Ljudi žude za informacijama, javnost uči i shvaća. Njihovi prijatelji i voljeni tretirani su kemoterapijom i svim drugim otrovima koje zovu lijekovi, umiru u patnjama… Ljudi znaju, javnost uviđa da je ortodoksna medicina drogiranje i mučenje ljudi do smrti. Stoga žele informacije, traže ih. A mi imamo informacije i želimo ih podijeliti sa svima

Razgovarao: Mike Adams, naturalnews.com

Prenosimo razgovor Mike Adamsa, urednika vjerojatno najboljeg internetskog portala za zdravlje naturalnews.com, sa Charlotte Gerson. Adams ju je u svom uvodnom obraćanju slušateljima predstavio kao „nekoga koga morate upoznati“. Charlotte je kći Maxa Gersona, pionira koji je uveo prehranu sirovom hranom i sokovima i strategije detoksikacije kako bi pomogao ljudima da pobijede rak i mnoge druge bolesti, uključujući bolesti srca. Učinio je to prije nekoliko desetljeća. Zbog toga su ga šikanirali, pokušavali su mu zabraniti rad, prijetili su mu smrću, konvencionalna medicina pokušala mu je uništiti karijeru. No, nisu uspjeli, jer vremenom on je postajao sve popularniji, ljudi su prepoznali i masovno prihvatili ljekovitu moć tih sokova i prirodnih lijekova iz hrane, superhrane i ljekovitog bilja. Charlotte danas vodi Gersonov institut, koji prima i radi s pacijentima, ali i educira sve zainteresirane za njihov način iscjeljivanja. Ona je i autor svjetske uspješnice Liječenje na Gersonov način – pobijedite rak i druge kronične bolesti.

MIKE ADAMS: Moram reći da mi je doista čast ugostiti Vas u emisiji jer ste Vi i Vaša obitelj učinili vrlo mnogo, boreći se u iznimno teškim okolnostima, kako biste obrazovali ljude.

CHARLOTTE GERSON: Da, to je iznimno važno zato što se ogromni novci okreću oko lijekova i farmaceutske industrije i reklamiranja lijekova. Sada žele reklamirati i lijekove za primjenu na djeci. Već su manje-više pokrili primjenu kod sredovječnih i starijih ljudi, a sada žele otvoriti novo tržište. To novo tržište su djeca. Stoga sada vrše pritisak da se lijekovi daju djeci. Nastoje postići da djeca dobivaju lijekove za povišeni kolesterol ili lijekove za povišen krvni tlak i lijekove za depresiju… Zamislite, za depresiju! To je smiješno! Žele tretirati… ne, ne tretirati već drogirati djecu…

Da, vidim da počinju promicati statinske lijekove za djecu.

Da, za djecu. Problem je u tome što jednom kada ta djeca počnu uzimati lijekove moraju ostati na njima do kraja života, a to je upravo ono što traže – novo tržište sa sve većim brojem ljudi koji će sve duže ostajati na lijekovima. To je način kako oni zarađuju.

Upravo tako. Za one slušatelje koji ne znaju za Gersonovu terapiju ili Gersonov institut, možete li nam ukratko opisati o čemu se radi?

Svakako. Radi se o terapiji koju je razvio moj otac dr. Max Gerson, izvorno kako bi kontrolirao migrenske glavobolje. A onda je slučajno otkrio da isti prehrambeni pristup kojim se tijelu osiguravaju odgovarajuće hranjive tvari i jamči detoksikacija te pravilno funkcioniranje organizma također djelotvoran za liječenje tuberkuloze kože. Nakon tuberkuloze kože pokazalo se da i drugi oblici tuberkuloze podjednako dobro reagiraju. Dok je tretirao bolesnike s tuberkulozom u jednoj velikoj berlinskoj bolnici – a ti pacijenti su često imali druge probleme poput alergija, visokog krvnog tlaka, niskog krvnog tlaka ili bolesti bubrega i sl. – slučajno je, liječeći pacijente s TBC-om, otkrio da druge bolesti također reagiraju i da on istinski liječi tijelo. I tako se razišao s ortodoksnom medicinom…

A koje je godine to bilo?

O, to je bilo 1932.! Početkom 1933. trebao je demonstrirati te rezultate pred mješovitom njemačkom liječničkom komisijom, što je i bio spreman učiniti, ali onda je shvatio da oni nisu željeli da to uspije, da nisu željeli liječenje. Jednostavno nisu htjeli da se izliječe te kronične bolesti koje su im donosile velike prihode. I počeli su ga čak i optuživati, zamislite, optuživali su ga da je falsificirao i retuširao svoje rendgenske snimke pluća! Dovoljno je da stavite vršak pribadače na te rendgenske snimke, znate, te rendgenske zrake prolaze kroz toliko tkiva, i to se odmah može vidjeti. Razumije se da on nije ništa retuširao, ali optužili su ga… Zato je odlučio da mora dokazati da su to savršeno dobre snimke. Želio ih je predstaviti najuglednijim radiolozima u Europi kako bi potvrdili da su vjerodostojne i točne, te kako bi oni dali svoje mišljenje. U Beču je živio čovjek po imenu Felix Fleischner, pa je morao prenijeti svoje stvari u Beč: spremio je nekoliko košulja i čarapa, pidžamu i svoje rendgenske snimke. Prešavši granicu, nacisti su iz vlaka počeli izbacivati sve Židove, tući ih i ubijati… Nekom neobičnom slučajnošću nisu ga izbacili iz vlaka i tako je moj otac nastavio put za Beč. Trebao je demonstrirati svoj životni rad, cijela njemačka liječnička komisija trebala je biti ondje. To je bio vrhunac, cilj njegova života. Međutim, nije se mogao vratiti. Zbog nacista.

MAX PLANCK MEDICINE

To je također bilo vrijeme IG Farbena, vrijeme rađanja moderne farmaceutske industrije koja je postala Bayer, Glaxo, Pfizer i sve te kompanije. To je ujedno bilo vrijeme Einsteina, Maxa Plancka, revolucije u znanosti koja nas je odvela iz njutnovske u kvantnu fiziku. Ta se revolucija mogla dogoditi i u medicini u to vrijeme, ali bila je ugušena, blokirana.

Točno. Ugušili su je jer se moglo dogoditi da previše novca bude izgubljeno. Nisu je željeli, nije im se sviđala, nisu htjeli ideju o liječenju, htjeli su lijekove i tretiranje lijekovima. Oni obučavaju liječnike kao dilere lijekova.

Da, i Vašeg oca, Maxa Gersona, smatram nekom vrstom Maxa Plancka u svijetu medicine. On bi trebao biti slavljen kao junak svoga vremena i pokretač revolucije u liječenju.

Jedna zanimljivost: čovjek koji je otkrio uzrok tuberkuloze kože dobio je Nobelovu nagradu. U to je vrijeme tuberkuloza kože bila neizlječiva. A čovjek koji je izliječio tuberkulozu kože bio je moj otac. On nikada nije dobio Nobelovu nagradu. Odatle je, razumljivo, krenuo dalje, na druge oblike tuberkuloze, pa je onda počeo liječiti druge kronične bolesti. Bilo je potrebno još dosta istraživanja dok nije bio u stanju liječiti rak jer, kako vjerujem i kako je on tvrdio, rak je krajnja oštećenost i raspad obrane tijela. To nije genetski problem, on nastane kasnije. To nije lokalna bolest. Znate, kad izvade rak i kažu da su ga cijelog uklonili i da je pacijent izliječen… nema šanse, to nipošto nije točno. Zato se interes za terapijom mog oca vraća.

Dakle, već se gotovo  osamdeset godina potiskuje ta istina. Što mislite, kako je ortodoksna medicina bila u stanju provoditi tu kampanju dezinformiranja i potiskivanja protiv Gersonove terapije?

Propagandom. Raspolažu ogromnim novčanim sredstvima, to je najmoćnija i najunosnija od svih industrija. Samo se prisjetite koliko plaćamo Medicare [državno zdravstveno osiguranje, prim. prev.]. Sve je to nepotrebno. Kad ljudi nauče pravilno se hraniti više ne trpe bolove, nemaju probleme, riješe se svega, od migrena do srčanih bolesti i ulceroznog kolitisa, i zato nije potrebno.

Govorimo o načinu na koji bismo vjerojatno mogli spriječiti 90% slučajeva raka u našem društvu i spasiti naciju od medicinskog bankrota, zar ne?

Točno tako.

Pa ipak, da bi to postala realnost farmaceutske bi se kompanije trebale odreći profita, proizvođači junk-fooda trebali bi ostati bez prihoda…

U tome i jest problem.

UPRAVA ZA HRANU I SMRT

A oni su ti koji kontroliraju Washington!

To su oni koji kontroliraju našu vladu, i to je razlog zašto imamo problem s FDA koju, znate kako ju zovemo… Food and Death Administration (Uprava za hranu i smrt)! Problemi su tako enormni zato što su oni tako moćni, u stanju su marginalizirati male ljude kao što su Gersonov institut i Gersonova terapija i Gersonovi liječnici. Oni su ti koji su donijeli zakone, koji su započeli u Kaliforniji i proširili se gotovo diljem cijelog SAD-a, po kojima je protuzakonito koristiti bilo što osim kirurgije, zračenja i kemoterapije u tretiranju raka. Ako je liječnik koristio bilo koju drugu metodu, npr. ne daj Bože prehranu, ostao bi bez dozvole za rad i otišao u zatvor. Donijeli su zakone protiv liječenja raka!

Naši čitatelji i slušatelji moraju to razumjeti. U stvari, postoji knjiga, mislim da je autor Kenny Ausubel, naslovljena «When Healing Becomes a Crime» (Kada liječenje postane zločin), u kojoj je to sve detaljnije opisano, ali apsolutno ste u pravu – protuzakonito je, zločin, zaista liječiti rak ili ga tretirati bilo čime što nije otrov. Zapanjujuće je da se to događa… Kako dalje, Charlotte, kako ćemo se osloboditi tog ugnjetavanja?

Pa, počeli smo se oslobađati. Naime, javnost postaje bolno svjesna da je ortodoksna medicina beskorisna, štetna i da im ne pomaže. Primjerice, objavljen je novi film koji se zove «Healing Cancer from the Inside-out» (Liječenje raka iznutra). Postoji još jedan sličan film koji se zove «Food Matters» (Hrana je bitna). Taj je snimljen u Australiji. Pored drugih stvari oba spominju Gersonovu terapiju. Kad je «Food Matters» bio prikazivan u Torontu u Kanadi red ljudi koji su ga željeli vidjeti protezao se oko bloka kina. Ljudi žude za informacijama, javnost uči i shvaća. Njihovi prijatelji i voljeni tretirani su kemoterapijom i svim drugim otrovima, umiru u patnjama… Ljudi znaju, javnost uviđa da je ortodoksna medicina drogiranje i mučenje ljudi do smrti. Stoga žele informacije, traže ih. A mi imamo informacije, i to je to.

