Tinejdžer koji je cijepljen protiv četiri soja bakterijskog meningitisa se razbolio od smrtonosnog oblika meningitisa samo nekoliko mjeseci nakon primanja cjepiva

U roku od 72 sata nakon početka bolesti, 19-godišnji Lewis Hilton je izgubio lokomotornu kontrolu, prestao disati i umro, piše Dailymail.

Hilton je bio aktivni igrač ragbija kojem je obećana zaštita od meningitisa kada je dobio četverovalentno cjepivo protiv meningitisa prošlog rujna. Nacionalne zdravstvene službe potvrdile su da je smrtonosna vrsta meningitisa u konačnici preuzela njegovo tijelo, uzrokujući paralizu i smrt.

Kada se razbolio imao je simptome slične gripi, i njegov otac ga je odveo kući s posla. Nije imao ljubičasti osip, znak tipične infekcije meningitisom. Dijagnoza liječnika je bila gripa jer infekcija meningitisa utječe na kičmenu moždinu, mozak i pokrete udova.

Kad je sutradan došao u bolnicu, nije mogao hodati i imao je problema s govorom. Uskoro nije mogao čak ni sjediti na bolničkom krevetu. Bolnica mu je dala tretman i liječila od virusnog i bakterijskog meningitisa, ali infekcija je preuzela ovog mladića.

On je prestao disati i bio je stavljen na ventilator u svojim posljednjim trenucima života. Preminuo je 28. siječnja u bolnici Huddersfield Royal.

Kako možemo vjerovati znanosti cjepiva da zapravo funkcionira ako je ovaj mladić umro od meningitisa samo nekoliko mjeseci nakon što je dobio cjepivo koje je dizajnirano da ga zaštiti od meningitisa?

Proizvođači cjepiva ne mogu predvidjeti svaki dominantni patogeni soj sa kojim će se suočiti svaka osoba.

Proizvođači cjepiva mogu stvoriti nova cjepiva da bi ojačali imunološki sustav populacije na nove patogene sojeve, ali ta metoda je samo nagađanje, pucanj u mraku. Priroda je uvijek jedan korak ispred – virusi i bakterije se mijenjaju kako bi preživjeli.

Infekcija meningitisom može se kretati od benignih simptoma koji lagano prolaze do infekcija koje mogu dovesti do oslabljivanja tijela i do problema koji utječu na središnji živčani sustav.

Koji čimbenici imuniteta utječu na varijance simptoma? Da li sojevi meningitisa u cjepivima omogućuju mutaciju sojeva meningitisa koji tada lakše napadaju cijepljene osobe? Je li znanost cjepiva u konačnici pogoršala simptome oboljele osobe jer im je imunološki sustav osposobljen za obranu od krivih vrsta? Da li neispravna znanost o cjepivu dopušta dublju infekciju kod cijepljenih osoba, inicirajući paralizu, gubitak disanja i iznenadnu smrt?

Jedna stvar je očigledna: Sve više ljudi umire od bolesti protiv koje su se cijepili. Ne možemo se oslanjati na znanost cjepiva da bi nas magično zaštitila od infekcije. Zapravo, ne bismo trebali povjeriti znanosti središte našeg bića, te bi se trebali usredotočiti na realan, višestruki pristup sprječavanje bolesti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Snimku su prenijeli vodeći svjetski mediji, a hrvatski očito ne smiju!

I dok se u Hrvatskoj još uvijek ismijavaju s onima koji upozoravaju na sve češće i ozbiljnije nuspojave današnjih cjepiva u drugim dijelovima Europe sasvim je normalno poticati ljude na kritičko razmišljanje o cijepljenju kao dio svjesnog življenja, a ne prisilnog!

No, u Hrvatskoj elite još uvijek ne žele čuti za cijepljenje po izboru dok je u zapadnim zemljama mnogo naprednijim od nas takav izbor posve normalan i dostojan demokratskih društava, stoga zadrtost po pitanju cijepljenja uopće ne čudi i postaje očito da je Hrvatska zajedno sa zemljama Balkana pretvorena u test zonu ne samo cjepiva već i drugih eksperimentalnih metoda liječenja na što se očito nitko ne smije pobuniti.

Naime, gotovo svi svjetski mediji dijele video koji je prvotno objavio dailymail.co.uk, a kojeg su u javnost pustili bijesni roditelji djeteta starog 10 mjeseci koji nakon primanja cjepiva protiv meningitisa svaki dan trpi i do 14 epileptičnih napada, zbog čega mu je kvaliteta života drastično smanjena.

Naime, Luke Maguire i Louise McKever, roditelji dječaka svjedoče da je Bobby prije cijepljenja bio posve normalno djetešce, nikad bolesno. Nakon što su malog cijepili ovog ljeta zabilježili su 55. posjet bolnici zbog epileptičnih napada, želučanih tegoba i strašnih alergija.

Naime, epileptički napadi i novoređenačke konvulzije navedeni su kao nuspojave navedenog cjepiva zbog čega su roditelji posebno bijesni. Njihova snimka u nekoliko je sati dosegla 1, 8, milijuna pogleda i 27.500 dijeljenja prenijeli su je i brojni svjetski mediji.

Budući da su roditelji podijelili ovu snimku i njome uzbunili dobar dio svjetske javnosti, bolnica sad provodi testove nad Bobbyjem kako bi se isključila opcija da dijete boluje od genetskog poremećaja epilepsije te uvjeravaju roditelje da bolest nije povezana sa cjepivom, iako im dijete naočigled propada upravo nakon cijepljenja.

Roditelji ovog puta ne nasjedaju na službenu stranu priče i upozoravaju:’ Ovo cjepivo ne smiju davati malim bebama te na taj način uništiti život koji još nije niti počeo’ rekao je bijesni otac kojem je Bobby sin jedinac i nastavio: ‘Roditelji trebaju nešto učiniti.

Oni moraju biti informirani o svemu. Zašto nas liječnici nisu upozorili na nuspojave? Nisu nas ni informirali?’, nadalje govori Maguire i zaključuje: Roditelji, brinite vi o svojoj djeci, jer oni ne preuzimaju odgovornost za nuspojave ili kad nešto krene po zlu!’

Roditelji dodaju da je maleni Bobby bio sretno dijete i da mu je cjepivo upropastilo život. Napadi su počeli isti dan kako smo ga cijepili. Njegova temperatura je naglo skočila on je kolabrirao i nije više reagirao.

Napadi ali i alergije su se nastavile svakog dana i on više nije isto dijete! Otac malog Bobbyja također je pozvao ljude da svjedoče jer su sigurni da nisu jedini kojima je život upropašten nakon cijepljenja.

‘Ljudi ne govore javno o svojim uništenim životima jer ih je strah da će ih ljudi nazvati ludim anti-cjepivo pobornicima ali ja nisam mogao šutjeti. Želim biti glas svih roditelja.

Da je moje dijete umrlo, a ja da sam šutio ne bih mogao živjeti sa sobom! ‘Mi smo svoje djelovanje temeljili na onome što vidimo, a nismo slijepo slijedili ono što nam netko govori’ rekao je otac koji je dignuo svjetsku javnost na noge!
 

 

 
(dnevno.hr)

Zdravstvene vlasti indirektno su priznale ovo zastrašujuće saznanje kada su još 1950. javno naveli da rubeola (koja je jedan od sastojaka ovog cjepiva) uzrokuje autizam

O ovome nećete čuti u masovnim medijima, međutim ‘Federalni sud za cjepiva’ (The federal Vaccine Injury Compensation Program) opet je u tajnosti priznao da MMR cjepivo (kombinacija ospica, zaušnjaka i rubeole) doista, uzrokuje autizam. U nedavno objavljenom rješenju, potpuno cenzuriranom za javnost dječak Ryan dobio je stotine tisuća dolara, nakon što je sudski utvrđeno da je MMR cjepivo dovelo do potvrđene dijagnoze encefalitisa a kasnije i do autizma, piše Huffington Post. 

Desetogodišnji Ryan Mojabi prvo je obolio od encefalopatije (upale mozga) par dana nakon što je 2003. godine primio dozu MMR cjepiva, a dokazano je da je nakon toga obolio od autizma. “Ryan je pretrpio ozljedu od  Zakonom  određenog cjepiva – a to je encefalitis u  roku od pet do petnaest dana od dana primitka cjepiva ,” priznalo je američko ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (HHS).

