Američke vlasti istražuju zdravstvenu prevaru tešku pola milijarde dolara

Ministarstvo pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država istražuje zdravstvenu prevaru vrijednu pola milijarde dolara, za koju vlasti vjeruju da je povezana s kremama za olakšavanje boli i drugih bolesti.

Ovime je najveća šteta nanesena programu zdravstvenog osiguranja za veterane, piše The Wall Street Journal. Prodaja ovih takozvanih mješavina naglo je skočila nedavno, zahvaljujući iznimno snažnom marketingu. U reklami za kremu pojavila se nekadašnja zvijezda NFL-a Brett Favre, oblikujući tako ciljanu skupinu potrošača na starije, sportaše i ostale dobne skupine.

Istražitelji ispituju navode kako neki od proizvoda imaju minimalno ili nimalo medicinske vrijednosti, te da su neki farmaceuti slali mnogo više krema nego što je naručeno, naplaćivali bi previše, a često su automatski produljivali recepte bez provjere, tvrde ljudi upoznati sa slučajem. Neke kompanije su naplaćivale više od 10,000 dolara po jednoj tubi ili receptu za kremu.

Tricare je program zdravstvenog osiguranja namijenjen ratnim veteranima i vojnom osoblju SAD-a, kao i njihovim obiteljima, a vjeruje se kako je upravo taj program žrtva većine prevara. Osim veteranskog programa novac je uziman i od Medicare, Medicaid i nekih privatnih osiguranja. Ilegalno je naplaćivati vladinom programu osiguranja medicinske usluge koje nikada nisu pružene, nisu potrebne ili koje nisu naručene. Istraga je još u početnim fazama te još nisu podizane optužnice protiv ikoga.

Sportaši upleteni u prevaru

Spomenute kreme su roba koju se često prodavala putem telefonske prodaje ili interneta, kao pomoć ozlijeđenim sportašima da se brzo i sigurno oporave odnosno da im ublaži bol i grčeve. Osim toga reklamirane su i kao pomoć pri olakšavanje staračkih boli, za stariju populaciju. Jedna od kompanija koja se našla pod istragom FBI-ja je World Health Industries iz Jacksona u Mississipiju, njihovu kremu Rx Pro reklamirao je nekadašnji sportaš Brett Favre, a kompanija proizvodi još nekoliko sličnih kremi.

Favreov agent James “Bus” Cook nije davao nikakve izjave na medijske upite. FBI ispituje i tvrtku 3B Medical Group LLC, koju su 2013. godine otvorili spomenuti sportaš i njegov agent. Istražitelji ispituju je li ta kompanija radila marketing i promociju za farmaceute koji proizvode specijalne kreme za olakšavanje boli. Vlasti ispituju i braću Chada i Byrona Barreta, osnivače nekih od kompanija pod istragom. Nogometaš Chad Barret nije bio dostupan za izjavu, a njegov brat Byron je 2015. godine preminuo od raka.

Kada je novinar Wall Street Journala nazvao u njihovu tvrtku Opus, javila se udovica Cindy Barret, nakon čega je poslala e-mail s odgovorom.

“Što se tiče umiješanosti mog pokojnog uspruga Byrona Barretta, prema informaciji koju sam dobila od vas, to je neistina. Možete se sramiti… Moj suprug je umro mirne savjesti.”

Pretresi i racije

U utorak 2. veljače, Opus i šest drugih povezanih kompanija koje su pod istragom zatražile su na federalnom sudu zaštitu u slučaju bankrota. Odvjetnici tih tvrtki nisu odgovarali na pozive.

Državni odvjetnik Južnog distrikta Mississipija, FBI, kao i Porezna uprava IRS, Poštanska inspekcija, Odjel za suzbijanje narkotika i Defense Criminal Investigative Service proveli su niz racija u mnogim farmaceutskim tvrtkama u, i oko grada Jacksona u Mississipiju, kao i u drugim saveznim državama.

