Na sam spomen raka u srcima ljudi se stvara strah, i to s pravom. Ukoliko imate određenu vrstu raka, to često znači da ćete se suočiti s godinama brutalnog liječenja – ako imate sreće da živite tako dugo

Iako je teško zamisliti da bi se bolest jednog dana mogla smatrati opasnom na način na koji se danas vide mnoge bolesti koje su prije stotina godina ubijale ljude, znanstvena otkrića poput nedavne studije o istraživanju učinaka kurkume na stanice raka počinju davati pacijentima nadu.

Ovaj drevni indijski začin je bio predmet mnogih studija u posljednjih nekoliko godina i dalje pokazuje svoju snagu kada je u pitanju borba i spriječavanje niza bolesti.

Njegova ljekovita svojstva koja se bore protiv upale već su dobro dokumentirana, a sada studija objavljena u časopisu Anticancer Research pruža sveobuhvatan pogled na to kako primarni polifenoli u ekstraktu kurkume mogu selektivno ubiti matične stanice raka na način koji samo sramoti medicinske mainstream načine liječenja raka poput zračenja i kemoterapija.

Mnogi prirodni lijekovi se vrednuju zbog svoje jednostavnosti, ali kurkuma je iznenađujuće složena u načinu na koji se bori protiv raka.

Kurkuma koristi više molekularnih mehanizama za napad na matične stanice raka, koje su odgovorne za proizvodnju stanica u tumorima. Ove matične stanice se odupiru kemoterapiji i zračenju, a kirurška operacija ponekad može uzrokovati da se i prošire, zbog čega često iza konvencionalnih metoda stoji neuspjeha liječenja i recidiv tumora.

Jedan aspekt inteligentnog pristupa kurkumina je njegova sposobnost da regulira interleukin-6. Prekomjerna ekspresija ovog citokina (interleukin) povezana je s upalom koja napreduje sve do pojave raka, a kurkumin sprječava njegovo oslobađanje koje stimulira matične stanice raka. Također izravno i neizravno regulira interleukin-1, koji igra vitalnu ulogu u rastu stanica raka, i interleukin-8, koji stimulira ponovni rast matičnih stanica koje stvaraju tumor.

Drugi način na koji se kurkumin može boriti protiv raka je smanjivanjem vezivanja CXCR1 i CXCR2 i modulirajućih puteva kao što je Wnt Signaling Pathway, Notch Pathway, FAK/AKT/FOXo3A staza i Hedgehog Pathways. Ako vam ti pojmovi nisu poznati, niste jedini – rak je komplicirana bolest, ali krajnji zaključak je da kurkumin cilja smrtonosne matične stanice raka na osam različitih i vrlo moćnih načina.

Kurkumin ostavlja samo zdrave stanice

Kurkumin je vrlo učinkovit borac protiv raka i cilja najopasnije stanice svih matičnih stanica raka, bez utjecaja na normalne i zdrave stanice. Usporedite to s kemoterapijom koja oštećuje DNK stanica koje se brzo repliciraju dok su ranjive tijekom mitoze u fazi stanične diobe. I replikacija stanica u tijelu se radi bez utvrđivanja jesu li stanice kancerogene ili potpuno zdrave.

To je neophodno jer su normalne matične stanice potrebne za održavanje dobrog zdravlja. One se dijele na stanice potrebne za zamjenu stanica koje su oštećene ili bolesne, a ubijanje tih zdravih matičnih stanica je jedan od najvećih problema kemoterapije i zračenja.

Znanstvenici nisu baš sigurni zašto kurkumin nema te negativne učinke na normalne matične stanice. Jedno od mogućih objašnjenja je da maligne stanice jednostavno uzimaju više kurkumina nego što to čine normalne stanice.

Također je moguće da kurkumin potiče matične stanice raka da se više diferenciraju u benigne stanice. Drugi teoretiziraju da mijenja mikrookruženje stanica na način koji koristi normalnim matičnim stanicama i šteti matičnim stanicama raka.

Možda još ne znamo točno kako djeluje njegova magija, ali znamo može biti vrlo učinkovita. Možda je još važnije da je vrlo sigurna u usporedbi s trenutno dostupnim tretmanima za rak. Kurkumin se koristi kao začin za kuhanje u mnogim kulturama već stotinama godina i uzrokuje vrlo malo, ako ih uopće ima, nuspojava.

