Iranska mornarica uskoro će poslati vojnu silu prema Latinskoj Americi i Meksičkom zaljevu, izjavio je novo-imenovani pomorski zapovjednik Irana

Taj potez će biti demonstracija sposobnosti zemlje za projekt vojne moći daleko od njihove obale.

U svojoj prvoj konferenciji za novinare u Teheranu od svojeg imenovanja, zapovjednik IRM-e kontraadmiral Hossein Khanzadi je rekao da će iranske pomorske snage prijeći Atlantik i zaustaviti se u prijateljskim zemljama Južne Amerike u Meksičkom zaljevu, izvijestili su lokalni mediji u srijedu.

„Naša flota ratnih brodova će biti poslana u Atlantski ocean u skoroj budućnosti te će posjetiti prijateljske države u Južnoj Americi i Meksičkom zaljevu” – izvijestila je novinska agencija Fars.

Ranije ovog mjeseca, bivši zapovijednik ratne mornarice mornarice, a sada zamjenik zapovjednika iranske vojske kontraadmiral Habibollah Sayyari je rekao da će to bio ključni cilj za iransku mornaricu koja će moći projicirati svoju moć daleko od obala Irana.

„Plovidba u otvorenim vodama između Europe i Amerike trebala bi biti cilj naše mornarice, koji će se realizirati u bliskoj budućnosti”, izjavio je Sayyari.

Khanzadi je također najavio planove za revitalizaciju iranske mornarice sa novim plovilima i helikopterima, kao i nove flote brodova i podmornica koji će biti predstavljeni narednih godinu dana. Khanzadi je dodao da će se nova korveta za lansiranje raketa Peykan klase Separ pridružiti kaspijskoj floti zemlje sljedećeg tjedna, i također da postoje planovi za mornaricu da izgradi zračnu luku u južnom lučkom gradu Jask.

U 2014. godini Iran je najavio slanje svoje ratne mornarice u Meksički zaljev, koji se nalazi između istočne obale Meksika i južnih američkih država Teksas, Florida i Louisiana. Namjera je bila da se izvrši protest prema stalnoj američkoj prisutnosti u Perzijskom zaljevu koja je dovodila do povremenih sukoba.

U srpnju su američki nosač aviona klase Nimitz i drugi ratni brod ispalili pucnjeve upozorenja prema brodovima islamskog Korpusa revolucionarne garde (IRGC), koje je IRGC opisao kao „provokativan i neprofesionalni čin” , prije nego su napustili to mjesto.

Nekoliko dana ranije američko plovilo USS „hunderbolt” je ispalilo nekoliko hitaca upozorenja iz teških strojnica u odgovoru „provokativne akcije” iranske mornarice, prema dužnosnicima Pentagona, no Iran tvrdi da je američki brod krenuo prema iranskom ratnom brodu i ispalio dva hica u pokušaju zastrašivanja posade.

Prema listu “Tasnim News”, Iran inzistira svoje pomorsko prisustvo u međunarodnim vodama čisto radi demonstracije svoje moći i širenja poruke mira i prijateljstva.

Pogledajte kakva je panika nastala 2014. godine kada su najavljivali prvi puta ulazak iranskih ratntih brodova u Atlanski ocean:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Cijene nafte 2015. je u padu! Stručnjaci predviđaju da će se potražnja ipak povećati nakon prošlogodišnjih padova, a analitičari upozoravaju na vjerojatno smanjenje proizvodnje u Meksičkom zaljevu, u Sjevernom moru i Brazilu, jer naftne kompanije namjeravaju smanjiti rashode

Cijena nafte raste i unatoč strahovima smanjene potražnje u Kini i štrajkovima u rafinerijama u SAD-u. Prema pisanju Reutersa, utorak će biti treći dan štrajka u nekim američkim rafinerijama čiji je kapacitet 10% ukupnih rafinerijskih kapaciteta u zemlji. Ranije su analitičari sumnjli stabilnost potražnje za naftom u Kini zbog najavljivanja pada industrijskih aktivnosti u zemlji u siječnju, no kap koja je prelila čašu na tržištima je ipak stalno smanjenje broja bušotina u Sjedinjenim Državama, a analitičari sumnjaju da će oporavak potrajati jer američke zalihe i dalje znatno premašuju tražnju.

Cijene nafte su padale od lipnja prošle godine, kada su se kretale iznad 100 dolara za barel, izgubile preko 50 odsto vrednosti, a sve je posljedica prekomjernih globalnih rezervi uzrokovanih snažnom proizvodnjom nafte iz škriljaca u SAD-u. Analitičari su od samog pada cijena nafte tvrdili da će njihov kolaps u prvom redu natjerati američke kompanije da smanje proizvodnju, što su one na kraju i učinile. Nakon ranije zatvorenih bušotina i obustavljenih istraživačkih projekata, broj naftnih bušotina u SAD-u je samo u nedelju pao za rekordne 94 bušotine, čime je ukupno, prema podacima kompanije Baker Hughes, zatvoreno 1 223 bušotine, što bi na duži rok moglo značiti značajno smanjenje proizvodnje.

SAD od početka krize 2008. ne žele saudijsku naftu

Zbog krize koja je buknula 2008. američke kompanije, ne samo da su reaktivirale stare naftne bušotine, nego su, kako piše New Eastern Outlook, za unutarnju potražnju pokrenule proces proizvodnje plina iz škriljca (Shale gas). Cijena tog plina je u Sjevernoj Americi s 13 dolara za milion britanskih toplinskih jedinica ( British Thermal Units/BTU), koliko je koštao 2008., u prosincu 2013. pala na 4,29 dolara po milionu BTU. Uz relativno jefitnu energiju koju proizvode sami, Amerikanci smanjuju ovisnost o nafti s Bliskog Istoga, posebice saudijskoj. Ova relativno nova tehnlogija je dovela do toga da Washington popušta pritisak na Bliski istok, ali to nije odgovaralo jedino Saudijcima, koji su i dalje računali na američkog saveznika u sučeljavanju s Iranom.

U to je vrijeme Američka Nacionalna agencija za energiju navodila „kako do 2020., a u najgorem slučaju do 2030. želi zemlju učiniti energetski neovisnom i tada bi, prema nekim prognozama, Sjedinjene Države čak mogle postati izvoznik energenata na svjetskom tržištu“. Naravno sve ovisi i o razvoju tehnologije i razni eksploatacije škriljca, oko čega između kompanija i udruga za zaštitu okoliša postoji mnogo neslaganja i prijepora. Američke kompanije su potom uložile milijarde dolara u projekte dobivanja nafte iz škriljevca, što je dodatno povećalo unutarnju proizvodnju energenata, ali istovremeno snizilo cijenu na svjetskom tržištu.

Obama sada pokušava spasiti situaciju tako što je potpisao zakon o ograničenju emisije metana i prisilio energetske kompanije na dodatno smanjenje proizvodnje, čime je u SAD-u uzrokovao ono što je priželjkivao Rusiji, Iranu, Venezueli i drugim izvoznicima – „neprijateljima demokracije“, a to su socijalni nemiri i rat vlade s energetskim kompanijama.( SAD i “bumerang efekt” sankcija)

Između iluzije i stvarnosti – plin iz škriljca i američke plinske bajke Kijevu

Ukrajinska kriza i zaoštravanje odnosa u prvom redu Washingtona, tek potom u izvjesnoj mjeri i Bruxellesa na jednoj strani i Rusije na drugoj su na sklizak teren naišli kada se dotaklo pitanje gospodarske suradnje i neraskidivih veza Europe i Ruske Federacije u energetskom sektoru. Bez obzira što gotovo cijela Europa ovisi o ruskim energentima, američki predsjednik Barack Obama je bio uporan u nametanju gospodarskih sankcija Rusiji, koje su na kraju u velikoj mjeri prihvatili i europski čelnici.

Međutim, njemačka kancelarka Angela Merkel i najviše lideri nekih istočnoeuropskih zemalja su uvidjeli da su tako radikalni potezi kao što je uvođenje sankcija Gazpromu, o kojem ovisi energetska sigurnost Europe, ravni samoubojstvu. Tada je američka administracija vršila pritisak na Bruxelles i „predlagala “da se što prije otklone prepreke za uvoz američkog plina i u najkraćem mogućem roku postigne sporazum o slobodnoj trgovini između Sjedinjenih Država i Europske unije” (TTIP), te da se na taj način “Putinu oduzme najjače oružje: profit od prodaje nafte i plina”. Sada Grčka najavljuje da će po pitanju TTIP-a uložiti veto i minirati tajne pregovore, što znači da, barem srednjoročno, Europa neće biti tržište za američki ukapljeni plin.