‘Ovaj slučaj  prikladan je  za novčanu  naknadu’, dodaje se u obrazloženju Suda. Međutim, iako su i američka Vlada i Sud priznali da je MMR cjepivo uzrokovalo encefalitis, oni javno ne žele istupati a ne žele ni dokumente dati na uvid javnosti, pa je jasno da se nešto skriva od očiju javnosti. Kad bi dokumente dali na uvid morali bi i javno priznati da cjepivo uzrokuje autizam, kao što su to bili prisiljeni učiniti  u Engleskoj. No, američkoj javnosti dovoljno je i to da je Sud priznao teška oboljenja dječaka Rayana nakon primitka cjepiva, pa je ova vijest odjeknula kao izvanredna za sve one koji godinama pokušavaju ‘roditeljima’ otvoriti oči.

Koliko je djece nakon cijepljenja obolilo od encefalitisa, meningitisa, autizma, astme i drugih poremećaja nakon cijepljenja, a da roditelji iz neznanja to nisu povezali s cjepivom? Samo jedan izrazito mali broj ljudi čija djeca obole, odlučuju se na mukotrpnu borbu sa sudovima i farmaceutskom industrijom i tu je ključ svega. Neznanje javnosti o mogućim komplikacijama obeshrabruje roditelje u borbi protiv industrije cjepiva. Zbog toga se toliko radi na zataškavanju te direktne veze cjepiva i autizma te mnogih drugih neuroloških poremećaja, upozorava Natural News.

Već je potvrđeno da MMR uzrokuje autizam u Engleskoj ali vi ne znate ništa o tome!

Zapravo, šokantno je i nevjerojatno koliko mediji prešućuju vijesti koje nisu u skladu s korporativnim znanstvenim prijevarama. Skriveni dokumenti koji su više od 20 godina bili uklonjeni od javnosti potvrđuju da MMR cjepivo protiv zaušnjaka, ospica i rubeole, koje je našlo svoje mjesto u obaveznom kalendaru cijepljenja, zapravo uzrokuje autizam; a supervizori, direktori, farmaceuti i Vlasti zemalja itekako su s time upoznati.

Naime, nakon što su u Engleskoj podnijeli zahtjev za izdavanjem dokumenta, po zakonu na pravo informacija, englesko Ministarstvo zdravlja bilo je prisiljeno izdati povjerljive dokumente iz kojih proizlaze detalji izvornog odobrenja ovog cjepiva iz 1980. godine.

Ti dokumenti pokazali su da široko rasprostranjeno cjepivo jednog od najvećih proizvođača cjepiva u svijetu, tvrtke Glaxo Smith Kline koje je proizvelo sporno MMR cjepivo uzrokuje nuspojave poput encefalitisa (upale mozga) i autizma, a što je najbolje iz dokumenta se jasno vidi da je proizvođač o tome jasno izviješten još davnih godina.

Zabrinuti da britanska Vlast namjerno zadržava informacije daleko od očiju javnosti o MMR cjepivu, FIOA (Freedom of Information Act) podnio je zahtjev za ovim dokumentima. A učinili su to jer je uočeno da ogroman broj cijepljene djece sve više obolijeva od crijevnih oboljenja, bolesti mozga i autizma koji se od prije povezuju s ovim cjepivom. Na žalost, njihov zahtjev bio je u potpunosti opravdan jer dokumenti jasno pokazuju da cjepivo uzrokuje autizam. ‘Kada su se dogodili slučajevi teške upale mozga, autizma i drugih nuspojava,

Ministarstvo zdravlja je platilo odštetu’, priznala je Tina Cheatham, savjetnica administratora ‘Uprave za zdravstvene usluge’ američkog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi , novinarki Sharyl Attkisson s CBS News-a. ‘Encefalopatija izaziva autistične napadaje i autistično ponašanje kod djece, ali i izaziva sve druge bolesti koje su s autizmom povezane’.

Zdravstvene vlasti indirektno su priznale ovo zastrašujuće saznanje kada su još 1950. javno naveli da rubeola (koja je jedan od sastojaka ovog cjepiva) uzrokuje autizam

Ovo priznanje je  od iznimne važnosti za sve roditelje koji u ovom trenutku u Hrvatskoj ne mogu odlučivati hoće li cijepiti svoje dijete ili ne jer encefalopatija, odnosno skupni naziv za oboljenje mozga uzrokuje autizam i vrlo je česta nuspojava ovog cjepiva – što se navodi u povjerljivim dokumentima koji su nakon 20 godina izašli na svjetlo dana.

Farmaceutska kompanija GlaxoSmithKline,  u suradnji s britanskom Vlada, tajili su ove dokumente, čak i onda kada je dr. Andrew Wakefield iznio u javnost stravične brojke koje su dokazale uzročno-posljedičnu vezu MMR cjepiva s autizmom. Takvo ponašanje jasno dokazuje planski namješteno trovanje i razbolijevanje čovječanstva koje provode farmaceutske industrije u dogovoru sa svjetskom Vladom.

‘Rubeola (kongenitalni sindrom rubeole), jedan je od rijetko dokazanih uzročnika autizma’, rekao je dr. Walter A. Orenstein – bivši pomoćnik glavnog kirurga i ravnatelj Programa nacionalne imunizacije u 2002. godini – u pismu britanskom glavnom medicinskom časniku, vrhovnom voditelju Odjela za zdravstvo.

‘Virus rubeole je jedan od rijetkih poznatih uzroka autizma’, izjavio je CDC na svojim internetskim stranicama pod ‚FAQ’ (frequently asked questions, često postavljana pitanja) o MMR cjepivima i autizmu.

Dr. Julie Gerberding, koja je trenutno voditeljica odjela za cijepljenje u  farmaceutskoj kompaniji Merck, priznala je da djeca mogu nakon cijepljenja razviti autizam. Najmanje 20 posto slučajeva autizma izazvanih cjepivom povezani su s mitohondrijskom disfunkcijom itd., no unatoč ovim priznanjima javnost nije otvorila oči i svoju djecu bez razmišljanja predaju u ruke ovih zastrašujućih eugeničara, piše kopp.online.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:NSP)

Korištenje čaja od maslinovog lišća može pomoći pri ozdravljenju od upale pluća, gonoreje, tuberkuloze, gripa, meningitisa, hepatitisa B, herpesa…

U Bibliji se maslinovo stablo spominje više od tisuću puta. Iako je danas najpopularniji plod tog drveta sama maslina, mnogi ne znaju da je na stablu masline izrazito ljekovito i lišće koje krije brojna ljekovita svojstva a najznačajniji spoj u listu masline je oleuropein koji posjeduje izuzetno jako antibakterijsko djelovanje.

Maslinovim listom poboljšava se zdravstveno stanje u velikom broju bolesti koje su uzrokovane mikrobima. Također, pomaže kod gripe, meningitisa, hepatitisa B, upale pluća, gonoreje i herpesa.

Ujedno pomaže i kod kirurških, kao i kod infekcija mokraćnih puteva. Maslinovo lišće sprečava infekcije uzrokovane djelovanjem gljivica.

Korištenje čaja od maslinova lišća može pomoći pri ozdravljenju od ovih bolesti: upale pluća, gonoreje, tuberkuloze, gripe, meningitisa, hepatitisa B, herpesa, kroničnog umora, ateroskleroze, meningitisa, botulizma, malarije, čira na želucu, difterije, upale mokraćnih puteva i encefalitisa.

Konzumacija maslinovog lišća pomaže u obnavljanju cjelokupnog imuniteta, ali i služi za vraćanje energije kod izmučenog organizma, primjerice nakon kemoterapije.

Listovi masline su izrazito ljekoviti jer posjeduju antivirusno, antiparazitsko, antibakterijsko i antifungalno djelovanje preko kojeg je moguće u potpunosti preboljeti veliki broj bolesti.

Recept za čaj:

• za šalicu čaja od 2-3 dcl potrebno je

• 15-20 osušenih listova masline.

U prokuhanu vodu ubacite listove i kuhajte ih još 2-3 minuta. Ostavite listove da odstoje u vodi još 10 minuta i izvadite ih. Možete piti hladno i toplo s medom, limunom ili bez ičega. Čaj treba piti svaki dan kako biste osjetili poboljšanja za različite bolesti.

Čaj je preporučljivo piti i preventivno kako biste preduhitrili navedene bolesti. Listiće za čaj najbolje je brati u proljeće kad su listovi mladi, oprati ih i osušiti na zraku. Čuvati u zatvorenoj posudi zaklonjenoj od sunčeve svjetlosti.
 