U racijama i pretragama vlasti su zaplijenile imovinu u vrijednosti 15 milijuna dolara među kojima se našlo 24 vozila, pet aviona, dva broda i novac raspoređen na 80 bankovnih računa.

Istražitelji su pronašli mnogo primjera gdje je samo na računu jednog kupca kreme protiv bolova dug narastao od par desetaka do par tisuća dolara. Veteranski program Tricare platio je čak 1,75 milijardi dolara za mješovite lijekove, među kojima su i kreme za olakšavanje boli, samo do rujna 2015. godine. Što je čak 18 puta više nego su za iste lijekove platili tri godine prije toga.

Labava zakonska regulativa

Većina računa je lažna, smatraju istražitelji. Tricare je pokrenuo niz unutarnjih kontrola kako bi riješili slučaj lažnog naplaćivanja. Proizvodi ovakve vrste miješaju farmaceutske sastojke i one koji se mogu dobiti samo na recept kako bi pružili specijalizirani medicinski proizvod, često namijenjen ljudima koji ne mogu piti tablete. No ovo tržište nije strogo regulirano kao ono tradicionalnih lijekova.

Kreme protiv bolova često nemaju dozvolu Agencije za hranu i lijekove, jer se medikamenti u kombiniranim proizvodima nalaze u iznimno malim količinama, koji nisu dovoljni za provođenje testa.

Po federalnom zakonu proizvođači ovakvih proizvoda ne moraju dokazivati učinkovitost ili sigurnost svojih proizvoda. Ta cijela grana industrije regulira se državnim zakonima te oni variraju po stupnjevima sigurnosti.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Kapitalizam je na ova područja došao na velika vrata, a s njim također i psihičke posljedice tranzicije koje nosi taj sustav. Poremećaj se često ne liječi, a oboljelima se ne vjeruje

Depresija je jedan od najvećih javnozdravstvenih problema današnjice – na četvrtom je mjestu po pobolu u svijetu, a Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će 2020. biti na drugom. Štoviše, na prvom mjestu kad je riječ o ženama jer one dvostruko češće obolijevaju od depresivnih poremećaja od muškaraca, za što postoji niz razloga, počevši od hormonalnih pa do činjenice da žene lakše otvoreno govore o sebi pa se lakše i odluče potražiti liječničku pomoć.

Strah za egzistenciju

U Hrvatskoj nekoliko stotina tisuća ljudi boluje od depresivnih poremećaja (podatak iz 2015.). Podaci HZJZ-a govore da je depresija treća mentalna bolest (nakon alkoholizma i shizofrenije) zbog koje se liječi u bolnici. Između 1995. i 2013. godine broj hospitalizacija zbog depresivnih poremećaja gotovo se udvostručio iako imamo sve moćnije lijekove. Znači da nešto ne radimo dobro i da neke stvari trebamo unaprijediti, kaže prof. dr. sc. Veljko Đorđević s Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu i psihijatar Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb.

Depresija je često neprepoznata, objašnjava, ne liječi se ili se neadekvatno liječi, a često recidivira tj. kronična je. Mnogi nisu svjesni da je to bolest, a ne trenutačno raspoloženje. Često je pokretač niza drugih bolesti: srčanih, neuroloških, autoimunih, malignih, čak i kod transplantacija i hematoloških bolesti. – Liječnička je greška ne prepoznati depresivni poremećaj srčanom ili malignom bolesniku jer taj poremećaj može naštetiti zdravlju tog čovjeka. Ako riješimo i depresivnost, i mogućnost izlječenja daleko je bolja – upozorava prof. Đorđević. Liječenje depresije holističko je, ne postoji jedinstven model, kao što ni uzroci nisu isti: mogu biti biološki, psihološki, socijalni i duhovni.