Znanstvenici još uvijek pokušavaju utvrditi koji su najbolji načini da iskoriste iscjeliteljsku moć kurkume za terapiju protiv raka, i količine potrebne za sigurnu promjenu, ali u međuvremenu još uvijek možete uživati u nekim dobrobitima manjih doza ovog svijetlo žutog začina za kuhanje.

Ne zaboravite koristiti i malo crnog papra kako biste povećali njegovu bioraspoloživost, što su pokazala najnovija istraživanja kurkumina. Moguće je da će rak s vremenom postati daleko manje zastrašujuća perspektiva jer će istraživači razviti tretmane na bazi kurkumina.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kao i njegov relativno bliski rođak kurkuma, đumbir je također vrlo moćna superhrana

On ima širok raspon zdravstvenih prednosti, od liječenja mučnine do ublažavanja boli. Nedavno se pokazalo da đumbir sprječava različite vrste raka uzrokujući apoptozu stanica raka ili staničnu smrt.

Brojne studije istražile su moguću uporabu đumbira kod prirodnog liječenja raka. Otkrili su da bi đumbir mogao spriječiti širenje tumorskih stanica na druge dijelove tijela u različitim vrstama raka, kod raka dojke, debelog crijeva, rektuma, jetre, pluća, prostate, gušterače i melanoma.

Ova antikancerogena svojstva đumbira pripisuju se njegovoj sposobnosti da pokrene mehanizme koji aktiviraju proapoptozni gen u stanicama raka.

Osim toga, u đumbiru postoje spojevi koji mogu regulirati inhibitore karcinoma, dok inhibiraju gene i proteine povezane s rakom.

U đumbiru se nalazi više od 100 aktivnih tvari. To su gingerol, shogaols, zingerones, zerumboni, oleoresini, terpenoidi, flavonoidi, i ostali.

U studiji objavljenoj u časopisu PLoS, istraživači su otkrili da je komponenta đumbira pod nazivom 6-shogaol superiorna u odnosu na konvencionalnu kemoterapiju budući da može djelovati na matične stanice raka dojke.

Ovaj tip stanica se smatra uzrokom raka dojke zbog njegove “besmrtne” sposobnosti samoobnavljanja, otpornosti na većinu kemoterapijskih terapija i sposobnosti da se kontinuirano diferencira i formira nove tumorske kolonije. Ciljanjem tih stanica može se smanjiti učestalost loše prognoze izliječenja i relapsa tumora.

Istraživači sa Sveučilišta King Abdulaziz u Saudijskoj Arabiji također su otkrili da ekstrakt đumbira pokazuje selektivnu citotoksičnost.

To znači da može spriječiti rast stanica raka, a da nema nuspojava na normalne stanice. Liječenje raka koje je trenutno dostupno, kao što su kemoterapija i zračenje, često ne uspijevaju u tom pogledu.

U drugoj studiji, ovoga puta od strane istraživača sa Sveučilišta u Minnesoti, uspjeli su potvrditi da đumbir sprječava rak in vivo u eksperimentu kod miševa s kolorektalnim rakom i bez imunološkog sustava. Nakon dobivanja gingerola, miševi su doživjeli 75%-tno smanjenje tumora kojeg su imali. Štoviše, preostali tumori su bili manji u usporedbi s onima u miševa koji nisu primili tretman đumbirom.

Studija sa sveučilišta Georgia State pokazala je da ekstrakti đumbira mogu smanjiti veličinu tumora prostate za više od 55 posto.

Ovo je samo jedna od mnogih studija koje pokazuju slične zaključke o antikancerogenim svojstvima đumbira, što sugerira da đumbir sprječava rak induciranjem samoubojstva njegovih stanica.

Povećanjem unosa hrane na bazi đumbira možete doživjeti dodatne zdravstvene prednosti: smanjenje upale, olakšanje bolova, zaštita jetre, bolje zdravlje srca.

Konzumirajte đumbir i ostajte zdravi!