“Kada postignemo trgovinski sporazum, Sjedinjene Države će lakše dobivati izvozne dozvole za projekte u dostavi prirodnog ukapljenog plina Europi i sve će ići puno lakše, što je naprosto nužno u današnjem geopolitičkom okruženju”, 26. ožujka 2014. na konferenciji za novinare u Bruxellesu je izjavio Barack Obama, čime je htio minirati energetsku suradnju europskih zemalja s Rusijom. “Mislim da je za Europu korisno da razvija vlastite energetske resurse, a Sjedinjene Države će Europskoj uniji moći isporučiti ostatak energenata. Istina je da baš kao što ne postoji jednostavan, besplatan način da se obranimo, nema savršenih, slobodnih, idealnih i jeftinih izvora energije.

Svaki mogući izvor energije ima neugodnosti ili mane, i mislim da mi i Europa, u svjetlu onoga što se dogodilo, zajednički moramo ispitati našu energetsku politiku i pronaći način kako što brže postići energetsku neovisnost. Sjedinjene Države su kao izvor energije jedna od mogućnosti i mi imamo nevjerojatne resurse”, izjavljuje Barack Obama i pri tom je mislio na izvoz američkog plina dobivenog procesom drobljenja škriljca, tzv. “shale gas”.

Reuters navodi kako je američki predsjednik pod razvojem europskih resursa mislio i na nuklearnu energiju, kao i plin iz škriljca, čija je proizvodnja zbog enormnog zagađenja podzemnih voda i zraka trenutno zabranjena u Francuskoj i Bugarskoj, dok su se u zemljama poput Britanije i Poljske održali veliki prosvjedi čak i protiv eksperimentalnog procesa proizvodnje.

Osim što američki predsjednik zbog “geopolitičke situacije i zajedničke obrane” Bruxelles praktično prisiljava da prekrši ekološke standarde koje je sam postavio, ono što posebno brine je žurba Washingtona kojom se Europa želi uvući u Sporazum o slobodnoj trgovini s Amerikom, koji bi po mnogima pogodovao isključivo američkom gospodarstvu, a Europi nanio nepopravljivu štetu. Iako visoki dužnosnici vole naglašavati kako će TTIP “donijeti nekoliko stotina tisuća radnih mjesta s obje strane Atlantika”, američki ekonomist i analitičar Dean Baker tvrdi kako sporazum kojeg Barack Obama zbog ukrajinske krize nameće kao spasonosno rješenje “nema nikakve veze sa slobodnom trgovinom”.

Iako Washington od početka ukrajinske krize koristi sve raspoloživo oružje protiv Moskve, kada je postalo jasno da će sankcije protiv Rusije jednako pogoditi i Sjedinjene Države i Europsku uniju, zapadni lideri su počeli razmatrati i druge oblike “kažnjavanja” Rusije, uključujući i rušenje vrijednosti energenata na tržištu. Obama je davao obećanja“ kako će započeti opskrbu Europe energentima direktno iz Amerike“, što su mnogi protumačili “energetskim ratom protiv Rusije” i istoga dana kada je američki predsjednik držao govor u Bruxellesu, američko Povjerenstvo za inozemne poslove je održalo sastanak o “Geopolitičkom potencijalu američkog energetskog procvata” (The Geopolitical Potential of the U.S. Energy Boom).

Na sjednici koja je trajala puna dva sata razmatralo se o mogućim načinima proizvodnje energije i povećanju proizvodnih kapaciteta u Sjedinjenim Državama koji bi mogli biti iskorišteni u sukobu s Rusijom.

Kongresmeni su pregovarali o mogućnosti ukidanja ograničenja na izvoz američkih energenata, čime bi se smanjio utjecaj Rusije u Istočnoj Europi, što Washington otvoreno naziva “ruskom agresijom koja je geopolitička prijetnja svjetskom miru”, iako nije jasno prijeti li Moskva Mađarskoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Srbiji, Češkoj, pa čak i vječno neprijateljski raspoloženim zemljama Poljskoj, Litvi i drugima, ili se američki kongresmeni boje smanjivanja utjecaja njihove zemlje u tom dijelu Europe? Republikanac Ed Royce, predsjedavajući Povjerenstva za inozemne poslove, inače vatreni zagovornik uvođenja sankcija Rusiji, otvoreno je izjavio “kako europska ovisnost o ruskim energentima paralizira američku politiku u Ukrajini”.

Utjecaj Sjedinjenih Država i autoritet američkog predsjednika su na globalnoj razini umanjeni i prema mišljenju Eda Roycea je jedini način da se situacija ponovo okrene u njihovu korist slabljenje utjecaja Rusije, što znači da se treba raditi na spuštanju cijena energenata i “protjerivanju” ruskih kompanija s njihovih tradicionalnih tržišta.

“Jednostavno rečeno, američka proizvodnja energenata će istovremeno poduprijeti i našu ekonomiju i našu nacionalnu sigurnost. Sjedinjene Države bi smanjenjem uvoza energenata iz zemalja članica kartela OPEC u okolnostima političkih ili sigurnosnih prepreka za našu opskrbu energentima bile manje ranjive. Povećanje izvoza bi dovelo do jačanja našeg geopolitičkog utjecaja, a umanjilo utjecaj i važnost Rusije i drugih zemalja”, rekao je kongresmen Ed Royce.

Jasno je da je ukrajinska kriza događaj koji je primorao Sjedinjene Države na razradu nove strategije, a ujedinjenje Krima s Rusijom je na kraju bio razlog da se i otvoreno objavi energetski rat Moskvi.

Američki parlament je 2007. usvojio zakon o energetskoj neovisnosti kao sigurnosnom pitanju (Energy Independence and Security Act). Tim se zakonom definira energetska politika Sjedinjenih Država prema Moskvi i u odnosu na njen utjecaj na tržišta poput Ukrajine ili Gruzije, a ključni dio dokumenta je ograničavanje utjecaja Rusije u te dvije susjedne zemlje. Dakle sve ovo što se događa, ne događa se slučajno i isto kao što se Vladimir Putin dugi niz godina pripremao za konačno zauzimanje jasnog i nedvosmislenog stava, jednako tako su u Washingtonu neprestano radili na pokušajima da ograniče diplomatske i gospodarske aktivnosti Rusije. Sve što se događalo i događa se trenutno samo je epilog te dugogodišnje geostrateške i geopolitičke utakmice. Američki zakon iz 2007. predviđa razne scenarije i definira različite akcije protiv Moskve, čak i gospodarske sankcije i embargo na izvoz ruske nafte i plina na europska tržišta.

Washington je godinama tražio priliku za provođenje ovih mjera i od ukrajinskog proglašenja neovisnosti 1991. je američka vlada potrošila 5 milijardi dolara kako bi tu zemlju odvojila iz ruske interesne sfere. Aktualna situacija govori da je Americi to na kraju djelomično i uspjelo, ali su ti novci potrošeni na destabilizaciju Ukrajine, uništenje njenog ekonomskog potencijala i svih raspoloživih resursa, a prije svega ljudskih, koji ginu u suludom i bratoubilačkom ratu u Donbasu. Washington i Bruxelles učvršćuju svoju poziciju na zapadu Ukrajine, ali je zbog nebrige prevratničke vlade u Kijevu i predsjednika Poroshenka budućnost te zemlje krajnje neizvjesna.

U Washingtonu su još tijekom izrade dokumenta kojim se želi spriječiti “prodor Rusije na zapad” bili svjesni plinovoda ukupne dužine 40 000 km koji prelaze preko ukrajinskog teritorija. Presijecanjem tog plinovoda Europa bi ostala bez opskrbe energentima. Već dugi niz godina se razmatrala mogućnost smanjenja ovisnosti Europe o vanjskim dobavljačima energenata, ali europske kompanije i distributeri danas još uvijek uvoze preko polovine svojih potreba. Prema izračunu Europske komisije će sve do 2050. udio plina u europskim potrebama za energentima iznositi 25%, a do 2030. će Europa potrošiti 500 milijardi eura za uvoz energenata.