Socijalni uzrok koji je vrlo aktualan zasigurno je velika nezaposlenost, strah za egzistenciju i strah od otkaza. U tranziciji se ljudi nisu adaptirali na nove uvjete, a rat i poraće nose svoje biljege i većina se u tome pogubila. Nemamo samo problem branitelja i invalida nego svi smo mi na neki način stradali. Socijalni kapital koji smo imali dok smo bili siromašniji istrošio se – ističe prof. Đorđević osvrćući se i na trend iseljavanja zbog lošeg života u Hrvatskoj:

Svaki odlazak mladog čovjeka iz zemlje je tragedija za sve nas. I za njih, jer svatko bi volio sve ono što je naučio promovirati u svojoj zemlji. Putovati po svijetu, ali živjeti na svojoj grudi. I bez hrvatskih specifičnosti, suvremeni način života uvjetovan kompeticijom i ubrzavajućim tempom života kao 24-satnim imperativom velik je pritisak za čovjeka i vodi k otuđenju. Čovjek se, nažalost, evolucijski ne može tako brzo prilagođavati, podsjeća psihijatar.

Boluje pojedinac, pati obitelj

Iz različitih razloga čovjek postane bezvoljan, ne može normalno funkcionirati, izgubi volju za životom. U svijetu rada, napominju stručnjaci, nerijetko se te ljude doživljava lijenima, a zbog bolovanja uslijed depresije dobivaju stigmu i teže se kasnije zapošljavaju, što su posljedice neinformiranosti o depresiji.

Liječi se medikamentima, psihoterapijom i socioterapijom, ali ne samo pojedinca, jer od depresije boluje pojedinac, a pati cijela obitelj. Gotovo 15% oboljelih zbog neprepoznatih simptoma počini suicid. A u Hrvatskoj nema suvišnih ljudi – podsjeća Đorđević. U cilju senzibiliziranja javnosti protekla je tri dana održan i 4. kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji “Depresija u stoljeću uma”, a u Zagrebu su ga organizirali Hrvatsko društvo za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja i Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta (CEPAMET), kojeg je prof. Đorđević predstojnik.

Od depresije pati sve više djece i adolescenata te ljudi u najproduktivnijoj životnoj dobi. Ovo je crveno svjetlo za sve u Hrvatskoj, moramo prestati misliti samo o svojoj disciplini i svi humanisti zajedno trebaju pomoći ljudima koji pate. Znanost, klinika i umjetnost moraju surađivati, socijalni kapital trebamo vrednovati i otvoriti bez ikakvih skrupula probleme koji se odnose na ovu fenomenologiju –poručuje.

Simptomi koji ukazuju da je vrijeme za psihijatra:

Najnormalnija stvar je da smo svi svako toliko loše raspoloženi, no kad vas uhvati neumoljiva tuga ili osjećaj bespomoćnosti koji vas onemogućava u uobičajenoj rutini, vrijeme je da obratite pozornost, jer je to zaštitni znak kliničke depresije od koje pati 7% odrasle populacije

Čak i uz ove znakove, depresivnoj osobi teško je odrediti boluje li zaista od navedene bolesti. “Gotovo sve simptome depresije svi mi iskusimo, pojedinačno, u nekom razdoblju života”, objašnjava Jennifer Payne, liječnica i direktorica Centra za ženske promjene raspoloženja na John Hopkins Sveučilištu u Baltimoreu.

Ako ste se s dolje navedenim simptomima borili svakodnevno tijekom dva tjedna, i oni su utjecali na vaše uobičajeno funkcioniranje (npr. ne možete normalno obavljati svoj posao, funkciju roditelja ili družiti se s prijateljima), vrijeme je da posjetite doktora…

Jedete više (ili manje) nego inače

Zbog depresije se možete osjećati ‘iscijeđeno’, a to se može manifestirati nedostatkom apetita. “Ako se vaš mozak usredotoči na negativne misli, možete zaboraviti jesti ili izgubiti zanimanje za kuhanje”, kaže psihologinja Yvone Thomas, inače specijalizirana za depresiju i samopoštovanje.

S druge strane, ponekad bolest može stvoriti i suprotni učinak, otvarajući vam apetit i tjerajući vas da se prejedate. “Mješavina osjećaja koja obično prati depresiju – tuga, pesimizam u pogledu budućnosti i nisko samopouzdanje, mogu vas navesti da svoje osjećaje ublažite s hranom”, ističe Thomas.