Novi-Svjetski-Poredak.com

Znanstvenici se doslovno „igraju Boga” na novim razinama u Latinskoj Americi, gdje američka tvrtka planira testirati revolucionarnu metodu matičnih stanica na mozgu mrtvog pacijenata za kojeg oni vjeruju da ga mogu oživjeti

Bioquark, tvrtka sa sjedištem u Philadelphiji je prošle godine zatalasala medije kada su najavili kako vjeruju da je smrt mozga reverzibilna. Većina zemalja zahtijeva da osoba doživi potpuni i nepovratni gubitak funkcije mozga, što znači da je u biti mozak mrtav, i tada može osoba biti proglašena službeno mrtvom.

Međutim, predsjednik Bioquarka Ira Pastor kaže da je njegova tvrtka razvila injekcije koje mogu ponovno pokrenuti mozak i učinkovito te osobe „vratiti iz mrtvih”.

Injekcije nisu testirane na životinjama, što je preduvjet za ljudsko testiranja u mnogim zemljama, pa će se zbog toga testiranje na ljudima održat u neodređenim zemljama u Latinskoj Americi. Testiranje koje je planirano za Indiju prošle godine konačno je blokirano od strane indijskog Vijeća za medicinska istraživanja.

Prema planovima firme za to istraživanje, umrli ljudi na kojima će se vršiti ispitivanje će biti ljudi u dobi od 15 do 65 godina kojima je deklariran mrtav mozak nakon traumatske ozljede mozga i koji se održavaju na životu uz pomoć aparata.

MRI skeneri će tražiti preokret znakova smrti. Njihov plan je da izvade matične stanice iz pacijentove krvi, a zatim ih ubrizgavanje natrag u njegovo tijelo, nakon čega će biti popraćeno injekcijama peptida u njihove leđne moždine.

Završna faza uključuje 15 dana stimulacije živaca putem lasera i stimulacije perifernog živčanog sustava kojima će oni pokušati preokrenuti moždanu smrt, a pacijenti će redovito biti pod MRI skenerima.

Kada je funkcija moždanog debla osobe trajno izgubljena, tehnički se više ne smatra da je živim, njihova tijela još uvijek mogu obavljati neke funkcije u mnogim slučajevima. To može uključivati​kruženje krvi, zacjeljivanje rana, probavljanje hrane, izlučivanje otpada, pa čak i rast i spolno sazrijevanje. Neke električne aktivnosti možda čak i dulje, ali to nije dovoljno da cijelo tijelo funkcionira.

Tim smatra da bi kod okolnog tkiva moždane matične stanice mogle izbrisati njihovu povijest i biti u mogućnosti ponovno pokrenuti život. Dok ljudi nemaju značajne regenerativne sposobnosti središnjeg živčanog sustava, oni vjeruju da je proces sličan onome koji se koristi od strane životinja poput daždevnjaka kad mu izrastu cijeli novi udovi. Vodozemci i neke ribe mogu popraviti i prepraviti dijelove mozga i moždanog debla.

Projekt postavlja mnoga etička pitanja

Ova studija otvara čitav niz etičkih pitanja prije nego što ga se čak aktivira, počevši s pitanjem pristanka. U tom slučaju, pacijenti koji su uključeni su tehnički mrtvi i ne mogu pristati na tako nešto.

Međutim, studijska dokumentacija kaže da pismeni informirani pristanak koji dolazi od strane zakonskog zastupnika pacijenta je prihvatljiv.

Ipak, teško je znati da li bi osoba htjela biti podvrgnuta tome su slučaju da ona ponovo bude živa. Osim toga, ako neke funkcije mozga zapravo budu obnovljene, kakvu kvalitetu života mogu ti ljudi imati? Hoće li oni u suštini postati živi eksperiment znanost? Hoće li njihova sjećanja ostati netaknuta ili će se „probuditi” zbunjeni i okružen ljudima koje više ne prepoznaju?

Ako mislite da ovo zvuči ambiciozno, tvrtka ima planove za još više toga u budućnosti.

Jedno je gotovo sigurno: na ovaj ili onaj način, ovaj projekt će vjerojatno poslužiti kao još jedan podsjetnik zašto je obično na kraju bolje da priroda učini svoje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Niz starih zdravstvenih praksi se dokazalo učinkovitim na više načina, a tu spada i post. Post je tradicija koja je ugrađena u mnogim starim kulturama, od vedske, do budističke, a post se ne smije miješati sa izgladnjivanjem

Sada su znanstvenici otkrili prve dokaze o prirodnoj intervenciji koja pokreće obnovu matičnih stanica nekog organa ili sustava.

