Kompulzivno igranje video igara od sada je klasificirano od strane Svjetske zdravstvene organizacije kao poremećaj mentalnog zdravlja

Stanje zvane ‘poremećaj igranja’ je navedeno u nedavno obnovljenoj Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD) Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kaže da žrtve poremećaja posvećuju toliko vremena na virtualni svijet i pridaju im „prednost nad drugim životnim interesima i svakodnevnim aktivnostima”, igrajući sve dulje vrijeme, unatoč očitim negativnim posljedicama na njihov stvarni život.

WHO je rekao da će stavljanje poremećaja igranja video igara na službeni popis pomoći liječnicima i obiteljima da identificiraju simptome bolje i brže.

Povezivanje rutinskog igranja sa stvarnom mentalnom patologijom omogućit će zdravstvenim radnicima “da poduzmu mjere kako bi spriječile patnju i spase živote”, izjavio je ravnatelj WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus.

Stručnjaci britanskog Kraljevskog sveučilišta psihijatara koji su svjedočili da se cijele obitelji raspadaju jer je netko u njima bio kompulzivni igrač, pozdravili su ovu odluku.

Opsesivno igranje čak ima dosta paralela sa kockanjem. “Kockari koriste novac kao način vođenja bodova, dok igrači koriste bodove” – rekao je dr. Mark Griffiths, profesor ovisnosti o ponašanju sa Sveučilišta Nottingham Trent.

Unatoč rizicima, broj ljudi za koje se vjeruje da pate od poremećaja igranja je relativno nizak – oko tri posto svih igrača.

To je dovelo neke stručnjake da se ne slažu sa novom klasifikacijom, rekavši da je problem prekomjerno dramatiziran i da bi to moglo izazvati nepotrebnu zabrinutost roditelja čija djeca provode dosta vremena u igranju video igara.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

“ERDOGAN MORA BITI NA OVAJ ILI ONAJ NAČIN UKLONJEN SA VLASTI”

Glavni urednik “Politics First” – Markus Papadopoulos – ocijenio je da je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan – mentalno bolestan.

Prema njegovim riječima, s tim se slažu brojni diplomati više zemalja, s kojima je imao priliku razgovarati.

“Poznata je izreka: Tko se igra vatrom, opeče se. Možemo sa sigurnošću reći da se tursko rukovodstvo u Siriji ne samo igralo vatrom, već je pomoglo da se u toj državi raspali pakleni oganj, podržavajući različite terorističke skupine: od Al Kaide i Islamske države do elemenata Slobodne sirijske vojske. Ako je ono što se dogodilo u Ankari 17. veljače, bio teroristički akt, njega je mogla izvršiti bilo koja od tih terorističkih skupina koju je podržavala turska vlada” – rekao je Papadopoulos.

On naglašava da se turska politika u vezi sa sukobom u Siriji vrti oko jednog čovjeka – predsjednika Erdogana.

“Prema mojem mišljenju i po mišljenju mnogih stranih diplomata u Londonu, s kojima sam razgovarao, predsjednik Erdogan je zaista mentalno bolestan. I ja ovo kažem apsolutno ozbiljno, ovo nije neka igra riječi. Erdogan pati od megalomanije, vjeruje u nekakvu svoju mesijansku sudbinu. Kao šef države, on predstavlja krajnju opasnost za cijelu regiju “, – izjavio je novinar.

On je podsjetio da su povijesti poznati ljudi, kao što je Adolf Hitler, o kome sa sigurnošću možemo govoriti kao o mentalnom oboljelom čovjeku.

“Ni u kom slučaju ne govorim da Erdogan ima istu snagu kao Hitler – na svu sreću. Međutim, on je u svom psihičkom rastrojstvu bio sposoban dovesti do rasplamsavanja užasnog sukoba u Siriji, i sada se to osjeća i u nekim dijelovima Tursk” – rekao je glavni urednik časopisa Politics First .

Po mišljenju Papadopoulosa, Erdogan mora na ovaj ili onaj način biti uklonjen s vlasti, jer je isuviše opasno da on vlada u jednoj od inače eksplozivnih regija.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(fakti.org,youtube.com/uredio:NSP)

Pored starih političkih tabua, opstruiranja kampanja i “staklenih stropa” u američkoj politici, mentalna bolest je najveći problem koji će svaka veća politička nada morati izbjegava kao kugu, novinar Alex Thompson je ukazao u izlaganju za magazin “Politiko”

U svom eseju, Thompson objašnjava da iako etnička, spolna i seksualna diskriminacija u američkoj politici rastu, baš kao i odobravanje svih vrsta neprimjerenog ponašanja – od vožnje u pijanom stanju uz izbjegavanje kazne do “ženskarenja” i uporabe droga – mentalne bolesti ostaju “jedini tabu tvrdoglavo ukorijenjen”.

I dok su za političke kritičare povremene spekulacije o mentalnom zdravlju kandidata prihvatljiv dio igre, novinar konstatira da bi “političaru priznanje da posjećuje psihijatra vjerojatno nanijelo mnogo više političke štete nego bilo koji od mogućih simptoma stvarne mentalne bolesti”.

Prema Burton Lee-u, predsjedničkom doktoru George Busha, mentalna bolest je nalik političkom “poljupcu smrti”, dok bivši visoki savjetnik David Axelrod dodaje da bi priznanje problema dovelo do “krize političkog povjerenja”, od koje je nemoguće pobjeći.

Thompson podsjeća da otkako se demokratski kandidat za potpredsjednika Tomas Eagleton povukao iz izborne utrke 1972. godine “nakon otkrivanja da je bio hospitaliziran zbog depresije … problem je sklonjen na stranicu: nijednom demokratskom ili republikanskom kandidatu za predsjednika ili potpredsjednika od tada nije otkrivena mentalna bolest ili potvrđeno liječenje od nje – taj potez bi bio politički neizlječiv”.

Novinar napominje da je problem toliko čvrsto ukorijenjen kao dio razbijanja kampanja, jer kongresmeni i političari na državnoj razini rado koriste dokaze o prošlosti psihijatrijskog liječenja kao vrlo učinkovita metoda “da otpušu svoje protivnike”.

“Kao rezultat toga, priznanje političara da se konzultiraju s profesionalcima za mentalno zdravlje ostaje tema samo tihih razgovora ili žustrih poricanja”, Thompson ističe.

Thompsonova analiza ukazuje na to da, unatoč rasprostranjenosti tabua, “pregled povijesnih zapisa pokazuje da su se prethodni vrhovni zapovjednici, čak i oni s najvišim odlikovanjima, borili sa problemima mentalnog zdravlja tijekom svog predsjedanja”.

Realnost s kojom će američka javnost na kraju morati pomiriti, novinar sugerira, jeste da “kada je u pitanju njihovo mentalno zdravlje – političari, uključujući i one sa ingerencijama za aktiviranje nuklearnog oružja”, isti su kao i svi ostali ljudi. Uz “okvirno petinu odraslih Amerikanaca koji koriste lijekove, i milijune koji idu na terapije razgovorom radi svog mentalnog zdravlja, zašto ne bi i ljudi koji upravljaju zemljom mogli to činiti ?!”

“Možda najveća opasnost ovog tabua je to”, novinar upozorava, što “političari s mentalnim bolestima” ih moraju sakriti da bi nastavili obavljati javne dužnosti i ne tražiti pomoć, “stavljajući sebe i druge u opasnost”.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)