Spavate previše ili premalo

Neki ljudi koji boluju od depresije uhvatit će se kako konstantno imaju potrebu za spavanjem i stalno su umorni i iscrpljeni, te pate od nedostatka energije. “No više spavanja ljudima koji pate od depresije predstavlja i bijeg od tuge, te im je utočište”, kaže Thomas.

Druge osobe s istom bolešću osjećat će se pak nemirno i ili će se mučiti s isprekidanim snom ili nesanicom. Previše će ih zaokupljati opsesivne misli i razmišljanje da bi se mogli opustiti i bezbrižno zaspati. Uz to, ne samo da promjene u spavanju ukazuju na bolest, već one mogu i pogoršati čovjekovo stanje, jer kad ne spavate dovoljno, vaš unutarnji sat više nije sinhroniziran i vi budete još umorniji i dekoncentrirani, te imate još manje snage nositi se s nevoljama.

Sitnice vas izbacuju iz takta

To je trag kojeg jako malo ljudi može prepoznati, no depresija se može pojaviti i kao oblik povišene nervoze, kaže dr. Jennifer Wolkin, asistentica profesora psihijatrije i anesteziologije iz centra Joan H. Tisch, s njujorškog Sveučilišta. Možete se osjećati mrzovoljno i čangrizavo, te možete planuti zbog sitnica koje inače ne biste ni primjetili. Djelomičan razlog krije se u tome što depresija pogoršava normalne hormonalne promjene raspoloženja, no krivci su i teški osjećaji s kojima se osoba bori.

“Kad ljudi osjećaju fizičku bol često se lako mogu naljutiti i iživcirati, a isto je i s psihološkom boli – ne osjećate se dobro ili kao da ste u svojem tijelu, a to utječe na vaše strpljenje i zbog toga se osjećate kao da ste stalno na rubu”, kaže Thomas.
Ne možete se koncentrirati ni usredotočiti

Zaboravljate kad su vam rokovi na poslu ili da trebate pokupiti djecu u vrtiću? Osjećate se kao da vaš mozak nalikuje mutnoj fotografiji i to što ste većinu vremena lagano obamrli utječe na vaše donošenje odluka? To znači da vaš mozak proživljava depresiju.

Kad ste preokupirani tužnim mislima i osjećajem ništavnosti, to može utjecati na vaš posao, pamćenje i odluke, napominje Wolkin. Zauzvrat, takvo neusredotočeno razmišljanje može vas navesti na donošenje loših odluka i nezdravo, riskantno ponašanje.

Ne uživate u stvarima koje su vas nekoć veselile

Nekoć ste redovito poslije posla petkom odlazili na piće s najdražim kolegama, no posljednjih tjedana izbjegavate taj običaj. Ili ste se uvijek radovali večernjem trčanju, a ovih dana se radije bacite u krevet. Prestanak sudjelovanja u stvarima koje su vas nekoć činile sretnima jedan je od prvih znakova depresije.

“Osoba koja je jednostavno tužna može preskočiti nekoliko stvari, no brzo će se vratiti na staro. No depresija vas čini ravnodušnim u vezi aktivnosti i hobija koji su vas nekad činili sretnima, te ćete se sve više početi izolirati od svijeta”, napominje Wolkin. Nažalost, tako se stvara začarani krug, jer vas depresija liši mogućnosti da uživate u zadovoljstvu koje stječete novim iskustvima, tako da prestajete i činiti stvari koje vas mogu, na kraju, oraspoložiti.

DODATNI ZNAKOVI: Tihi znakovi da trebate psihijatra

Svatko je imao loš dan, a mnogi i loše tjedne. No, ako ste depresivni, pod stresom ili tjeskobni duže od mjesec dana, i to vam počinje remetiti svakodnevni život, možda je vrijeme da posjetite liječnika specijaliziranog za mentalne probleme.