Istovremeno postoje te institucije, Nacionalni institut za rak koji je, znate i sami, medicinska prijevara na najvišoj razini, imate neprofitne organizacije za rak, kampanju ružičaste vrpce, kao da možemo izliječiti rak kupujući više stvari u trgovinama…

Da, to je vrlo zanimljivo. Sigurno znate da je 1972. naš tadašnji predsjednik Nixon objavio rat protiv raka, rekavši da ako utrošimo dovoljno novca riješit ćemo to i naći ćemo lijek. Novac su potrošili, ukupno približno 39 milijardi dolara dodijeljeno je industriji raka za istraživanja. Ali što se dogodilo, tko je dobio taj novac? Ljudi koji se bave kemoterapijom, farmaceutske kompanije. I, što su oni istraživali, jesu li istraživali prehranu? Jesu li istraživali svježu hranu i svježe sokove, detoksikaciju? Ne, istraživali su nove toksične tvari, nove lijekove, nove kemikalije i tako su stvorena nova sredstva za kemoterapiju. I 25 godina nakon što je Nixon objavio taj rat, 1997. USA Today i, čini mi se, Time ili Newsweek, objavili su rezultate tih utrošenih 39 milijardi dolara, novca od naših poreza, koji je bio utrošen na farmaceutsku industriju, najbogatiju industriju na svijetu. Što su, dakle, postigli? Godine 1972. 222.000 Amerikanaca umrlo je od raka. Godine 1997. 560.000 ljudi umrlo je od raka. To je rezultat – udvostručen, gotovo utrostručen broj umrlih. Sa svim tim izvrsnim novim istraživanjima i svim novcem koji je bio utrošen na to, nije se dogodilo ništa, osim što smo dobili više kemoterapije, više lijekova, više smrti, više jada, više patnji. To je strašno.

Čak i danas naš novi predsjednik Barack Obama, njegova majka umrla je od raka….

Pa, on to još ne zna, i ne znam možemo li doprijeti do njega, to je uvijek vrlo teško… Kad bi on npr. dobio moje pismo ili pismo od Gersonovog instituta koje pokazuje izliječene pacijente, ili knjige koje pokazuju izliječene, ili DVD s profesorima koji pokazuju izliječene pacijente, što bi učinio? Rekao bi – ja ne znam ništa o medicini, i kome bi to proslijedio?

Da, Nacionalnom institutu za rak…

Nacionalnom institutu za rak ili ljudima koji navodno znaju, a to su liječnici. A oni bi rekli: ‘Ne, ne, ne, to je šarlatanstvo, to je protuzakonito, ne, ne i ne’. Vikali bi i urlali, borili se protiv toga. Ne znam je li Vam poznato, ali objavljeno je nešto u Švicarskoj. Radi se o knjizi koju je napisao Hans Ruesch. Knjiga se zove «The Naked Empress or The Great Medical Fraud» (Gola carica ili velika medicinska prijevara). Objavio ju je CIVIS iz Lugana. I ta knjiga govori o tome zašto ne žele dokrajčiti rak. Pročitat ću vam samo jedan odlomak: «Trijumf nad rakom presudno bi ugrozio sadašnji medicinski establišment čineći zastarjelima skupe kirurške, radiološke i kemoterapijske tretmane. Strah od toga, koliko god bio nesvjestan, može izazivati otpor i neprijateljstvo prema alternativnim pristupima proporcionalno tome koliko su oni terapijski perspektivni.» Evo važnog dijela: «Novoj terapiji ne smije se vjerovati, mora ju se osporavati, sprječavati i zabranjivati pod svaku cijenu…» To oni govore! To govori farmaceutska industrija! «…bez obzira na rezultate ispitivanja, a ako je moguće, bez ikakvog ispitivanja.»

RECITE NE EKSPERIMENTALNIM LIJEKOVIMA

Ljudi koji su informirani znaju da se današnja industrija raka ne temelji na znanosti, na ničemu što uopće podsjeća na znanost. Temelji se na politici.

Temelji se na politici, trovanju, prodaji lijekova i drogiranju.

Na koji način se Gersonovom institutu prijetilo ili kako je bio proganjan svih tih sedamdeset godina?

Prije svega, zbog svih tih zakona protiv liječenja raka ne možemo djelovati kao klinika i kao liječnici u SAD-u. Stoga je jedina moguća klinika u Meksiku. Zatim, ortodoksna medicina i farmaceutska industrija dižu viku i dreku i govore: ‘Pa naravno da su morali ići u Meksiko i skrivati se, zato što ondje nema zakona’… To nije istina, naravno… To je ono što oni govore. Oni su ti koji se moraju skrivati, oni su beskorisni, oni su zločinci. Samo uzimaju novac umirućim pacijentima, daju neostvariva obećanja… Koriste tu činjenicu. I to je velik problem – zašto ne možemo pomagati ljudima u SAD-u? Zato što je protuzakonito da liječnici ovdje rade i liječe! Ne smijete liječiti!

Zapanjujuće je da većina ljudi, onih koji nisu upoznati s onim što se zaista događa u ortodoksnoj medicini danas, većina njih vjeruje da živimo u slobodnom društvu, misle da je Amerika slobodna i  da FDA, AMA i farmaceutske kompanije štite njihove najbolje interese!

Ništa ne bi moglo biti dalje od istine. Pojedini ljudi koji su se povukli iz FDA objavili su upravo istu stvar. Javnost vjeruje da ih FDA i te skupine štite, a oni kažu da ništa ne može biti dalje od istine. To nije istina! Oni štite industriju, farmaceutsku industriju, jer ljudi koji rade u FDA dolaze iz farmaceutske industrije, oni poznaju lijekove, a nakon što neko vrijeme rade u FDA vrate se natrag u farmaceutsku industriju odakle su došli. Obilno su plaćeni i neće oštetiti svoje poslodavce.

Stara politika razmjene ljudi između industrije i nadzornih institucija. Fascinantno je, poznajem mnogo ljudi iz medicinske industrije. Kao novinar koji piše o zdravlju razgovarao sam s mnogim ljudima na javnim predavanjima: mnogi inteligentni ljudi izabrat će kemoterapiju iz straha, ali postoji i jedna grupa koja ju neće izabrati. Onkolozi!

To je točno. Postoji velika skupina onkologa koji kažu da kada bi dobili rak ne bi uzimali kemoterapiju. Oni sigurno znaju zašto… Promiču je riječima: ‘Kemoterapija je jedino što postoji, sve drugo je šarlatanstvo, sve drugo je prijevara.’ I za ovo što mi radimo kažu da je šarlatanstvo, da je skupo. A nije skupo, jeftino je. Jeftino! Vrlo jeftino u usporedbi s kemoterapijom. A što je s kvalitetom života? Oni ni ne spominju kvalitetu života. Meni je jedan član obitelji umro od raka i osobno sam svjedočila primjeru uzimanja novca od umirućeg pacijenta. Farmaceutska industrija  ponudila mu je eksperimentalne injekcije, jednu injekciju tjedno, navodno da bi to moglo izliječiti njegov rak pluća. Injekcije, koje nije pokrivalo zdravstveno osiguranje, trebale su koštati 14.000 dolara po komadu. Toliko su farmaceutske kompanije htjele da on plaća iz vlastitog džepa. Nevjerojatno! Usput rečeno, eksperimentalni kemoterapijski lijekovi su najopasniji. Nastojim upozoravati ljude što je više moguće da ako im kažu da postoji novi eksperimentalni lijek na tržištu i liječnici kažu da «obećava»… Dakle, oni ne obećavaju ništa, ali tvrde da lijek «obećava», pa te eksperimentalne lijekove, koji su ekstremno skupi, daju umirućim pacijentima. Koriste ih kao pokusne kuniće, kako bi utvrdili koliko injekcija i koliko tog novog eksperimentalnog lijeka mogu potrošiti prije nego što pacijent umre. Ne dopustite da vam ikad daju eksperimentalne lijekove i da ste pokusni kunići za eksperimentalne lijekove. Ti lijekovi ne obećavaju ništa osim smrti. Užasni su.

ŽENE POSEBNA META INDUSTRIJE RAKA

Primjećujem da su žene posebno na meti industrije raka. Mnogo se straha stvara u pokušaju da se nagovori žene da im trebaju ti godišnji mamogrami…

Kao što je naš trenutni predsjednik otkrio, strah je moćno oružje, pa ako možete izazvati dovoljno straha možete natjerati ljude da postupaju onako kako vi želite. Gledam kako ljudi kupuju proizvode s ružičastom vrpcom,  trče za otkrivanje lijeka, što god to značilo, ali nitko ne zna kamo odlazi novac, i također…

Odlazi u džepove istraživača i farmaceutske industrije koja je već među najbogatijim industrijama na svijetu.

Tako je… To je nevjerojatna prijevara! Pogledate li povijest medicine i povijest ljudske civilizacije, to je nevjerojatna prijevara, hoću reći, apsolutno enormna. Da, i znate što je također zanimljivo… Mislim da je to bilo kad ste intervjuirali Howarda Straussa, mog sina, koji je govorio o tome što se događa. Između ostalog govorio je o saslušanju dr. Gersona pred senatskim odborom, još 1953. ili 1954. U to vrijeme, prvi put u povijesti, jedan je liječnik pokazao pacijente koji su bili poslani kući da umru. Oporavili su se na toj jednostavnoj prehrambenoj terapiji. Drugim riječima, ne mogu reći da to ne znaju. Oni to znaju, bilo je objavljeno. Zanimljiva stvar je ovo: od 1954… u to vrijeme, kao što sam rekla, 1972. 220.000 ljudi umrlo je od raka, a danas više od 560.000… Drugim riječima, tijekom tih godina, od 1954. do danas, što je otprilike 56 godina, američka farmaceutska industrija ubila je više ljudi nego Hitler i Staljin zajedno.

Tako je. To je najopasnija industrija za zdravlje i sigurnost ne samo američkog naroda nego i ljudi širom svijeta. I nedavno sam u Wall Street Journalu pročitao da velike farmaceutske kompanije sada počinju ciljati na zemlje Trećeg svijeta gdje plaće rastu, zemlje kao što su Brazil i Indija, zemlje u razvoju, jer znaju da mogu prodati više lijekova lakovjernim potrošačima u tim zemljama.

