Što znači biti bolestan u SAD-u govori nam priča o Sean Recciu koju je prenio Time Health & Family.

Sean Recciu 42 godine, iz Lankestera, Ohio, prošle je godine saznao da ima Ne-Hodgkinov limfom (NHL) i odlazi u specijaliziranu onkološku kliniku “MD Anderson” u Houstonu. Otac njegove supruge, Stephani, je deset godina ranije liječen u njoj i život mu se produžio za 8 godina, iako su prognoze bile vrlo loše. Sean i Stephani su tek počeli raditi i nisu sebi mogli priuštiti široku policu zdravstvenog osiguranja. Njihova polica od 469 $ mjesečno (20% njihovog dohotka), pokrivala je tek 2000 $ dnevnog bolničkog liječenja.

“Mi ne primamo police s popustom” rekla im je gospođa koja radi u “MD Anderson”, kada je Stephani nazvala kako bi dogovorila pregled za supruga.

Tada je Stefphani rečeno kako cijena početnog pregleda, te šestodnevni boravak u bolnici radi osnovnih pretraga za utvrđivanje plana liječenja, stoji 48.900 USD, koji se moraju uplatiti unaprijed. U cijenu nisu uračunati lijekovi i terapija koje slijedi. Stephani tada moli svoju majku da ispiše ček i Reccijevi lete u Houston.

Samo tjedan dana kasnije, nakon početnih pretraga, Stephani ponovno zove majku i traži da ispiše još jedan ček, ovaj puta na 35.000 $, koliko je potrebno za početak liječenja. Seanovo zdravstveno stanje se rapidno pogoršalo i nije se moglo čekati s terapijom.

Po dolasku u bolnicu, Sean je 90 minuta čekao na recepciji dok je službenica tražila potvrdu od banke da je ček validan, a potom je morao kreditnom karticom platiti još 7500 $ predujma. Direktor za odnose s javnošću bolnice “MD Anderson”, Julie Penne, kaže kako je “traženje predujma za usluge posve uobičajeno u svim bolnicama diljem SAD-a.”

Dijagnoza: Ne-Hodgkinov limfom (NHL) – Ukupna cijena predujma za početnu dozu kemoterapije: 83,900 $.

Prvi od 344 redaka koji se protežu na 8 isprintanih stranica bolničkog računa, koji sadrži nerazumljive numeričke kodove i skraćenice. Preveden na jezik razumljiv običnom građaninu on znači: “1 Acetaminofe tableta 325 MG.” Cijena tih tableta, a koje su generička verzija Tilenola, na Amazonu je 1,50 $ (100 komada), a mogu se kupiti bez recepta.

Deseci daljnjih točaka na tom računu navode na primjer, “CHEST, PA and LAT 71020 – 283 $”, a što je zapravo obično rendgensko snimanje srca, za koje bi Sean inače platio 20 $.

Svaki put kada sestra uzme uzorak krvi, na računu se pojavljuje šifra: “Rutinsko vađenje krvi” s cijenom od 23 $ do $ 78 za svaku od rutinskih laboratorijskih analiza krvi. Obitelj Recci je samo to stajalo 15.000 USD. Da je kojim slučajem Recci imao dovoljno godina i mogao koristiti zdravstveno osiguranje za starije osobe, bolnici bi za te iste laboratorijske pretrage bilo isplaćeno tek par stotina dolara. Prema zakonu, tada se bolnici plaća približan trošak usluga.

Na drugoj strani Reccijevog računa, zbrojevi se “podebljavaju”, pa mu je naplaćeno 13 dolara za “1 Rituximab inj 660 mg.”. Obična injekcija od 660 mg Rixutana, čudesnog lijeka za rak. Uobičajena prosječna cijena ovog “lijeka”, a koju naplaćaju bolnice poput “MD Anderson” je 4 $, ali oni vjerojatno dobivaju i popust na količinu, pa je prava cijena između 3 i 3,5 $. Što znači da “MD Anderson” na pacijentu zarađuje 400% po injekciji.

Ukoliko upitate “MD Anderson” za komentar u vezi cijena usluga, dobit ćete pismenu izjavu u kojoj stoji: “Pitanje financiranja zdravstvenih usluga je vrlo kompleksno i za pacijente i za pružatelje zdravstvenih usluga i za vladina tijela …. MD Anderson naplaćuje usluge jednako kao i druge velike bolnice ili akademski medicinski centri.”