(conspiracyclub.co/uredio:nsp)

Šokantan slučaj koji su svi zataškali, a ugrozio je živote hrvatske djece

Sjećate li se cijepljenja u osnovnim i srednjim školama? Toga dana, bez da je itko obavijestio roditelje maloljetne djece, po školi se šetaju liječnice u bijelom. Odjednom profesori odvode djecu do nekog razreda gdje djeca stoje u redu primajući svoju dozu nečega u ruku. Neki su u koloni išli do Doma zdravlja. Jedan po jedan. Roditelji najčešće nisu ni obaviješteni.

Djeca nisu vidjela niti kutijicu toga što primaju, a kamoli ‘Upute o lijeku’ koje su sastavni dio svakog medicinskog preparata. Djeci ni roditeljima nije objašnjeno što primaju i koji je sastav tekućine koja im je ubrizgana u tijelo. Ono što djeca vide je šprica, a roditelji ni to.

Ako je nekome mučno, učitelji ga pošalju kući. Takav način procjepljivanja hrvatske djece oduvijek je posve uobičajen, a o nuspojavama cjepiva nitko ne govori. Djeca su znala oboljeti, dobiti meningitis i slične stvari, ali to nikada nitko nije povezivao s cjepivom jer nitko nikada roditeljima nije rekao da su nuspojave moguće.

Cijepiti se išlo s apsolutnim povjerenjem, a pravo je pitanje koliko zapravo ima djece koja su oboljela od cjepiva, a da to ne znaju. Da im to nikada nije palo na pamet jer svaka indikacija i prijava na nuspojavu cjepiva vješto se negira, a ako pokušate dokazati da vam cjepivo uništilo život, svi će vas uvjeriti da je to jalova borba jer ipak riječ je o pojedincu naspram industrije cjepiva i svakako nemate šanse u dokazivanju.

To dokazuje i alarmantan slučaj objavljen na Facebook stranicama emisije PROVJERENO gdje je žena po imenu Mateja Frece objavila šokantno svjedočanstvo koje će vam dokazati da sustav uvijek štiti industriju prije ljudskog života, a upravo to je razlog zašto ne smijemo slijepo vjerovati sustavu kada su u pitanju ‘prisilne’ stvari kao što je cijepljenje. Jer baš nikada, pa ni u slučaju smrti, nitko iz sustava neće preuzeti odgovornost za nedjelo, iako je riječ o prisili! Pogledajte što je napisala, a što po ‘propagandnom’ modelu mnogi neće smjeti objaviti!

– Tko se još sjeća onog zastrašujućeg slučaja u malom selu Velika Ludina koji se dogodio kobnog dana 18. 12. 1997.? Petnaestero djece sedmog razreda krenulo se cijepiti protiv tuberkuloze, ne znajući da će im se toga dana životi zauvijek promijeniti. Toga dana u nadlaktice nam je ubrizgano BSG cjepivo protiv tuberkuloze, ali ne u normalnim količinama.

Trebali smo dobiti 0,1 mjeru, a dobili smo čak deset puta više-cijelu ampulu. Krenula sam prva na cijepljenje, nadajući se, da ću se što prije riješiti tog neugodnog čina, ali još uvijek mi iz glave nije nestala slika špricanja cjepiva iz ruke i strašnih bolova, osjećaja mučnine i temperature koja je nastupila nakon cijepljenja.

Da ne spominjem dva mjeseca kasnije, kada mi je iz ruke krenuo curiti gnoj u količinama kojima sam smočila dva oveća ručnika. Iza curenja gnoja na ruci mi je ostala zjapiti ogromna rupa. O boli koju sam tada osjećala, ne moram ni pričati, a dan danas, u ruci, na mjestu cijepljenja, nemam nikakvog osjećaja, kao da taj dio ruke nije moj. Tkivo je, jednostavno, pojedeno. Mlada doktorica, s radnim iskustvom od tri dana, sve nas je redom slala sestri na cijepljenje.

Tek kada su shvatile da nemaju dovoljno cjepiva ni za nas dvadesetak,(a kamoli za drugi razred koji se trebao cijepiti nakon nas-ne znamo što bi se njima desilo da su bili na našem mjestu), shvatile su, da su, užasno pogriješile. Šutile su…dok pojedincima nije pozlilo, dok se pojedinci nisu srušili u nesvijest i grčili od bolova, dok neki od nas nisu dobili temperaturu…Ampule su bacile u smeće. Roditelji su bili prestravljeni, ne znajući što se to, toga dana, odigralo u Domu zdravlja Velika Ludina.

Zabrinuti za svoju djecu, reagirali su, sa školom. Ne moram ni spominjati kako su se tih dana osjećali. U roku dva dana, na noge je podignuta javnost. Iz Jordanovca su došli najveći stručnjaci i pulmolozi, kao i doktorica iz Kutine. Odmah smo stavljeni pod agresivnu terapiju (tri vrste jakih lijekova) protiv tuberkuloze, zbog koje smo 6 mjeseci imali strašne nuspojave (krvave stolice, bolove u trbuhu, povećane limfne čvorove i jetru). Stavljeni smo pod razne pretrage i testiranja (ultrazvuke,unutarnjih organa, snimanja pluća, provjere krvi, stolice). Toga dana postali smo pokusni kunići za novo BCG cjepivo.

Zvali smo agenciju koja ga proizvodi i rekli su nam da ga u tim dozama, nisu testirali ni na životinjama. Tjedno su nas posjećivali i pratili doktori iz Jordanovca. Tadašnji ministar zdravlja Andrija Hebrang došao nas je posjetiti u Kutinu i obećao da će poduzeti sve da nam se pomogne. Zašto smo stavljeni pod takvo povećalo i zašto nas se toliko kontroliralo? Zašto smo uzimali terapiju koju piju bolesnici s tuberkulozom? Zašto su nam tjedno vadili krv, kontrolirali jetru, limfne čvorove, pluća, …? Zašto sam morala prekinuti treniranje Kick boxinga u kojem sam do tada postizala vrhunske rezultate?

Zašto, ako se toga dana nije dogodilo ništa strašno, kako to sud određuje i govori. Sramota je da su medicinski vještaci (koje mi dosad nismo vidjeli, niti oni nas, a kamoli da si nas pitali za naše zdravstveno i psihičko stanje) na sudu procijenili, da nismo imali nikakvih tegoba, niti psihičkih boli. Samo neki od nas ( koji su tada bili u mogućnosti), uplatili su na račune tih vještaka veliki novac. Isti ti vještaci, ne vidjevši nas, nikada u živo, zaključili su da smo imali bolove srednjeg stupnja, da je naš strah bio zanemariv , “oscilirajući”.

Sramota je da jedna pravna država traži sve načine da se izvuče iz ove kaljuže, u koju je bacila i sebe i nas. Umjesto, da prizna krivicu, i barem nam na taj način namiri dio duševnih i tjelesnih boli koje smo pretrpjeli, mi i naši roditelji. Što oni znaju, kako smo se mi i naši roditelji tada osjećali i kako se osjećamo dan danas?

Danas…18 godina poslije…slučaj je još na Općinskom sudu u Zagrebu. Odvjetnik Hrvoje Bićan, nas nagovara da odustanemo od slučaja, dan prije zaključne rasprave, koja je sutra 28.10.2015. u 12:30 . Govori da će troškovi suda biti veći od naknade koju bi mi trebali primiti. Ali ne spominje da u tom slučaju, sve troškove suda i odvjetnika, isplaćujemo MI – DJECA KOJA SU NI KRIVA NI DUŽNA PRIJE 18 GODINA ZARAŽENA KLICOM TUBERKULOZE i dan danas žive u strahu za svoje zdravlje

 
(dnevno.hr,fecebook.com/uredio:nsp)

Politolog i tata dvije kćeri iz Slavonskog Broda piše o stravičnom iskustvu

Bio je sasvim lijep zimski dan 2009. godine. Toga dana mi se nenormalno jela jabuka i osjećao sam se dobro. Već je pao mrak i vani je počinjala mećava: “Tata, hoćeš li me odvesti kod prijatelja?”, upitala me kći Hana. Odjenuli smo se toplo, već sam pri stavljanju kape osjetio neku nelagodu. Krenuli smo dolje do automobila. Vani je snijeg nemilice padao.