Točno. A mogu im prodati i više štetne hrane i junk-fooda koji ih čine bolesnijima, pa im mogu prodavati više lijekova, naravno.

Želio bih podsjetiti slušatelje da posjete vašu web-lokaciju www.gerson.org i da pogledaju film The Beautiful Truth (Divna istina) koji sve to dokumentira. To je fascinantan film, ja sam ga pogledao… Priča o mladiću koji otkriva tu istinu, pišući izvještaj za školu… Ali porazgovarajmo o tome za što je još korisna Gersonova terapija, jer je to mnogo više nego samo rak…

Da, svakako. Pa, kao što sam ranije spomenula, kad je dr. Gerson počeo liječiti tuberkulozu pluća otkrio je da drugi oblici bolesti, alergije i astma, povišen krvni tlak i bolesti bubrega također nestaju. I dodatno je to razradio, davno prije nego što je bio u stanju liječiti rak koristio ju je također za artritis, reumatoidni artritis, takozvane kolagenske bolesti, takozvane autoimune bolesti, koristio ju je za sve od Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa do srčanih bolesti i artritisa. I da znate, ljudi su se oporavljali od lajmske bolesti… A to je tako jednostavno, tako lako, jer u biti Gersonova terapija nije tretman za neku određenu bolest. Gersonova terapija prilagođena je da obnovi obranu samog tijela protiv svih bolesti. I u tome je ljepota tog tretmana. Iako je poznat kao tretman za rak, imamo mnogo pacijenata koji nemaju samo rak nego uz to imaju i srčane bolesti, neki imaju dijabetes, neki imaju artritis, neki imaju razne druge probleme, pored raka. I sve to nestane. To je važna stvar koju treba imati na umu: kada istinski liječite tijelo, sve se liječi. Ne možete liječiti selektivno. To je ono što radi ortodoksna medicina, oni pokušavaju suzbijati simptome selektivno, uzrokujući nove bolesti, nove probleme i nove bolove, pa se mora koristiti sve više lijekova, i tako dalje u krug. Naprotiv, kada stvarno liječite, kada obnavljate sposobnost tijela da se brani, kada obnavljate imunološki sustav, enzimski sustav, hormonski sustav, ravnotežu minerala, vitalne organe, sve što je uključeno u ljudski život, kad se sve obnovi – sve bolesti nestaju.

To je savršeno smisleno meni i Vama, vjerojatno i većini naših slušatelja, ali ortodoksnoj medicini to je zagonetka, čak i sumnjivo objašnjenje, jer su oni zaglavili u svjetonazoru «jedan lijek za jednu bolest», pa kako bi jedna stvar mogla koristiti kod desetaka različitih bolesti. No, Vi ste to objasnili!

Nije previše teško razumjeti. Općenito. javnost to razumije, to nije velika znanost, radi se o vrlo jednostavnoj i razumljivoj stvari. Vratite li se do Hipokrata i nekih ranih otaca medicine – to je ono što su oni radili. Koristili su prehranu, koristili su ljekovite biljke, koristili su biljne sastojke koji rastu u prirodi za kontroliranje problema, infekcija i slično, kao i za održavanje rada tijela kako bi tijelo moglo izaći s time na kraj. Kako to da možemo liječiti lajmsku bolest? Imamo slučajeve…

Gotovo je teško povjerovati da govorimo o stanju u svijetu kakav je danas, jer kako ta predivna istina, kako ste se izrazili, nije jasna liječnicima i svim tim ljudima koji su intelektualno vrlo jaki?

Pa, u mnogim slučajevima jasno je to njima, u mnogim slučajevima isključivo je stvar u tome da tako ne mogu zarađivati. A druga je stvar, naravno, to što im se na medicinskim fakultetima usađuje u glavu da je jedino čemu mogu vjerovati ono što pročitaju u svojim medicinskim časopisima. U međuvremenu, nekoliko ljudi, autora i urednika medicinskih časopisa priznalo je da devedeset posto onoga što se objavi u medicinskim časopisima nije istina. To su beskorisne informacije. Ali liječnici vjeruju da je jedino po čemu se mogu ravnati ono što se objavljuje u medicinskim časopisima. A onda imate sustav kontrola, dr. Gerson još prije pedeset i nešto godina nije bio u stanju ništa objavljivati jer je jednostavno bilo zabranjeno za objavljivanje. Nije bio u stanju pomoći liječnicima i drugima da razumiju preko medicinskih časopisa kako on liječi, a nakon što su ga blokirali uprava je izašla u javnost i rekla da dr. Gerson odbija objavljivati. Još uvijek imam odbijenice za članke koje je pokušavao objaviti.

Ha, ha, nikad ne govore istinu kada kritiziraju Gersona…

Znaju kako lagati i kako govoriti javnosti ono što žele da javnost zna, a ne istinu.

I RAK JETRE JE IZLJEČIV

Da, sjećam se da sam jednom prilikom slušao razgovor takozvanih skeptika, znate, ljudi koji upozoravaju na šarlatane, koji su govorili «Gersonova terapija je beskorisna», a netko ih je pitao «Jeste li pogledali podatke o pacijentima?», a ovi su odgovorili:, «Ne, to nije vrijedno gledanja.»

Upravo tako. I kako onda znaju?

Njih ne zanima znanost.

Ne. Štoviše, tvrde da to nije znanstveno. S druge strane, imamo doktore i profesore, posebno jednu vrlo zanimljivu skupinu u Japanu, gdje je jedan profesor, profesor medicine, obolio od tumora na debelom crijevu, nije mogao imati stolicu, otišao je na pregled gdje je ustanovljeno da je tumor blokirao crijevo. I, naravno, morali su ga otvoriti i izvaditi masu koja je blokirala crijevo. Kad su ga otvorili otkrili su da je jetra već zahvaćena, rak mu se bio proširio na jetru. Svi liječnici znaju, čak se zbijaju i šale, da kad ga imate na jetri ni Bog vam više ne može pomoći. Pa, ni to nije točno. Kako bilo, on je to znao, znao je da mu ortodoksna medicina ne može pomoći, ali pronašao je knjigu moga oca koja se zove A Cancer Therapy: Results of Fifty Cases (Terapija za rak – rezultati pedeset slučajeva) koja je bila prevedena na japanski, pa je primijenio knjigu i izliječio se. I dok je liječio sebe istovremeno je tretirao dvanaest drugih pacijenata s različitim oblicima raka. Ne samo da je izliječio sebe i još dvanaest ljudi – zanimljivo je to što ortodoksna medicina kaže da kada rak dođe do jetre, neizlječiv je. Ne samo što se on izliječio, ne samo da je njegova jetra čista, on je još uvijek itekako živ i liječi druge, od 1992. do danas.

A da je bio na kemoterapiji…

On je utjecao na jednog drugog liječnika koji je među najuglednijim kirurzima za rak u Japanu, koji također svoje pacijente, nakon što ih oslobodi bilo kakvih blokada, podvrgava Gersonovoj terapiji poslije operacije i kaže da je to predivno. On je to nazvao veličanstvenim! Nemaju recidive, nemaju bolove, oporavljaju se mnogo bolje i brže. Oni promiču, oni govore koliko je Gersonova terapija divna. To su profesori medicine! Oni svjedoče kako dobre rezultate daje Gersonova terapija. Sve to dostupno je na DVD-u koji se zove Dying to Have Known. Sve je snimljeno. DVD je dostupan preko Gersonovog instituta, Amazona itd.

HIPOKRATOVA JUHA

Još jedna zanimljiva stvar: dr. Gerson je predvodio taj pokret koji je i danas popularan, a to je pokret spravljanja sokova, sirove hrane, žive hrane, zapravo, to stvarno uzima maha posljednjih godina…

Zato što javnost počinje uviđati da je to jedini način da ozdrave. Usput, ne radi se o potpuno sirovoj prehrani, budite oprezni jer je javnost pomalo zabrinuta s tim u vezi. Gersonova terapija uključuje posebnu juhu, dr. Gerson ju je zvao Hipokratova juha. To je kombinacija raznih vrsta povrća, uključujući ljekovito bilje – celera, rajčica, luka, poriluka, lako dostupnih stvari, koja pomaže detoksicirati bubrege. Mi ne radimo na jednom organu, jednoj bolesti, mi radimo na vraćanju svih tjelesnih sustava u funkciju. Koristimo što je moguće više vrsta povrća kako bismo dobili najveću raznovrsnost minerala u tragovima. Nešto od toga je kuhano, nije sve sirovo. I to je važno, jer javnost ne vjeruje uvijek potpuno sirovoj hrani, ne vjeruju da bi se mogli tako hraniti…

Osobno sam vrlo aktivan u raw-food zajednici, održao sam predavanje na Raw Spirit festivalu i mnogim drugim mjestima, i mogu Vam reći da većina sljedbenika sirove prehrane također ne jede 100% sirovo. Većina jede recimo 80% sirovo. I jedu sirovo povrće baš kao što ste vi rekli.

Pa, zapravo, kada pribrojite sokove, Gersonova terapija je također oko 80% sirova. Zapravo, nešto malo više. Gersonova terapija uključuje svježe pripremljenu čašu soka od potpuno ekološkog voća i povrća svakih sat ili dva, do ukupno 13 čaša soka od 227 ml dnevno. Samo za to potrebno je otprilike 7,7 kg svježeg živog, ekološkog povrća. Velik dio ostaloga je kuhan, uključujući posebnu juhu, nešto pečenog krumpira, povrća i tako dalje. Tako da zapravo je praktično 90% sirova.

Da budemo jasni, ljudi dakle mogu sve to iskušati  u Vašem Gersonovom institutu…

…u bolnici, da, klinici u Meksiku. Nije moguće, nije dozvoljeno u SAD-u.

Nevjerojatno. Dakle, dođe se tamo i ostane otprilike tri tjedna, zar ne?

Najčešće tri tjedna. To je relativno kratko vrijeme jer ne možete poništiti štetu koja je nastajala tijekom cijelog života – 30, 40, 50 godina – ne možete to poništiti u tri tjedna. Obično su, da stvarno potpuno obnovite i izgradite tijelo, potrebne do dvije godine. Zato se velik dio te terapije odvija kod kuće.

