Problemi mentalnog zdravlja, osobito depresije, sve više prevladavaju u društvu

Srećom, brojni napori koje su znanstvenici napravili kako bi odredili korijen tih problema počinju se nazirati, a ljudi sada imaju jasniju sliku o tome zašto te bolesti pogađaju mnoge pojedince.

Jedan od čimbenika koji je primjećen kao glavni u razvoju depresije je nedostatak prave prehrane.

Hranjive tvari igraju ulogu u mnogim procesima koji se odvijaju u tijelu, uključujući sintezu neurotransmitera, stanični metabolizam i imunokompetenciju.

Znanstvenici su već povezali hranjive tvari s mentalnim zdravljem. Međutim, istraživači nisu bili sigurni je li loša prehrana uzrok ili posljedica problema kod mentalnog zdravlja. Znaju samo da većina depresivnih pojedinaca pati od nedostataka hranjivih tvari.

U nedavnom istraživanju koje je obuhvatilo 13.486 djece i mladih, otkrili su da nezdrava prehrana povećava agresivnost, nasilje i psihički stres.

Osim toga, zasebna studija kod 184 starije osobe pokazala je da je loša prehrana povećala učestalost komorbidne depresije. Ova su istraživanja pokazala da nedostaci hranjivih tvari doprinose stvaranju simptoma depresije.

Minerali su uključeni u aktivaciju Neurotrofnog faktora mozga (BDNF), koji regulira neuronsku plastičnost, kao i sazrijevanje i diferencijaciju novih neurona.

Nažalost, mnogi depresivni pacijenti pate od niskih razina BDNF. Zbog toga su istraživači došli do načina kojim bi poboljšali proizvodnju BDNF-a, a neki od najperspektivnijih tretmana koji su otkrili je dodavanje cinka i magnezija.

Izvješće dr. Jamesa Greenblatta i njegovih suradnika usredotočilo se na odnos nedostataka cinka i magnezija na depresiju. Zašto su ta dva minerala tako važna?

Prije svega, cink je jedan od najobilnijih minerala u mozgu. Potreban je u velikim količinama jer podržava različite funkcije, kao što je aktiviranje središnjeg i perifernog živčanog sustava. Ljudi koji pate od nedostataka cinka često doživljavaju promjene u ponašanju i oštećenje funkcije mozga.

Prethodne studije su pokazale da mnogi bolesnici sa depresijom imaju niske razine cinka. Nadalje su rekli da je suplementacija cinkom poboljšala uklanjanje simptoma depresije.

Magnezij je također važan za prevenciju depresije, budući da je taj mineral uključen u različite enzimske, hormonalne i neurotransmiterske procese poput cinka.

Štoviše, magnezij je uključen u metabolizam, regulira transport drugih minerala i modulira odgovor na stres. Prethodne studije su otkrile da magnezij poboljšava simptome depresije, a njegov nedostatak može pogoršati mentalno zdravlje.

Nadalje se navodi da terapija antidepresivima i oporavak od depresije su često povezani sa obnovom zdrave razina magnezija u tijelu.

Dakle, ako vi ili netko koga poznajete pati od depresije, poboljšanja u unosu hranjivih tvari ili dodataka prehrani mogu biti ono što trebate, a ne uzimanje štetnih antidepresiva.

Pravilna prerana će vam dati hranjive tvari koje su vam potrebne da biste ostali zdravi. Ako patite od depresije, ovdje je lista nekih od zdravih namirnica koje vam mogu pomoći da se osjećate bolje u bilo kojem trenutku: tamno lisnato povrće, orasi, avokado, gljive, luk, rajčice, grah, sjemenke, jabuke.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ako se želite baviti kreativnim poslom i želite naučiti puno stvari, morate zaboraviti na stres

Svakog dana ljudi susreću stvari koje ih dovode u stres, bilo da se radi o školi, poslu ili čak drugim ljudima.