Tvrdokorni stav bolnice spram cijena usluga je itekako isplativ. Iako je “MD Anderson” formalno neprofitna jedinica u sklopu Sveučilišta u Teksasu, njezin profit, kojeg ostvaruje pružanjem medicinskih usluga, jedan je od najvećih u svjetskim razmjerima. Njegova operativna dobit za fiskalnu godinu 2010., a prema izvještaju ministarstva zdravstva, bila je 2,05 milijarde dolara. Poprilično iznenađujuća svota za ustanovu te vrste.

Direktor “MD Anderson”, Ronald De Pinho, prima plaću od 1.845.000 USD godišnje. Ta svota ne uključuje i druga primanja, kao na primjer ona koja prima, prema Houston Cronicleu, od nekoliko farmaceutskih tvrtki (razlog zbog kojega više ne predaje na sveučilištu).

De Pinhova plaća je dvostruko veća od plaće Francisca Cigarroa, direktora teksaškog sveučilišta, a čijeg je je dio i “MD Anderson”. Ovakva struktura plaćanja je simbol američke medicinske ekonomije i jednaka je na svim sveučilištima diljem SAD-a, gdje su direktori sveučilišnih i drugih bolnica daleko bolje plaćeni nego oni koji vode sveučilišta.

U poslovnoj četvrti Houstona nalazi se i Texas Medical Centar. Kompleks koji se sastoji od 280 objekata, bolnica, zdravstvenih ustanova među kojima je “MD Anderson” kao najbolji brand tvrtke. Medicina je postala veliki biznis. Somenimo da su u Houstonu od 10 najboljih poslodavaca, čak su 5 od njih bolnice, uključujući i “MD Anderson”, sa 19.000 zaposlenih.

Kako se to dogodilo? Odakle dolazi sav taj novac? I kuda to sve vodi?

Kada pogledate bolničke račune koje je Sean Recci platio kao i svi drugi pacijenti, ne vidite racionalnog objašnjenja, niti razloga za tako visoke cijene zdravstvenih usluga.

Svakog pacijenta oboljelog od karcinoma pluća čekaju 4 kutije sterilnih gaza po toj cijeni. Koji su razlozi, dobri ili loši za to da karcinom podrazumijeva trošak od pola ili milion dolara? Što to čini jednu dozu “čudesnog” lijeka tako skupom? Zašto jednostavna laboratorijska pretraga, kroz nekoliko dana u bolnici dostigne cijenu veću od prosječnog automobila i zašto razvoj tehnologije povećava cijenu usluga, umjesto da ih snižava?

U SAD-u ljudi troše skoro 20% BDP-a na zdravstvenu zaštitu. Upola više nego stanovnici drugih razvijenih zemalja. Ipak, rezultati takvog zdravstvenog sustava nisu nimalo bolji nego drugdje, štoviše, često su mnogo lošiji.

Prema posljednjim opsežnim istraživanjima, provedenim od konzultantske tvrtke McKinsey & Co., Amerikanci troše više na zdravstvenu zaštitu nego deset zemalja s najskupljim zdravstvenim uslugama (Japan, Kina, Njemačka, Španjolska, Kanada, Italija i Australija). Ilustracije radi, čišćenje nakon uragana Sandy je državu koštalo 60 milijardi, a samo prošlog tjedna se isto toliko u SAD-u potrošilo na zdravstvenu zaštitu.

Zavod za statistiku rada kaže da su projekti koji će najbrže rasti do 2020., većinom vezani uz zdravstvenu skrb. Američki najveći grad, New York, obično se smatra svjetskom prijestolnicom financijskih usluga, no od 18. po veličini najvećih privatnih poslodavaca u New York-u, čak 8 su bolnice, a tek 4 banke. Naravno, za svaku pohvalu je činjenica da je se toliko ljudi bavi liječenjem bolesnih. No, kada cjelokupno gospodarstvo koje nose porezni obveznici, poslodavci i potrošači, troši mnogo više nego u bilo kojoj drugoj zemlji za isti proizvod, onda je to neodrživo.

