Članovi parlamenta u Njemačkoj zaključili su da je prisutnost vojske Sjedinjenih Država u Siriji je ilegalna

#Alexander Neu, član parlamenta Ljevčarske stranke u Njemačkoj, zatražio je mišljenje o zakonitosti vojne nazočnosti i operacija SAD-a, Rusije i Izraela u Siriji.

Portal Moonofalabama.org izvještava:

- Rusiju je bila zatražena da pomogne priznatoj vladi Sirije. Njezina je prisutnost u Siriji bez sumnje legalna prema međunarodnom pravu.

- Američke aktivnosti u Siriji mogu se promatrati kao dvije faze:

Promjena režima

Pružanje oružja pobunjenicima u Siriji od strane SAD-a (i drugih) bilo je i je ilegalno. To je kršenje zabrane uporabe sila u međunarodnom pravu, posebno u članku 2. Povelje UN-a:

“Svi se članovi suzdržavaju od međunarodnih odnosa od prijetnje ili uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti svake države ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu s ciljevima Ujedinjenih naroda.”

Bore se protiv ISIS-a

SAD tvrde da je njihova prisutnost u Siriji (kolektivna) samoobrana temeljem članka 51. Povelje UN-a jer je Islamska država u Siriji prijetila napadom Sjedinjenih Država. To je samo po sebi nedostatno jer je Sirija suverena država. Sjedinjene Države, prema tome, dodatno tvrde da je sirijska država “odbijala ili bila nesposobna” boriti se protiv Islamske države.

Znanstvene službe tvrde da je tvrdnja o “nespremnosti ili nesposobnosti” već bila upitna kada je započela američka operacija. To je zbog dva razloga:

- Nije zakonska ili međunarodno prihvaćena pravna doktrina. (120 članova Pokreta nesvrstanih (NAM) i drugih snažno su se protivile.)

- Sama sirijska vlada se borila protiv ISIS-a, ali nije mogla provoditi operacije na velikim dijelovima svog teritorija gdje je Islamska država preuzela kontrolu. Neki tvrde da je to opravdalo argument “nesposobnosti”. Ali ISIS je uglavnom poražen i više nema značajnu teritorijalnu kontrolu.

Već ionako sumnjiv pravni slučaj nazočnosti američkih (i drugih “koalicijskih vojnika u Siriji”) više se ne može provoditi. Američka prisutnost u Siriji protuzakonita je.

- Izraelski napad na Hizbullah i iranske jedinice i instalacije u Siriji, kao i protiv Sirije, za koje Izrael tvrdi da je “anticipirajuća samoobrana” u skladu s člankom 51. Ugovora UN-a. Ali “anticipirajuća samoobrana” mogla bi se tvrditi samo kada je napad na Izrael bio neizbježan. Takav slučaj nije postignu. Izraelski napadi “prevencijske samoobrane” tako nisu prihvaćena doktrina međunarodnog prava.

Usluga nije zatražena niti od Turske koja je ušla u Siriju, ali ističu se tvrdnje o “samoobrani”, kako Turska navodi u svojoj borbi protiv kurdskih subjekata u Siriji, i često se zloupotrebljavaju za geo-strateške interese.

Navedeni pravni argumenti nisu novi. Drugi su dugo razmišljali po istoj liniji i došli do istog rezultata.

No, Njemačka je partner američke koalicije spremne u borbi protiv ISIS-a.

Njemački parlament neće vjerojatno obnoviti mandat za operaciju borbe protiv ISIS-a. Ostale će zemlje vjerojatno slijediti i okončati svoje sudjelovanje u ilegalnoj američkoj koaliciji.

Iako to neće promijeniti situaciju na terenu u Siriji, ona mijenja međunarodnu političku atmosferu. Ona također ‘rehabilitira’ sirijsku vladu u europskom javnom “oku” jer se ona više ne može prikazati kao ‘neprijatelj’.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nakon zaključne faze testiranja protoka, izraelske kompanija “Afek Oil and Gas” će sada početi sa analizom uzoraka uzetih sa bušotine Ness-2, eufemistički nazvane “Deborahin Izvor”, u regiji Sirije pod izraelskom okupacijom poznatom kao Golanska visoravan

Kompanija Genie Energy Ltd. iz New Jerseya, kojoj je kompanija Afek nadređena tvrtka, tvrdi da sumnjivi investitori ratni profiter sudjeluju u bušenju nafte, uključujući i Rupert Murdocha, Dick Cheneya, Lord Jacob Rothschilda, James Woolseya – kao i veliki broj sadašnjih i bivših američkih političara.

