Ali jeste li znali da brzine metabolizma kod različitih osoba i nisu tako različite?

Nacionalni zdravstveni servis u Velikoj Britaniji definira metabolizam kao “sve kemijske procese koji se protežu u vašem tijelu kako bi vas održali na životu.”

Ti različiti procesi trebaju energiju, pri čemu se oko 70 posto energije dodjeljuje nekim od osnovnih procesa koji nas održavaju živima, bez obzira na našu razinu aktivnosti. To se naziva Bazalni metabolizam (BMR).

Razmislite o metabolizmu kao sposobnosti tijela da pretvori hranu koju jedete u energiju koja napaja različite procese u tijelu.

Istraživači imaju dvije različite metode mjerenja stope Bazalnog metabolizma. Prvo je mjerenje topline koju tijelo isijava, a drugo je praćenje razine ugljičnog dioksida koju izdišete.

Ali postoji li način da se utvrdi imaju li ljudi “bržu” stopu metabolizma ili “sporu”?

Dr. Thomas Barber, izvanredni profesor i počasni konzultant endokrinolog na Sveučilištu Warwick i sveučilišnoj bolnici Coventry i Warwickshire u Engleskoj, rekao je da dok općenito pojedinci misle da imaju različite brzine metabolizma, naš metabolizam po jedinici ili kilogramu mase “je iznimno konstantan u cijeloj populaciji. “

Dr. Barber je dodao da se većina metabolizma odvija u svim mršavim tkivima u tijelu ili u svemu što nije masnoća. Uzmite u obzir da osim mišića, bezmasni dio tijela uključuje organe poput mozga, bubrega i jetre. Kada govorimo o stopi metabolizma u “bezmasnoj masi, ljudi su prilično slični po svojem metabolizmu”.

Razlike u našem metabolizmu često su zbog razlika u “količinama masnoća u usporedbi sa bezmasnom masom u tijelu osobe”. Dr. Barber je objasnio da ako osoba ima manje tjelesnih masnoća i više bezmasne mase, metabolizam njihova tijela će biti učinkovitiji.

Na primjer, ako dvije osobe koje imaju istu težinu, ali jedna ima 50% tjelesne masti i 50% bezmasne mase, dok druga ima samo 10 do 15% tjelesne masti, mršaviji pojedinac obično ima višu razinu metabolizma ili brži metabolizam.

Je li moguće promijeniti brzinu metabolizma?

Dr. Barber je podijelio da ako želite promijeniti vašu metaboličku brzinu, morat ćete mijenjati svoj omjer “masnoća prema bezmasnom dijelu tijela”. Budući da tjelesna mast i bezmasna masa međusobno utječu jedno na drugo, redovita vježba će imati pozitivan učinak.

On je savjetovao da povećanje vaše bezmasne mase tijela i smanjenje tjelesne masti je jedan od načina da poboljšate metabolizam.

To se može postići ostvarivanjem više tjelovježbe, što će izgraditi mišiće i pomoći vam u smanjivanju masti. To može pozitivno utjecati na ukupnu brzinu metabolizma. Dr. Barber je također upozorio da medicinsko mijenjanje vašeg metabolizma može imati opasne nuspojave.

Istaknuo je da korištenje različitih brzina metabolizma služe samo kao izgovor za nezdrav način života koji može uzrokovati debljanje.

Međutim, napomenuo je da gubitak težine ponekad može biti borba, pogotovo zato što se čak i vaše tijelo može “boriti protiv gubitka kilograma”. Ako stvarno želite izgubiti težinu, morate biti spremni na rješavanje nekih “zapreka metabolizma”

Ljudsko će tijelo, naravno, htjeti zadržati svoju težinu. Ako uspijete izgubiti najmanje pet ili deset posto svoje težine, mehanizam poznat kao “uporna metabolička prilagodba” počet će usporavati vaš metabolizam.