Dakle, dođu u kliniku kako bi naučili…

…Dođu tamo kako bi naučili, i imali liječnika, a nastavak rada može se voditi preko telefona pod vodstvom liječnika. Oni im šalju rezultate testova, pa liječnici mogu raspraviti s njima o tome i dati im savjete, a oni nastave s tim kod kuće. Tijelo se obično može potpuno obnoviti za dvije godine. Upravo sada imamo jednu mladu ženu, došla je čak iz Zapadne Australije prije dvije godine s neizlječivim, vrlo agresivnim rakom jajnika. Poslali su je kući da umre. Započela je s terapijom u Gersonovoj bolnici u Meksiku i nastavila je kod kuće u Zapadnoj Australiji, blizu Pertha. Sada se vratila samo kako bi bila tamo radi filma, na početku filma, kako bi se pokazala, da je živa i izliječena, dvije godine kasnije. Izgleda tako dobro… Jedna anegdota: kad se vraćala iz Zapadne Australije na dugom letu zamolila je stjuardese može li dobiti, ako ima slobodno, tri sjedala kako bi se mogla ispružiti jer se nedavno oporavila od teške bolesti. Oni su je pogledali jer je izgledala izvanredno, izgledala je zdravije od bilo koga u avionu! I tako joj nisu dali sjedala.

Kladim se da izgleda deset ili petnaest godina mlađe…

Ima sijedu kosu, ali da oboji kosu ne bi izgledala starije od 35. A ima 55…

BILO ŠTO, SAMO DA SE ZAŠTITI INDUSTRIJA

Jesu li ti slučajevi dokumentirani?

Svakako, to je dokumentirano. Još jedna zanimljivost: obavila je MRI u Zapadnoj Australiji, imala je dokumentirane testove i rezultate testova, rendgenske snimke i kad se vratila toga nije bilo, izgubili su njene podatke. Vrlo često se događa da kad se pacijenti vrate, ako im je dobro, podaci nisu dostupni, izgubljeni su ili uništeni ili nikada nisu ni postojali.

Jer ne žele priznati da se izliječila…

Ne žele da mi to dokumentiramo.

Točno. I pritom tvrde da je svako izlječenje koje se tamo dogodi samo spontana remisija bez ikakvog uzroka. Spontanih remisija ima otprilike jedna na dvjesto tisuća. Zato, kad je dr. Gerson opisao pedeset slučajeva, zamislite koliko ih je morao liječiti…

Što bolje to dokumentirate više ćete dokaza dugoročno imati i…

Uvijek govorimo pacijentima da dokumentaciju nose sa sobom kako ne bi mogla iznenada biti izgubljena, uništena ili prepravljena. Prepravljali su ih, znate, to je kazneno djelo.

Bilo što, samo da se zaštiti industrija… Bilo što, da zaštite svoju industriju, da…

PRIRODNO LIJEČENJE JE DOSTUPNO I EFIKASNO

Eto, još jedno pitanje. Kada imate pacijente, kada Vaši liječnici imaju pacijente u Vašoj bolnici u Meksiku, oni nemaju samo zadatak prevladati rak ili pomoći ljudima da se izliječe od raka, nego im također moraju pomoći da prevladaju kemoterapiju i zračenje koje su mnogi pretrpjeli prije nego što su došli k vama, je li tako?

Točno tako. Kemoterapija je vrlo, vrlo loša, vrlo otrovna i vrlo štetna. Ali, prevladamo ju u većini slučajeva. Ne 100%, ponekad je jednostavno previše, ali u većini slučajeva uz jednu jedinu iznimku na koju smo naišli. Možda Vam je poznato, jer ste aktivni na tom polju, da kad se ortodoksna medicina bavi rakom gušterače, rak gušterače je praktično neizlječiv. Tvrde da imaju između 2 i 5 posto uspjeha, ali nisu ni blizu tome. Mi imamo cijelu gomilu pacijenata koji su se oporavili od raka gušterače. Jedan je živ već 23 godine, ima ih koji su živi već šest, osam, deset godina, dvanaest godina, pa i više od toga. To su pacijenti koji su se oporavili od raka gušterače, razumijete? Ali postoji jedan problem. Ako je pacijent s rakom gušterače primio makar i samo jednu injekciju kemoterapije ne možemo mu pomoći. To ne vrijedi ni za jednu drugu vrstu raka iz nekog čudnog razloga koji još ne razumijemo, ne znamo zašto…

Možda trajno ošteti gušteraču tako brzo…

Jednostavno je izvan našeg dosega. Ali svi drugi oblici raka, imali smo ih praktično sve, mogu se izliječiti ako šteta nije bila prevelika.

To pokazuje koliko je važno da ljudi donose informirane odluke od početka, bolje je preskočiti kemoterapiju, čak niti ne razmišljati o toj mogućnosti, nego umjesto toga ići putem liječenja. Imat će mnogo bolje rezultate.

Pa, s obzirom da ih ni sami kemoterapeuti ne bi uzimali… ali javnost to ne razumije. Kažu im: ‘To je jedina stvar koja će vam produžiti život, živjet ćete duže’ i tako dalje, što nije istina, živjet će kraće i uz bijednu kvalitetu života, ali oni su toliko uplašeni, a liječnici vrlo vješti u njihovom zastrašivanju, da pacijenti pristaju na kemoterapiju. Što možemo? U većini slučajeva to ipak možemo prevladati. Ima još jedna vrlo važna stvar koju treba naglasiti. Pacijenti koji dođu u Meksiku gotovo su svi u terminalnom stanju. Kada dobiju neku bolest najprije odu svom liječniku opće prakse. Liječnici ih s vremenom pošalju onkologu, na kirurgiju, zračenje i tako dalje… Zašto ih ne izliječe? Kad bi ih izliječili, kad bi bili tako pametni mi ne bismo postojali, ne bi bilo potrebe za nama, zar ne? Dakle, takoreći svi, preko 95% pacijenata koji dođu u Meksiko u terminalnom su stanju. Kako to da smo u stanju izliječiti često čak do 30-40% pacijenata u terminalnom stanju? Onda nam kažu: ‘Zašto to ne objavljujete, zašto to nikada ne vidimo? Nikada ne objavite nijedan od tih slučajeva’… Postoji još jedan problem. Kada vidimo kako su se ti ljudi oporavili, s kim ih možemo uspoređivati? Tko još objavljuje slučajeve oporavka terminalnih pacijenata? Nema takvih slučajeva, kažu, oni umiru, naravno da to ne objavljujemo. Pa, zašto bismo mi trebali objavljivati? Dakle, to nema smisla, pa ipak oni uporno ponavljaju: ‘Zašto to ne objavljujete?’. Kad bismo htjeli objaviti, s čime bismo to usporedili?

Osim toga, tko bi to objavio? Odbili bi. Kako kažete, imate odbijenice iz prošlosti.

Da. Osim toga, oni uništavaju podatke. Uništavaju i prepravljaju medicinske podatke.

Po Vašem mišljenju, koliki se postotak raka može spriječiti ili izliječiti?

Rekla bih da se spriječiti može 100%. I cijela ta priča o genetskim uzrocima je besmislica. Usput, šanse da ja imam gen za rak vrlo su visoke, u mojoj obitelji moja baka i njena kći, moja majka i njena sestra i još nekoliko njih imalo je rak. I vjerojatnost da ja imam gen je visoka. Pa zašto ga nemam? Nikada u životu nisam išla na mamogram jer znam da uz pravilnu prehranu nema šanse da dobijem rak. Imam 89 godina, nisam nikada bila na mamogramu, ne odlazim liječniku, nemam povišen krvni tlak, ne uzimam lijekove, ne uzimam hormone, nemam osteoporozu, nemam artritis, funkcioniram, zaposlena sam i aktivna, radim, pišem, dajem intervjue na radiju, držim predavanja u Društvu za kontrolu raka i na mnogim drugim mjestima. Zaposlena sam. Radim.

I vrlo produktivni, dodao bih. Zapanjujuće, ja sam više nego dvostruko mlađi od vas, ali i meni i Vama to je normalan način života, ne ići kod liječnika, piti svježe sokove svaki dan, ne provoditi takozvane skrininge za bolesti jer imamo potpuno povjerenje. Ali drugim ljudima takav je stav nevjerojatno… zastrašujuć. Navodno opasan, zar ne?

Da! Ha, ha…

Ali drugi je problem ovo: napravite li mamogram, prije svega oni nisu potpuno pouzdani, ali ako nešto nađu, onda najprije morate obaviti dodatna testiranja i provjere, a dotad ćete već imati rak. On ne prevenira ništa! Kad nešto pronađu već je kasno….

Obama govori o ulaganju u prevenciju raka u svom mandatu, ali ja sam pročitao njegov plan: njegova prevencija fokusirana je isključivo na preglede mamogramom. U njemu nema nikakve prevencije! Barem ne još, možda mi možemo utjecati na to.
Mamogramski pregledi nisu prevencija, oni su otkrivanje, što ranije to bolje kako bi mogli govoriti o preživljavanju u tri ili pet godina.

Želio bih podsjetiti slušatelje, ako vi ili netko koga znate potencijalno ima dijagnosticiran rak, želim vas potaknuti da se informirate, pogledajte web-lokaciju Gersonovog instituta, učite od Društva za kontrolu raka (Cancer Control Society), i oni imaju web-lokaciju. Postoji mnogo odličnih, naturopatski orijentiranih informacija o raku na internetu.

Prirodno liječenje dostupno je i djelotvorno. Farmaceutski lijekovi ne liječe, svi farmaceutski lijekovi otrovni su za jetru. Imam jednu veliku debelu knjigu, zove se PDR (Liječnički priručnik), od preko 3000 stranica. Od svih lijekova koje opisuje nema nijednog koji nije otrovan za jetru, koji nema toksične, štetne nuspojave. Svi su farmaceutski lijekovi opasni, bez iznimke.

Charlotte, puno Vam hvala što ste našli vremena da podijelite svoja razmišljanja s nama danas…

Bilo mi je zadovoljstvo, i ako smo pomogli makar i samo jednoj osobi da preživi i pobjegne od tih strašnih tretmana, vrijedilo je. Zapravo smo već pomogli stotinama i tisućama. Objavljena je moja knjiga koja se sada prevodi na mnoge jezike i već je prevedena na ukupno devet jezika, film će se prikazivati širom svijeta i nadamo se da ćemo pomoći javnosti da razumije zdravlje i liječenje i stvarnu prevenciju dobrom prehranom. To je to. Umjesto da jedu junk-food i prazne kalorije i otrove i slično. To nije tako teško.
 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

100 godina nakon sarajevskog atentata mišljenja o Gavrilu Principu su podijeljena i događajima koji su prethodili I. svjetskom ratu. Čini se da priča o Principu i atentatu nikada neće biti ispričana do kraja.