Posjet psihijatru ili psihologu danas ne bi smio biti stigmatiziran. No, iako Hrvati troše ogromne količine tableta za smirenje, u mnogim našim sredinama još je uvijek ‘sramota’ zatražiti pomoć. Zanemareni psihički problem ima sličan ishod kao i zanemarivanje bilo koje fizičke bolesti – uglavnom ne prolazi sam od sebe nego se pogoršava.

Očiti znakovi upozorenja

1. Razmišljate o samoubojstvu i načinu kako ga izvršiti
Ako počnete misliti da život više nije vrijedno živjeti, potrebna vam je pomoć.

2. Osjećate se poraženo i beznadno
Život može biti težak, ali ako mislite da se više nemate čemu nadati, vrijeme je da s nekim popričate.

3. Zbog svog mentalnog stanja niste u stanju ni raditi ni zabavljati se
Nakon lošeg događaja potrebno je tugovati i pregrupirati se. No, ako se nikako ne možete prilagoditi novonastalom stanju, posjetite liječnika.

4. Teža nesanica
Tu i tamo, svakoga muči nesanica, ali ako je došlo do značajne promjene u navikama spavanja, uputite se stručnjaku za poremećaje spavanja.

5. Promjene apetita
Nagle promjene apetita mogu ukazivati i na neku fizičku bolest. Krenite na pregled.

6. Promjene raspoloženja koje traju tjednima
Borite li se s osjećajima tuge, gnjeva ili tjeskobe, vrijeme je da potražite pomoć. Prvo posjetite liječnika obiteljske medicine koji će provjeriti je li u pitanju neki fizički uzrok i dalje vas uputiti na specijalistički pregled.

7. Izgubili ste interes i povukli se iz aktivnosti koje su vas prije radovale
Ako bez pravog razloga, tek zbog iracionalnih strahova i briga, gubite interes za aktivnosti koje su vas prije uveseljavale, koristila bi vam profesionalna pomoć.

Svi psihijatri i psiholozi nisu stručnjaci za sve probleme. U Hrvatskoj je problem i to što većina nema vremena za duže razgovore. Ukoliko niste zadovoljni ponuđenim, raspitajte se tko bi vam mogao bolje pomoći.
 

 
(magazin.hr, vecernji.hr,youtube.com/uredio:nsp)

SIDA (AIDS) je bolest novog doba koje od samog početka prate različite kontroverze. Najveća među njima se tiče prirode djelovanja HI-virusa i mehanizma nastupanja i napredovanja same bolesti

Ona je podijelila znanstveni i medijski svijet na dva velika tabora: mainstream ortodoksnu medicinu, institucionalno predstavljenu Svjetskom zdravstvenom organizacijom – i učenje koje osporava same temelje službene teorije, piše Deutsche Welle.

Situacija je slična onoj s učenjem o svjetskoj klimi: mainstream predstavlja većinu – kako na planu znanosti, tako i u medijima. On ima na raspolaganju mnogo veći prostor i mnogo veću podršku u javnosti. S druge strane, oporba nije ni malobrojna, ni nekompetentna.

Čini je veliki broj zaslužnih znanstvenika, među kojima ima kako nobelovaca, tako i dobitnika drugih najviših priznanja iz medicine i biologije.

Liječnik Todor Jovanović, koji spada u najoštrije kritičare službenog medicinskog establišmenta, proizveo je prirodni lijek koji je bio toliko uspješan da mu je Ministarstvo zdravlja SAD početkom devedesetih godina stavilo na raspolaganje laboratorij i svu potrebnu opremu u Watergate.

To samo pokazuje da mainstream i alternativna medicina često nisu tako suprotstavljene strane – doduše, samo dok alternativa svojom kritikom ne zadre dublje u funkcioniranje zdrastvenog sustava.

A baš to karakterizira Jovanovića koji tvrdi da je službena priča o AIDS-u “prijevara” koju je pratio na samom izvoru – on je imao svoju ordinaciju u Durbanu i surađivao sa znanstvenim institutima Louis Pasteur (i timom Montanea), institutom Karolinska u Švedskoj, Medicinskim fakultetom u Londonu itd. Proučavanjem AIDS-a se bavi od samog početka njenog postojanja.