I onda, nekih 50 metara od ulaznih vrata, skužio sam da nerazgovjetno govorim. “Hana, idemo kući!” Ona je jadna skužila da nešto ne valja i gledala me uplašeno. Govorio sam joj nešto, a kao da sam bio u nekom klancu, čuo sam odjeke. Nekako smo se dovukli gore. Supruga, čim me je vidjela, pozvala je hitnu pomoć. U tim trenucima postavljao sam samo jedno pitanje: Hoću li umrijeti? Ni od djece se nisam oprostio.

Hitna je došla za nekoliko minuta. Doktorica, kolegica iz srednje, rekla mi je da me voze u bolnicu. Mogao sam hodati, ruke i noge su funkcionirale. Ušao sam u kola hitne s upitnikom – što mi je? Pomislio sam na moždani. O njemu znam ponešto, baka mi je imala moždani, ali bilo mi je čudno što nisam oduzet.

Stopostotni sam invalid

Tada sam imao 29 godina. Danas imam 35, živim u Slavonskom Brodu, 100-postotni sam invalid i život mi se te zimske večeri okrenuo naglavačke. Preživio sam dva moždana udara, bakterijski endokarditis, ugradnju mehaničkog zaliska. Prvi moždani udar doživio sam te večeri (hemoragijski), a drugi nekoliko tjedana poslije (teški ishemijski).

Kako je to doživjeti moždani udar u godinama kada biste trebali biti u naponu snage? Osjećaj je grozan, pogotovo gubitak kontrole nad tijelom. Zdravom i pokretnom čovjeku je strašno odjednom nekontrolirati govor i fiziološke potrebe. Opisao bih to kao gašenje ili resetiranje sustava. Bljeskovi, pa mrak (kod mene bez tunela). Osjetio sam strašnu slabost i strah.

Nisam bio svjestan što mi se događa te večeri. Kola hitne bila su totalno neudobna i drndava. Odvezli su me direktno u brodsku bolnicu, na neurologiju. Već je dobrano napadao snijeg. Primio me doktor Bojan, tad mislim specijalizant. “Sjedni, Vanja, prati pogledom moje ruke”. Sve sam naredbe obavljao, ali glas mi je stalno frfljao. Nakon pregleda rekli su mi da odmah idem na CT mozga.

Nisam mogao gutati

Na ulazu u prostoriju gdje snimaju CT, pogledao sam se u zrcalo. Izgledao sam kao da sam se potukao, cijela lijeva strana lica mi je visjela. “Ma nema šanse, odapet ću, a ni oporuku nisam napisao. Tek mi je 29 godina, pa zar još nije malo rano?”, pomislio sam. Nakon petnaestak minuta CT-a u prostoriju je ušla mama sretno rekavši: nije moždani.

Bit ću još živ, ja bih soka ili vode! Totalno sam dehidrirao od straha. Otišli su po ledeni čaj. Pohlepno sam nagnuo. Prvi, pokušaj, pa drugi. Ne mogu gutati, što se događa?!

Ostavit ćemo te večeras na promatranju, rekao mi je doktor Bojan. Na povratku u tu neurološku šok sobu, počeo sam jako štucati. Tada su donijeli sondu. Namazali su je kao s nekim vazelinom i počeli gurati u nos. Sonda je prošla kroz grlo do želuca. Onda stetoskop i opet injekcija. Upumpaju ti zrak u to kinesko sranje. Na stetoskopu su čuli da je zrak prdnuo u želucu. One silne jabuke s početka priče su me potjerale na pišanje. “Donijet ćemo ti gusku”, odmah su mi rekli. Tada sam upoznao gusku, a kasnije i patku. Tako je prošao 14. prosinca, prvi dan bolnice.

Dijagnoza tuberkoloznog meningitisa

Došao je sljedeći dan. Negdje oko 10 sati ujutro dolazi šef brodske infektologije. Odmah mi je rekao da sumnja na pravu dijagnozu, ali da će me premjestiti na zaraznu. Već tada sam se otežano kretao, pa su me po snijegu u invalidskim kolicima prevezli na zaraznu, u sobu br. 4. Moramo ti napraviti punkciju likvora, da potvrdimo dijagnozu. Čuo sam jedino da je likvor zamućen.

“Ti boluješ od tuberkoloznog meningitisa i promijenit ćemo ti terapiju. Tvoja tuberkuloza nije zarazna, ali liječenje će biti dugotrajno dok ti se moždane ovojnice ne oporave”, rekli su mi.

Sljedeće jutro je došla glavna sestra Marijana s novom terapijom, tuberkulostaticima koje sam povraćao svaki dan. Zaboravio sam napisati da nisam mogao gutati ni slinu. Pokraj mene je bio bubrežnjak, koji nema veze s bubrezima, limena posuda u koju pljuješ do mile volje.
U viziti sam se svako jutro kada bi došao šef infektologije morao mrštiti i kesiti, ali on mi nikada nije poslušao srce, a cijelo vrijeme je znao da sam kardiološki bolesnik i da sam 1989. operirao stenozu aorte. Nije me poslao ni logopedu za gutanje. Konstatacija je bila, manja faciopareza (paraliza lica).

Šok u ogledalu

Tata mi je svako jutro oko 6 donosio šatirana jaja. Samo sam ih liznuo, volio sam taj okus u ustima. Svaki dan je dolazila i supruga, pa bismo išli u šetnju po odjelu. Jednog dana dok smo šetali vrata lifta su se otvorila. U njemu je bilo veliko zrcalo. Kad sam vidio svoj odraz, hodajućeg skeleta sa surlom koja visi, zaprepastio sam se. Ali meni je bolje, još malo pa ću kući, tješio sam se. Svakog dana su mi te šetnje bile sve napornije, kao da idem na Mont Everest, a zapravo sam hodao 30 metara.

U bolnici sam posebno zapamtio strah u očima svoje osmogodišnje kćeri Hane. Bilo je i mene strah. Svaki tren s vlastitim djetetom pokušavaš upiti kao da je zadnji. Bio sam spreman na borbu zbog svojih cura, neprijatelj mi je, bio sam uvjeren, tuberkoloza. Bio sam opet u krivu.

U bolnici sam proslavio i Božić i novu godinu, samo su se cimeri mijenjali, a ja bih ostajao. U međuvremenu je moj liječnik otišao na skijanje, pa me preuzeo drugi. U to vrijeme sam opet postajao febrilan. Naime, prije prvog moždanog osim što sam gubio kilograme, bio sam i povremeno febrilan. No, ovaj doktor sad je tvrdio da ne treba mijenjati terapiju, da moje liječenje ide prema planu. U međuvremenu mi je liječnik s neurologije dao preporuku da odem na pregled internistu i na magnetsku rezonancu koja je zakazana za 26. siječnja.

Drugi moždani

Tog je jutra dan započeo kao i svaki drugi. Oko 6 sati čuo sam kucanje na prozoru. Bio je to moj tata koji mi je kao i svako jutro donio šato od jaja. I tada počinje moj pakao. Oko 7 sati je trebala doći hitna po mene, da me s mamom u pratnji vozi na Medikol. Tata je dosta kucao na prozor i primijetio da se ne dižem i otišao to reći mami. Supruga mi je poslala poruku da pita što se događa. Kasnije sam doznao da sam joj odgovorio praznom porukom.

Onda je uslijedilo ustajanje i moj pokušaj da dođem do šatoa. Sjeo sam na krevet, pokušao se dići a onda mrak, koji je trajao sekundu, dvije. Mrak kao da te netko ugasi. Taj mrak nije bio smrt već početak drugog moždanog. Dovukao sam se do kreveta i legao.

Tad dolazi moja mama i viče: Vanja, Vanja što se događa? “O čemu ona priča”, pomislio sam, ali ona je već otrčala po doktora. Tad opet dolazi moj doktor. Pokušao sam ustati, no počeo sam padati, a cimer je pritrčao da me pomogne držati. Tijelo mi otkazuje, samo sam pomislio. Doktor je, pak, zaključio: “On je razmažen, dajte mu apaurin”. Tada sam doslovno počeo umirati.

Agonija u kolima hitne pomoći

On me odlučio takvog poslati u Zagreb s mamom. Pred mene su stavili kolica, ne znam kako sam se dovukao do njih. Takvog me poslao na Medikol, s jednim apaurinom. Samo sam jednom upitao mamu što se događalo u kolima hitne. Pred Zagrebom sam ostao oduzet i počeo mokriti u gaće. Ustvari sam se pred očima vlastite mame gasio, gasio se moj život. Samo sam je ispitivao: “Hoću li ostati živ?”