Rusija je vodeći europski opskrbljivač energentima i od 2011. za sobom ostavlja Norvešku, Alžir i druge zemlje. Litva, Latvija, Estonija, Češka, Slovačka i Bugarska gotovo 100% ovise o ruskom plinu. Njemačka koja već godinama pokušava umanjiti svoju energetsku ovisnost, još uvijek iz Rusije uvozi oko 35% svojih potreba . Postoji alternativa, a tu se misli na SAD, Katar i Iran. Američki uvoz u Europu je još uvijek daleka budućnost i, bez obzira na Obamina velika obećanja, ne može nadomjestiti trenutne potrebe.

Američki plin dobiven od škriljca nije od prevelikog značaja za Europu. Istina je da je zbog tog procesa proizvodnje Washington smanjio uvoz ugljena iz Europe i ove godine bi Njemačka trebala zatvoriti plinske elektrane sa kapacitetom od 10 GW i pustiti u pogon elektrane na ugljen s kapacitetom do 7 GW. Dakle, bez obzira na deklarativna opredjeljenja za „zelenu“ energiju iz obnovljIvih izvora, Njemačka i dalje zadržava proizvodnju fosilnih goriva na gotovo istoj razini, a ove izrazito blage zime, kako izvještava agencija AGEB, Njemačka je smanjila udio fosilnih goriva u proizvodnji električne energije u ukupnom energetskom miksu s 81,9% u 2013. na 80,8% 2014. godine, što znači minimalan pomak „nabolje“.

Uvoz američkog plina bi uzrokovao i znatne financijske gubitke. Trenutno ne postoji infrastruktura za uvoz prekomorskim rutama. Na primjer, Njemačka nema luke koje bi mogle primati ukapljeni plin i upitno je hoće li Nijemci potrošiti 5 milijardi dolara na terminale, a sve kako vi zadovoljili američke geostrateške ciljeve?

Čak i kada bi se ovog trenutka započela gradnja, opskrba bi mogla početi tek za 5 ili 6 godina. Ukoliko bi američke kompanije i dobile licence, kapacitet opskrbe od 60-70 milijardi kubnih metara plina bi se postigao tek 2020. godine. 2013. je ukupna potražnja Europe je bila 10 puta veća, a na ruske energente je otpadalo oko 30% ukupnog uvoza i 10% plina koji bi dolazio iz Sjedinjenih Država definitivno neće riješiti problem.

Mogao bi se izgraditi novi plinovod od Irana do Europe, ali je potpuno besmisleno govoriti o Iranu kao opskrbljivaču dok se konačno ne riješi pitanje sankcija, a da ne govorimo o uspjesima Moskve u jačanju strateškog partnerstva s Iranom i to u svim sektorima: kulturi, vanjskoj politici, gospodarstvu, nuklearnoj energiji i opskrbi oružjem. Dakle, čak i pod pretpostavkom da Iranu ovog trenutka dobije sve potrebne dozvole, taj plan bi bio neprovediv u djelo. Sve dok je Europa američki saveznik u energetskom ratu protiv Rusije, izgleda da ne postoji mogućnost za suradnju Bruxellesa i Teherana.

Iranski ministar za naftu, Bijan Namdar Zanganeh, bivšoj europskoj povjerenici za vanjske poslove Catherine Ashton je tijekom njenog posjeta Iranu rekao “kako postoje tri uvjeta za izvoz plina u Europu: ukidanje gospodarskih sankcija Iranu, osiguravanje sredstava za izgradnju plinovoda i pravo Teherana na sporazum s Rusijom o politici cijena”, što je za Bruxelles neprihvatljivo. Osim toga, treba podsjetiti da iranske vjerske vođe nisu nimalo dobro primili “sporedne aktivnosti” Catherine Ashton, koja je posjet Teheranu i razgovore o iranskom nuklearnom programu iskoristila kako bi držala govore u kojima je branila iranske disidente i sastajala se s aktivisticama iz prozapadnih udruga za ženska prava koje redovno “demokratsku Europu i Sjedinjene Države izvještavaju o teškom kršenju prava žena u Iranu”.

Europska povjerenica svoje namjere i aktivnosti van službenog dijela posjete uopće nije navela u svom protokolu, čime je prilično neugodno iznenadila svoje domaćine, tim više što je i pored izvješća IAEA-e i pozitivnog pristupa iranskih lidera izjavila “kako nema nikakvih garancija da će se postići sporazum o iranskom nuklearnom programu”.

Za razliku od Washingtona, Moskva vrlo dobro zna kako surađivati s Teheranom i kako se sporazumjeti u cijelom spektru pitanja, a osnovno pravilo u pregovorima s iranskim liderima je – ne ucjenjivati ih! Što se tiče Katara, ta mala zaljevska monarhija Europi isporučuje četvrtinu ukupne količine ukapljenog plina, no njegova se važnost često preuveličava. Istina je da do izvjesne mjere umanjuje kompetitivnost ruskog plina, ali ni sam Katar više ne vidi Europu kao prioritet. Upravo prošle godine je Katar umanjio opskrbu Europe, te se okrenuo azijskim zemljama i Latinskoj Americi, što su europski ekspertiprognozirali još 2011. godine, i sve priče oko katarskih terminala za ukapljeni plin su ništa drugo osim ispraznih novinskih napisa korisnih samo u dnevnopolitičkim prepucavanjima.

Bloomberg tada piše kako je Katar ušao u fazu “plinskog rata” sa Sjedinjenim Državama, Japanom, Velikom Britanijom i Australijom, stoga od katarskog emira ne treba očekivati da donosi odluke na svoju štetu, a u korist američke administracije koja je u ratu s Moskvom zbog Ukrajine. Katar i sam ima veliku unutarnju potražnju, a da bi povećao izvoz trebao bi graditi nove plinovode koji bi prelazili preko teritorija Iraka i Sirije. Kao što znamo, to je također jedan od razloga zbog kojega Doha četvrtu godine daje potporu pobunjenicima u Siriji i teško je zamisliti izgradnju plinovoda u dvije bliskoistočne zemlje u kojima je u tijeku suzbijanje najezde islamističkih ekstremista.

U svijetu se danas ne može naći ulagač koji bi izdvojio novac za sirijske ili iračke projekte s neizvjesnom budućnosti, posebice jer su ruske kompanije Rosneft i Gazsprom sklopile niz novih ugovora s vladom u Damasku i produžile one stare potpisane prije izbijanja sukoba. Stoga je nezamislivo da će Katar u ovim okolnostima ući u dugi i neizvjesni energetski rat protiv Rusije.

Razočaravajuća ukrajinska računica: “Shale gas”

Sada se nakon ove „digresije“ treba vratiti na „Američki bum plina i nafte iz škriljca“, koji je izgleda dosegnuo maksimum i sada polako tone nepotrebne gubitke. Kako god bilo, taj je projekt ispunio svoju primarnu zadaću i Ameriku izvukao iz krize koju je 2008. uzrokovao Wall Street, ali izgleda da neće moći biti američko oržje u geopolitičkom sučeljavanju.

Jednako tako je jedna od priča koja se često slušala na početku ukrajinske krize bila ona o ogromnim rezervama te zemlje u prirodnom plinu i nafti. Vodeći ukrajinski dužnosnici još u Janukovičevoj vladi su bili uvjereni kako ukrajinsko “zakopano blago” leži u stijenama škriljca. Ukrajina je još 2012. pregovarala o ugovorima vrijednim 10 milijardi dolara s američkom kompanijom ExxonMobile, prošle godine je prevratnička vlada u Kijevu iznova sklopila sporazume s britanskim i američkim naftnim divovima Shell i Chevron u potrazi za tim ogromnim zalihama i ulaganju jedva oko stotinjak milijuna dolara u razvijanju potencijala u tim prirodnim resursima (“jedva”, budući da se radi o istraživanjima, a ne eksploataciji, a Ukrajini hitno trebaju deseci milijardi dolara).