Kako se primiče stota godišnjica sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata, tako se i balkanske nacionalističke strasti sve više razbukatavaju. U neiscrpnoj raspravi o događajima koji su prethodili jednom od najmračnijih poglavlja u povijesti čovječanstva Srbin iz sela Obljaj kod Bosanskog Grahova, Gavrilo Princip (naslovna fotografija), ima poseban značaj. Kao pripadnik “revolucionarne organizacije” Mlada Bosna, on je 28. lipnja 1914. godine u Sarajevu ubio austrijskog prijestolonasljednika Franz Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju.

Stotinu godina kasnije, raspravama o atentatu i Gavrilu Principu balkanski nacionalistički vođe, kako se to može vidjeti iz medijskih napisa, nastoje ubrati dodatne političke bodove, posebno u BiH, kako bi u izbornoj 2014. godini ojačali svoje klimave pozicije. U igri su i najave o podizanju spomenika Gavrilu Principu u Beogradu i Istočnom Sarajevu, a Franzu Ferdinandu u Sarajevu, pri čemu se povijesne činjenice selektivno iznose i proizvoljno tumače.

U blizini stote obljetnice izbijanja Prvog svjetskog rata ukazuju se mnoge neugodne paralele s našim vremenom. Britaniju, supersilu koja je 1914. dominirala svijetom, kontrolirala mora i vladala globalnom imperijom kolonija, dominiona i protektorata, izazvala je Njemačka koja je sustigla britansku ekonomiju i već uveliko koncentrirala naoružanje na kopnu i moru kako bi naglasila zahtjev za svojim “postavljanjem pod suncem”. Prilike su bile uznemiravajuće slične današnjoj situaciji, kada američku globalnu nadmoć sve više izaziva uspon Kine .

Na prvi pogled , upadljivo je slično i ideološko rivalstvo supersila danas i prije stotinu godina: s jedne strane su Britanija nekad i Amerika danas, sa svojim demokratskim političkim sustavom koji čini vlada odgovorna zakonodovnoj vlasti i smenjiva na općim izborima; s druge su Njemačka nekad i Kina danas, s imenovanom i nesmjenjivom vladom odgovornom samo sebi. Slobodna štampa i otvorena javnost na jednoj strani, nasuprot kontrolirane javne sfere na drugoj, u kojoj cenzura i druga obilježja policijske države suzbijaju svaku kritiku vlasti. Iako se Amerika danas ne razlikuje od Kine po ničemu. Niti po ekonomiji, niti po policijskoj državi, niti po cenzuri, špijuniranju…

Sukob ideologija i religija bio je jasan prije 1914. kao što je i danas , i u oba slučaja koncentriran je na žarišta u pojedinim dijelovima svijeta.

Danas su to sukobi na Bliskom istoku koji treba da nas brinu, s opakim građanskim ratom u Siriji između suparničkih islamskih frakcija u kojem se ogleda rivalstvo šiitskog Irana i sunitske Saudijske Arabije, dok dodatne elemente opasnosti čine Izrael, sa svojim nuklearnim arsenalom, i opet Iran, sa tvrdoglavim nastojanjem da ga izgraditi. Kina i Rusija podržale su jednu stranu dok NATO i SAD stoje uz drugu.

Prije 1914. kritično žarište bio je Balkan, gdje su nacionalističke strasti bile raspaljene vjerskim sukobima kršćanskih zemalja poput Grčke i Bugarske protiv islamskog Otomanskog carstva. Habsburšku monarhiju, koju je vodila rimokatolička elita, izazivala je pravoslavna Srbija. I kao što su prethodnih godina vođeni ratovi na Bliskom istoku (1948,1967. A posljednji 1973.), tako su i na Balkanu ratovi vođeni između Rusije i Turske 1877-78. i između Srbije i Bugarske 1885. Veliki rat 1914. koji se u regiji ponekad naziva i Treći balkanski rat, za ove zemlje nije bio ništa novo.

Sve balkanske sile bile su dobro naoružane; zajmovima britanske, francuske i njemačke vlade snabdijevale su se najnovijim oružjem kod vodećih europskih proizvođača. Sve su bile politički nestabilne, s nasilno smjenjivanim vladama i razgranatim terorističkim organizacijama kao što je srbijanska “Crna ruka” ili Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO).

Prije Prvog Svjetskog Rata na Balkanu

Tada su se u balkanskim državama, umnogome kao danas u nacijama Bliskog istoka, u izvjesnoj mjeri ogledali odnosi između velikih sila, prije svega carske Rusije, Njemačke i Austrougarske. Ove su se tijekom Prvog balkanskog rata 1912-13. već našle na rubu, kada je Crna Gora u savezu sa Srbijom napala sjevernu Albaniju, među čijim stanovništvom nije bilo ni Crnogoraca ni Srba. Austrougarska je zahtijevala da se Srbija povuče, Rusija je počela da se mobilizira za pomoć Srbiji, Francuska je objavila podršku Rusima. Situacija je smirena intervencijom Britanije i međunarodnom konferencijom na kojoj je Albaniji zajamčena neovisnost.

Čitava ta epizoda bila je zloslutna naznaka onoga što će se dogoditi u kolovozu 1914. Raspadom saveza balkanskih država 1913. Bugarska je prešla pod patronat Nijemaca, dok je Srbija bila jedini preostali klijent Rusije u regiji. Ambicije Srbije već su 1908. dovele do austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, gdje je srpsko stanovništvo činilo značajan dio stanovništva. Bilo bi pogrešno otpisati ove događaje kao nevažne u kontekstu ambicija i rivalstva velikih sila, kako je to nedavno učinio londonski gradonačelnik Boris Johnson, baš kao što bi bilo pogrešno otpisati nasilne antagonizme na dašanjem Bliskom istoku kao nebitne za međunarodne odnose na širem planu.

Pa ipak, balkanske nacije krajem 19. i početkom 20. stoljeća više nisu bile obične marionete Njemačke ili Rusije, kao što ni bliskoistočne države danas više nisu samo marionete Amerike, Rusije ili Kine. Kako je predsjednik Obama otkrio, kontrola izraelskih vlasti nije lak zadatak; možete reći Izraelcima da prestanu graditi židovska naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, ali se oni neće obazirati. Kina i Rusija mogu blokirati pokušaje zapada da nametne sankcije Asadovom režimu u Siriji, i nastaviti ga opskrbljivati oružjem, ali budući da nisu u stanju da ga kontroliraju niti da zaustave njegove protivnike, okrenut će se mirnom okončanju sukoba; kooperacija u uklanjanju kemijskog naoružanja znak je da sirijski režim nema njihovu punu podršku.

Broj poginulih u sukobima između 1815. i 1914. bio je sedam puta manji od broja poginulih u 20. stoljeću.

Kina Iranu dostavlja oružje i nuklearnu tehnologiju , ali joj je to od slabe pomoći za veći utjecaj na Bliskom istoku, dok joj je nastup ublažen potrebom da održi dobre odnose sa Sjedinjenim Državama. Ne samo zbog sve većeg značaja ekonomskih veza sa zapadom, Rusija je popustila pod međunarodnim pritiskom za uvođenje sankcija Iranu i ograničila svoje isporuke oružja. U svemu tome, malo je pokazatelja da bi se svjetske sile danas uvukle u sukob tako izravno kao 1914.

Značajan uzrok tome leži u drugačijem pristupu ratu. U Europi su ratovi 19. stoljeća bili ograničeni u trajanju i opsegu, i rijetko su uključivali više od nekoliko zaraćenih nacija. Sve u svemu, broj poginulih u sukobima između 1815. i 1914. bio je sedam puta manji od broja poginulih u 20. stoljeću. Ratovi za njemačko ujedinjenje tijekom 1860-ih , rusko-turski rat 1877-78. i slični sukobi brzo su rješavani odlučnim pobjedama jedne ili druge strane. Čak se ni Krimski rat 1854-56. nije proširio mnogo dalje od crnomorskog priobalja.

Strah od nemira i razaranja izazvanih francuskim revolucionarnim i Napoleonskim ratovima okupljao je u 19. stoljeću vodeće europske zemlje u takozvani “Koncert Europe”, kako bi se mogući sukobi razriješili na međunarodnim konferencijama. Iako je teško narušen 1850-ih i 1860-tih, Koncert je ponovo zakrpljen 1870-ih kada je Berlinski kongres prekrojio kartu Balkana, dok je druga konferencija u Berlinu 1884. riješila kolonijalna rivalstva – ne pitajući, podrazumijeva se, nikog od milijuna ljudi predviđenih za kolonizaciju. Ove institucije, kao danas Ujedinjenu narodi, osigurale su forum u kojem su diplomati i državnici mogli zajednički raditi na izbjegavanju oružanih sukoba, u čemu su uglavnom uspijevali.

Ako nema znakova da bi se UN, zbog svih nedostataka, uskoro mogao raspasti, to je prije svega zato što je poslijeratni sporazum 1945. počivao na općem shvaćanju da međunarodna suradnja u svim područjima mora biti jača nego što je bila pod Ligom naroda, zlosretne prethodnice Ujedinjenih nacija.

Razaranje koje je donio Drugi svjetski rat, s preko 50 milijuna mrtvih, uništenim gradovima, genocidima, općim poricanjem civilizacijskih vrijednosti, ostavilo je daleko snažniji dojam nego pogibije u Prvom svjetskom ratu, pretežno ograničene na vojne snage u aktivnoj službi – uz izuzetke, kao što je prije svega genocid više od milijun armenskih civila koje su pobili Turci 1915. Hirošima i Nagasaki su 1945. pružili dodatno, užasno upozorenje što bi se moglo dogoditi ukoliko svijet ponovo krene u rat.

Nasuprot tome, 1914. samo su malobrojni imali predstavu o kataklizmi koja se sprema. Baš kao što su admirali mislili da će rat na moru biti repriza velikih pomorskih bitaka iz prošlosti, tako su i generali vjerovali da će rat na kopnu ličiti na sukobe iz 1860-ih, koje bi započinjale hitre prethodnice prebacivane na front željeznicom, da bi zatim uslijedio odlučni udar i potpuni poraz protivnika; do zaključenja mira prošlo bi još nekoliko tjedana, najviše par mjeseci. Međutim, od tih dana su bodljikava žica, patentirana 1874. i mitraljez koji je usavršen desetljeće kasnije, postali standardna obrambena oprema; istovremeno sa motorom s unutarnjim sagorijevanjem i oklopnim štitom još uvijek nisu bili dovoljno razvijeni za proizvodnju tenka koji bi mogao uspješno pregaziti obranu. Samo je nekolicina uviđala ove neugodne činjenice – prije svih poljski bankar Jan Bloch koji je u knjizi “Moderno oružje i moderni ratovi”, objavljenoj na prijelazu stoljeća, tvrdio da će u sljedećem velikom ratu “vojna lopata biti važna koliko i puška” i predviđao da će budući rat biti opći krkljanac u kojem će brza pobjeda biti nemoguća.