Studija je objavljena 5. lipnja u časopisu “Cell Stem Cell” od strane istraživača sa University of Southern California.

Istraživanje je pokazalo da ciklusi produljenog gladovanja štite protiv oštećenja imunološkog sustava i izazvaju da se regenerira imunološki sustav. Oni su zaključili da post pomiče matične stanice iz stanja mirovanja u stanje samo-obnavljanja.

Klinički pokusi na ljudima su provedeni kod pacijenata koji su primali kemoterapiju. Dulje vrijeme, pacijenti nisu jeli, što je znatno spustilo broj bijelih krvnih stanica.

Kod miševa, ciklus posta je “okrenuo regenerativni prekidač, mijenjajući signalne putove hematopoietičnih krvotvornih matičnih stanica, koje su odgovorne za stvaranje krvi i imunološkog sustava.”

“Nismo mogli predvidjeti da će produljeno gladovanje imaju takav izvanredan učinak u promicanju regeneracije matičnih stanica sa sjedištem u hematopoietičkom sustavu.”

Kada gladujete, sustav nastoji štedjeti energiju, a jedna od stvari koju možete učiniti kako bi se uštedjeli energiju je reciklirati puno imunoloških stanica koje nisu potrebne, posebno one koje bi se mogle oštetiti u fazi gladovanja.

Ono što smo počeli primjećivati u našem radu kako sa ljudima tako i sa životinjama je da se broj bijelih krvnih stanica spušta s dugotrajnim postom. Onda kada ponovo počnemo se hraniti, krvne stanice se vraćaju.”- rakao je Valter Longo, autor istraživanja.

Zbog toga što post (gladovanje) značajno smanjuje bijelih krvnih stanica, ono aktivira regeneraciju matičnih stanica na bazi novih stanica imunosnog sustava. Što je još važnije, smanjuje se PKA enzim koji je povezan sa starenjem, progresijom tumora i raka.

Također treba napomenuti da spomenuti da post štiti od toksičnosti u kliničkim ispitivanjima u kojem pacijenti gladuju 72 sata prije kemoterapije.

“Kemoterapija uzrokuje značajne štete na imunološkom sustavu. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na to da post može ublažiti neke od štetnih učinaka kemoterapije”, izjavila je koautorica Tanya Dorff.

Post je tradicija koja je bila ugrađena u mnogim starim kulturama, od vedske, do budističke, a post se ne smije miješati sa izgladnjivanjem.

To je proces obuzdavanja i kontroliranja osjetilnog iskustva jedenja i istovremeno pazeći pritom da se to radi ispravno. Kada postim, ja obično postim i sa vodom, i ja se uvijek osjećam super i punim energije nakon toga.

Kako postiti?

Prije nego što krenete postiti, provedite vaše istraživanje.

Jedan preporučeni način na koji to možete provesti – koji je testiran od strane BBC-evog Michael Mosleya, i koji je izliječio svoj dijabetes, visok kolesterol i druge probleme koje su bile povezani s njegovom pretilosti – je ono što je poznato kao “5:2 dijeta”.

“5:2 dijeta” vas navodi da smanjite hranu sve do jedne četvrtine svojih normalnih dnevnih kalorija na dan posta (oko 600 kalorija za muškarce i oko 500 kalorija za žene), te konzumirajte puno vode i čaja.

Tijekom ostalih pet dana u tjednu, možete jesti normalno.

Drugi način posta je, kao što je gore spomenuto, ograničiti unos hrane u vremenu od 11 do 19 sati.

U nastavku na konferenciji TEDx Mark Mattson, sadašnji načelnik Laboratorija za neuroznanost na Nacionalnom institutu za starenje priča kako dijeta može utjecati na mozak kod djece i izliječiti epilepsiju.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Gdje se nalazi linija koju znanstvenik ne smije prekoračiti kada se bavi svojim poslom? Mogu li biotehnolozi i genetički inženjeri zaboraviti na osnovne postulate na kojima se zasniva ljudski rod i stvoriti himeru?

Znanstvenici širom SAD pokušavaju izvesti pothvat za koji mnogi nalaze da je uznemirujući – stvoriti embrij koji je dijelom ljudski, a dijelom životinjski. Znanstvenici se nadaju da bi ovaj embrij, poznat kao himera, mogao poslužiti u liječenju oboljelih od širokog spektra bolesti.