To čak može povećati apetit da bi se vaše tijelo vratilo na težinu za koju misli ako je zadana težina. Dr. Barber je rekao da je to zapreka sa kojom se većina ljudi koja pokušava izgubiti težinu, mora suočiti.

Čak i ako izgubite težinu, još uvijek trebate raditi više i ostati aktivni kako biste zadržali trenutnu težinu. Gubitak težine traje neko vrijeme i kao naporan rad na tome, ali različite zdravstvene prednosti gubitka težine trebaju biti dovoljne nas potaknu na putu prema manjoj tjelesnoj težini.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ljudi svih dobnih skupina užasavaju se dijagnoze koja navodi da imaju rak

Ali jeste li znali da dok je rak debelog crijeva treća najčešća vrsta raka u SAD-u, on je također jedan od onih kojeg je moguće najlakše spriječiti

Prema riječima stručnjaka Američkog instituta za istraživanje raka (AICR), Amerikanci mogu spriječiti rak debelog crijeva promjenom njihove prehrane, redovitom vježbanju i upravljanjem njihovom težinom.

Alice Bender, voditeljica prehrambenih programa AICR-a, rekla je: “Uvođenjem nekoliko promjena u ono što jedete i pijete i primjenite barem 30 minuta aktivnosti svakog dana, imate moć da značajno smanjite rizik od razvoja raka debelog crijeva.”

Dodala je kako usvajanje ovih promjena načina života i nastojanje da održimo zdravu tjelesnu težinu može spriječiti nevjerojatnih 63.000 slučajeva karcinoma u SAD-u godišnje.

Kako smanjiti rizik od raka debelog crijeva

Bender je navela šest koraka temeljenih na dokazima koji smanjuju rizik od raka:

- Pijte alkohol umjereno – Istraživanja pokazuju da konzumiranje alkohola može povećati rizik od kolorektalnog raka kod muškaraca. On također može povećati rizik od oboljevanja kod žena. Pokušajte ograničiti alkohol na dva standardna pića dnevno za muškarce i jedno za žene. Standardno piće je 0,5 litre pive ili 40 ml likera ili 1,5 dcl oz vina.

- Jedite puno vlakana – hrana bogata vlaknima može smanjiti rizik od raka debelog crijeva. Svakih 10 g vlakana, ili šalica graha, smanjuje rizik od raka debelog crijeva za 10 posto.

- Jedite manje crveno meso i izbjegavajte prerađeno meso – Redovito jedite puno crvenog mesa, čak i male količine prerađenog mesa mogu povećati rizik raka debelog crijeva. Preskočite slaninu, hot dogove i kobasice. Umjesto toga pojedite svježe pržena pileća prsa ili ribu.

- Jedite više češnjaka – Redovito konzumiranje češnjaka može pomoći smanjiti rizik od raka debelog crijeva jer je on pun sastojaka koji šire zdravlje

- Održavajte zdravu težinu i pokušajte eliminirati masnoće na trbuhu – Istraživanja su pokazala da je višak tjelesne masnoće povezan sa povećanim rizikom od raka debelog crijeva i još deset drugih karcinoma. Ako imate previše masnoća na trbuhu, čak i ako niste pretili, još uvijek postoji faktor rizika za rak debelog crijeva. Da biste oslobodili trbuh od masnoća, smanjite porcije obroka. Jedite više šarenog povrća i ograničite unos hrane bogate kalorijama poput mesa i sira. Jedite malo slatkiša i deserta, i ograničite to na dva ili tri puta tjedno.

- Pokušajte redovito vježbati – Ako nemate vremena za odlazak u teretanu, umjerena tjelesna aktivnost kao što je čišćenje kuće ili trčanje, također može smanjiti rizik od raka debelog crijeva. Provedite barem 10 minuta svaki dan vježbajući ili uzmite pauzu s posla, a zatim postupno povećajte do 30 minuta dnevno.