Pisci i političari poticali rat kao ponos svakog muškarca

Ali nitko nije mario za ova upozorenja jer su generali, političari i državni službenici odbijali svaku pomisao da više nema lakih pobjeda. Već do 1910. ideju da se rat bliži dijelili su mnogi – zapravo, ona je generirala momentum ka ratu. Admiral Jackie Fisher je pisao o atmosferi koju je stvorio u Kraljevskoj mornarici poslije 1902: “Pripremali smo se za rat u radno vrijeme, razgovarali o ratu, mislili o ratu i nadali se ratu”.

Voditelj njemačkog generalštaba objavio je 1912. da rata mora biti i to “što prije to bolje”! Rat se u toj viziji javljao kao nešto ne samo neizbježno, već i pozitivno. Jedan njemački književnik pisao je u kolovozu 1914:

“Konačno je život povratio svoj ​​idealni značaj. Velike vrline čovječanstva … odanost, patriotizam, spremnost na smrt za ideale … trijumfirali su nad duhom trgovine i vlasništva … Rat bi očistio čovječanstvo od svih prljavština”. Rat se ukazivao kao prilika za slavu u prozaično doba.

U sličnom tonu, britanski pisci oduševljavali su se šansom koju bi pružio rat:

” Umrijeti mlad, čist, u žaru; umrijeti brzo, u savršenom zdravlju; umrijeti spašavajući druge od smrti, ili još gore – od gubitka časti … umrijeti i u puniji, bogatiji život poslije smrti sa sobom ponijeti neiskvarene nade i težnje, nezagorčana sjećanja, svu svježinu i radost proljeća – nije li to razlog za sreću a ne tugu?”

pisao je Horace Ensley Weichel u “Brdu” (1905.). Rat je izgledao kao raspuštanje, oslobađanje dugo zarobljene muške snage, razrješenje mnogih nerješivih problema koji su od kraja 19. stoljeća sve više morili europsku politiku i društvo: bijeg u jednostavniju, jasniju i slavniju stvarnost.

Također , prije 1914. više klase diljem Europe smatrale su rat uglavnom kao potvrdu muške časti, kao duel, samo u širem razmjeru. Duel je u to vrijeme bio uobičajen način osvete za stvarne ili uobražene uvrede muške časti u gotovo svim europskim zemljama. Francuski političar Georges Clemenceau se borio u duelu, kao i ruski premijer Pjotr ​​Stoljipin. Dueli su bili česti među junkerskom aristrokratijom u Njemačkoj, a na taj način su se redovito ogledali i političari Austrougarske. Samo su u Britaniji dueli izumrli: njegov smisao bio je obrana časti tako što se nepokretno stoji dok protivnik ispaljuje metak s udaljenosti od dvadeset – trideset koraka; otkriće suvremenog kriketa, u kojem muškarac treba da dočeka drugu vrstu zaobljenog, tvrdog predmeta koji leti ka njemu s druge strane terena, bio je zadovoljavajuća i umirujuće zakonita zamjena.

Moć, snaga volje, isticanje i stamenost pred neprijateljem bili su dio kodeksa ponašanja muškaraca iz više klase, čiji su postupci uveli Europu i ostatak svijeta u rat 1914., za razliku od fleksibilnosti i suptilnosti velikih državnika prethodne generacije, kao što je Bismarck koji je bio svjestan pogibeljnog položaja Njemačke imperije u međunarodnom poretku, bar onoliko koliko ga je Kaiser Wilhelm II ignorirao.

Stotinu godina kasnije, takav kodeks muškog ponašanja djeluje gotovo neshvatljivo. Političari nuklearnog doba suviše su svjesni fragilnosti svjetskog poretka. Muževno držanje danas izaziva samo podsmijeh. Užasi nacističkog rasizma i genocida također su dokrajčili socijalni darvinizam, doktrinu koja je bila široko prihvaćena među europskim elitama početkom 20. stoljeća, ali nije preživjela rat 1939-45.

Istovremeno, 1914. čelnici gotovo svih europskih nacija bili su izmučeni brigom za budućnost.

Njemačka se plašila rastuće moći Rusije; Austrougarsku je nervoznom činilo jačanje slovenskih nacionalizama unutar njenih granica; Rusija je zazirala od budućeg poniženja kakvo je pretrpjela zbog poraza u ratu protiv Japana 1904-1905. Na unutarnjem planu, europske države su muku mučile sa štrajkovima, sifražetskim kampanjama, prijetnjom građanskim ratom u Irskoj koji bi destabilizirao Britaniju; ubojstva i radnički nemiri podrivali su caristički autokraciju u Rusiji; pobjeda marksističkih Socijalnih demokrata na njemačkim izborima 1912. izazvala je krizu samopouzdanja vladajuće elite.

Moglo bi se ukazati na paralelu s današnjom krizom u eurozoni, u kojoj sve zemlje članice nastoje da izbjegnu kolaps mada i dalje svaka vodi svoju politiku i različito rješavaju probleme; međutim, socijalni nemiri izazvani krizom pretežno su ograničeni na Grčku, dok su glavne države uspjele da zajedno ograniče štetu pa je kolaps, bar zasad izbjegnut.

Ipak, ekonomski čimbenici igraju ulogu 1914. kao i danas. U Francuskoj i posebno Britaniji, pokrenuta je nacionalna debata o naizgled nezaustavljivom uspjehu njemačke ekonomije. I zaista, njemačka industrija u predvečerje rata već je bila nadmašila britansku. Od 1860. učetverostručen je njemački udio u svjetskoj industrijskoj proizvodnji, dok je britanski smanjen za trećinu. Njemačka je proizvodila dvostruko više čelika od Britanije, a dominirala je kemijskom i električnom industrijom diljem svijeta kroz firme kao što su Siemens, BASF, AEG i mnoge druge. U znanosti, teorije Max Plancka i Albert Einsteina dovele su do revolucije u fizici, dok su Robert Koch i njegovi učenici preuzimali vodstvo otkrivajući uzroke jedne bolesti za drugom kroz pionirski rad u bakteriologiji. Motorno vozilo bilo je njemački izum, kao i dizel motor. U strepnjama koje ponekad narastaju do paranoje, moguće je naći sličnost u zabrinutosti suvremene Amerike zbog ubrzanog rasta Kine. Ipak, američke brige do sada nisu prevedene u politička dijela. Intervencije Sjedinjenih Država nisu usmjerene protiv kineske uloge u različitim dijelovima svijeta, već protiv srednjih i malih regionalnih sila poput Sirije, Afganistana i Iraka.

Uoči 1914. međutim , mnogi su u Njemačkoj mislili da bi taj ekonomski i tehnološki napredak trebalo prevesti u političku moć na svjetskoj sceni. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Europi je dominantna predstava o globalnoj moći počivala na prekomorskim kolonijama. Svježe ujedinjena Njemačka uglavnom je propustila podjelu imperijalnog plijena u “Tuči se za Afriku” 1880-ih. Britanska vlada se nije protivila njemačkim kolonijalnim zahetvima; naprotiv, u jednom trenutku je u ponudi bio dogovor po kojem bi London pristao na njemačku akviziciju trošne i loše branjene prekomorske imperije koju su držali Portugalci.

Sve to ukazuje na ogromne razlike između svijeta iz 1914. i ovog danas. Prije jednog stoljeća, Britanija, Francuska, Španjolska, Portugal, Italija, Nizozemska, Njemačka, Danska i Rusija su posjedovale ogromne kolonije s milijunima podanika. Rastuća moć i utjecaj uskoro će i Sjedinjenim Državama osigurati članstvo ovom klubu. Prvi svjetski rat bio je borba između imperija, a jedan od njegovih proizvoda biće nova podjela svijeta u kojem su pobjednici među sobom podijelili njemačke kolonije.

Kolonijalizam je izgubio legitimitet poslije 1945.

Početak 21. stoljeća svjedoči razvoju nekadašnjih kolonija poput Brazila, Nigerije ili Indije, u velike igrače globalne ekonomske igre. Nasuprot desetljećima hladnog rata, kada su se međunarodni odnosi svodili na bipolarni sustav u kojem je Sovjetski Savez bio u izravnoj opoziciji zapadnim silama, sada imamo multipolarni sustav. Svijet je postao više nalik onom s kraja 19. stoljeća, iako Britanija, unatoč svom ogromnom prekomorskom carstvu, nikada ni približno nije dosegla utjecaj Sjedinjenih Država nakon sloma komunizma. I tada su međunarodni odnosi bili konstituirani kao multipolarni sustav, s tom razlikom što su gotovo svi veliki takmaci bili iz same Europe.

Slom ovog sustava bio je jedan od glavnih faktora koji je vodio izbijanju rata 1914. Sve do 1904-05. Britanija je smatrala Francusku i Rusiju za svoje glavne rivale u utrci za globalnu prevlast, ali kako su se opasni anglo – francuski sporovi u Africi razriješili, a Rusija odustala od Azije nakon poraza od Japana, uspon Njemačke došao je u centar pažnje pa se Europa podijelila duž linija kasnijeg hladnog rata, na dva naoružana i sve oštrije sukobljena tabora. U atmosferi koja je pothranjivala pretežno pozitivan stav prema ratu ovo je bio zlokoban razvoj događaja, bez paralele na početku 21. stoljeća i pored svih junačenja koje oko Sirije ili Irana demonstriraju Rusi i Kinezi s jedne i NATO snage s druge strane.

Drugu je paralelu moguće povući između dva doba. Kao što smo danas usred ere ubrzane globalizacije, tako su 1914. procesi globalizacije bili uveliko u tijeku zahvaljujući telefonu, parnom brodu, a uskoro i avionu. Zajedničke investicije francuskih i njemačkih kompanija stvorile su ekonomske entitete koji su prelazili granicu na Rajni. Kulturna razmjena, turizam, ekonomska prožimanja, do 1914. dosegli su globalne razmjere.