Jedan od načina korištenja himere mogao bi biti stvaranje eksperimentalnih životinja na kojima bi se istraživali načini liječenja određenih ljudskih bolesti. Ili nešto što danas zvuči kao znanstvena fantastika, ali znanstvenici smatraju da je izvedivo: odgajanje domaćih životinja koje imaju pojedine ljudske organe. Ovi organi koristili bi se za presađivanje na ljude.

Međutim, veliki je broj znanstvenika koji smatraju da bi se kreiranjem himere prešla “crvena linija”. Jedan od njih je i Stuart Newman, profesor biologije i anatomije stanica na Sveučilištu New York, koji smatra da bi se kreiranjem himere poremetio smisao čovječanstva koji je tisućljećima usađivana u ljudska bića.

Pitanje vezano za himeru postalo je toliko osjetljivo da je američki Nacionalni zdravstveni institut stavio moratorij na financiranje istraživačkih projekata vezanih za nju, sve dok traju etičke rasprave. Jedan broj znanstvenika, među kojima je i biolog Pablo Ross s Kalifornijskog sveučilišta, koriste alternativne izvore financiranja.

“Ne pokušavamo stvoriti himeru kako bismo stvorili monstruma, već u biomedicinske svrhe”, uvjeren je Ross.

Rosov napori usmjereni su na stvaranje gušterače koji bi, teoretski, mogao biti presađen u čovjeka. Da bi to postigao, on ubrizgava ljudske matične stanice u tijelo svinja. Međutim, ono što čitav pothvat čini vrlo kontroverznim je njegova nesigurnost – iako se Ross nada da će uspjeti odgoji pankreas, stanice mogu otići u drugom smjeru, na svinjski mozak, na primjer.

Ta mogućnost otvara nova pitanja o moralnosti korištenja životinja u medicinskim eksperimentima. Na tu drugu mogućnost ukazuje profesor Newman, i ona je toliko monstruozna da ju je teško čak i zamisliti. Pošto su matične stanice koje se ubrizgavaju u svinje ljudskog porijekla, može se dogoditi da se u tijelu svinje razvije ljudski fetus, napominje Newman. Ili možda nešto još gore, jer Newman ne isključuje mogućnost da bi u tom slučaju moglo biti rođeno biće koje bi se sastojalo od ljudskih i svinjskih dijelova tijela.

Za profesora bioetike na Sveučilištu Arizona, Jasona Roberta, himera je problematična zato što mnogi ljudi smatraju da je u ljudskom DNK upisano nešto sveto.

“Davanje životinjama potencijala ljudskih bića moglo bi značiti etički problem, čak i igranje boga”, smatra Robert.

Sa druge strane, Ross poriče da se znanstvenici igraju boga i tvrdi da samo koriste tehnologiju za poboljšanje života ljudskog roda. Svjestan je, kaže, etičkih problema vezanih za himeru, i poduzima korake ukoliko se eksperimenti kreću pogrešnim putem. Embrije koje ubrizgava puštaju da se razvijaju najduže 28 dana, nakon toga ih uzima iz životinja i analizira ih. Tvrdi da postoje načini da se spriječi da embriji odu na pogrešna mjesta i da nikada ne bi dopustio da se životinje u kojima je himera razmnožavaju.

“Svjesni smo etičkih problema. Jedan od razloga zbog kojih eksperimentiramo na način na koji radimo jeste što želimo pružiti znanstvena saznanja koja su vezana za etičke probleme”, kaže Ross.

U eksperimente s himerom uključeni su znanstvenici s brojnih američkih sveučilišta, a financiranje njihovih projekata su, poslije stavljanja moratorija od strane Nacionalnog zdravstvenog instituta, preuzeli američko Ministarstvo obrane i kalifornijski Institut regenerativne medicine.
 
(sputniknews.com)

U različitim kulturama postoje običaji posta, no što zapravo on radi našem tijelu, posebice mozgu

Mark Mattson je načelnik Laboratorija za neuroznanost na Nacionalnom institutu za starenje.