Testiranja posebne naftne bušotine kompanije Afek, nisu ispunila očekivanja, tako da je tvrtka tražila druge “slatke točke” na tom području. Analiza uzoraka iz dodatnih bušotina će biti izvedena od strane znanstvenika Afeka u suradnji s “vanjskim međunarodnim stručnjacima.”

Da bismo razumjeli američki angažman u močvari Sirije, moramo i razumijeti da je istraživanje nafte izraelske kompanije Afek od kritične važnosti.

Izraelska okupacija regije Golanske visoravni krši međunarodno pravo – dakle, Izrael je dao dozvolu kompaniji Afek prividno pravo na obavljanje istraživačkih ispitivanja u svezi mogućeg “velikog rezervoara” prirodnog plina i nafte – što je također protuzakonito.

No, u svijetu u kojem Velike naftne kompanije i dalje dovoljno snažno pogone vanjsku politiku američkog carstva, to izravno kršenje Ženevske konvencije ne može ni biti dostojna fusnota – osim ljudima iz Sirije.

U pitanju su 153 kvadratnih milja (400 kvadratnih kilometara) regije na Golanskoj visoravni, demarkirana od strane izraelskih vlasti kao isključivog teritorija za kompaniju Afek koja obavlja istraživačko testiranje, koje je počelo 2015. godine, a trajat će do početka travnja 2017. godine.

Međutim, čak i izvan pitanja zakonitosti, bušenje kompanije Afek u regiji je izazvalo još jednu zabrinutost. Veliko vodocrpilište koje opskrbljuje cijelu regiju pitkom vodom je pozicionirano neugodno blizu bušotinama fosilnog goriva – podižući zabrinutost za kontaminacijom, te je izraelski visoki sud donio privremenu zabranu bušenja u 2014. godini, iako je nakon toga brzo odbacio.

No, ništa od toga ne smeta Murdocha, Cheneya, Rothschilda, i druge, uljučujući naftne kompanije kojima ovo predstavlja ništa više od eksploatirajuće poslovne prilike. Sirija, u stvari, je sustavno rastrgana prvenstveno zbog stranih sila i radikalne skupine nastoje zaštititi svoje raznolike naftne interese.

Dok je izraelska kompanije Afek uperila svoj pogled na naftu i prirodni plin sa Golanske visoravni, Turska , SAD, Rusija, Daesh i bujica ostalih koji se bore oko geostrateškog položaja Sirije i velikih naftovoda pod okriljem vjerskog i građanskog sukoba.

Kao što je Kennedy lukavo primijetio i u svojim govorima iznio, SAD-ov intervencionizam na Bliskom istoku, a posebice u Siriju, ima malo veze sa borbom protiv terorizma i daleko više veze s bogatim naftnim rezervama u regiji.

A takvo uporno međunarodno uplitanje od strane korporativnih naftnih interesa je tako destabiliziralo cijelu regiju, što je dovelo do formiranja Daesh-a (ISIS) i sličnih radikalnih skupina.

Naravno, istraživanje nafte svakako pogoduje da Izrael proširi svoje zanimanje i naselja, jer naftne kompanije koje podupire SAD djeluju pod pretpostavkom da zadiranje u sirijski teritorij – nalaze nepostojećim. Često, kao što je slučaj sa kompanijama Afek i Genie koje Golansku visoravan bezobzirno nazivaju “sjevernim Izraelom.”

Humanitarne skupine i udruge za zaštitu okoliša glasno kritiziraju kompaniju Afek i njezine istraživačke radove, ali unatoč rastu međunarodnih prosvjeda, nisu uspjeli u zaustavljanju tijeka ispitivanja.