Ni sam ne znam o čemu sam tad mislio, nisam ni bio svjestan da sam oduzet, kao ni da umirem. Tako smo došli do Medikola. Doduše, bio sam neproketan, ali nesvjestan toga. Na Medikolu su me stavili u kolica, već mi je tada bila oduzeta lijeva strana. Doslovno su me unijeli u prostoriju. Nakon toga slijede bljeskovi u sjećanju. Napravljen je MR i tu večer sam vraćen u brodsku bolnicu. Magnetska rezonanca je pokazala da je ono prvo bio blaži hemoragijski moždani udar, a upravo tad sam doživio teški ishemijski.

Pogrešno liječenje

Moždane udare dijagnosticirali su mi nakon mjesec i pol dana pogrešnog liječenja tuberkulostaticima u bolnici u Slavonskom Brodu, gdje su, a to sam kasnije doznao, nalazi na TBC bili negativni već 15. prosinca, na dan kada su mi odredili terapiju tuberkulostaticima. U Fran Mihaljeviću su mi isti dan ustanovili ispravnu dijagnozu pomoću vađenja hemokulture koja je bila pozitivna na streptokok (infektivni endokarditis).

Da su mi odmah postavili pravu dijagnozu danas bih bio zdrav čovjek s umjetnim zaliskom, samo da mi je izvađena hemokultura ili napravljen ultrazvuk srca kao primarno kardiološkom bolesniku.
Nakon svega, tužio sam bolnicu, utvrđena je pogreška u liječenju, a sada se vode vještačenja oko visine odštete.

Odlazak supruge

Supruga me ostavila. Svaki gubitak je težak, pa tako i supruge, koja mi je puno pomogla, ali svatko ima svoj put. Najteže od svega je biti sam i napušten, pogotovo kad si bolestan. Moji roditelji i prijatelji su od početka uz mene.

Mogu reći da sam imao sreće u nesreći i da sam sada dosta samostalan. Imao sam fizikalnu terapiju u kući tri puta tjedno. Prvi cilj bio mi je spustiti se i popesti na četvrti kat gdje živim. Uspio sam. Nakon toga krenuo sam pješke na fizikalnu terapiju s bivšom suprugom. Od 2010. do danas HZZO mi nijednom nije odobrio toplice. Nažalost, za sustav nisam akutan a sustav je naravno rob birokratskih pravilnika.

Što se tiče moga života, relativno sam se socijalizirao. Postoji naravno strah od odbijanja okoline, koji je uzrokovan mojom bolešću. U matičnoj bolnici su mi rekli da s obzirom na dijagnoze više neću moći gutati. S 30 godina to mi je bilo neprihvatljivo.

Najljepši osjećaj nositi kćer

Zahvaljujući upornosti logopedice Tamare Živković (KBC Rebro) nakon dvije godine negutanja danas mogu jesti sve. Ljudi pokraj mene trebaju ponekad uložiti malo i truda i volje da bi me mogli razumjeti; imao sam i traheotomiju zbog koje doslovno nisam mogao ništa govoriti.

Starija kći je jako teško ispočetka prihvaćala moju bolest. Mlađa, Tea, me i poznaje kao tatu s invaliditetom. Nevjerojatan uspjeh i najljepši osjećaj bio mi je nositi vlastitu kćer prvi put nakon njene četiri godine.

Zadajem si male ciljeve koji me vode naprijed. Prihvatio sam sebe i to je vrlo važno. Sretan sam jer sam dobio priliku za novi život i zato uživam u svakom danu. Pišem dnevnik bolesnika, urednik sam časopisa za invalide Zvjezdica, član sam šahovskog kluba invalida Kralj, šahovski sam sudac.

Žalim li za nečim? Vjerujte mi ne, jer život treba voljeti kakav jest. Jedino mi je žao što nikada neću doživjeti ispriku od liječnika koji je pogriješio.
 
(vtelegram.hr/uredio:nsp)

“Zatražite od liječnika koji daje djetetu cjepivo da potpiše izjavu da prihvaća kaznenu i materijalnu odgovornost za sve negativne posljedice cijepljenja. Vidjet ćete da, od liječnika do ministarstva, nitko neće smjeti potpisati izjavu. Prilikom nabavke cjepiva, proizvođači se odriču odgovornosti za negativne posljedice. Ako proizvođač nije odgovoran, tko je onda odgovoran? Odgovornost za živote naše djece je uvijek naša.”

Donosimo vam potresnu ispovijest liječnice dr. Slađane Velkov koja je davno shvatila nakaradnost iskvarenog medicinskog sustava i napustila ga, time se odrekavši ugleda i materijalne sigurnosti koja ide s titulom liječnice.

Dakle da krenemo…

Dr. Slađana Velkov je rođena u Skopju, odrasla je u Srbiji. Studirala je medicinu u Nišu i Skopju, gdje je i diplomirala. Radila je za Ujedinjene narode u Makedoniji, kao liječnik opće prakse na Hitnom odjelu u Vranju i u Kuvajtu kao liječnik i menadžer za razvoj medicine. Posljednjih nekoliko godina bavi se besplatnim obrazovanjem o samoizliječenju pravilnom ishranom i načinom života. Održala je preko stotinu predavanja, radio i TV gostovanja u Saudijskoj Arabiji, Indiji, Srbiji, Makedoniji, Kuvajtu, Španjolskoj, Bugarskoj i Australiji.

U nastavku vam donosimo potresnu ispovijest dr. Slađane Velkov u cijelosti:

“Dok sam radila kao liječnica u Kuvajtu, primjetila sam da pacijenti kojima prepišem neki lijek dolaze za nekoliko tjedana sa drugim simptomima – onima koji su bili navedeni kao negativno djelovanje tog lijeka. Kada bi dobili lijek za te nove simptome, vraćali su se s trećim simptomima – koji su bili posljedica tog drugog lijeka. Što su više lijekova koristili, bili su sve bolesniji.

Zapitala sam se da li je način liječenja koji mi liječnici primjenjujemo zaista ispravan i jedini? Da li je negdje na tom putu medicina zastranila i da li, umjesto da liječimo, nanosimo jos veću štetu bolesnim ljudima? Kada je moja svekrva primila cjepivo protiv gripe i ubrzo se razboljela i nažalost, umrla godinu i pol poslije primljenog cjepiva, krenula sam u istraživanje prirodnih načina liječenja i došla do zapanjujućih otkrića. Za moju svekrvu je, nažalost, bilo prekasno, ali ta saznanja su kompletno promijenila moje shvaćanje medicine.

Ova jednostavna i lako primjenljiva saznanja mnogim ljudima su pomogla da se izliječe od mnogih, čak i od takozvanih neizlječivih bolesti. Spomenula bih najprije lažnu epidemiju svinjske gripe. Dok su svi mediji objavljivali vijesti o navodnoj pandemiji i ministarstvo kupovalo ogroman broj cjepiva našim novcem, zahvaljujući austrijskoj novinarki Jane Burgermeister doznajemo da je u cjepivu protiv svinjske gripe u europskim laboratorijima otkriven – smrtonosni virus ptičje gripe. Posljedice cijepljenja ovim cjepivom su katastrofalne, sa mnogobrojnim smrtnim slučajevima i teškim oboljenjima, zbog čega je podignuta i optužnica protiv Svjetske zdravstvene organizacije i ostalih koji su bili umiješani u proklamiranje lažne pandemije.

Ta ista organizacija promovira i ostala cjepiva. Da li ćemo i dalje vjerovati nekom tko nas je pokušao prevariti, napasti ili ubiti? Odgovor je: ne. Povjerenje je izgubljeno!

Cijepljenje dovodi do sterilizacije i teških oboljenja

Bill Gates, javno, bez ustezanja, kaže da će pomoću cjepiva smanjiti broj ljudi za 15%, pa se na osnovu toga može donijeti zaključak da će u zemljama gdje je cijepljenje obavezno doći do smanjenja broja ljudi, sterilizacijom cjepivima kako i teškim oboljenjima uključujući i autizam.

Sve više male djece obolijeva od raka, šećerne bolesti, reumatoidnog artritisa, ulceroznog kolitisa, alergija, astme i mnogo drugih bolesti, a snažna veza između cjepiva i tih bolesti je sve očiglednija.

Farmaceutske kompanije zanima isključivo novac, a odriču se odgovornosti

Kompanije koje proizvode cjepiva ne interesira zdravlje ljudi već isključivo biznis. Ali, za nas to nije biznis već dragocjeno zdravlje naše djece i zato moramo preuzeti odgovornost. Odgovornost za zdravlje naše djece imamo isključivo mi roditelji a ne organizacije, bolnice i liječnici.