Unatoč uvijenim pokušajima marksista da dokažu kako su vodeći motivi za Prvi svjetski rat bili ekonomski, logika kapitalizma ne govori u prilog ratu. Ipak, ni ekonomska racionalnost ni kulturna razmjena nisu bili dovoljni da spriječe sukob. Razlog za to, međutim, nije ideološki. Ništa ne može biti manje uvjerljivo od aktualnih pokušaja konzervativnih političara i autora kao što su Michael Gov i Boris Johnson da prikažu početak Prvog svjetskog rata kao sukob između britanske liberalne demokracije i njemačkog autoritarnog militarizma.

Te 1914. godine 40% posto odraslih muškaraca u Britaniji nije imalo pravo glasa; ljudi koji su se prijavljivali u vojsku nisu bili dobrovoljci za obranu prava, jer ih gotovo polovica nije ni imala. U Njemačkoj su svi odrasli muškarci mogli glasovati. Najveća politička partija Njemačke, marksistička SDP koja se u početku protivila ratu, glasala je za ratne kredite samo zato što je vlada problem uspješno predstavila kao obranu od carističkog despotizma uz svoju predanost miru bez prisvajanja teritorija. Do druge polovice rata Kaiser Wilhelm je bio prisiljen prihvatiti demokratske reforme u Pruskoj. Kaiser Wilhelm – nedosljedan, neodlučan, nestabilan – ipak nije bio Hitler. Imperijalna Njemačka nije bila diktatura.

Zagovornici proslave Prvog svjetskog rata kao bitke za britanske vrijednosti zapravo imaju nešto zajedničko s televizijskom serijom “Crna guja” – isključivo su fokusirani na Zapadni front. Potrebno je da dignemo glave iznad rovova i sagledamo širu dimenziju rata. Činjenica da je jedna od dvije glavne britanske saveznice bila despotska Rusija cara Nikolaja Drugog trebalo bi da razveje svaku pomisao da se rat vodio za obranu “zapadnog liberalizma” do izlaska Rusije iz rata 1917-18. Naravno, britanska propaganda je sukob prikazivala kroz moralne i ideološke koncepte, ispravno ukazujući na njemačke zločine u Belgiji u prvim tjednima rata, mada ih je ubrzo počela preuveličavati. Međutim, bilo je mnogo zločina i na Balkanu i Istočnom frontu, pa bi bilo pogrešno ukoliko bi predstojeće komemoracije zanemarile šire europske i globalne dimenzije sukoba u pojednostavljenim reprizama britanske propagande iz tih vremena.

Tijekom 1914. i kasnije, nacionalističke strasti glavnih strana u sukobu prije svega su bile proizvod rata, a ne njegov uzrok.

Ovaj rat će inaugurirati tri desetljeća nacionalističke mržnje u Europi, pokrenute potrebom pravdanja sukoba i pogoršavane onim što se danas čini kobnom politikom nacionalnog samoopredjeljenja koju je propagirao predsjednik Woodrow Wilson u svojih “Četrnaest točaka”.

Ekonomska rivalstva izbila su među novim državama stvorenim poslije rata, što je sprečavalo uklanjanje ozbiljnih financijskih posljedica sukoba, koje su najprije izazvale razornu inflaciju, a zatim doprinijele katastrofi Velike krize. Demokracije su kolabirale pod pritiskom nacionalističkih strasti diljem Europe 1920-ih i 1930-ih. Ideja etnički homogenih nacionalnih država dovela je do neizrecivog stradanja i milijuna mrtvih između 1918. i 1948. kada su manjine ugnjetavane, progonjene i ubijane diljem središnje i istočne Europe.

Sjećajući se Prvog svjetskog rata, svakako bi prije svega trebalo obratiti pozornost na lekcije ovih tragičnih iskustava. Tijekom Kubanske krize 1962. predsjednik John F. Kennedy pokazao je da vodi računa: čitao je “Puške kolovoza” Barbare Takmen koja ga je uvjerila da su do rata 1914. doveli metež, neodlučnost i loša komunikacija između lidera velikih sila, i da bi se nuklearni rat sa Sovjetskim Savezom mogao izbjeći samo ukoliko svoj ​​stav nedvosmisleno da na znanje Nikiti Hruščovu, što je i učinio.

Početkom 21. stoljeća , međutim , kada je prijetnja nuklearnim konfliktom između vodećih sila svijeta uklonjena, lekcija katastrofe 1914. je drugačija. Iako će Francuska, Njemačka i drugi sudionici u Prvom svjetskom ratu kazati da se repriza propasti može izbjeći izgradnjom Europske unije i razumijevanjem, fokus političara bi trebao biti usmjeren na Bliski istok, taj Balkan 21. stoljeća, koji i dalje prijeti da eksplodira u širi, daleko opasniji požar.

Uzok Prvog Svjetskog Rata i Gavrilo Princip

Priča o atentatu u Sarajevu je jedan u nizu pokušaja manipulacije poviješću kojim se legitimiraju nacionalističke oligarhije, ističe sarajevski novinar..

Je li Gavrilo Princip bio heroj, terorist ili žrtva indoktrinacije? Je li se, pod maskom jugoslavenstva Mlada Bosna, čiji je Princip bio član, zalagala za srpske velikodržavne interese? U kojoj je mjeri srpska organizacija Crna ruka, poznata i pod nazivom “Ujedinjenje ili smrt”, utjecala na Mladu Bosnu? Povjesničari o tome danas iznose različite ocjene.

Navodno nema čvrstih dokaza da je Crna ruka bila direktno vezana za srbijansku vladu, no izvjesno je da su ovu organizaciju vodili ljudi iz srbijanskih struktura vlasti. Njen šef je bio utjecajni srbijanski obavještajac Dragutin Dimitrijević Apis, od kojeg su atentatori i dobili oružje. Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Edin Radušić smatra da je Crna ruka srpska nacionalistička, a prema elementima nasilja koje je pokazivala, i teroristička organizacija. “Crna ruka je imala i neke jugoslavenske pretenzije, ali je to jugoslavenstvo uglavnom podrazumijevalo dominaciju srpstva”, tvrdi Radušić.

Bosanskohercegovački povjesničar Tomislav Išek kaže da danas ima mnogo različitih tumačenja o tome je li Princip bio heroj ili terorist te je li atentat bio povod ili uzrok rata. “Gavrilo Princip je bio član Mlade Bosne oko koje se također danas stvara jedna velika zbrka. Ta je organizacija bila protiv Habsburške Monarhije. Gavrilo Princip je ubio Franza Ferdinanda, ali i njegovu trudnu suprugu Sofiju Höchenberg, što je stvorilo dojam da je riječ o terorističkom činu. To i je bio teroristički čin, ali treba znati njegovu pozadinu. Austro-Ugarska se pripremala za jedan rasplet događaja koji bi uslijedio i bez atentata”, kaže Išek.

“Srbijanska vlada je bila apsolutno protiv rata”

Ističe se uoči stote godišnjice atentata i početka Prvog svjetskog rata ponovo postavlja pitanje odgovornosti za te događaje.

“U određenim krugovima se javljaju potpuno neutemeljeni napori da bi se na nekoga svalila povijesna odgovornost ili da bi se ona s nekoga skinula. Danas se pronalaze i kao nekakvi dokazi, spominju tzv. eksluzivni dokumenti, među kojima je i pismo austrijskog guvernera Oskara Potioreka, koji su i prije više puta objavljeni te s tog aspekta ne predstavljaju nikakvu novost. Ako uzmemo u obzir povijesne činjenice, onda je jasno da nema dileme oko odgovornosti za Prvi svjetski rat. Samo se tražila iskra koja bi zapalila svijet. Srbijanska vlada na čelu s Nikolom Pašićem je bila apsolutno protiv rata”.

No, ima i onih koji misle drugačije. Austrijsko-britanski povjesničar Christopher Clark vjeruje da je Srbija odgovorna za Prvi svjetski rat, a njegova knjiga “Mjesečari” izazvala je buru negodovanja u Beogradu. Direktor sarajevskog Instituta za povijest Husnija Kamberović najavio je da će stota godišnjica atentata i početka Prvog svjetskog rata u Sarajevu od 19.6. do 21.6. 2014. godine biti obilježena i velikom znanstvenom konferencijom na kojoj će oko 150 povjesničara iz velikog broja zemalja raspravljati o uzrocima i posljedicama Prvog svjetskog rata. “Želimo vidjeti što se može potvrditi, a što eventualno promijeniti u interpretaciji početka, trajanja i posljedica Prvog svjetskog rata”.

Razlike u gledištima

U povijesti koju smo učili u zemlji u kojoj smo odrasli, a to je bila Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, Gavrilo Princip se smatrao herojem i hrabrim, mladim nositeljem ideje jugoslavenstva i borbe protiv okupatora. Ja misim da je takav povijesni odnos prema njemu potpuno opravdan i logičan”, kaže Deutsche Welle.

“Poslije 100 godina, sarajevski atentat se u Beogradu tumači kao neminovnost koja nije skrivila Prvi svjetski rat, već samo ubrzala njegovo izbijanje. Povjesničari su, također, jednoglasni da je Princip osoba koja je izvršila atentat i nitko ga ne doživljava kao teroristu, a tek malo tko kao žrtvu. Srpski mediji predstavljaju Gavrila Principa kao ‘lučonošu slobodarske misli’“.

Percepcije građana

Mišljenja građana BiH i danas su podijeljena. B.R. iz Mostara tvrdi da je Gavrilo Princip “svjesno ili ne, radio za srbijanske, a ne jugoslavenske interese”. “Naoružala ga je Crna ruka, instrukcije je dobivao od srbijanskih obavještajaca i na kraju je, pucajući u trudnu ženu, počinio i teroristički čin. Nisam siguran da su baš svi u BiH, posebno Hrvati, tada bili za neku ideju jugoslavenstva”, kaže B.R.

“Atentat pripadnika Mlade Bosne na Ferdinanda bio je samo inicijalna kapsula svemu onom što se dogodilo početkom dvadesetog stoljeća u Europi. Princip je prije svega bio revolucionar, kao i drugi pripadnici Mlade Bosne, i želio je slobodu za svoju zemlju”, kaže N.K. iz Trebinja.