Budući da toliko često doživljavaju stres, mnogi su ga ljudi prihvatili to kao stalni dio svog života i prestali su ga doživljavati. Međutim, to se ne bi trebalo funkcionirati jer stalan stres može biti vrlo štetan za mozak.

Stres se klasificira u dvije glavne vrste: akutni ili kronični.

Akutni stres, koji je također poznat kao odgovor u obliku “borbe ili bijega”, općenito je bezopasan i čak može biti koristan.

Prilikom akutnog stresa se izlučuju hormoni stresa adrenalin i norepinefrin koji su posebno korisni u hitnim slučajevima. Jednom kada više nema potrebe za tim hormonima, tijelo ih se odmah oslobađa.

S druge strane, kronični stres proizvodi kortizol. Ovaj hormon, za razliku od adrenalina i norepinefrina, još dugo ostaje u tijelu. Zbog toga, to može biti vrlo štetno za tijelo, osobito na mozak.

Mnogo je načina na koji kronični stres i kortizol utječu na mozak:

#1. Stvaranje slobodnih radikala – Kortizol stimulira povećanje količine proizvedenog glutamata. To je štetno jer glutamat stvara slobodne radikale, molekule s neparnim elektronima koji su visoko reaktivni za druge tvari.

Ove molekule napadaju moždane stanice stvarajući rupe u njihovim staničnim membranama, uzrokujući njihovo raskidanje i umiranje. Promjene u načinu života koje su povezane sa stresom, kao što su gubitak sna, povećanje unosa “junk” hrane, konzumiranja alkohola i pušenje cigareta, također povećavaju slobodne radikale.

#2. Zaboravljivost i promjene raspoloženja – Ljudi koji su pod stresom imaju tendenciju da lako zaboravljaju stvari, jer su signali mozga koji su povezani s pamćenjem oslabljeni. Nasuprot tome, signali povezani sa raspoloženjem ojačani su tako da ljudi također snažno osjećaju emocije.

#3. Strah i tjeskoba – Amigdala je dio mozga koji je odgovoran za izazivanje straha. Pod kroničnim stresom povećava se aktivnost iz ove regije mozga zbog povećanja veličine i broja staničnih veza.

#4. Inhibicija proizvodnje stanica mozga – Stanice mozga ne traju zauvijek. Na kraju, oni će umrijeti, i morat će ih zamijeniti nove. Za ovaj proces obnove je odgovoran je neurotrofni faktor izveden iz mozga (BDNF). Međutim, kortizol sprječava stvaranje BDNF-a, čime se smanjuje broj nastalih novih moždanih stanica. Ako se razine BDNF ne vrate u normalu, to može dovesti do zdravstvenih problema poput depresije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, shizofrenije, demencije i Alzheimerove bolesti.

#5. Depresija – Pod kroničnim stresnim uvjetima, mozak proizvodi manje neurotransmitera serotonina i dopamina, poznate kao “molekula sreće” i “motivacijska molekula”. Smanjena razina ovih neurotransmitera dovodi do različitih tipova depresije. Depresija uzrokovana nedostatkom dopamina dovodi do niske razine motivacije, letargije i smanjenja uživanja u životu. U međuvremenu, depresija na bazi serotonina utječe na opće raspoloženje, uzrokujući anksioznost i razdražljivost.

#6. Povećani rizik od mentalnih bolesti – iako uzrok mentalnih bolesti još uvijek nije dobro poznat, studije su pokazale da su mozgovi ljudi koji se suočavaju s kroničnim stresom fizički razlikuju od mozga onih koji nisu pod stresom. Ta promjena povećava rizik od mentalnih bolesti poput anksioznosti, posttraumatskog stresnog poremećaja, shizofrenije, bipolarnog poremećaja i ovisnosti.

#7. Smanjene kognitivne sposobnosti – Ljudi koji su često pod stresom teško razmišljaju. To se događa zato što se aktivira “borba” za opstanak, što uzrokuje da instinkti imaju prednost pred racionalnim mislima i razmišljanjima.