S obzirom na notorno moćne ratne lordove koji prate naftne planove kompanije Afek, ogorčenje i kršenje međunarodnog prava ne bi jedina stvar koja se odnosi na Golansku visoravan. (izvor)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Članak optužuje SAD da zaobilazi međunarodno pravo

Saudijski press je udario po SAD-u zbog “prezira” i dvostrukog standarda u odnosu na predloženi zakon koji bi omogućio žrtvama napada 11. rujna da tuže saudijsko kraljevstvo, tvrdeći da će takav potez “otvoriti vrata pakla”, omogućujući svim zemljama kojima je učinjena nepravda od strane SAD-a da ih tuže za ratne zločine.

Popularni saudijske dnevne novine Okaz su objavile oštri članak pod nazivom “Kongresni sotonistički čin otvara vrata pakla za najveću svjetsku zemlju”, u pratnji slike predsjednika Obame s davidovom zvijezdom i grbom iranskog režima na čelu.

Proglašavajući da prijedlog zakona dokazuje da “nema pravde ili morala u američkoj politici”, članak optužuje SAD da zaobilaze međunarodno pravo, kojim je predviđeno da durge zemlje imaju imunitet od pravni postupak u drugim državama.

Američki Senat pokazuje većinom nedostojna vrstu dvostrukog standarda, prkosi [cijelom] svijetu, i pokazuje prezir prema međunarodnom pravu, kada je donio prijedlog zakona kojim će se omogućiti obiteljima žrtava 11. rujna da tuže Saudijsku Arabiju.

Ovaj zakon će se promijeniti međunarodno pravo u svezi suverenog imuniteta, koji se već dugo provodi. Senat nije uspio shvatiti da će, usvajanjem ovog zakona, otvoriti mnoga vrata koja će štetiti SAD-u, jer će ovaj zakon omogućit zemljama koje su oštećene u ratu, da tuže SAD za ratne zločine.

Članak se nastavlja predviđanjem da će Senat požaliti na donošenju takve odluku zbog ekonomske štete koju bi trebao donijeti ovaj odobreni nacrt zakona.

Predsjednik Senata Paul Ryan, za kojeg članak kaže da je “najutjecajniji republikanski političar u SAD-u”, razumije i pokušava upozoriti članove Senata da ne “griješe” sa Saudijskom Arabijom.

Međutim, “rasist” i “neprijateljski” potpredsjednik Joe Biden ignorirao je Ryanovo upozorenje i poticao Senat da izglasa prijedlog zakona.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Video koji nikada nije emitiran na niti jednoj javnoj televiziji u SAD

Očito Obama nije dobro primljen u Rusiji! 

Video može biti nekoliko godina star, ali to pokazuje koliko je “voljen” Obama u Putinovoj zemlji.

Zamislite kako bi tek bilo danas?

Zato Obama i šalje u zadnje vrijeme u Rusiju samo John Kerryja, jer želi izbjeći novu bruku.

Tko je kriv za napad na bolnicu, to je ratni zločin?!

Gotovo sve akcije bespilotnih letjelica koje američka vojska koristi diljem svijeta za ciljana ubojstva izvode se preko instalacija u bazi Rammstein u Njemačkoj.

Amerika sebe smatra za jedinu preostalu velesilu i uzima sebi za pravo da čini ono što je drugima zabranjeno.

Nedavno je Hillary Clinton u “Washington postu” izjavila da SAD imaju pravo da napadaju teroriste diljem svijeta, čak i ako državi na čijem se teritoriju to dešava to nije drago.

Znači, izmisli teroriste, obuči ih, i napadni tu zemlju?

Ukoliko pri takvim napadima ginu i civili, radi se o ratnom zločinu. Javnost, međutim, vrlo rijetko sazna nešto o ovim događajima.

Ženevska konvencija štiti civile i Amerika je dužna je pridržavati. Konvencija predviđa da u slučaju ratnih sukoba može doći do “kolateralne štete” i zahtijeva od zaraćenih strana da civilne žrtve “izbjegava koliko je to moguće”.

U praksi, međutim, postoji pravni problem da se napadi dronovima dešavaju u neutralnim zemljama, kao što su Pakistan, Jemen ili Somalija, koje uopće službeno nisu strane u sukobu.