Međutim, postoji “mali” problem za kojega Yatsenyuk i drugi nisu znali ili nisu htjeli znati. Svjetski poznati analitičar F. William Engdahl tvrdi kako je američka “revolucija škriljca” običan spin Wall Streeta, a kojega je uvjerljivo širio i Barack Obama u svojim nastupima diljem Amerike.

Jedan od razloga zašto Ukrajina tako olako i neoprezno prihvaća sve ponude Zapada i zbog čega je prekinula sve veze s Rusijom leži i u činjenici da su u siječnju 2013. kompanija Shell i Ukrajina potpisali sporazum o eksploataciji plina iz škriljca. Trenutno, Ukrajina ovisi o prirodnom plinu iz „agresorske“ Rusije, a bivši ukrajinski ministar energetike, Eduard Stavytski, koji je i potpisao sporazum 2013. godine, kaže kako je Shell je obećao uložiti 10 milijardi dolara u geološka ispitivanja, čime je dobio pravo istraživanja na Yuzivsskim poljima u istočnoj Ukrajini. Kako se ta polja nalaze na samoj granici regije Harkov i Donjeck, naravno, svi projekti u tom smislu su stopirani.

Nakon kompanije Shell se i američki energetski div Chevron također pridružuje “shale-gas” utakmici i to baš uoči anti-vladinih prosvjeda na Trgu Neovisnosti u Kijevu. Janukovičeva vlada potpisuje ugovor s kompanijom Chevron o proizvodnji plina iz škriljca, a 2012. su se vodili i pregovori s kompanijom ExxonMobile koja na kraju najbolje surađuje s Gazpromom i Rosneftom, pa čak i na Krimu.

Strane kompanije su Ukrajincima dale naslutiti kako bi na tim poljima moglo biti dovoljno plina za 50% trenutnih ukrajinskih potreba.

Američki “Ured za energiju” (US Department of Energy) je priopćio “kako Ukrajina leži na 40 000 milijardi kubnih stopa obnovljivog prirodnog plina i da je to dovoljno za potrebe Ukrajine za nekoliko slijedećih desetljeća ( 1 kubna stopa = 0,028 316 846 592 m3), međutim problem je što to nitko ne može sa sigurnošću i potvrditi. Dakle, riječ je o pretpostavci i samo istraživanja bi trebala pokazati o čemu se doista radi.

Ne računajući na zagađivanje podzemnih voda u procesu proizvodnje, mogućnosti potresa koje izaziva bušenje i ostalih problema, prirodni plin je san Ukrajine koji ima sve predispozicije da se pretvori u noćnu moru.

Američke kompanije u domovini odustaju od “spasonosnog rješenja” za Ukrajinu

Ukrajina se u svojoj “revolucionarnoj proizvodnji prirodnog plina” nalazi na pravom putu razočarenja. Naime, sva njihova dosadašnja saznanja se temelje na lažima britanskih i američkih naftnih magnata i njihovih vlada. Revolucija s plinom iz škriljca u Americi je završila vrlo neslavno samo nekoliko godina nakon što je počela.

Zbog velikih gubitaka Shell je još prošle godine najavio velike rezove u daljnjem razvoju tehnologije proizvodnje plina i nafte iz škriljca i izdvajanju za najam prostranih polja za iskapanje u Texasu, Pennsylvaniji, Coloradu i Kansasu, a izvršni direktor kompanije, Ben van Beurden, izjavio je: “Financijski pokazatelji naprosto ne zadovoljavaju i nisu prihvatljivi. (…) Neka od naših predviđanja su se pokazala pogrešnima.”

Problem s nekonvencionalnim plinom iz škriljca je taj što se isti ne ponaša jednako kao uobičajene rezerve plina, te već nakon početnog iskapanja količine dobivenog plina drastično padaju. Proces drobljenja škriljca i eksploatacije plina se mora završiti prije nego “balon pukne”, a to traje vrlo kratko. Stoga su energetski divovi zapravo lakovjerne Ukrajince namamili u zamku.

“Produžena ruka State Departmenta, Victoria Nuland, surađujući s energetskim kompanijama poput Chevrona i drugih je namamila ili bolje nahranila Ukrajince iluzijom o energetskoj neovisnosti od Rusije, te ih ohrabrila na raskid veza s Moskvom”, piše William Engdahl. Stvarni rezultati najnovijih analiza u posljednjih nekoliko godina vađenja plina u Sjedinjenim Državama, kao i ogromni troškovi proizvodnje nafte iz bitumenskog pijeska u projektu “Athabasca Canadian Tar Sands”, navode stručnjaka Davida Hughesa na zaključak “kako je proizvodnja plina iz škriljca u početku eksplozivno dosegla količine od 40% američke ukupne proizvodnje, ali stagnira počevši sa studenim 2011. i 80% plina od škriljca dolazi iz pet izvora, od kojih je već tada nekoliko bilo u opadanju”.

Vrlo visoke stope pada u izvučenim količinama plina na bušotinama zahtijevaju kontinuirane “injekcije” kapitala, a potrebe se procjenjuju na 42 milijarde dolara godišnje, a kako bi se održala razina proizvodnje potrebno je krenuti u bušenje 7 000 novih bušotina. Dovoljno je reći da je vrijednost proizvedenog plina iz škriljca 2012. je iznosila samo 32,5 milijardi dolara.

Dakle, proizvodnja takvog plina je u potpunosti neisplativa i kompanije odustaju od daljnjih ulaganja. Slijedeća opcija koja ne bi uključivala Rusiju, a kojom bi se navodno uspjelo “energentski izolirati Moskvu”, je već spomenuti ukapljeni američki plin (LNG).

Bivši potpredsjednik ukrajinske vlade, Yuri Boyko, povjerovao je i u tu laž, a sudeći po napisima u našim medijima nije jedini. U intervjuu kojega je dao za američke novine Yuri Boyko izjavljuje: “Trebamo podršku u naporima da ukapljeni plin dođe do Ukrajine. U tijeku su pregovori sa Sjedinjenim Državama o izgradnji plutajućeg terminala za prihvat brodova s ukapljenim američkim plinom. Ukrajina bi mogla postati off-shore američka luka s LNG terminalima i postati izvoznik plina u Europu. Time bi se nadoknadio gubitak plina s ruskog tržišta.”

Za ne povjerovati je da jedan iskusan političar kao što je Boyko ne vidi jedan veliki problem. Naime, oštre američke zime su razlog zbog kojeg se zalihe plina pospremaju u američka skladišta, a drugi problem je što američki energetski magnati napuštaju proces proizvodnje plina jer se pokazao neprofitabilnim. Treći problem je što američko zakonodavstvo zabranjuje izvoz većih količina plina i nafte radi vlastite energetske neovisnosti. I na kraju onak najeveći; na kraju se pojavio Recep Tayyip Erdogan koji je zabranio prolazak tankera kroz Bospor i tako minirao LNG Odesa.

Tako je Ukrajina ostala sama i napuštena s američkim plinskim bajkama u koje više nitko ne vjeruje, a prekinula je sve veze s Rusijom koje su joj jamčile prosperitet. U žargonu bi se reklo da su Ukrajinci sami sebi prepilili granu na kojoj su sjedili. Ukrajinska energetska “politika” se temelji na iluziji i geopolitičkim interesima Washingtona, te na lažnoj nadi o domaćim plinskim rezervama ili uvozu iz SAD-a koji bi trebao u potpunosti nadomjestiti onaj iz Rusije. Ni jedan od dva scenarija se nikada neće realizirati i stoga se može zaključiti kako je rusko-američko energetskom ratu već pala prva žrtva i to je Ukrajina koja Gazpromu od 1. travnja 2014. opet mora plaćati punu cijenu za ruski plin, i to unaprijed.

S druge strane, “saveznik” prevratničke vlade Kijevu, Međunarodni monetarni fond, “razveselio” je Ukrajince sa zahtjevom za poskupljenje plina od preko 50%, počevši s prvim svibnjem 2014., s tim da će cijene “zbog postizanja tržišne vrijednosti” progresivno rasti slijedeće dvije-tri godine. Doista hvalevrijedna “suverena politika” Arseniya Yatsenyuka i Poroshenka i, ako se lider neonacista iz Desnog sektora uopće može zvati političarem, Dmitrya Jarosha i drugih. Uspjeli su obmanuti 47 milijuna Ukrajinaca, a jedini koji su se uspjeli izvući iz sigurne katastrofe su stanovnici Krima i izgleda Donjecka i Luganska.