Međutim, zdravstvena industrija ima i volju i sredstva da nastavi na isti način. Prema Center for Responsive Politics, farmaceutska industrija i komercijalizirano zdravstvo u sprezi s organizacijama koje predstavljaju liječnike, bolnice, domove za njegu i ostale zdravstvene usluge, na lobiranje u Washingtonu su od 1998. potrošile 5,36 milijardi dolara. Usporedbe radi, na lobiranje za obranu i zrakoplovnu industriju potrošeno je 1,53 milijarde, a za energetski sektor 1,3 milijarde $.

SAD su jedina razvijena zemlja koja nema obvezno zdravstveno osiguranje za sve građane. Imaju najskuplji sustav medicinske njege u svijetu, a čak 17% posto stanovnika Amerike je potpuno nezbrinuto.

“Ako vam se sviđa vaš zdravstveni plan, zadržite ga!” Tako je predsjednik Obama biračima obećavao promjene u američkom zdravstvenom sustavu. Koliko su ta obećanja bila prazna, vrijeme će pokazati.

Do tada, farmaceutska industrija i liječenje kao izvor zarade, kao i kompletan sustav s privatnim bolnicama i drugim ustanovama i dalje će gomilati dobitke, dok će većina građana i dalje gutati gorku tebletu prenapuhanih bolničkih računa u zamjenu za rutinsku liječničku njegu.

Sustav medicinske njege u Americi je primjer za kojim se nitko ne bi volio povesti. Međutim, našao se način kako privatizirati zdravstvo i u Europi. Spasonosni model se zove “javno-privatno partnerstvo”. Model privatizacije je jednostavan. Prvo se nađe “gubitaš”, a potom se nađe onaj tko će ga spasiti. Sličan sustav se već provodi kako u Hrvatskoj tako sigurno i na čitavom Balkanu

Podsjetimo kako se pod izgovorom o “nužnosti rezova u javnoj potrošnji” u cijeloj Europi pokušava usvojiti model koji bi privatnim ulagačima dozvolio da preuzmu jedan dio zdravstvenog sektora. U Španjolskoj se na samu naznaku takve mogućnosti početkom siječnja odgovorilo masovnim protestima. Od tada je “bijela plima”, kako su zbog bijelih kutova nazvali demonstrante, još dva puta u protekla dva mjeseca preplavila ulice svih većih gradova u Španjolskoj. Vrlo slična situacija se događa trenutno i u Hrvatskoj.

Španjolci su svjesni da su zdravstvo i školstvo posljednja linija obrane ostatka ostataka socijalne države.

***HRVATSKA I BALKAN***

Hrvatski zdravstveni sustav doživjet će krah, čeka nas amerikanizacija: Samo će se bogati moći liječiti! 

“MI GUBIMO zdravstveni sustav. Štrajk liječnika će se nastaviti, a pacijenti koji su bolesni i preplašeni će i dalje biti zadnja rupa na svirali i žrtve kao što su već 23 godine”, rekla je predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.

Nakon što je Ustavni sud donio odluku po kojoj se ukida radna obveza, liječnici planiraju dalje nastaviti sa štrajkom, a liste čekanja, koje su ionako preduge, samo će nastaviti rapidno rasti.

“Hrvatski zdravstveni sustav će propasti, dobit ćemo američki”

“Propast ćemo u roku par mjeseci kad nam počnu stizati ostali državljani EU, pogotovo oni iz skandinavskih zemalja koji imaju dobre mirovine i odluče provesti po nekoliko mjeseci u sunčanoj Hrvatskoj gdje također imaju pravo na dostupnost zdravstvenih usluga. Tada će nastupit scenarij da će sve više liječnika privatno početi naplaćivati usluge pa u našem zdravstvenom sustavu uskoro više neće biti liječnika”, rekla je predsjednica Udruge.

Krajnji ishod svega će, dodaje, biti da će nam se ukinuti paket zdravstvenih usluga kakav imamo sada i dobit ćemo pravi američki sustav gdje će mogućnost liječenja imati samo oni koji si to mogu i platiti.

“To će značiti krah svega u sustavu zdravlja, to je jedna izvjesna budućnost”, zaključila je predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata .
 
(index.hr/uredio:nsp)