On je također profesor neuroznanosti na Sveučilištu Johns Hopkins, a jedan od najistaknutijih istraživača na području staničnih i molekularnih mehanizama neurodegenerativnih bolesti, poput Parkinsonove bolesti i Alzheimerove bolesti.

Mark i njegov tim su objavili nekoliko radova na kojima se raspravlja koliko post dva puta tjedno znatno može smanjiti rizik od razvoja kako Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.

Kada pogledamo istraživanja o restrikciji kalorija, mnoga od njih pokazuju produljeni životni vijek, kao i povećanu sposobnost za borbu protiv kroničnih bolesti.

To je zanimljivo, jer se post i ograničenje kalorija pokazalo da potiče rast novih matičnih stanica, popravlja DNA, produžuje životni vijek i odgađa bolesti starosti i mnogo više, te je čak i pokazalo da je POST učinkovit kao tretman protiv raka u suradnji sa lijekovima za kemoterapiju.(kod mainstream medicine)

Nažalost, nikada nećete vidjeti kliničko ispitivanje provedeno bez testiranja uz pomoć farmaceutskih lijekova. To je zato što se ne može zaraditi od postu, ili iz biljke koja se ne može patentirati.

U nastavku je prezentiran prekrasan TEDx razgovor koji je dao Mark Mattson koji ide više u detalje o tome što post radi na mogu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Stručnjaci vjeruju da bi uskoro mogli početi s uzgojem organa za transplantaciju

Novo srce koje vam savršeno odgovara, srce od vaših stanica… Zvuči nevjerojatno, no istinito je. Nada za milijune srčanih bolesnika stiže iz SAD-a gdje su znanstvenici iz matičnih stanica uzgojili ljudsko srce u laboratoriju.

Toliko su zadovoljni uspjehom da najavljuju kako bi – nakon eksperimentalnog pokušaja, vrlo brzo mogli početi uzgajati organe za transplantaciju. Ovo je prvi korak, poručuju, na putu prema uzgoju bilo kojeg organa; jetara, pluća ili bubrega…

Manje odbacivanja organa

Novo srce nastaje iz organa donora, točnije zdrave mišićne mase srca u koje su istraživači, prenosi Daily Mail, ubrizgali matične stanice koje su se množile i rasle oko strukture mišića sve dok se na kraju nisu pretvorile u zdravo srce.

Dr. Doris Taylor, stručnjakinja u regenerativnoj medicini na sveučilištu Minnesota u Minneapolisu, objašnjava kako “srce raste i nada se da će pokazati znakove života u sljedećih nekoliko tjedana”.

Mnoge prepreke tek trebamo svladati, ali moja su predviđanja da bismo jednog dana mogli proizvesti cijeli organ spreman za transplantaciju – poručuje dr. Taylor.

Pacijenti koji su prošli transplantaciju srca cijeli su život na terapiji kako im imunološki sustav ne bi odbacio presađeni organ. No, kad je u pitanju novo srce od pacijentovih matičnih stanica, vjerojatnost za odbacivanje znatno je manja.

Nakon ovog eksperimenta istraživače čeka izazov da pokušavaju stvoriti čitavu lepezu “rezervnih dijelova” organa za presađivanje. Prvi pokus s uzgojem srca pomoću matičnih stanica iz pacijentove koštane srži zabilježen je u Londonu 2007., a godinu poslije, kada su ga znanstvenici presadili u tijelo životinje – radilo je iako je bilo – preslabo.

Dr. Taylor o svom je istraživanju izvijestila na godišnjoj konferenciji Instituta za kardiologiju u New Orleansu, objavivši da eksperimentira s ljudskim srcima dobivenim od donora nakon smrti.

Odškrinuta vrata

Mrtve su stanice “isprane”, a “kalup” srca od proteina i kolagena “napumpan” milijunima matičnih stanica i hranjivim tvarima. Matične stanice “priznale” su strukturu kolagena i počele ga pretvarati u srčane mišićne stanice. Dr. Taylor i njezin tim rade na rješavanju pitanja – dobiva li novouzgojeno srce dovoljno kisika za rad kroz krvne žile.

Još je dug put do stvaranja srca za transplantaciju, no za sada smo odškrinuli vrata uzgoju bilo kojeg ljudskog organa koji bi se mogao transplantirati – zaključila je dr. Taylor.
 