Vraćajući se na početak i progresivno zatvaranje bušotina, naftnih i plinskih projekata, stečaj ili obustava proizvodnje zbog giubitaka brojnih kompanija koje su se bavile ekploatacijom škriljca u SAD-u, ali i Kanadi i Velikoj Britaniji, postavlja se se pitanje može li uopće Washington dobiti ovaj neobjavljeni rat protiv Moskve, ako se u energetskom sektoru ispadne nesporni gubitnik? Dakle, peti dan za redom cijene nafte raste, a sada treba vidjeti do koje će se granice popeti i hoće li ona biti stabilna? Postoje brojne naznake da su Saudijska Arabija, Rusija, Venezuela, Iran i sve ostale zemlje koje nisu unilateralno smanjile proizvodnju energenata igrale opasnu, ali pobjedničku igru, u kojoj su gubitnici oni koji imaju veće troškove proizvodnje energenata od njihovih tradicionalno niskih ulaganja.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Novi Zeland spada u četvrtu po veličini isključivo gospodarsku zonu jer raspolaže velikim količinama nafte, zemnog plina i minerala. To je privuklo pozornost naftnih kartela na čelu s organizacijama CIA i NATO. Oni polako, uz pomoć vlade Novog Zelanda, pretvaraju ovu državu u mjesto za izvođenje čudnih eksperimenata čiji su ishodi nepredvidljivi

Novi Zeland ima 15 bazena s ovim prirodnim bogastvima za čije je istraživanje i eksploataciju dobilo dozvolu više kompanija. Jedna od tih tvrtki je i “Anadarko petroleum” koja je poznata po tome što je sudjelovala u izazivanju ekološke katastrofe u Meksičkom zaljevu. Namjera ove tvrtke je da iskopa tisuće metara duboku bušotinu na dnu mora. Tvrtka “OMV Aquila explorer” iz Singapura je izvršila seizmička ispitivanja.

Mark Solomon, predstavnik lokalnog stanovništva iz regije Christchurch, tvrdi da vlada nema nikakav plan kojim bi zaštitila okoliš. On također smatra da se veliko izlijevanje nafte koje se dogodilo u Meksičkom zaljevu može ponoviti i ovdje.

Novozelandska vlada se okrenula tvrtkama i njihovim pravima i ignorirala žalbu stanovništva. Brugu o zaštiti okoliša prebacila je na Međunarodnu agenciju za zaštitu prirode (EPA) koja je inače, dosadašnjim radom, izgubila reputaciju.

Tvrtke svoje poslove obavljaju diskretno tako da lokalno stanovništvo ne može utjecati na njihov rad. U slučaju da se pobune protiv kompanija, država je planirala angažiranje policije i vojske.

Veliki broj seizmičkih potresa koji su se dogodili u regiji Christchurch privukli su pažnju lokalnih aktivista koji su se udružili sa posebnim znanstvenicima kako bi objasnili neobične okolnosti pod kojima su se dogodili ovi seizmički potresi. Stručnjaci koji prate pomicanje tla na otoku Južni Zeland od 23. prosinca 2011. godine imaju veliki broj dokaza da se tlo nije pomicalo prirodnim putem.

Oni smatraju da se na Novom Zelandu izvode eksperimenti s nesmrtonosnim oružjem koje je proizvedeno na temelju otkrića Nikole Tesle. Cilj ovih eksperimenata nije samo testiranje oružja već da se stanovništvo uplaši i iseli. Na taj način bi čelnici novog svjetskog poretka došli do sirovina kojim raspolaže ova zemlja. Pored toga, Novi Zeland bi im bio i odskočna daska prema Antarktiku.

Jeff Phillips, jedan od aktivista, je iznio svoja zapažanja o geoterorizmu i neobičnim pojavama u atmosferi pred zemljotres. On tvrdi da su te pojave koje su počele da se dešavaju dan prije potresa, djelo čovjeka, a ne prirode. Kada je bio u Christchurchu, dan prije potresa, nebo su prekrili neki bijeli tragovi, a pred zemljotres se oko sunca stvorila neka mutna mrlja.

Zdravstvene reakcije na HAARP – kod ljudi i životinja

Jeff, koji inače ima iskustva sa potresima, smatra da je ovaj bio drugačiji. Osjetio je kao da nešto nije u redu s okruženjem. Ovaj potres je kod njega izazvao neke tjelesne reakcije koje su tipične za izlaganje radio valnom oružju – nemir, bol u glavi i gubitak energije.

Jeff je zapazio još nešto. Iako se Canterbury smatrao za najstabilniju regiju Novog Zelanda kada su potresi u pitanju, ovaj put su u Christchurch stigli predstavnici lidera američkog geoterorizma. Predstavnik vojnog sektora je čak izjavio da su došli zbog potresa, iako se potres desio tek sutradan.

Pored njega, došli su i: zamjenik ravnatelja agencije FEMA, admiral Thad Allen, asistent državnog tajnika Kurt Campbell, kao i diplomati koje su bili uključeni u potpisivanje “Sporazuma” između vlade Novog Zelanda i SAD-a.

Prema informacijama do kojih je Jeff došao, većina njih je bila iza radnji američke mornarice koja upravlja programom istraživanja visoke frekvencije.

Za Ted Alena se smatra da je bio upleten u psihološke operacije pod pokroviteljstvom američke vlade dok je Campbell bio predstavnik Rockefellerovih interesa.

Penny Hargreaves, poznati trener konja na Novom Zelandu, se pridružila aktivistima u borbi protiv trenutne vlasti jer smatra da će vlada Novog Zelanda uraditi sve što globalisti traže iako je to na štetu lokalnog stanovništva. Penny i njena kćerka su se odselile iz Christchurcha zbog zdravstvenih problema koje su imale poput konfuzije, zujanja u ušima, mentalne napetosti … (posljedice djelovanja HAARP-a)

Problemi su nestali nakon preseljenja. Također, dok su živjele u Christchurchu, i njihove krave i konji su imali slične simptome. Krave su bile uznemirene, a čak devedeset Peninih konja je imalo slične simptome: bol u nogama, gubitak koncentracije, …

Penny je sumnjala da je to uslijed utjecaja radio valova što je i veterinar potvrdio. Bol u nogama kod konja bio je posljedica pukotina na sastavu noge s kopitom. A ta oštećenja u vidu pukotina su se pojavila uslijed elektriciteta koji je proveo aluminij. Ljudi, konji i psi su imali neki čudan suhi kašalj, a domaće životinje su umirale iz neobjašnjenih razloga. I zečevi su napuštali Christchurch, a iza oblaka je bila neprirodna srebrna pozadina.

Ministarstvo zdravlja nije reagiralo na žalbe stanovništva, a ni mediji ne pokreću ove teme kako ne bi uznemirile javnost.

U blizini Peninog imanja nalazi se radio odašiljač, a 1966. godine, Penny je otkrila da je njegova jačina zračenja veća sto puta od dozvoljene. Nakon potresa, primijetila je da se tlo najsnažnije pomaknulo na mjestu gdje je zračenje bilo najjače. Za ove odašiljače se smatra da pripadaju tvrtki “Clear Channel Communications” iz Teksasa.

Penny smatra da se “tehnetronik” eksperimenti provode po cijelom Novom Zelandu, a da u Christchurchu djeluje nekoliko ovih “tehnetronik” sustava. Ona polazi od toga da energija iz vanjskih izvora, preko satelita, utječe na lokalni sustav. Zato se bazirala na otkrivanje porijekla ovih promjena.

Uloga lokalnih odašiljača u kibernetičkom ratnom scenariju objašnjena je na sajtu Ourihia.

Jedan od prvih koji je upotrijebio termin “Technotronic Era” je Zbigniew Brzezinski koji je služio kao vanjskopolitički savjetnik za nacionalnu sigurnost SAD-a.

Brzezinskijeva Technotronička Era

Technotronic sustavi se odnose na novo geofizičko oružje koje je projektirano prema tehnologiji Nikole Tesle. Nakon što se ono usavrši, klasično atomsko oružje može slobodno da se izbaci iz upotrebe

Dr Neil Cherry, lokalni aktivist, također je zabrinut zbog zdravstvenih problema koji se javljaju kod ljudi i životinja u regiji Ourihia. On je poljoprivredni meteorolog i istraživač polja elektromagnetskog zračenja. Radio tornjevi su građeni 1980. i 1988. godine i odmah nakon njihove izgradnje počeli su se pojavljivati ​​zdravstveni problemi.