Zato mnogi stručnjaci za međunarodno pravo, među njima i oni s američkog Stanford sveučilišta, smatraju da su napadi bespilotnim letjelicama zapravo zločin protiv međunarodnog prava. U tom kontekstu, predsjednik Obama koji daje formalna odobrenja za ove napade, mogao bi odgovarati pred Međunarodnim sudom u Haagu.

Do danas je američkim dronvima ubijeno preko 2000 ljudi.

To se, naravno, neće dogoditi, ali postoji veliki broj privatnih tužbi protiv CIA i američke vlade koje su pokrenuli rođaci ubijenih civila. Za sada nijedna nije imala uspjeha.

Formalni razlog je to što program bespilotnih letjelica CIA službeno nema, pa je tako nemoguće utvrditi je li napad u kojem su civili stradali u suprotnosti s međunarodnim pravom.

Pogledajmo VIDEO rukovanja:
 

 
(preveo:mag.A.B.,youtube/uredio:nsp)

Krivica Zapada – konkretno Sjedinjenih Američkih Država – za stanje u svijetu, poput ukrajinskog konflikta ili napetosti s Iranom, još jedna je od ideja koja nije dopuštena u glavnim američkim medijima, rekao je Chomsky, dodajući da stavovi ostatka svijeta nisu bitni kada su u suprotnosti s američkom strategijom

Velike američke medijske organizacije revnosno ponavljaju poput papagaja ono što dužnosnici Sjedinjenih Američkih Država žele da javnost zna o globalnim pitanjima, rekao je povjesničar Noam Chomsky za RT. Za vlast SAD, svaki medij koji “ne ponavlja američki propagandni sustav je nedopustiv”.

“Zapad su Sjedinjene Države i svi oni koji stoje uz njih”, rekao je Chomsky. “Ono što se u Americi naziva međunarodnom zajednicom podrazumijeva Sjedinjene Države i bilo koga tko je u tom trenutku na njihovoj strani.

Uzmimo, na primjer, pitanje prava Irana da nastavi s provođenjem svoje trenutne nuklearne politike, kakva god ona bila. Rečenica koja se obično čuje je da se međunarodna zajednica tome protivi. Tko spada u tu međunarodnu zajednicu? Oni za koje SAD procjeni da treba”.

Dodao je da “svatko tko je čitao (Georgea) Orwella savršeno dobro razumije (o čemu se tu radi). Ali se to nastavlja, praktično bez komentara”.

Chomsky je o tome govorio nedavno, neposredno prije saslušanja u Kongresu koje je nosilo službeni naziv “Suočavanje s ruskim pretvaranjem informacija u oružje”. Predsjedavajući Odbora za vanjske poslove Zastupničkog doma američkog Kongresa Ed Royce rekao je da “ruski mediji sada stvaraju raskol društva u inozemstvu i zapravo od informacija prave oružje”.

Socijalni filozof i profesor lingvistike na Masačusetskom institutu za tehnologiju rekao je da bi “kada bi postojala i najmanja zamisliva mogućnost da je iskren”, predstavnik Royce mogao govoriti o američkim medijima.

Podsjetio je na nedavnu priču iz “New York Timesa” u kojoj su navedeni razlozi zašto ne treba vjerovati Iranu, u svjetlu privremenog dogovora o iranskim nuklearnim ambicijama između Teherana i Washingtona, u kojem su sudjelovale i druge velike globalne sile.

“Najzanimljivija je optužba da Iran destabilizira Bliski istok jer podržava militante koji su ubijali američke vojnike u Iraku”, rekao je Chomsky novinaru “Russia Today” Alekseju Jaroševskom.

“To je kao da su 1943. mediji nacističke Njemačke kritizirali Englesku za destabilizaciju Europe, pošto je podržavala partizane koji su ubijali njemačke vojnike.”

Drugim riječima, pretpostavka je takva da kada Amerika napadne, ubije nekoliko stotina tisuća ljudi, uništiti zemlju, izazove konflikte među sektama koji sada razaraju Irak i čitavu regiju, tu se radi o stabilizaciji. Ako netko tome pruži otpor, onda je to destabilizacija.”

Obrtanje činjenica – tko je stvarno izolirana strana?

