinim mogućim rješenjem za nagomilane europske problem govori i podatak da ju je u svom govoru spomenuo čak šest puta. Koliko Barosso ozbiljno promišlja Federaciju govore još jedan detalj.

Svoje obraćanje je nazvao govorom o «Stanju Unije» po uzoru na predsjednike najstarije federacije, Sjedinjenih Američkih Država koji govore o «Stanu Nacije». a smislio je i novi naziv za Uniju koja bi se trebala zvati Federacija Nacionalnih Država (slično kao Sjedinjene Američke Države). Svjestan činjenice da bi takva federacija morala imati itekakav legitimitet Barosso kaže da ona za razliku od dosadašnje Unije mora biti ne samo tehnokratska, birokratska i diplomatska već i puno više demokratična.

Da bi buduća europska federacija funkcionirala nužno je jasno odredit ovlasti Federacije i država članica. Prema Barossovom prijedlogu države članice prenijele bi na Federaciju odlučivanje o ekonomskim pitanjima te o vanjskoj i obrambenoj politici. Federaliziranje Europe započelo bi najprije u bankovnoj sferi. Banke u eurozoni više ne bi bile pod nacionalnim već pod jedinstvenim nadnacionalnim nadzorom, a ukoliko na tom nivou ocijene da neka od banaka na području Unije ne djeluju u skladu s dogovorenom politikom ostat će bez licencije odnosno zatvorit će se.

Doduše bankama iz eurozone koje stupaju u svojevrsnu bankarsku uniju ostavljena je mogućnost direktnog dobivanja novca iz europskog spasilačkog fonda ESM-a, a da to ne dovodi do novog zaduživanja države. Međutim, u ovom trenutku je deset država članica izvan eurozone koje s pravom strahuju što će u tom slučaju biti s njihovim bankama. Fond spasa se s punim pravom smatra institucijom iza koje stoji moćna Njemačka što banke u Eurozoni čini sigurnijim u odnosu na one van nje pa nije isključeno da i štediše svoj novac odluče držati u tim bankama.

Što se tiče vanjske i obrambene politike ona bi također bila u nadležnosti buduće Fedracije, a Barosso očekuje da Europa uskoro bude sposobna slati svoje trupe u krizna žarišta diljem svijeta.

Barosso je govorio o potrebi punog demokratskog legitimiteta budućih europskih federalnih institucija, ali nije precizirao kako će on biti ostvaren baš kao što se nije dotakao ni najbolnijeg pitanja svih federacija nacionalnih država, a to je ravnopravnost.

U takvim federacijama svatko misli da je iskorištavan od onog drugog. Razvijeni misle da su nerazvijeni nesposobne i pohlepne lijenčine, nerazvijeni su uvjereni da ih razvijeni eksploatiraju. Manji misle da ih veliki tlače, a veliki da maleni s obzirom na svoju veličinu i doprinos imaju previše prava, a nikakvih obveza. Zato će veliki prilikom biranja federalnih institucija u ime jednakosti građana insistirati na načelu jedan čovjek jedan glas dok će manji tražiti jednak utjecaj bez obzira na moć i veličinu.

Rasprava na tu temu naslušali smo se krajem i početkom devedesetih godina, a kako su završile bolje je i ne podsjećati. Federacije utemeljene na nacionalnom principu u svoj biti su disfunkcionalne jer svaka nacija u krajnjoj liniji želi vlastitu državu. Raspala se ne samo Jugoslavija, već i Čehoslovačka te Sovjetski Savez. Osim toga dok Barosso predlaže Federaciju nacionalnih država u Brisku, Belgija se raspada na valonski i flamanski dio, u Španjolskoj više od milijun i pol ljudi traži samostalnost Katalonije, a i Škotska traži izlaz iz Ujedinjenog Kraljvestva koje opet misli da Brisel i sad ima previše ovlasti i da bi Velika Britanija treba reći zbogom Uniji.

A gdje je u sve tome Hrvatska koja bi trebala za nepunu godinu dana poslati punopravna članica Unije, a onda i zavisno od razvoja događaja i jednom od sastavnica buduće Federacije?

Prije nego odgovorimo na to pitanje valja podsjetiti da je u bivšoj jugoslavenskoj federaciji Hrvatska imala nešto više od petine stanovništva i više od četvrtine ukupnog BDP tadašnje države. Vanjska i obrambena politika i tada su bile u Federalnoj nadležnosti, ali financije i ekonomska politika su u većoj mjeri bile decentralizirane nego što predviđa Barosso. Osim toga devedesetih godine kad se raspada bivša federacija na njenom čelu je premijer Hrvat, ministar vanjskih poslova je Hrvat, ministar obrane Srbin iz Hrvatske, šef tajne policije također Hrvat. A kao što znamo svi smo se osjećali: obespravljeno, ugroženo i potlačeno.