Tornjevi se obično grade iznad naseljenih mjesta i na uzvišenjima, a ovaj put su izgrađeni u Ourihiju koji je u ravnici. To omogućuje rasprostiranje valova do obale i dalje, a tornjevi koji se nalaze uz put pojačavaju njihovu snagu.

Fizičar i epidemiolog, dr. Rozalia Berter iz Amerike, smatra da ne treba vjerovati da je HAARP izolirani eksperiment koji se neće proširiti. On se veže za program kontrole gornjih slojeva atmosfere, a njegov osnovni zadatak je kontrola i ometanje komunikacije u okruženju neprijatelja.

HAARP se povezuje i sa izgradnjom američkog svemirskog laboratorija koja se već duže vrijeme koristi za svemirska istraživanja u vojne svrhe. Frekvencije sustava poput HAARP-a omogućuju korištenje ionosfere kao antene, a rade i na frekvenciji ljudskog mozga.

I pored toga, ljudi su i dalje ravnodušni….
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune, youtube.com/uredio i preveo: nsp)

Profesor ekonomije na Kalifornijskom sveučilištu Anthony Sutton je u knjizi «Tko upravlja Amerikom?» napisao da je ‘SIDA’ umjetna bolest koju je stvorila vojska SAD-a, kao dio programa za biološko ratovanje, koji je financirao Kongres, a proširili fanatici elite.

U nacionalnom parku Yosemite (država Kalifornija, SAD) neočekivano je došlo do eksplozije nepoznatog hanta virusa – bolesti koja posjeduje visoku brzinu širenja. Od neizlječive plućne infekcije već je umrlo troje turista, a još osmero ljudi je u bolnici, sa sumnjom da su i oni oboljeli od iste bolesti.

Svi umrli su spavali u šatorima na teritoriju parka. Prema informaciji američkih novina USA Today postoji mogućnost od zaraze ovim virusom još 22.000 turista koji su ovog ljeta posjetili Yosemite.

Od njih su 2500 ljudi – stranci iz 40 zemalja, koji su se već vratili u svoje zemlje … Da bi došlo do zaraze dovoljno je da se samo udahne čestica prašine ili da se rukuje s čovjekom koji je inficiran. Pretpostavlja se da prenosioci bolesti mogu biti glodavci – miševi i hrčci.

Prema podacima američkih vlasti, smrtanost ovog virusa dostiže 36%. Primjerice, smrtanost «španjolke» (tj. «španske groznice») koja je pokosila veliki boj ljudi početkom 20. stoljeća je bila 2 do 3%, a smrtnost kuge koja se ne liječi je između 30 i 60 posto.

Novi virus – ubojica je zbog dugačkog inkubacijskog razdoblja skoro nemoguće dijagnosticirati. Simptomi bolesti su vrlo slični običnoj gripi, a cjepiva i načine liječenja suvremena medicina za sada ne poznaje.

Zato zaista čudi reakcija administracije tog nacionalnog parka. Poslije prvih smrtnih slučajeva do kojih je došlo 1. rujna park nije zatvoren, čak njegova uprava nije smatrala za shodno ni da posjetitelje upozori na opasnost.

Park je i dalje otvoren, i u njemu su i sada tisuće turista. Osnovno pitanje čitave ove priče je u tome odakle u parku glodavci, inficirani virusom koji je do tada bio nepoznat, od koga praktički nema spasa? Prema statistici – najmanje jedna trećina svih oboljelih od navedenog virusa će umrijeti.

Da li to može imati bilo kakve veze s nekim od oblika bakteriološkog oružja, koje američka vojska smišlja u dubinama svojih tajnih laboratorija? I, još, zašto se taj virus pojavio baš sada, uoči predsjedničkih izbora u SAD?

Virusi, po pravilu, ne dolaze iz svemira i ne stvaraju se sami od sebe. Pri tom povijest pokazuje do mnogi virusi nose potpuno zemaljsko porijeklo i predstavljaju rukotvorinu. I bez želje – prisjećamo se poznatog hollywoodskog filma «Epidemija» sa Dustin Hoffman-om u glavnoj ulozi.

Radnja je jednostavna: eksperimenti američke vojske se provodi kako bi bio stvoren neizlječivi smrtonosni virus, doveo je baš u SAD do epidemije bolesti koju je on izazvao. Vojska je htjela sakriti dokaze svoju krivnju i spremala se da bombardira grad u kojem je došlo do epidemije, zajedno sa svim njegovim stanovnicima, ali nije uspjela.

Prenosilac bolesti u filmu je bio majmun koji je u SAD dospio iz Afrike, u kojoj je američka vojska vršila svoje strašne eksperimente na lokalnom stanovništvu. Međutim, to je radnja igranog filma, a što se događa u stvarnom životu?

U SAD je ispitivanje prvog bakteriološkog oružja na lokalnom stanovništvu izvršeno još 1763. godine.Tada je zapovjednik tvrđave Fort Bit, pukovnik Buke, kao gesta «dobre volje», poglavicama indijanskih plemena poklonio deke i šatore, uzete iz bolnica u kojima su liječeni ljudi od boginja.

Poslije tog «darova» u državi Ohio je došlo do epidemije čije su žrtve bili Indijanci, koji nisu ništa sumnjali. Prvi ozbiljni eksperimenti s bakteriološkim oružjem su započeti u SAD 1943.godine na poligonu Dahuej, u pustinji države Utah.

Poslije uništenja Kvantunske vojske 1945.godine američki vojnici su iz SAD doveli, umjesto da mu sude za zločine protiv čovječnosti, a «radi širenja eksperimenta», Shiro Ishii-a, japanskog general-bojnika medicinske službe i načelnika «jedinice 731»poznate po zlu .

Zajedno s njim, kao i drugim vojnim zločincima, u SAD su dospjeli i materijali «jedinice 731», zahvaljujući čemu su u «tvornici smrti» blizu Harbina vršena istraživanja i ispitivanja bakteriološkog oružja na živim ljudima, prije svega na sovjetskim zarobljenicima.

Vojna baza Fort Detrick, koja se nalazi u blizini grada Frederick (država Maryland, SAD) je postala glavni centar Pentagona gdje su usavršavani i pronalaženi najrazličitiji izazivači epidemijskih bolesti i virusnih infekcija. Na samom izvoru svega toga je Shiro Ishii i materijali «jedinice 731», koje je on prenio u Ameriku.

U svibnju 1952. godine između američke vojske i CIA je zaključen tajni ugovor po kojemu se Pentagon obvezao predati agenciji CIA sve stečeno iskustvo u svezi s proizvodnjom bakteriološkog oružja, a CIA je, sa svoje strane, preuzela obvezu da pomogne njegovom usavršavanju i ispitivanju .

Zahvaljujući objavljenim dokumentima vojske SAD postalo je poznato da su u veljači 1956. godine u New York-u američke tajne službe, zajedno s Odjelom za specijalne operacije (Special Operations Division, SOD) vojske SAD, koje su bile smještene u Fort Detricku, izvršile tajnu operaciju koja je dobila naziv «Veliki grad».

Njezin cilj je bio da se praktično ispitaju sredstva za bakteriološko ratovanje u uvjetima suvremenog velikog grada. Ispitivanje bakteriološkog oružja je obavljeno na običnim Amerikancima, koji nisu ništa sumnjali.

1955. godine suradnici agencije CIA su u državi Florida izvršili tajni bakteriološki eksperiment. Pomoću prijenosivog uređaja koji je bio maskiran u torbicama i koferima oni su raširili izazivače pertusisa, nakon čega je na Floridi došlo do epidemije te bolesti. 1964. i 1965. godine bakterije otrovne tvari Bacillus subtilis su raširene po Chicagu, San Francisco, pa čak i po američkom glavnom gradu.

Pri tome su u Washingtonu birali mjesta gdje je bilo najviše ljudi, a to su međugradske autobusne stanice i državna zračna luka.