Chomsky je američku medijsku propagandu povezao i sa nedavnim potezima američkog predsjednika Barack Obame da se približi Kubi, državi koju su SAD dugo smatrale izvorom terora, dok su joj nametale stroge sankcije.

Chomsky kaže da su se glavne američke medijske kuće izuzetno potrudile da predstave kako je Kuba, a ne SAD, izolirana strana na zapadnoj hemisferi.

“Činjenice su vrlo jasne. Ovo je slobodno i otvoreno društvo, pa imamo pristup internim dokumentima na izuzetnom nivou. Ne možete tvrditi da to ne znate. Nije kao da se radi o totalitarističkoj državi gdje nema evidencija.

Znamo što se dogodilo. Administracija (predsjednika) Kennedyja pokrenula je vrlo ozbiljan teroristički rat protiv Kube. Bio je to jedan od faktora koji su doveli do raketne krize. Bio je to rat koji je listopada 1962. trebalo dovesti do invazije, za koju su Kuba i Rusija po svoj prilici znale.

Stručnjaci sada smatraju da je to jedan od razloga za razmještanje raketa. Taj rat se nastavio godinama. (U SAD) nije dozvoljeno da se o tome govori. Jedino što se može spomenuti je da je bilo nekih pokušaja atentata na Fidel Castra, a oni se mogu otpisati kao nekakvi marifetluci CIA. Ali sam teroristički rat bio je vrlo ozbiljan.”

Zašto je Obama promijenio odnos prema Kubi?

Obama je promijenio kurs u politici prema Kubi ne iz razloga koji su u skladu sa slobodom ili demokracijom, kako to američki mediji pokušavaju “progurati”, rekao je Chomsky.

“Ne radi se tu o plemenitoj gesti, samo o svijesti Obame da su Sjedinjene Države praktički izbačene sa hemisfere zbog izolacije po ovom pitanju”, dodao je. “Ali, o tome se ne može raspravljati (u SAD).

Sve su to javne informacije, ništa nije tajno, sve je dostupno u javnim dokumentima, ali se o tome ne može raspravljati. Tako i ideja – a ne može se kontemplirati o toj ideji – da kada SAD napadne drugu zemlju, a ta druga zemlja pruži otpor, nisu oni koji se brane počinili zločin, nego oni koji napadaju.”

Što se tiče međunarodnog prava, Chomsky je rekao da ono može “dogurati do momenta kad će ga velike sile dozvoliti”. Mimo toga, ono je besmisleno.

Da li je onda, međunarodno pravo iluzija, ako Amerika, izuzimajući sebe, bira ono što se primjenjuje?

“Reći da je (međunarodno pravo) mrtvo implicira da je nekada zaživjelo. Je li ono ikada zaživjelo?”, Pita Chomsky, navodeći kao primjer opstrukciju kojom su SAD dočekale zahtjev svjetskog suda iz 1980-ih da Amerika zaustavi svoj rat s Nikaragvom i osigura veliku odštetu za štetu koju je nanijela.

“Međunarodno pravo se ne može primjenjivati ​​protiv velikih sila”, rekao je Chomsky. “Ne postoji mehanizam za njegovu provedbu. Pogledajte Međunarodni kazneni sud, koji je gonio i osudio arfičke lidere koji se ne dopadaju SAD. Najveći zločin ovog tisućljeća je sasvim sigurno američka invazija Iraka. Da li bi se SAD mogao dovesti pred Međunarodni sud? Mislim, to je i više nego nepojmljivo.”

Chomsky je rekao da su takozvani američki san i američka demokracija u “vrlo ozbiljnom padu”, pošto je, kada se uspoređuje s drugim bogatim nacijama, socijalna mobilnost u SAD među najgorima. Sjedinjene Države, službeno, zadržavaju fasadu demokracije, ali je njezina manifestacija sve rjeđa.

“Suštinski, veći dio stanovništva je obespravljen”, rekao je Chomsky u kontekstu javnih izbora. “Njihovi predstavnici ne obraćaju pozornost na njihovo mišljenje. Radi se o približno tri četvrtine na dnu ljestvice primanja. Malo više na ljestvici, dobiva se malo više utjecaja. Na vrhu se praktično kroji politika. To je plutokracija, a ne demokracija.”
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)