Posebno skandalozan za medicinski establišment je stav oporbe prema kojem se HIV ne prenosi seksualnim odnosom. Jovanović prenosi da je za vrijeme svog rada u Južnoj Africi imao priliku pregledati stotine prostitutki među kojima su neke imale seksualni odnos bez zaštite s više od 1.000 muškaraca – i da nijedna nije bila pozitivno testirana na retrovirus.

S druge strane, znanstvenica Julijane Zaher piše da je 1987. po nalogu njemačke vlade radila na studiji provedenoj na zatvorenicima – zbog pretpostavke da tamo ima dosta oboljelih uslijed homoseksualnog spolnog općenja i višestrukog korištenja šprica za drogu.

Studija je trebala trajati 10 godina, ali je prekinuta nakon dvije i pol godine jer nije pronađena nijedna zaražena osoba. To, međutim, mediji nisu prenijeli – “nije se uklapalo u koncept”.

Lažna propaganda 80-tih, slično kao i za Ebolu 2014.

Ista autorica se poziva i na studiju provedenu u Kaliforniji koja je počela također 1987. Tamo su tijekom 10 godina praćena 442 takozvana diskordantna para (jedan partner je HIV-pozitivan a jedan HIV-negativan).

Partneri su imali spolne odnose kako za zaštitom, tako i bez nje. U Američkom časopisu za epidemiologiju je 1997. objavljen rezultat tog proučavanja: nije bilo prenošenja virusa.

Na to ukazuju i drugi radovi, među kojima i “Inficiranje HIV-om u subsaharskoj Africi nije objašnjeno seksualnom ili vertikalnom transmisijom” objavljen 2002 (autori: Giselkvist/ Roterberg/ Poterat/ Druker).

Sida kao politička bolest

Negatori side tvrde da je riječ o bolesti koja zapravo ne postoji te da je riječ o velikoj manipulaciji javnosti s nekoliko ciljeva koje su postavile različite interesne grupe

Jednu interesnu skupinu čini farmaceutska industrija, koja na izmišljenoj bolesti zarađuje čitavim nizom skupih terapija, a drugu predstavlja politika, koja strahom od side i odgovarajućim mjerama regulira / usmjerava / sankcionira društvena kretanja određenih skupina (npr. Homoseksualaca).

U Africi HIV-pozitivan, u Njemačkoj HIV-negativan

Negatori side prenose da je imunodeficijentnost širok pojam i da, ako je bolest imala smrtan ishod, smrt uvijek nastupa kao posljedica raka, ili upalnih procesa, primjerice, upale pluća, uz nemogućnost organizma da se obrani od bakterijskih ili virusnih “napadača”. Bolesnik koji je umro od side, zapravo je umro od neke već poznate bolesti koja je proglašena posljedicom AIDS-a. Odnosno, posljedicom postojanja HIV-virusa u organizmu. Ali, taj virus se identificira postojanjem odgovarajućih antitijela i testovima “Eliza” i “Vesternblot” pri čemu ovaj potonji ima desetak segmenata u kojima se ta antitijela traže.

U Africi se virus dokazuje reakcijom dva segmenta, u Njemačkoj je potrebna reakcija u tri segmenta, u Australiji – četiri. Tako netko tko je proglašen oboljelim u Africi može se pregledati u Berlinu i dobiti odgovor: “Imate sreće – test Vam je negativan”. Australski znanstvenik Valendan Turner, u posebnoj studiji je pokazao da test na HIV može ispasti pozitivan uslijed oko 60 faktora, među kojima su vrlo česti gripa ili žutica. Tako se ostavlja mnogo mjesta proizvoljnom lijepljenju etikete “oboljelog od side”.

“Simptomi side – posljedica medikamenata”

Jedan od najspornijih trenutaka u povijesti side svakako je i konferencija za tisak 1984. godine kada je nobelovac Robert Galo priopćio da je HIV virus – koji je predstavio kao svoje otkriće – izazivač ove opake bolesti.