U budućoj Federaciji u ukupnom stanovništvu bit će nas manje od jedan posto, naš udjel u BDP-u mjerit će se promilima, a ni utjecaj u federalnim institucijama sigurno neće biti veći. U ovom trenutku u Europi na žalost Bruxelleske birokracije jačaju dezintegracijski procesi, a Federacija Nacionalnih država je više želja nego izraz stvarne volje europskog građana koji će na kraju ipak odlučiti žele li živjeti u takvoj državi.

dentitet zato nimalo ne brine šefa Europske komisije Joséa Manuela Barrosa. On poziva na stvaranje federacije nacionalnih država. Kako kaže: «demokratske federacije nacionalnih država, koja će rješavati zajedničke probleme kroz dijeljenje suvereniteta».

Federalizacija Europe prastari je san, a malo je zaspao nakon što su Nizozemci i Francuzi odbili europski ustav.

„Vidjeti ćete današnju reakciju Klausa, češkog predsjednika koji je odmah dao izjavu i kojemu je to apsolutno neprihvatljivo. Vrlo brzo ćete vidjeti i reakciju i iz Britanije. Ali, Barroso je tu u pravu jer je ključno i središnje tijelo bez obzira na Lisabonski sporazum, Komisija je središnje tijelo.“, objašnjava profesor Ustavnog prava zagrebačkog Pravnog fakulteta Branko Smerdel.

Upravo je objavio članak o opasnostima pretvaranja Unije u «zajednicu novoga kova»: 

„Cijela ta ideologija kao da bi EZ bila nekakva zajednica novoga kova je vrlo opasna i o tome s e mora još jedanput razmisliti. Jer EU je politička zajednica a politika ima svoju logiku.“

 
 
(atlantidahr.bloger.hr/uredio: nsp)

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10647"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Do siječnja će doći do velikih promjena koje bi dugoročno mogle imati utjecaj i na život eurozone. Nitko, pa ni Njemačka, neće biti pošteđen posljedica svega onoga što se sada događa. Poruka je švicarskih bankara da će se trebati okrenuti racionalnom ponašanju i u bankarskom sektoru. Saznajmo malo masonski plan, iako je dolar precjenjeniji od eura, pogledajmo šta se događa.

»Ovo su zadnji dani eura kakvog znamo«, procjena je analitičara švicarske banke Credit Suisse. No, analitičari snažnog financijskog švicarskog carstva ne tvrde da to znači i raspad eurozone, pogotovo ne Europske unije.

Ali, sigurno je, barem kako tvrde Švicarci, da će do siječnja doći do velikih promjena koje bi dugoročno mogle imati utjecaj i na život eurozone. Nitko, pa ni Njemačka, neće biti pošteđen posljedica svega onoga što se sada događa. Poruka je švicarskih bankara da će se trebati okrenuti racionalnom ponašanju i u bankarskom sektoru.

Dramatična situacija bit će potencirana kada se na financijskom tržištu osjete sve posljedice krize u Italiji, Španjolskoj, Portugalu. Nije isključeno da će i Francuska vrlo skoro početi jače osjećati posljedice sadašnje krize, a ni njemački podaci o stanju gospodarstva na kraju godine neće biti posve uspješni. Zato će europski političari sljedećih tjedana morati donijeti značajne odluke koje će odrediti i budućnost europskog zajedništva i ujedinjenja.

Napetost i dalje vlada na burzama, ali i u centrima političkog odlučivanja. Olli Rehn tako poručuje da će Bruxelles intenzivno pratiti što se događa u Italiji, uz svo zadovoljstvo što je Monti preuzeo vladu. Rehn ima i težak zadatak uvjeriti Nijemce da su euroobveznice najbolji izbor koji osigurava sigurnost eurozone. Njemačka vlada je skeptična, ali će odluku trebati donijeti vrlo brzo.

Rehn je u Berlinu kazao da će europska gospodarstva stagnirati ako se što prije ne nađe rješenje, »sustavni odgovor«.

Njemačka je stvarnost takva da CDU odbacuje takva rješenje, a i raspoloženje nekih drugih stranaka zasad nije naklonjeno obveznicama. Rehn opet kaže da nema mnogo mogućnosti kako da se postigne financijska stabilnost, pa iako se o tome barem javno nije govorilo, u Berlinu je iznad glava lebdjela opasnost da i Francuskoj krene loše.

»Ovo je put do uništenja Europe«, opet poručuju neki njemački političari i poduzetnici, reagirajući na prijedloge o obveznicama. Iznose se brojke koje, barem kako su ih posložili Nijemci, pokazuju negativni učinak. Berlin, zasad, pokazuje više simpatija za preuređenje Lisabonskog ugovora koje bi omogućilo striktnije kontrole i sankcije onima koji krše pravila. Tu je uključena i tužba europskom sudu u Luxembourgu.