 
(vecernji.hr/uredio:NSP)

Đumbir prirodno sadrži spoj koji je do 10.000 puta učinkovitiji od kemoterapije u ubijanju matičnih stanica raka koje čine maligne tumore toliko opasnima, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu PLoS

Kemikalija, poznata pod imenom 6-shogaol, nastaje kada se đumbirovo korijenje suši ili kuha.

Istraživači su otkrili da 6-shogaol djeluje protiv matičnih stanica raka u koncentracijama koje su bezopasne za zdrave stanice. To se dramatično razlikuje od konvencionalne kemoterapije, koja ima ozbiljne nuspojave uglavnom zato što ubija zdrave stanice kao i stanica raka.

Matične stanice odgovorne za 90 posto smrti uzrokovane rakom?

Kao i drugih matičnih stanica, matične stanice raka posjeduju sposobnost diferencijacije u različite tipove stanica.

U slučaju raka, matične stanice se diferenciraju u različite maligne stanice koje čine tumorsku koloniju. Iako oni čine manje od 1% posto stanica u bilo kojem tumoru, matične stanice su otporne na gotovo sve poznate ili eksperimentalnim kemikalije u kemoterapiji.

Te stanice su također u mogućnosti se replicirati na neodređeno vrijeme, a one su sposobne odcijepiti se od njihove matične kolonije i započeti novu koloniju tumora drugdje u tijelu.

One su ključni igrači u procesu metastaziranja, koji je odgovoran za 90 posto smrtnih slučajeva vezanih za rak.

Upornost matičnih stanica raka također objašnjava zašto se rak može ponovno pojaviti, čak i nakon naizgled uspješnog iskorjenjivanja tumora putem kemoterapije, zračenja ili operacije.

“Matične stanice raka predstavljaju ozbiljnu prepreku terapiji protiv raka jer one mogu biti odgovorne za lošu prognozu i povrata tumora”, napisali su istraživači.

“Dodajući u pasimizmu, vrlo malo kemoterapijskih spojeva su se pokazali obećavajućimae da ubiju ove stanice.”

Ubija stanice raka na mnogim frontama u tijelu (na nekoliko strana)

Istraživači su otkrili da 6-shogaol cilja matične stanice raka dojke sa nekoliko različitih strana, uključujući smanjenje ekspresije površinskih markera, mijenjajući stanični ciklus povećavajući stopu stanične smrti, inhibirajući nastanak tumora, izravno izazivajući programiranu smrt stanice i direktno trovanje matične stanice karcinoma (citotoksičnost).

Istraživači su uspoređivali citotoksičnost spoja 6-shogaol protiv ljudskih matičnih stanica raka dojke s naširoko korištenim – kemoterapijskim lijekom – taksol.

Otkrili su da, dok je taksol pokazao citotoksičnost kod jednodimenzionalnog laboratorijskog modela tumora (“jednoslojni tumor”), kod trodimenzionalnog nije pokazao nikakvi utjecaj (“sferoidni model”) za koji se vjeruje da je točniji model tumora raka u stvarnom svijetu.

6-shogaol je međutim, bio je učinkovitiji u oba – monosloju i sferoidnom modelu.

Istraživači su zatim povećali koncentracija taksola na 10.000X puta, ali to još uvijek nije pokazalo učinkovitost u sferičnom modelu.

“taksol, iako je bio vrlo aktivan u monoslojnim stanicama, ne pokazuje djelovanje protiv sferoidnih tumora i u čak 10.000 puta većoj koncentraciji u odnosu na 6-shogaol”, napisali su istraživači.

Činjenica da se spoj 6-shogaol javlja u prirodi i široko je prisutan u ljudskoj hrani, obećava i daje sigurnost tijelu u borbi ptoriv raka, istaknuli su istraživači.
 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Značajan broj ljudi koji su prošli kroz tretman liječenje raka tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, možda zapravo nisu nikada niti imali tu bolest, priznaje se u novom izvješću kojeg je naručio američki Nacionalni institut za rak (NCI).

Objavljeno u časopisu Journal of American Medical Association (JAMA), ova vladina studija identificira: pretjerano dijagnosticiranog i pogrešno dijagnosticiranog raka, kao dva glavna uzroka ove rastuće epidemije, koji su zajedno doveli do nepotrebnog liječenje milijuna inače zdravih pojedinaca sa kemoterapijom, zračenjem ili operacijama.