Zapanjujuća je činjenica da se proizvođač cjepiva odriče odgovornosti za sve moguće posljedice cjepiva! Kada se nečije dijete teško razboli ili izgubi život, koga će oštećeni tužiti ako se proizvođač odrekao odgovornosti? Kada kupimo hladnjak, kome ćemo se obratiti ako nam se pokvari, ako nemamo garanciju? Odgovornost je, na kraju, na liječniku koji daje cjepivo i on mora potpisati da garantira da se djetetu neće dogoditi ništa loše ukoliko primi cjepivo.

Zakon je na strani pacijenata

Po Ustavu Republike Hrvatske, članak 23, nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima, a znamo da cijepljenje spada u medicinski eksperiment jer ne postoji nijedna klinička studija koja potvrđuje efikasnost i sigurnost cjepiva.

Prema tome, prisiljavanje na cijepljenje je protuustavno. Također je protuustavno uvjetovanje cijepljenjem za upis u školu ili vrtić.

Hrvatska je potpisnica Međunarodne Klasifikacije Bolesti, Revizija 10, Knjiga 1, Član Z 28 – Točke 0 i 1, u kojoj piše: “Cijepljenje se može odbiti ne samo radi zdravstvenih razloga već i zbog osobnog i vjerskog uvjerenja.” Ova knjiga je objavljena od strane Svjetske Zdravstvene Organizacije a Republika Hrvatska je član SZO i prihvatila je obaveze koje proizlaze iz tog članstva.

Većina razvijenih europskih zemalja nema obavezno cijepljenje

Također, važno je napomenuti da cijepljenje nije svugdje obavezno, pa tako imamo europske zemlje u kojima cijepljenje nije obavezno: Njemačka, Nizozemska, Luksemburg, Velika Britanija, Danska, Irska, Grčka, Španjolska, Portugal, Austrija, Finska, Švedska, Norveška, Cipar, Estonija, Latvija, Litva, Švicarska. A europske zemlje u kojima je cijepljenje obavezno su: Srbija, Makedonija, BiH, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Rumunjska.

U zemljama od Slovenije, pa „naniže” prijeti se neupisivanjem u školu, kaznama i oduzimanjem djece zbog necijepljenja (što je zakonski neosnovano), dok ljude u zapadnoj Europi nitko ne prisiljava na to, iako se cjepiva veoma agresivno promiču.

Povijesni podaci govore o neučinkovitosti i besmislu cijepljenja

Imamo podatke, grafikone i studije mnogobrojnih vrhunskih svjetskih stručnjaka koji nedvojbeno pokazuju da cijepljenje nije iskorijenilo niti jednu bolest, već su se implementirale tek kada je više od 90 posto bolesti već bilo iskorijenjeno. Zarazne bolesti su iskorijenjene boljom higijenom, boljom ishranom, boljim uvjetima života, uvođenjem hladnjaka itd.

Povijesni podaci govore da su u epidemijama uglavnom obolijevali cijepljeni ljudi.

Pa tako između 1871. i 1872. imamo epidemiju malih boginja odmah poslije masovnog cijepljenja protiv malih boginja. Umrlo je 45 000 ljudi.

U Njemačkoj, između 1940. i 1945. izbija epidemija difterije poslije masovnog cijepljenja protiv difterije.

1972. u Gani, jedna od najgorih epidemija malih boginja među cijepljenom populacijom.

U Velikoj Britaniji između 1970. i 1990. preko 200 000 oboljelih od velikog kašlja kod djece koja su cijepljena protiv velikog kašlja.

U Indiji u 70-im godinama prošlog stoljeća, 260 000 slučajeva tuberkuloze među cijepljenom populacijom.

1977. godine, dr. Jonas Salk, koji je razvio prvo cjepivo protiv dječje paralize, svjedoči u kongresu zajedno sa kolegama da je masovno cijepljenje protiv dječje paralize odgovorno za većinu slučajeva dječje paralize u SAD-u od 1961. godine.

1979. godine je Švedska je zbog neefikasnosti cjepiva odustala od cijepljenja protiv velikog kašlja jer se veliki kašalj javljao upravo kod cijepljene populacije.

U Omanu je između 1988. i 1989. godine izbila epidemija dječje paralize među cijepljenom djecom.

1994-e godine, časopis New England Journal of Medicine objavljuje istraživanje da je preko 80% djece mlađe od 5 godina oboljelo od velikog kašlja iako su cijepljena.

1990. godine časopis Journal of the American Medical Association objavljuje članak u kome kaže da se masovna pojava malih boginja dešava u školama upravo među cijepljenom djecom.

Autizam povezan s cijepljenjem?

Poznato je da je broj autistične djece drastično povećan posljednjih nekoliko godina. Autizam se širi kao epidemija. Broj autistične djece se popeo sa 1: 10 000 (jedno dijete na 10.000 djece), što je bilo u 1980. godini – na 1: 50 (jedno dijete na 50) u 2013., što je katastrofalno. Podaci su sa područja SAD-a, međutim, ni europske statistike ne razlikuju se mnogo. Molim vas, pogledajte kratak video na Youtube-u: “Važno! Američki kongres o autizmu”, u kojem se razotkrivaju mnoge zakulisne radnje kada su cjepiva i zataškavanje istine o autizmu u pitanju (http://www.youtube.com/watch?v=RvcSktD9o3c)

Sve je više studija koje pokazuju da je uzrok autizma u cjepivima. Dr. Laura Hevitson i njene kolege napravile su studiju na primatima na Sveučilištu Pitsburg u Pensilvaniji (SAD). Primati su dobili standardna cjepiva u dozama koje odgovaraju njihovoj težini i uzrastu i cijepljeni majmuni su dobili autizam, za razliku od necijepljenih.

Talijanski sud je 2012. presudio u slučaju Valentino Boka da je autizam izazvan cjepivom. Vlada je isplatila 174.000E odštete, a stotine drugih slučajeva autizma čeka suđenje.

Prirodni imunitet i imunizacija su dvije potpuno različite stvari

Kada se cjepivo ubrizga u tijelo povećava se broj antitijela, jer se tijelo brani od napadača koji ulazi neprirodno u organizam. Ta antitijela napadaju organe primatelja svuda gdje se sadržaj cjepiva nađe. Kako moždano tkivo ima afinitet prema aluminiju i živi iz cjepiva, a ova dva elementa su veoma snažni neurotoksini i akumuliraju se u mozgu, antitijela će napadati upravo moždano tkivo.

Meningee su ovojnice mozga i kada dođe do upale ovojnica, to stanje zovemo meningitis. Kada živa prodre duboko u mozak i antitijela napadnu sam mozak, to stanje zovemo encefalitis. Meningitis može biti virusni, bakterijski ili, pak, neki toksini mogu izazvati upalu moždanih ovojnica. A to znači da svako cjepivo može izazvati meningitis i encefalitis, a blagi oblik upale mozga i moždanih ovojnica ima svako dijete koje primi bilo koje cjepivo. O tome detaljno govori profesor dr. Russel Blaylock, poznati američki dječji neurokirurg. Njegova predavanja možete naći na Youtube.

Pojava antitijela u krvi poslije ubrizgavanja cjepiva nema nikakve veze sa imunim odgovorom. Broj antitijela će biti povećan i ako ubrizgamo, recimo, neko ulje u mišić, jer to nije prirodan put prodora mikroba (ili neke druge materije) i tijelo automatski napada uljeza.

Cijepljenje se bazira na porastu broja antitijela, što nema nikakve veze sa imunitetom

Cijepljenje se bazira na porastu broja antitijela, što nema nikakve veze sa imunitetom. Imunizacija i imunitet su dvije različite stvari. Imunizacija je umjetna metoda kojom se na umjetni način ubacuju sintetički virusi stvoreni u laboratoriju, dok je imunitet imuni odgovor na prirodne mikrobe koji ulaze na prirodan način. Jedno nema veze sa drugim.

Pravi imuni odgovor nastaje kada neki mikrob ili bilo koja supstanca uđe u tijelo kroz dišni ili digestivni trakt, uši ili oči – što je prirodan put kojim unutrašnji organi dolaze u dodir sa vanjskom sredinom i gdje se u sluzokoži prepoznaju strana tijela i eliminiraju ili apsorbiraju. Imuni odgovor nije borba, već uspostavljanje ravnoteže eliminacijom – kašljem, stolicom, temperaturom ili – prihvaćanjem – ukoliko se radi o korisnoj supstanci.