#8. Manja veličina mozga – prisutnost kortizola negativno utječe na veličinu mozga, posebno hipokampusa i prefrontalni korteks, kroz sprečavanje regeneracije neurona.

#9. Ranjivost na neurotoksine – Normalno, mozak je ranjiv na toksine, ali uz pomoć krvno-moždane barijere može podalje zadržati štetne tvari. Kada je osoba pod stresom, krvno-moždana barijera postaje propusnija, tako da štetne tvari lakše dolaze do mozga. Zbog toga se povećava rizik od raka mozga, infekcija i multiple skleroze.

#10. Veći rizik od demencije i Alzheimerove bolesti – Mnogi ljudi se boje dijagnoze Alzheimerove bolesti, pogotovo sada kada je ta bolest postala šesti vodeći uzrok smrti. Studije su otkrile da kronični stres, osobito tijekom srednjih godina, povećava mogućnost razvoja Alzheimerove bolesti. Nadalje, kronični stres je također faktor rizika za početak demencije.

#11. Smrt stanica mozga – Kronični stres uzrokuje da se stanice mozga prestanu dijeliti znatno skraćivanjem telomera, koji su zaštitne kape na kraju kromosoma. To posljedično dovodi do stanične smrti.

#12. Upala mozga – Mozak ima svoj imunološki sustav u obliku mikroglija. Za razliku od ostalih imunoloških stanica, mikroglije se ne mogu isključiti nakon što su aktivirane, tako da nastavljaju stvarati upalu dok ne umru. Kronični stres je jedan od uobičajenih pokretača za aktivaciju mikroglija.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Savezna agencija je upozorila da je samoubojstvo postalo nacionalni problem

U članku The Washington Posta, stopa samoubojstva stalno raste u gotovo svim američkim državama od 1996. godine.

Povećanja se odnose na sve uzraste, etničke pripadnosti, spolove i rase. Da bi stvari bile još gore, više od polovice ljudi koji su uzeli vlastiti život nije unaprijed pokazivalo mentalne poremećaje.

Montana je imala najveću stopu samoubojstava sa 29,2 žrtava na svakih 100,000 stanovnika tijekom perioda 2014-2016. godine. Sjeverna Dakota pokazala je najveći porast od 57 posto.

Jedina država koja je pokazala smanjenje samoubojstava bila je Nevada. Unatoč poboljšanju od jednog postotka, stopa samoubojstva bila je veća od nacionalnog prosjeka sa 13,4 samoubojstava na 100.000 ljudi.

U Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) izvijestio je da je samoubojstvo postalo 10. vodeći uzrok smrti u ukupnom poretku i drugi najčešći uzrok smrti za ljude u dobi od 15 do 34. godine. Blizu 45.000 ljudi počinilo je samoubojstvo u SAD-u 2016. godine.

“Podaci su uznemirujući”, rekla je službena CDC službenica Anne Schuchat. “Rasprostranjena priroda povećanja stope samoubojstava, u svakoj državi osim jedne, zapravo sugerira da je to nacionalni problem koji napada većinu zajednica.”

Ekonomska recesija i lijekovi mogu biti djelomično odgovorni za širenje samoubojstva

Stručnjaci vjeruju da postoji nekoliko uzroka za rastuće stope samoubojstva. Najočitiji je Velika recesija prije deset godina.

Taj pad je povećao stope deložacija, što je studija iz 2017. povezala s laganim porastom stopa samoubojstava za sve skupine. Najveći porast bio je za bijele muškarce.

Drugi potencijalni razlog je tekuća opioidna kriza. Dok je razlikovanje između namjerno i slučajnog predoziranja izazovan zadatak, CDC je procijenio da je broj samoubojstava zbog opioidnog predoziranja gotovo udvostručen od 1999. do 2014. godine.