Izvješće je ispustilo nekoliko većih “bombi” na način na koji se mnogima dijagnosticira rak. Rak dojke, na primjer, ponekad nije rak dojke za sve, već je prije benigno stanje kao što je “Duktalni karcinom u situ ili interduktalni karcinom (DCIS)”.

Međutim, nebrojenim milijunima žena je krivo dijagnosticiran rak dojke, a potom su liječene od nečega od čega vjerojatno nikad ne bi imale bilo kakve zdravstvene probleme. I tako je slično kod muškaraca, “Visoko-stupanjska prostatna intraepitelna neoplazija (HGPIN)”, vrsta premaligne preteče raka, najčešće se krivo tretirala kao da je stvarni rak.

“Praksi onkologije u Sjedinjenim Američkim Državama je potreban niz reformi i inicijativa za ublažavanje pretjerano dijagnosticiranog i pogrešno dijagnosticiranog raka, navodi se u radnoj skupini sankcionirane od strane Nacionalnog instituta za rak,” objašnjava Medscape.com o studiji. “Možda najdramatičnije, skupina istraživača kaže da je broj premalignih stanja, uključujući duktalni karcinom u situ i visoko-stupanjska prostatna intraepitelna neoplazija se više ne bi trebao nazivati rakom“.

Konvencionalni tretman protiv raka još jednom pokazao da je vodeći uzrok raka

Ovo su šokantna priznanja, s obzirom da je Nacionalnog institut za rak – NCI, financirana agencija od strane Vlade, koja ima tendenciju da favorizira model konvencionalnoe dijagnostike i liječenja, čak i kad se pokazao kao neuspjeh. Ali još gore od svega je zaključak da su nebrojeni milijuni zdravih ljudi tretirani s otrovom i zračenjem za bolest koju nikada nisu ni imali, što je vjerojatno kod većine od njih razvilo pravi rak, pa čak i uzrokovalo smrt kao rezultat.

Kao što se ispostavilo, cijeli koncept “ranog otkrivanja” je fundamentalno pogrešan, jer mnoge od metoda koje se koriste za dijagnosticiranje ne razlikuju benigne i maligne stanice raka. ŠOKANTNO!

To znači da mnogi ljudi kojima je lažno dijagnosticiran tumor će razviti tumor kao rezultat dobivanja metoda liječenja tumora / raka kojeg zapravo oni nikada nisu imali, to je fenomen koji dokazuje apsurdnost cijelog modela.

“Čak i u slučaju pronalaženja tumora dovoljno rano da ga se provede kroz operacije, kemoterapiju i / ili zračenje, dobro je poznato da će manjinska subpopulacija matičnih stanica raka unutar tih tumora biti obogaćena i time pretvorena u još malignije stanice putem klasičnog liječenja, “objašnjava Sayer Ji sa GreenMedInfo.com.

“Na primjer, radioterapijsko zračenje valnih duljina koje je tek nedavno pronađeno od strane istraživača UCLA Jonnsson Centra za Tumore, kazalo je da se stanice raka dojke transformiraju u visoko maligne matične stanice tumora, sa 30 puta većom malignošću nakon tretmana.”

Rak je stvarni pokušaj tijela da preživi, ​​a ne vanjski ‘napad’

Bacimo još jednom pogled na sve to i to će nam reći da je temeljni problem u tome što konvencionalni model raka pogrešno smatra rak kao nekakav vanjski napad na tijelo koje se mora agresivno boriti uz pomoć rigoroznog liječenja, a ne za mehanizam opstanka koji to zapravo jest. Kada tijelu neprestano nedostaje hranjivih tvari, na primjer, ili kada postaje preopterećeno zračenjem, kancerogenim i drugim toksinima iz okoliša i hrane, rak se može razviti kao odgovor na ove štetnih nasrtaja.

“Cijeli naš pogled na svijet raka treba preusmjeriti od neprijatelja koji ‘napada’ nas i protiv koga se moramo boriti, na nešto što naše tijelo radi, vjerojatno kako preživjeti u -negostoljubivom, -hranjivim tvarima uskraćenom, -kancerogenom i -zračenjem-zasićenom okolišu”.
 
(preveo: mag. Alfred Bošković / uredio: nsp)