Mnogima je smetalo to što je konferenciju sazvala tadašnja američka ministrica zdravlja Margaret Hekler, dakle, političarka – a ne neki ugledni znanstveni forum. Galo se kasnije ispostavio kao prevarant i pred Ujedinjenim nacijama izgubio spor o autorstvu na otkriće HIV-virusa.

No, službena medicinska mašinerija već je bila spremna za tretman milijuna ljudi novim lijekovima. Jedan od velikih znanstvenika našeg doba, nositelj mnogih priznanja i član američke Akademije znanosti, Peter Disberg, smatra da HIV-virus nikada nije izoliran prema kriterijima klasične virologije.

Od njega potječe i teza koja izaziva preveliki strah, i prirodan otpor ljudi koji ne vjeruju da postoje strukture koje se poigravaju ljudskim zdravljem, teza prema kojoj su simptomi side posljedica medikamenata kojima se ona liječi. A jedan od najvećih stručnjaka za medicinu u Africi, kelnski znanstvenik Wolf Geisler, tvrdi:

“AIDS je politička bolest čije se širenje ne može medicinski objasniti; ne samo politička bolest, već i biološko oružje “.

“Trostupanjsko oružje”

Sida je trostupanjsko oružje, prenosi Geisler: na prvom stupnju se kod ljudi u jednoj regiji izaziva opće i reverzibilno slabljenje imunološkog sustava, to omogućuje da se HIV-virus – koji inače potječe od životinja kao virus konjske anemije – zapati kod ljudi, i da kod čovjeka, u drugoj fazi, izazove – u početku bezazlenu, ali u načelu doživotnu – slabost imunološkog sustava prema novim i nepoznatim izazivačima.

A ti novi i nepoznati izazivači – bolesti poput kriptosporidioze ili pneumocistoze ili kriptokokoze ili izosporioze – dovode do trećeg stupnja: tipične slike oboljenja.

Teza o oružju zvanom cjepivo

Geisler je dugo radio u Africi gdje je imao prilike vidjeti neobičnu pojavu: sida kao da je poznavala državne granice! To je primijetio i Todor Jovanović, ugledni virolog koji je svoja saznanja o sidi primijenio u suradnji s vodećim svjetskim medicinskim institutima, poput “Louisa Pasteura” u Francuskoj, “Roberta Koha” u Njemačkoj, ili “Karolinska” u Švedskoj. Jovanović je također dugo radio u Africi i primijetio da se “slabljenje imunološkog sustava” o kome govori Geisler provodi uglavnom – cijepljenjem. Kontrolirajući dječja cjepiva na području južno od Sahare, on je u njima otkrio tragove teških metala i drugih štetnih tvari.

“Nema prenošenja seksualnim kontaktom”

Jovanović je proizveo i medikament koji liječi “sidu”, odnosno vraća imuno sposobnosti, lijek s kojim je imao – i sa kojim i dalje bilježi – veliki uspjeh. Riječ je o potpuno netoksičnim preparatu s biljnim sastavom, kojim je od imunodeficijencije izliječio ogroman broj ljudi – u Africi su među njegovim pacijentima bili i visoki državni dužnosnici više zemalja.

Jovanović tvrdi da je sida jedna od najvećih prijevara u povijesti moderne civilizacije, te da se tu ne radi o virusu, već o konglomeratu više bjelančevina, virusa, pa čak i bakterija, promjenjivog sastava – već prema potrebi konkretnih, kako ih on zove, “vladara iz sjene”. On prenosi da je jedna od najvećih zabluda i manipulacija tvrdnja da se AIDS prenosi seksualnim kontaktom – i pri tome se poziva na desetljeća iskustva u liječenju side i kod vrlo promiskuitetnih pacijenata.

Negatori i skeptici smatraju da se istina o sidi krije daleko od novinskih naslova i televizijskih dnevnika, te da se ljudskim zdravljem, pa i saznanjima o sidi, odavno beskrupulozno manipulira.
 
(dw.de)