Kada je cijepljenje u pitanju kažu da prisustvo antitijela znači da je tijelo zaštićeno, a kada se radi o sidi – kažu da prisustvo antitijela u krvi znači bolest. Ova očigledna kontradikcija dovodi čitav koncept cijepljenja i njegovih ciljeva u veliku sumnju.

Cijepljenje usmrtilo i osakatilo bezbroj djece

Očigledno se radi o potpuno netočnim srednjovjekovnim postulatima na kojima počiva cijepljenje – najopasnija medicinska praksa u povijesti klasične medicine, koja je usmrtila i osakatila bezbroj djece. Mnogi liječnici i naučnici smatraju da je najmanje 70 posto današnjih bolesti – posljedica cijepljenja.

Dječje bolesti su prirodne bolesti koje nas jačaju. Ja nisam cijepljena i preboljela sam sve dječje bolesti bez ikakvih problema. Cijepljena djeca su imala iste bolesti u isto vrijeme kad i ja. Ne treba da se branimo ni od čega, već da podignemo imunitet prijesnom hranom i Suncem, pa će nam svaka “bolest” biti tek blaga nelagodnost. U klasičnoj medicini stalno se “objavljuje rat”: govori se o bolestima, operacijama, prognozama… umjesto da se bavi zdravljem i prevencijom.

Sigurnost i efikasnost HPV cjepiva protiv raka grlića maternice, koja se tako uporno promiče – nisu dovoljno ispitane. HPV cjepivo sadrži genetski modificirane viruse, aluminij u dvostruko većoj dozi nego u drugim cjepivima, polisorbat 80 – konzervans koji u eksperimentima na miševima izaziva sterilitet kod ženskih i atrofiju testisa kod muških miševa (što je dokumentirano u medicinskoj literaturi). I sama dr. Diana Harper, koja je napravila HPV cjepivo, na konferenciji za cijepljenja u Virginiju u Americi izjavila je da je HPV cjepivo nedovoljno ispitano, da je veoma opasno i da nije efikasno.

Tisuće registriranih slučajeva negativnih posljedica cijepljenja

Od 2006. do 2013. godine registrirano je 30. 674 prijava slučajeva bolesti i smrti, od toga 140 smrtnih slučajeva, 963 trajna invaliditeta, 6.085 se nije oporavilo, 534 patološke promjene na PAP testu, 216 displazija grlića maternice (što je predmaligna promjena), 65 slučajeva raka grlića maternice… A pritom je poznato da se registrira tek mali postotak posljedica cijepljenja.Vaccine Adverse Events Reporting System VAERS prikuplja podatke o negativnim efektima HPV cjepiva iz svih zemalja svijeta. (izvor: sanevax.org)

Neke od posljedica su: smrt, paraliza, grčevi, neurološki poremećaji, moždani udar, nepravilnosti rada srca, prestanak rada bubrega, oštećenje i gubitak vida, autoimune bolesti, rak grlića maternice, genitalne bradavice, sterilnost, pobačaji, artritis, astma.

Indija je 2010. suspendirala klinička ispitivanja HPV cjepiva poslije smrti četiri djevojčice koje su primile cjepivo i podnesen je zahtjev za oduzimanje licence za to cjepivo.

Tražite od liječnika da potpiše prihvaćanje odgovornosti za posljedice cijepljenja

Zatražite od liječnika koji daje djetetu cjepivo da potpiše izjavu da prihvaća kaznenu i materijalnu odgovornost za sve negativne posljedice cijepljenja. Vidjet ćete da, od liječnika do ministarstva, nitko neće smjeti potpisati izjavu. Prilikom nabavke cjepiva, proizvođači se odriču odgovornosti za negativne posljedice. Ako proizvođač nije odgovoran, tko je onda odgovoran? Odgovornost za živote naše djece je uvijek naša.

Ovdje se radi o životu i smrti, i žrtve ovog cijepljenja same se organiziraju i angažiraju odvjetnike da zastupaju njihova prava i kreiraju političke grupe koje traže izmjene zakona i pooštravanje kontrole. Samo u Americi, desetak odvjetničkih tvrtki je specijalizirano da zastupa slučajeve oštećenih cijepljenjem. Preporučujem svima da se dobro informiraju prije nego donesu bilo kakvu odluku.

Brojna istraživanja dokazuju tvrdnje dr. Slađane Velkov

Sastav HPV cjepiva može se naći na poznatoj web stranici američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/downloads/appendices/B/excipient-table-2.pdf), a možete pročitati i o efektima jednog od sastojaka, polisorbata 80 na reproduktivne organe miševa (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/8473002?dopt=Abstract).

Smrtnost djece od polivalentnih cjepiva je veća za 50%! Podaci američke državne agencijeVaccine Adverse Events Reporting System (VAERS – Sistem izvještavanja o neželjenim posljedicama cijepljenja), govore da je 145.000 djece umrlo tokom 20 godina – kao posljedica upravo tih kombiniranih cjepiva.

Načelnik pedijatrije dr. Jacob Puliyel (St. Stephens Hospital, New Delhi, Indija), je u znanstvenom časopisu Indian Journal of Medical Ethics (IJME) optužio SZO (Svjetsku zdravstvenu organizaciju) da promovira petovalentna cjepiva tvrdeći netočno da nema negativnih efekata od ovih cjepiva što je po dr. Puliyel-u upravo suprotno činjenicama. Zbog prevelike smrtnosti i neželjenih reakcija od polivalentnih cjepiva u Pakistanu, Vijetnamu, Šri Lanki i Butanu, cijepljenje ovim cjepivima je zabranjeno. Dati jedno ovakvo cjepivo bebi od tri kilograma je približno dati 30 cjepiva odraslom čovjeku od 80 kilograma!

“Svako pojedinačno cjepivo je napad, polivalentna cjepiva su više napada u isto vrijeme. Pucate u vaše dijete uzijem umesto revolverom!” Dr. Rebecca Carley

U studiji objavljenoj u časopisu Human & Experimental Toxicology, čiji su autori dr. Gary Goldman i Neil Z. Miller, navodi se da je postotak umrle i teško oštećene djece veći u slučajevima kada dijete dobije više cjepiva odjednom.”
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Časna sestra Ljubica Kovač iz Posušja uspjela je stati na put smrtonosnoj bakteriji E. Coli.

Sve što je potrebno je da pomiješajte korijen peršina, limun s korom, med i maslinovo ulje.

Ova bakterija može izazvati infekcije gastrointestinalnog i urogenitalnog trakta, sepsu, meningitis i upalu pluća.

Escherichia coli je gram-negativna bakterija, čije su prirodno stanište crijeva čovjeka i životinja. Predstavlja dio crijevne flore i neophodna je za proces varenja i sinteze nekih supstaci, primjerice vitamina K i razgradnju laktoze.

Ova bakterija je i pokazatelj zagađenosti vode fekalijama i jedan je od najčešćih uzroka bakterijskih infekcija čovjeka. Za revolucionarni proizvod, za kojeg se sastojci mogu naći gotovo u svakoj trgovini, navodno se već odavno zna u nekim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

RECEPT

250 grama korijena peršina
250 grama limuna s korom
200 grama meda
2 dl maslinova ulja

Sve to pomiješajte I po jednu veliku žlicu prije doručka i večere.

Nakon što potrošite jednu dozu, napravite testove kod liječnika, jer ako ima još bakterija ponovite sa još jednom dozom. U većini slučajeva bila je potrebna samo jedna doza za ozdravljenje.

Escherichia coli

Escherichia coli (skraćeno E. coli), koju je otkrio pedijatar i bakteriolog Theodor Escherich, jedna je od glavnih vrsta bakterija koje žive u donjem dijelu probavnog trakta sisavaca. Nužne su za pravilnu probavu hrane te sudjeluju u radu crijevne flore. Njezina je prisutnost u podzemnim vodama obično indikator fekalne zaraze.

Svrstava se u skupinu Enterobacteriaceae te se često koristi kao modelni organizam za bakterije općenito. Korijenska riječ koju nalazimo u znanstvenom nazivu te porodice, “entero-”, odnosi se na crijevo, pa je često u istom značenju kao i “feces”. Boja se po Gramu, i to gram-negativno. Ima oblik bacila.