Zadatak je bio da se napravi model širenja infekcija po teritoriju SAD. Kasnije su na američkim stanovnicima, koji nisu ništa sumnjali, izvršili ponovna ispitivanja s virusom boginja, za što se saznalo zahvaljujući istrazi specijalne komisije Senata SAD, izvršene 1975. godine.

Sedamdesetih godina, osim Fort Detricka, istraživanjima bakteriološkog oružja se bavila i biološka laboratorija Vojno-pomorskih snaga SAD u Oakland.u, kemijska korporacija «Britz» u laboratorijima, koje su se nalazile u Pensilvaniji, u podnožju planine Alegani, kao i laboratorij Pentagona kod Baltimorea.

Mnogi eksperimenti sa živim ljudima stručnjaci iz Fort Detrika su od kraja 50-ih godina vršili u Južnoafričkoj Republici, u Louis Trichardt (tamo su 1980 – 1982.godine izbijale epidemije izuzetno opasnih bolesti kao što su kolera, trbušni tifus, poliomielitis, kuga ), kao i na sjeveru Namibije, u koncentracijskom logoru «sa specijalnim režimom» u području, gdje su vojne osobe Južnoafričke Republike ispitivale viruse na ratnim zarobljenicima.

Poznato je da su tijekom rata u Koreji 1950. – 1953. američki vojnici koristili bakteriološko oružje protiv vojske Sjeverne Koreje i kineskih dobrovoljaca. Zbog korištenja tog oružja Vojska SAD-a je i sama pretrpjela gubitke: za godine rata 3 tisuće američkih vojnika je poginulo samo od hanta virusa, koji sada izaziva užas kod turista u Yosemite-a (u ovom trenutku je prebrojano do 20 varijacija hanta virusa).

Glavni ideolog vojno-bioloških programa SAD je bio ministar obrane Robert McNamara, koji je kasnije postao direktor Svjetske banke. On se vrlo aktivno borio protiv «prenapučenosti» Zemljine kugle.

Profesor ekonomije na Kalifornijskom sveučilištu Anthony Sutton je u knjizi «Tko upravlja Amerikom?» Napisao da je «SIDA umjetna bolest koju je stvorila vojska SAD, kao dio programa za biološko ratovanje, koju je financirao Kongres, a pustili fanatici elite radi uništenja jednog dijela stanovništva na svijetu », i da je upravo McNamara bio taj koji je odobrio stvaranje umjetnog virusa AIDS.

U listopadu 1970.godine McNamara je izjavio: «Postoje dva moguća načina pomoću kojih se može spriječiti porast broja stanovništva na svijetu do 10 milijardi ljudi. Ili suvremeni nivo nataliteta treba što prije smanjiti ili suvremeni nivo mortaliteta treba povećati. Drugog puta nema … »U tom smislu nije čudno što su prvi slučajevi SIDE zabilježeni u Africi i na Haitiju – kod “suvišnog” i “besperspektivnog” stanovništva planete.

U srpnju 1969.godine direktor uprave perspektivnih istraživačkih programa u vojsci SAD, doktor McArtur je u svom istupanju pred Kongresom u Komitetu za asignaciju Bijele kuće izjavio: «U toku 5 do 10 sljedećih godina je moguće napraviti sintetski biološki virus koji ne postoji u prirodi i protiv koga je nemoguće  steći prirodni imunitet ».

Krajem 80-ih godina Kongres je publicirao materijal tih govora sa šokantnim priznanjima doktora McArtura o sintetskim biološkim virusima, na kojima se radi u tajnim laboratorijima.

Među «globalnom elitom» je i danas popularna ideja o smanjenju broja stanovništva koji je višak uz pomoć virusa. Njezini predstavnici periodično daju otvorene izjave o tome, da na Zemlji treba ostati oko 500 miliona ljudi. Što učiniti s preostalih 6,5 milijardi – oni ne govore. Ali to je i tako jasno: smanjenje broja stanovnika preko stalnih ratnih sukoba po čitavom svijetu, pomoću gladi i epidemija.

Očigledno je da se i danas radi na pronalaženju novih virusa. Tako se saznalo da dvije skupine istraživača – europska pod rukovodstvom Ron Fouchier-a iz Rotterdama i američka, na čijem je čelu profesor Yoshihiro Kawaoka sa sveučilišta Wisconsin-Madison, umjetno su napravili varijetete virusa N5N1 (ptičja gripa) koji je u stanju da se s jednog na drugog čovjeka prenosi zračno-kapljičastim putem (eksperimenti su vršeni na tvorovima).

Znanstvenici su predali svoje radove najpoznatijim znanstvenim časopisima: Kawaoka – časopis Nature, a Fouchier – u Science. Međutim, krajem prosinca prošle godine Nacionalni znanstveni savjet za bio sigurnost SAD (National Science Advisory Board for Biosecurity, NSABB), je glavnim urednicima oba časopisa i autorima članaka poslao pisma u kojima je zahtijevao da se ti radovi ne objavljuju.

Voditelj NSABB Paul Keim je zainteresiranim medijima objavio zašto je zabranjeno publiciranje tih radova: “Potencijal virusa N5N1 je toliko veliki da ja ne mogu ni pretpostaviti što je sve on u stanju učiniti”, citirala je britanska agencija Reuters.

Keim je podvukao da je na ovoj etapi – novostvoreni virus glavna prijetnja za opstanak čitavog čovječanstva! Novi virus, kako informira Keim, ubija polovicu inficiranih ljudi, a smrtnost je mnogo veća nego kod “španjolke” iz 1918.  – 1919.g. (tada je umrlo 40 milijuna ljudi).

Svoju odluku Nacionalni znanstveni savjet za bio sigurnost je objasnio da ta dva umjetno stvorena u laboratorijima varijeteta mogu dospjeti u ruke bioterorista. Priprema za mogući biološki rat pretpostavlja, to se zna, ne samo postojanje smrtonosnog virusa, već i postojanje cjepiva protiv njega. Ali, o cjepivu rukovoditelj NSABB Paul Keim nije izgovorio ni riječi, očito zato što ona nije namijenjena “običnim smrtnicima”.

U veljači 2009.godine stožer transnacionalne farmaceutske korporacije Baxter koja se nalazi u Austriji, otpremila je u 16 laboratorija četiri europske zemlje 62 kilograma supstance za proizvodnju cjepiva protiv “sezonske gripe”. Tehničar jedne od laboratorija koja je smještena u Češkoj je otkrio da je ta supstanca zaražena sa dva živa virusa gripe.

Jedan virus je bio obični, sezonski, sljedećih karakteristika: vrlo niska smrtnost (ispod 1%), ali vrlo visok stupanj širenja (zaraze). Drugi virus gripe je imao vrlo nizak stupanj širenja (zaraze), ali je smrtnost od njega bila visoka (oko 60%). Očigledno je da se pri kombiniranju ta dva virusa pojavljivala visoka vjerojatnost stvaranja novog virusa koji posjeduje obje bitne karakteristike – visok stupanj širenja (zaraze) i smrtnosti.

Da taj suradnik slučajno nije otkrio činjenicu o širenju zaraze tvari (ili je sakrio informaciju) došlo bi do realne prijetnje izuzetno opasne pandemije, jer 62 kilograma supstance znači nekoliko tisuća doza cjepiva.

Austrijska novinarka Jane Burgermeister, koja je objavila svoju istragu u vezi sa navedenim, poslala je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) javnu tužbu, kao i Ujedinjenim Narodima i vladama niza zemalja, u kojoj je optužila kompaniju Baxter za “bioterorizam i pokušaj masovnog ubijanja”.

Činjenica da je supstanca bila zaražena, službeno je potvrdila i sama kompanija Baxter. Međutim, bez obzira što istraga nije završena, upravo je toj kompaniji povjereno da napravi novo cjepivo protiv gripe A.

Drugi primjer.

Ekološku situaciju koja je stvorena u Meksičkom zaljevu mnogi klasificiraju kao “državni bioterorizam”. 2010. godine bivši top-menadžer naftne industrije, sa radnim stažom njoj 25 godina, koji je sada zaštitnik prava IanCrane tijekom emisije “Razmjena mišljenja” na radio-postaji «Glas Amerike» je izjavio da ono što se događa u Meksičkom zaljevu predstavlja operaciju radi uništenja stanovništva.