M.T. iz Banja Luke smatra da se ljudi i njihova djela moraju promatrati u kontekstu vremena i događaja u kojem su živjeli i djelovali. Ona podsjeća da su Austro-Ugarsku zvali i “tamnicom naroda” zbog čega je bilo logično što je i u BiH, u vrijeme ideje jugoslavenstva, bilo ljudi koji su se protivili aneksiji BiH. “U tom smislu, Princip za mene nije ni heroj ni terorist, već jednostavno mladi čovjek koji je zajedno sa svojim prijateljima imao neku ideju za koju je vjerovao da je dobra, plemenita i uzvišena. Rat je bio neminovan u vrijeme kada se atentat dogodio, ali je atentat bio gotovo savršen povod. Što se spomenika tiče, mislim da bi trebalo obilježiti ovaj događaj na isti način na koji je već bio obilježen, vratiti iz Muzeja njegove stope i spomen ploču na mjesto gdje se događaj i desio. Sve drugo je politizacija”, kaže M.T.
Bivši Principov most

A M.K. iz Sarajeva kaže da je Gavrilo Princip bio romantičar, poput većine mladića njegove dobi. “Pod jakim utjecajem nacionalističke propagande iz Beograda većina članova Mlade Bosne učinila bi što i on, ali bi to isto učinili i pripadnici trenutno postojećih nacionalističkih grupa u Srbiji i BiH. Što se spomenika tiče, treba ih podići u Sarajevu, na mjestu na kojem se atentat dogodio. Ja sam za spomenik i Principu i Ferdinandu, odnosno događaju po kojem je Sarajevo prvi put postalo globalno poznato”, kaže M.K.

“Za mene je Gavrilo Princip bio jedan nedovoljno obrazovani mladić, zadojen idejama nacionalizma koje su ga na kraju i natjerale da uradi takvu, po meni katastrofalnu stvar. Inicijativa za podizanje spomenika Gavrilu Principu je klasična nacionalistička propaganda, poput inicijative za postavljanje križa na Zlatištu iznad Sarajeva”, ističe K.K. iz Sarajeva.

S obzirom na različita gledišta građana, ali i tumačenja povjesničara, čini se da priča o Gavrilu Principu i sarajevskom atentatu na ovim područjima nikada neće biti ispričana do kraja, te da su glavne linije podjela oko njegove uloge danas izražajnije nego prije stotinu godina.
 

 

 
 
pescanik.net, dw.de, youtube.com/uredio: nsp
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16649"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Geoinženjering je termin za pokušaj svjetskih moćnika da uz pomoć raznih akcija, sačuvaju okoliš i smanje zagrijavanje planete. Između ostalog tu spada i zaprašivanje planeta neimenovanim aerosolima, poznatim kao Chemtrails.

Chemtrails eksperiment ispuštanja sumpornih čestica iznad Novog Meksika u cilju vraćanja radioaktivnih sunčevih zraka u svemir planiran je godinu dana od strane znanstvenika David Keith-a, koji je imao na raspolaganju multimilijunski iznos zaklade Bill Gates-a.

Gates je također okupio tim znanstvenika lobista koji traže od vlade podršku za svoje eksperimente i klimatske manipulacije.

Geoinženjering se promovira kao posljednji pokušaj da se spase ljudi i planet od globalnog zagrijavanja. Ali, istina je, malo drugačija, sa geoinženjeringom sa mijenjaju kišni ciklusi i kod kod mnogih zemalja će dovesti do suše i gladi, što može prouzročiti milijarde mrtvih! (Afrika? Gdje Bill Gates promovira svoja cjepiva)

Dakle, Bill Gates izgleda da koristi svoju zabrinutost oko globalnog zatopljenja da bi prikrio svoju pravu namjeru, depopulaciju stanovništva.

Mount Pinatubo model za geoinženjerski eksperiment suše, gladi i smrti

Mount Pinatubo je vulkan koji je proradio 1991, a koji je emitirao 22 milijuna tona sumpornog dioksida (SO2) u gornje slojeve atmosfere (stratosferu). Studija iz 2008. Rutgers Univerziteta je model na planini Pinatubo usporedio sa akcijama geoinženjeringa. Znanstvenici koji očekuju opće globalno hlađenje neće moći izbjeći to da će neke regije doživjeti povećanje štetnih plinova i zagrijavanja, kao što se to desilo sa aktivnošću vulkana Pinatubo.

Na temelju ovog modela znanstvenici su zaključili da će geonženjering aerosoli SO2 prskani u tropskim regijama ili Arktiku vjerojatno poremetiti afričke i azijske ljetne monsune, i ugroziti hranu i vodu za milijarde ljudi! Dodatne negativne posljedice uključuju oštećenja ozonskog omotača, smanjenu snagu hidroloških ciklusa, rezultiranu smanjenjem riječnih tokova i vlažnosti tla.

Geoinženjering studija iz 2012

Institut Max Planck je sproveo studiju geoinženjering modela koji se temelji na vulkanu Pinatubo i označio je kao nerealnu, jer je tada bilo 400 posto više ugljičnog dioksida nego prije industrijske ere. Međutim, njihovi rezultati su pokazali da će geoinženjering izazvati ogromno smanjenje padalinama (15% manje u Sjevernoj Americi i Euroaziji i 20% manje u Južnoj Americi). Generalno se računa da će ukupno, globalne oborine biti smanjene za 5% posto.

Osim ako se izuzmu u obzir financijska korist (vladina i privatne donacije), zabrinjavajuće je zašto akademici podržavaju geoinženjering.

Geoinženjering može prouzročiti zagrijavanje planeta.

Geoinženjering u stvari može izazvati globalno zagrijavanje kada se igraju sa oblacima u gornjoj atmosferi (stratosferi). Fondacija Bill Gates-a predlaže prskanje sumpor dioksidom 30 milja iznad Zemlje, a za eksperiment u Novom Meksiku  predlaže ispuštanje na 15 milja visine.

Troposfera je najniži dio Zemljine atmosfere i prostire se od 4 do 12 kilometara iznad površine zemlje. Oblaci koji su u donjoj troposferi su uglavnom debeli bijeli oblaci s visokom stupnjem refleksije sunčevih zraka. Bilo, kako bilo, eksperimenti se izvode iznad ove razine u gornjim slojevima atmosfere, stratosferi.

Stratosfera je viši sloj atmosfere i ide do 31 kilometar iznad površine Zemlje. Oblaci u stratosferi su generalno tanki, imaju nižu stopu odbijanja toplinskog zračenja i imaju osobinu da u stvari zadržavaju toplinu (efekt staklenika).

Ovi predloženi ekspreimenti zagovaraju odlaganje SO2 u gornjim slojevima atmosfere, stratosferi, tako da će stvoriti štit koji onemogućava planeti da se hladi. To je upravo suprotno od navedenog cilja Bill Gates-a da ohladi planetu.

A što je s istraživanjem EPA?

S obzirom da je EPA (United States Environmental Protection Agency) iznijela tvrdnju da emisija sumpor dioksida (SO2) izaziva ozbiljne zdravstvene probleme i ranu smrtnost i možda se pitate zašto se EPA ne buni protiv Gatesovog SO2 chemtrails eksperimenta.

Odgovor se može naći na njihovom sajtu gdje oni daju podršku za Chemtrails geoinženjering Ujedinjenim Narodima i razvijenim zemljama koje su financirale programe.

Bill Gates se obratio EPA sa tvrdnjom da su njihova ozbiljna upozorenja u svezi opasnosti od SO2 grubo precijenjena te da im nije zaista stalo do zaštite okoliša, ili da imaju neke tajne motive.

United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC – plan klimatskih promjena) je prijevara koja tvrdi da je život na planeti zemlji u velikoj opasnosti. Ova lažna uzbuna se koristi u političke svrhe. Globalno zagrijavanje je prijevara zasnovana od izmanipuliranih znanstvenika pri međunarodnom panelu Ujedinjenih Nacija za klimatske promjene.

UN trenutno preuzima kontrolu nad geoinženjeringom kroz njihovu Konvenciju o biološkoj raznolikosti, sporazumu koji je proglasio moratorij na eksperimentima, osim u nekim slučajevima.

Bila Gates je već označen kao entuzijasta i promotor depopulacije stanovništva, također podržava i tezu da se Geoinženjering može koristiti kao oružje za smanjenje nekoliko milijardi stanovnika planeta. Jedan od planova je tzv. Održivi razvoj koji se polagano pojavljuje u Hrvatskoj, kojeg je osmislio UN, a koji se temelji na depopulaciji i istrebljenju stanovništva, na osnovu formule koje predstavlja Bill Gates.

A po čemu je Bill Gates još poznat?

Naravno po formuli koju je izložio na TED konferenciji na kojoj je govorio o štetnoj emisiji plinova ugljičnog dioksida (CO2) i utjecaju ka klimatske promjene. Tu je izveo i sad već čuvenu formulu:

CO2 = P x S x E x C

Gdje govori da je emisija plinova izravno povezana s brojem ljudi na planeti (P), njihovim djelovanjem (S), energijom koja je prouzročena tim djelovanjem (E) i CO2 po jedinici energije (C). Gdje je dalje rekao da bi se približili minimalnoj emisiji plinova moramo jedan od parametara da približimo nuli, a u ovoj formie se vidi da je to moguće samo ako se smanji parametar P (ljudska populacija).

“The world today has 6.8 billion people … that ‘headed up to about 9 billion. Now if we do a really great job on new vaccines, health care, reproductive health services, we could lower that by perhaps 10 or 15 percent. “

“Svijet danas ima 6,8 milijardi ljudi … i ide ka tome da ih bude 9 milijardi. Sad ako napravimo stvarno dobar posao sa cjepivima, mi to možemo smanjiti za 10 do 15 posto “

Čestice sulfata su toksične, kao što to misli i Američka udruga za zaštitu životnog okruženja (EPA). Namjerno zaprašivanje neba sa sitnim česticama sastavljenih od bilo kojeg materijala, po tom pitanju su opasne stvari po zdravlje ljudi i životinja, kao i po izvore vode, zemljište i drugih osjetljivih ekoloških resursa.
 

 
“Čestice sulfata iz kiselih kiša mogu izazvati nemjerljivu štetu na zdravlje morskog i riječnog svijeta, a mogu izazvati i smrt”. Sveučilište u Washingtonu (UW) također objašnjavaju da čestice sulfata “doprinose kiselim kišama koje izazivaju iritaciju pluća.”

Blokiranje sunčevih zraka s reflektirajućim česticama će lišiti ljude prirodne izloženosti suncu, koje je primarni izvor energije i jedino zaslužno za generiranje i proizvodnju vitamina D u organizmu. Dakle, još jednom, Bill Gates je nositelj projekta koji ima za cilj kontrolirati klimu umjetnim korištenjem otrovnih kemikalija, pothvat koji sigurno vodi ka trajnim problemima čovječanstva i planeta.
 
(flick, youtube.com/uredio: nsp)