Nadalje, istraživanje iz 2014. pokazalo je da su opioidni ovisnici s receptom bili 40 do 60 posto skloniji razmišljanju o samoubojstvu. Uobičajeni korisnici također su bili skloniji pokušati samoubojstvo u odnosu na ne-korisnike.

Čak i ako osobi nije klinički dijagnosticiran poremećajem mentalnog zdravlja poput depresije, on ili ona nije sigurna po tom pitanju. CDC je izvijestio da veliki broj žrtava samoubojstava nije pokazao nikakve znakove problema mentalnog zdravlja.

Više od 50 posto slučajeva samoubojstava zabilježeno u “Nacionalnom sustavu izvještavanja o nasilnoj smrti” – koji obuhvaća 27 država – nije bilo moguće pripisati mentalnoj bolesti.

Stručnjaci kažu kako mnoge žrtve samoubojstva nisu dobili potrebnu mentalnu podršku

Direktor Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje Joshua Gordon naglasio je da se nova statistika ne smije gledati odvojeno. Umjesto toga, treba ju razmotriti u danom kontekstu.

“Kad obavljate psihološku obdukciju i pažljivo pogledati medicinske zapise i razgovarate s članovima obitelji žrtava, 90 posto će imati dokaze o stanju mentalnog zdravstvenog problema” – izjavio je Gordon. Prema njegovim riječima, to sugerira da žrtve nisu imale potrebnu pomoć.

Gordon smatra da kulturni stavovi dijele dio krivnje za ove incidente. Istaknuo je kako su muški pripadnici rasne ili etničke manjine vjerodostojniji da će počiniti samoubojstvo unatoč tome što su navodno psihički zdravi.

Muškarci su manje vjerojatni da će zatražiti pomoć u pogledu njihove moguće duševne bolesti, rekao je Gordon. Hispanjolci još više nerado to rade zbog kulturnih uvjeta.

Istraživanje CDC-a izvijestilo je da je samoubojstvo najčešće uzrokovano napetim odnosima, stresom uzrokovanim radom ili financijama, uporabom tvari i zlostavljanjem, lošim fizičkim zdravljem i krizama.

Na temelju svojih nalaza, stručnjaci poput Schuchata i Gordona upozorili su kako samoubojstvo nije problem ograničen na psihički bolesne građane. Svatko tko ima strašan način života može biti potencijalna žrtva.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prije su bili samo obiteljski problemi, a sad su uz to jezivi stresovi oko ispita i patologija društvenih mreža

Sve više osnovnoškolaca pokazuje rane znakove različitih problema s mentalnim zdravljem, kao što su anksioznost, napadaji panike i depresija.

Pokazalo je to istraživanje provedeno nad učiteljima u Velikoj Britaniji od kojih je čak 96 posto reklo kako su za vrijeme svog rada bili u kontaktu s učenicima koji imaju simptome ugroženosti mentalnog zdravlja.

14 posto njih kažu kako ove probleme vide na učenicima u dobi od četiri do sedam godina, dok njih 27 posto kaže kako je riječ o skupini od sedam do 11 godina.

Jedan je učitelj spomenuo slučaj osmogodišnjaka koji se popeo na krov jer se htio ubiti. Dodali su kako se incident “nije smatrao dovoljno ozbiljnim” da bi se mogao uključiti i centar za mentalno zdravlje djece i adolescenata.

Ispitano je više od 1300 učitelja, a anketa je pokazala kako su učenici u dobi od 11 do 16 godina (68 posto) imali niz problema, što im je otežalo praćenje nastave i uspostavljanje prijateljskih odnosa.

Najviše na njihovo mentalno zdravlje utječu obiteljski problemi, čak 86 posto, tu je i pritisak ispitnih rokova, koji utječe sa 66 posto, te društvene mreže sa 64 posto. Takva stanja okidač su za zdravstvene probleme poput poremećaja u prehrani, samoozljeđivanja i opsesivno kompulzivnog poremećaja.