Merkel stalno govori o reformama koje vode »novoj Europi«. Bez reformi, tvrdi Merkel, Europa ne može uspjeti i biti konkurentna. Na stolu je niz prijedloga, a vremena je sve manje. Stječe se dojam da događaji idu brže od razmišljanja politike, pogotovo od konkretne realizacije onoga što je dogovoreno. Političari sve više gase vatru, a kada ni u tome ne uspiju, poput Italije i Grčke, prinudni upravitelji postaju tehnokrati. To je u neku ruku i suspenzija demokratskog života, jer su političke stranke kapitulirale, priznale nemoć i sve prepustile stručnjacima kojima je prioritetni cilj sačuvati sustav koji je bio do sada.

Sve ostale priče, pa i ona koja se sada tako često čuje u Njemačkoj o »više ili manje Europe«, postaju deplasirane. Podaci s burza su sve lošiji, politički interesi velikih članica Unije sve različitiji. Njemačko-francuski dvojac još uvijek vuče u jednom smjeru, Britanci su davno otišli u drugom, novopridošle članice šute, zemlje-uzori postale su zemlje velikih problema.

Kada bankari u Švicarskoj šalju alarmantne podatke, stanje je sigurno još gore nego što se na prvi pogled čini.

»Njemačka mora biti stup stabilnosti«

BERLIN – Predsjednik njemačke središnje banke Jens Weidmann pozvao je u utorak svoju zemlju da preuzme ulogu »stupa stabilnosti« u borbi s dužničkom krizom i da se zauzima za očuvanje neovisne monetarne politike.

Najveće europsko gospodarstvo nosi »posebnu odgovornost« koja premašuje njezinu ulogu glavnog financijaša programa pomoći i jamstava koji se pripremaju u zadnjih godinu dana, rekao je čelnik Bundesbanke u govoru u Berlinu na skupu njemačkih poslodavaca. »Njemačka mora ispuniti svoju zadaću stupa stabilnosti pružajući dobar primjer u vođenju javnih financija, ali i zauzimajući se za stabilnu europsku monetarnu politiku«, naglasio je.

Weidmann, bivši savjetnik Angele Merkel koji je na vodeću dužnost u Bundesbanci došao prije nekoliko mjeseci, pozvao je kancelarku da ne skrene sa svog pravca, usprkos sve brojnijim pozivima da se ECB jače uključi u borbu s krizom.

 Obama i Sarkozy složni oko krize eura

Krizu eurozone potrebno je hitno riješiti te početi strategiju za jačanje svjetskoga gospodarskog rasta, suglasili su se u četvrtak prije početka sastanka G20 u Cannesu američki predsjednik Barack Obama i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.

Krizu eurozone potrebno je hitno riješiti te početi strategiju za jačanje svjetskoga gospodarskog rasta, suglasili su se u četvrtak prije početka sastanka G20 u Cannesu američki predsjednik Barack Obama i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.

“Najvažniji dio naše zadaće u ova dva dana summita je riješiti financijsku krizu ovdje u Europi”, rekao je Obama.

Europska unija predvođena Sarkozyjem i njemačkom kancelarkom Angelom Merkel pokušava riješiti krizu izazvanu odlukom Grčke da raspiše referendum o planu spašavanja grčkog duga koji je u korist Atene EU donio mukotrpnim pregovorima.

Glavnina razgovora vodila se, međutim, oko jačanja svjetskog gospodarskog rasta potrebnog za “stvaranje radnih mjesta” i “stabiliziranje svjetskih financijskih tržišta”, rekao je Obama.

Sarkozy je pohvalio razumijevanje američkog predsjednika za zamisao uvođenja “poreza na financijske transakcije” iako mu se SAD protivi.

Prema tom prijedlogu svaka bi se financijska transakcija oporezivala takozvanim Tobinovim porezom, ili porezom solidarnosti. Tim bi se novcem, procijenjenim između 100 i 250 milijarda dolara godišnje, mogao financirati razvoj.

Tobinovom porezu sklone su Francuska i Njemačka, zagovaraju ga Ujedinjeni narodi, filantropi poput Billa Gatesa, nevladine udruge i Vatikan. Unatoč njihovim apelima G20 da prihvati ideju, malo je vjerojatno da će porez zaživjeti jer mu se odlučno opiru SAD i Velika Britanija, ali i druge zemlje poput Kanade, Kine, Rusije.

Zamisao o uvođenju poreza solidarnosti potječe iz “Tobinova poreza” 70-ih godina kojim se željela onemogućiti svaka spekulacija devizama.
 
autor nsp, preneseno sa nacional.hr, vjesnik.hr, youtube.com