Broj jedinki bakterije E. coli se u prosječnom dnevnom fecesu čovjeka kreće između 100 milijardi i 10 bilijuna. Svi različiti podtipovi fekalnih bakterija s oznakom coli i sve slične bakterije koje žive u tlu (ili biljnoj truleži, od kojih je najpoznatija skupina Enterobacter aerogenes), okupljeni su u “coliformnu skupinu”.

Tehnički se koliformi definiraju kao aerobne i neobavezno anaerobne, nesporogene, gram-negativne, štapićaste bakterije koje fermentiraju laktozu i pritom kroz 48 sati pri 35°C stvaraju plinski produkt. U tijelu se taj plin otpušta kao flatus. Stanice E. coli su izdužene, duljine 1-2 µm i promjera 0.1-0.5 µm.

Na području gospodarenja otpadnim vodama se E. coli vrlo rano pokazala kao odličan “indikator” razine onečišćenja vode, tj. količine fekalne tvari čovjeka koja se u njoj nalazi, mjereno prema coliformnom indeksu. E. coli se u toj tehnologiji koristi zato što u ljudskom fecesu ima puno više coliforma od patogena, a E. coli obično nema štetnog utjecaja, pa laboranti koji s njom rade nisu ni u kakvoj izravnoj opasnosti. Međutim, ponekad upotreba E. coli u svrhu indikatora fekalne zaraze može biti pogrešna jer se u jednim sredinama E. coli razmnožava brže nego u drugima, kao primjerice u optoku tvornice papira.
 
(prirodni-lijek.com,wikipedia.org/uredio:nsp)

To je možda jedna od najstarijih zavjera: Vaša vlada provodi širok spektar eksperimentalnih istraživanja na različitoj populaciji bez njihova znanja, a kamoli dozvole – istraživanja s kojima dolaze posljedice po zdravlje

Sa svoje strane, NSP redovito izviještava o pojavama poznatima kao Chemtrails, tragovi nalik na duguljaste oblake koji ostavljaju posebni zrakoplovi – tragovi koji su prepuni teških metala i toksina poput aluminija, barija i stroncija.

Drugi su odbacili to kao apsurdno, unatoč nekim regionalnim ispitivanjima od strane neovisnih laboratorija – i drugim inicijativama pod pokroviteljstvom Vlade, kao što je ono Ratnog zrakoplovstva 1990 inicijative za kontrolu vremena putem modifikacije do 2025., što bi se moglo ostvariti kroz “zasijavanje oblaka”, koji je već danas komercijalni pothvat, piše poznati businessinsider.com.

Pa, u što god vi vjerujete, novo izvješće otkriva da američka vlada zapravo provodi biološko i kemijsku eksperimentiranje na nekim od svojih građana.

Nema odgovornosti

Kao što je izvijestio Sputnik News, eksperimentiranje ovakve vrste je predvodila američke vojske, nedugo nakon Drugog svjetskog rata:

Samo nekoliko godina nakon što je Amerika potpisala Kodeks u Nürnbergu, američka vojska je provodila tajni eksperiment biooružja u gradu San Franciscu, bez znanja naroda. Cijeli grad je zaražen, a jedna osoba je umrla. Ali to nije bio jedini primjer. Bilo je najmanje 239 dokumentiranih slučajeva.

U izvješću je navedeno da je u San Franciscu, oko 1950. godine, američka vojska razasula jednu vrstu magle kao biološko oružje koja se ulegla u zaljev San Francisco.

San Francisco Chronicle je izvijestio u listopadu 2004. godine, da vojska provodi tajno testiranje koje je uključivalo Serratia-u, bakteriju za koju se u ono vrijeme nije vjerovalo da uzrokuje bolest. Znanost je bila u krivu.

Izvještaj ide dalje:

Vojska je koristila bakteriju Serratia za testiranje da li su neprijateljska sredstva mogla lansirati napad sredstvima biološkog ratovanja na lučki grad kao što je San Francisco s mjesta udaljenog kilometrima od obale.

Šest dana krajem rujna 1950. mali vojni brod u blizini San Francisca raspršuje ogroman oblak Serratia bakterija u zrak, a vrijeme je tada pogodovalo raspršivanju.

Zatim je vojska otišla u potragu da bi saznala gdje je oblak sletio. Serratia je poznata po stvaranju svijetlo crvene kolonije kada padnu na tlo ili vodu – medije koji su zapravo idealni za eksperimente bio-ratovanja.

Naknadno ispitivanja od strane vojnih istraživača pokazali da je bakterijski oblak izložio stotine tisuća ljudi duž širokog područja zaljeva preko mjesta poput Albany, Sausalito, Berkeley, Oaklandu i naravno, San Francisco, prema dokumentima koji su na kraju obznanjeni.

Povijest smrti, bolesti

U danima i tjednima nakon prskanja, 11 ljudi došlo sa infekcijama koje su bile izuzetno teške za liječenje na starom Sveučilišta Stanford Hospital u San Franciscu.

Do studenog, jedan od tih bolesnika je umro, oporavljajući se od operacije prostate, Edward Nevin, 75, umirovljeni radnik Pacific Gas & Electric Co, je podlegao bakteriji Serratia koja je napala njegove srčane zaliske.

Ne znajući što se događa, epidemija je bila vrlo neobična da su ju neki liječnici sa Stanforda napisali kao rad za objavljivanje u medicinskim časopisima.

Godine 1976., izvjestitelj San Francisco Chronicle, koji je istraživao izbijanje epidemije, nije našao dokaze da je vojska obavijestila autoritet javnog zdravstva.

Dr. Lee Riley, profesor zaraznih bolesti na sveučilištu UC Berkeley, rekao je u 2004. da je test čiji je bio cilj raspršiti bakterije pomoću oblaka iznad San Francisca, možda odgovoran za infekcije srčanih zalistaka, koje su postale sve češće nakon vojnog eksperimenta, kao i kao ozbiljne infekcije među intravenoznim korisnicima droga u 60 i 70-ih godina.

Zatim, u 2001, bakterija Serratia je također bila iza broja slučajeva pacijenata koji su razvili bolni, teško liječivi oblik meningitisa. U toj epidemiji jedna osoba, 47-godišnji George Stahl, umro je dan nakon što je dobio injekciju Serraia zaraženog kortizona, za njegovu bol u leđima.

Nitko nikada bio pozvan na odgovornost, na znanje javnosti, za eksperiment koji je otišao krivim putem.
 
(uredio i preveo: nsp)

Ispijanje vode odmah nakon buđenja je popularan ritual u Japanu. Znanstvenici se slažu da je vrlo korisna za naše zdravlje

Za naše čitatelje objavljujemo opis korištenja vode, navodi healthyfoodhouse.com

Za liječenje raznih vrsta oboljenja, pronađeno je da je pitka voda vrlo uspješna u japanskom medicinskom društvu kao tretman za brojne bolesti uključujući: epilepsiju, bronhitis astmu, proljev, povraćanje, oboljenje bubrega, dijabetes, menstrualni poremećaji, meningitis, artritis, glavobolja, srčana aritmija, sve bolesti očiju, pretilost.

TRETMAN:

1. Pijte 4 x 160 ml vode odmah nakon buđenja, čak i prije pranja zubi.
2. Nakon toga možete oprati zube, ali još uvijek ne jedite ništa 45 minuta.
3. Nakon 45 minuta možete normalno jesti.
4. 2 sata nakon doručka, ručka i večere ne pijte i ne jedite ništa.
5. Oni koji nisu mogli od bolesti ili starosti piti 4 čaše vode, mogu postupno povećavati sadržaj malo po malo, svaki dan.
6. Ljudi koji prakticiraju ovu rutinu mogu izliječiti gore navedene bolesti i uživati ​​u zdravom životu.

U nastavku ćemo opisati dnevnu rutinu koju je potrebno prakticirati za liječenje određenih vrsta bolesti:

1. Želudac – 10 dana

2. Visok krvni tlak – 30 dana

3. Zatvor – 10 dana

4. Dijabetes – 30 dana

Pacijenti s artritisom trebaji prakticirati ovaj tretman samo 3 dana prvog tjedna, a onda nastaviti svakodnevno već od sljedećeg tjedna.

Ova metoda liječenja nema nuspojava, međutim, na početku liječenja možda će vas tjerati da mokrite nekoliko puta.

Za nas je bolje ako nastavimo s ovom procedurom kao dio svakodnevne rutine.

Pijte vodu i ostanite zdravi i aktivni.
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)