Tijekom programa aktivisti – zaštitnici obalnog stanovništva su izjavljivali da je preko 100 tisuća ljudi u tom dijelu svijeta već bolesno od “zaljevske kuge”, stotine milijuna će se naći u krugu u kojemu ona djeluje, a British Petroleum je platio ogromne iznose da bi se aktivisti omogućili da progovore čitavoj naciji. Američki umirovljeni pukovnik Michael Eduard u veljači 2011. godine napisao članak «Plava kuga Meksičkog zaljeva predstavlja ozakonjeni bioterorizam», u kojemu je naglasio da su se američki stanovnici s juga SAD-a podvrgli «genetsko-inženjerskom biološkom teroru». M. Eduard smatra da će «biološki rat, koji je namjerno izazvan, uskoro postati svjetski, jer se horizontalno prenosivi sintetski geni i po vodi, i po zraku šire bez zvuka. Ta vrsta rata se već počela pojavljivati ​​kod riba, ptica, sisavaca i ljudi ». Plavu kugu iz Meksičkog zaljeva je proglasio  «ozakonjenim biološkim terorizamom».

Prema informaciji M. Eduarda sada su u Meksičkom zaljevu prisutne četiri genetski modificirane bakterije koje su stvorene umjetno. Osipi, potkožni čirevi, obični čirevi, rak, upale pluća, unutarnja krvarenja uz mnoge druge simptome, koje su Amerikanci koji žive u području Meksičkog zaljeva nedavno počeli doživljavati, izravno su povezane s tim bakterijama čija je DNK umjetno modificirana.

M. Eduard je uvjeren da upravo te bakterije koje su predviđene, kako se smatralo – za «gutanje» naftnih mrlja, sada provociraju nepoznata oboljenja, protiv kojih su postojeći anatibiotici praktično bespomoćni. Zašto se svi simptomi koji su otkriveni kod riba i ptica ispoljavaju kod stanovnika obale Meksičkog zaljeva i kod radnika koji rade na čišćenju naftnih mrlja? M. Eduard to objašnjava «horizontalnim prenošenjem gena» – genetskim mutacijama. Odnosno – svi oblici života – od planktona do kitova i ljudi – ovdje su se susreli s istim problemima.

Još jedan slučaj.

Prošle godine u blizini grada Atlante, država Georgia, jedan Amerikanac je otkrio skladište, u kome je Federalna agencija za izvanredne situacije SAD (FEMA), koje je pod upravom Ministarstva za unutarnju sigurnost SAD, uskladištila plastične mrtvačke sanduke različitih dimenzija.

Ukupno između 500 tisuća i 1 milijun njih, pri čemu je u najveći sanduk moglo smjestiti najviše 5 ljudi. Na raspolaganju FEMA-e postoji mnogo zatvoreničkih logora, koji su razbacani po SAD. Do njih vode pruge i automobilski putevi, postoje aerodromi i poligoni za slijetanje i uzlijetanje helikoptera. Logori već postoje u područjima Teksas, Virgina, Maryland, Arizona, blizu Farebanksa (država Aljaska), u kalifornijskoj pustinji Mojave.

Do sada nitko od američkih zvaničnih lica nije razumljivo objasnio što će zemlji toliko plastičnih sanduka i zatvoreničkih logora. Službena izjava je da je cilj projekta priprema za sveobuhvatni rat sa narkotrgovinom, ali nitko u to ne vjeruje, jer borba s narkotrgovinom ne spada u značajke FEMA.

Sve je više izjava da u vojsci SAD, kršenjem Ustava, dolazi do preprofiliranja vojnih osoba na poslove unutar zemlje. Iz dnevnika vojnika koji su smješteni na Internetu, jasno je da su oni u Iraku obučavani vršenju «unutarnjih čišćenja» u vlastitoj zemlji uz konfiskaciju oružja. Navodi se, konkretno, da vojnici u armiji prolaze testove za provjeru svoje psihološke spremnosti ukoliko bude potrebno pucati u svoje sugrađane, uključujući prijatelje i članove obitelji.

Pisac Rend Clifford koji živi u Washingtonu je objavio članak-upozorenja “Ameriko! Imaš se čega plašiti!” («America! Be TrulyAfraid»), u kome je ispričao o skrivenim postupcima vlade SAD i o represijama koje očekuju američki narod. Kada dođe do objave ratnog stanja u ovom trenutku prazni logori, koji su ipak kompletirani osiguranjem, biće spremni «prihvatiti» američke građane koji se ne slažu s vladom.

«Slično nacističkim koncentracijskim logorima, – piše R.Clifford, – logori Federalne agencije za izvanredne situacije će također biti podijeljeni na« crvene i plave linije» : « crveni popis »predstavlja neprijatelje Novog svjetskog poretka.

Dva tjedna prije nego što se uvede vojna uprava oni će biti otpremljeni u logore kako bi odmah bili uništeni. To će biti realni i potencijalni lideri ili aktivisti. «Plavi popis» su također neprijatelji Novog svjetskog poretka, ali nisu vođe. Pošto se uvede vojna uprava ti ljudi moraju biti po logorima, radi njihovog «reprogramiranja».  Oni koji prežive će se uglavnom koristiti kao robovi ».

R. Clifford upozorava da će doći do «rastapanja Sjedinjenih Država kao suverene države u korporativno-fašističkom Novom svjetskom poretku».

Američki pisac također navodi da su «pastori i predstavnici drugih religijskih konfesija obrađivani od strane agenata tajne policije kako bi učili svoje vjernike “poslušnosti vladi” u uvjetima ratnog stanja, po pitanjima vlasništva i oduzimanja vatrenog oružja, pri vršenju programa masovnog cjepljenja i nasilnog preseljenja». Značajno je da se područje gdje se skladište plastični sanduci kod Atlante i Centar za kontrolu bolesti (Center for DiseaseControl, CDC) nalaze na istom mjestu.

Zbog toga, što standard stanovnika rapidno opada, vlasti SAD se pripremaju na moguće antivladine provokacije nezadovoljnih Amerikanaca, naoružanih vatrenim oružjem, a koji ne shvaćaju zašto njihova vlada troši bilijune dolara kako bi spasila bankare, umjesto da pomogne najvećem dijelu radno sposobnog stanovništva.

Najvjerojatniji izlaz iz te situacije za elitu na vlasti SAD postati će uvođenje izvanredne situacije ili ratnog stanja, koje će odriješiti ruke strukturama kao što je FEMA, a koje već mnogo godina uvežbavaju svoje djelovanje u izvanrednim situacijama.

Tada će početi raditi i program reagiranja na izvanredne situacije Readiness Exercise 1984 (REX -84), koji uključuje i samo uvođenje izvanrednog stanja, kao i selidbe stanovništva, uhićenja i zatvaranje onih kategorija stanovništva koje su “sklone bunama”. Da bi se realizirao scenarij, može koristiti biološki napad od strane nekih “terorista”, operacije pod lažnom zastavom (false flag operation).

Smatra se da je uragan Katrina iz kolovoza 2005. godine omogućio Federalnoj agenciji za izvanredne situacije SAD da isproba brzo premještanje velikog broja ljudi u logore, a također i militariziranje posebno poduzetog od strane vojske regije, što je bio posao najamnika privatnih vojnih kompanija (PVK). Konkretno, taj je posao odradila PVK Blackwater, koja se “proslavila” u okupiranom Iraku. Jedino što je ostalo nejasno je kada će se odlučiti trenutak nastupanja trenutka X, i koji će povod biti izabran da bi se u SAD-u uvelo vanredno stanje …

Vraćajući se na razbuktavanje hanta virusa u Yosemite parku može se pretpostaviti da će pred izbore tu temu razraditi ekipa republikanca Mitt Romney-a koja će okriviti administraciju Barack Obama-e da ne poklanja dovoljno pažnje prijetnjama nacionalnoj sigurnosti, između ostalog i onima koje su bakteriološkog karaktera. Mitt Romney će, naravno, izjaviti da je Americi potrebna “čvrsta ruka»” kako bi se kriza mogla preživjeti, a također kako bi se preživjele postojeće prijetnje, a prešutit ćemo da će upravo “čvrsta ruka” otvoriti put ka uvođenju sve bliže diktature Americi …
 
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10984"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]