Većina učitelja, kako je pokazalo ispitivanje, njih 86 posto, svjesna je da učenici razmjenjuju seksualne poruke, fotografije i videa, a jedan do deset učitelja poznaju učenika kojeg su neki drugi učenici seksualno zlostavljali. Znaju i za primjere preblikovanja fotografije u kojim se lica učenika ‘lijepe’ na lica osoba na pornografskim fotografijama.

Mentalno zdravlje djece u Europi

U ispitivanju provedenom 2015. godine na razini Europe u sklopu projekta praćenja mentalnog zdravlja kod školske djece sudjelovalo je 9084 djece iz sedam država (Italije, Nizozemske, Njemačke, Rumunjske, Bugarske, Litve i Turske), 6563 učitelja i 6031 roditelja.

Ispitivanje se većinom baziralo na učenicima od 6 do 11 godina. Zabilježno je tako 9,9 posto djece s problemima koji zahtijevaju neku vrstu mentalne zdravstvene skrbi, od čega njih 76 posto nije nikada primilo nikakvo liječenje, od čega 78,7 posto u istočno europskim zemljama, a 63,1 posto u zapadnoj Europi.

Rezultati su pokazali da je najveća brojka (17 posto) onih koji imaju jedan ili više poremećaja, zatim slijede djeca s anksioznim poremećajima (8 posto), depresijom (5,2 posto) te ADHD-om (4 posto).

Nekoliko studija pokazalo je kako će dječaci većinom oboljevati od bihevioralnih poremećaja dok će djevojčice imati emocionalnih problema. Dječaci su podožniji razvoju poremećaja koji će se manifestirati ranije, kao što su poremećaji u ponašanju i ADHD.

Stanje se mijenja nakon puberteta kada se depresija i anksioznost znatno povećavaju kod djevojčica. Pretpostavlja se kako će većina takve djece s ovim poremećajima muku mučiti i dalje. Utjecaj ovakvih poremećaja na svakodnevni život djece ogroman je.

Tako petina učitelja smatra kako su učeni udaljeni iz škole ili izbačeni zbog “neslužbenih razloga”.

Od tog broja polovica njih smatra kako je riječ o udaljavanju iz kole zbog niskih akademskih postignuća a trećina misli kako su ti učenici zapravo djeca s posebnim potrebama, piše The Independent.

“Radio sam s isključenim učenicima i mislim kako dobivaju jako malo podrške na području očuvanja mentalnog zdravlja, iako je to možda i glavni razlog zbog kojeg su isključeni, a od njih se očekuje da zadovolje akademske standarde”, rekao je jedan učitelj.

“Nikad prije učitelji se nisu morali nositi s toliko kompleksnim područjem učeničkih socijalnih problema kao danas. Pritisak učitelje je ogroman i ugrožava njihovo fizičko i mentalno zdravlje”, rekla je glavna tajnica britanskog učiteljskog sindikata NASUWT-a Chris Keates.

Naglasila je kako su takvi izazovi povezani i sa smanjenjem školskog osoblja i vanjske specijalističke podrške.

“Vlada mora preuzeti odgovornost za položaj u kojem su se našle škole. Prepuštanje škola da se same bave s tim pitanjima je izdaja nastavničkog kolektiva i učenika”, naglasila je.

“Želimo da svi mladi ljudi odrastaju sigurni u sebe, sa dozom samopouzdanja, i da imaju mogućnost dobiti pravu podršku mentalnog zdravlja kada im je ona potrebna”, rekao je glasnogovornik odjela za obrazovanje.

U proces kojim planiraju poboljšanja na području brige o mentalnom zdravlju uložili su 1.7 milijardi funti.

“Znamo kako nas očekuje još puno posla, pa smo zato i istaknuli prijedloge za poboljšanje veza između Nacionalne zdravstvene službe (NHS) i škola, što bi omogućilo brži pristup intenzivnoj podršci i povećati kapacitet koji će omogućiti raniju intervenciju”, naglasio je.
 
(express.hr)