Hrana koja može spriječiti rak debelog crijeva

Pokušajte jesti više hrane koja je navedena ispod kako bi smanjili rizik od raka debelog crijeva:

- Svježe raznoliko voće i povrće – šareno voće, bilje, začini i povrće bogato antioksidansima. To uključuje avokado, borovnice, brusnice, origano, šipak, crveni kupus, crveno i bijelo grožđe, špinat, rajčica i kurkuma.

- Hrana bogata omega-3 masnim kiselinama – Prehrana bogata protuupalnim omega-3 masnim kiselinama, eikozapentaenskom kiselinom (EPA) i dokozaheksenskom kiselinom (DHA) mogu smanjiti rizik od raka debelog crijeva. Izvori su bakalar, skuša, lososa i sardina, zajedno sa lanenim uljem.

- Maslinovo ulje – Maslinovo ulje sadrži spojeve koji liječe rak. Također smanjuje prekomjernu žučnu kiselinu i povećava enzime koji kontroliraju obnovu stanica u stijenkama crijeva. Maslinovo ulje također sadrži fenole, biljne spojeve koji imaju antioksidacijski učinak koji štiti od raka.

- Začini i ljekovito bilje – Začini poput češnjaka, đumbira, paprene metvice, ružmarina, kadulje, šafrana i kurkume mogu spriječiti rast stanica raka.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Žene s većom stražnjicom imaju manju mogućnost oboljevanja od dijabetesa ili probleme sa srcem

Ne samo da veće “guze” potiču cjelokupno zdravlje, one su povezane uz povećanu inteligenciju i niži rizik od kroničnih bolesti, prema istraživačima Sveučilišta u Oxfordu i Churchill bolnice u Velikoj Britaniji.

Prema portalu ABC News, rezultati pokazuju da su žene s većom pozadinom sklone nižoj razini kolesterola u organizmu i imaju veću mogućnost da će proizvoditi hormone koji metabolizuju šećer.

Žene s većom zadnjicom imaju manju mogućnost da će imati dijabetes ili probleme sa srcem. Također, velika zadnjica znači višak masti omega-3 za koji je dokazano da katalizira razvoj mozga.

Istraživači su također otkrili da su djeca, koja su rodile žene širih kukova, intelektualno superiornija u odnosu na djecu koje su rodile manje “zaobljene” majke.

Istraživanje je izvršeno na osnovu analiziranja 16.000 žena.

“Profesor Konstantinos Manolopoulos, koji je vodio tim na Sveučilištu Oxford, je rekao kako žene sa više masnoće na stražnjici imaju manju razinu kolesterola i glukoze”, navedeno je na ABC Newsu.

Imati veću zadnjicu također pogoduje razini leptina u ženskom tijelu, odnosno hormonu odgovornom za regulaciju težine i dinopektina – hormona koji ima anti-upalno, vaskularno-zaštitno i anti-dijabetično djelovanje.

Masno tkivo stražnjice “zarobljava” štetne masne čestice i sprečava kardivaskularne bolesti.

Slične studije su rađene i na sveučilištima u Kaliforniji i Pottsbourghu i otkriveno je da žene s većom stražnjicom, širokim kukovima i manjim strukom imaju tendenciju i da duže žive.
 
(vecernji.hr/uredio:NSP)

Ne jedite masti, konzumirajte samo ‘light’ proizvode, puno “zdravih” ugljikohidrata, a izbacite domaću slaninu, pršut, crveno meso, punomasne sireve, žumanjak – to kao papagaji desetljećima ponavljaju liječnici i nutricionisti, ali umjesto da se pretilost, razni karcinomi i automine bolesti smanjuju, njihova učestalost se rapidno povećava

No, nutricionistica A. Šupe, koja je znanja stekla na geteborškom sveučilištu u Švedskoj, navodi da su prijašnji savjeti jedna velika i lijepo upakirana laž. Ona postojeću i općeprihvaćenu piramidu prehrane “izvrće” naopako i kaže: Sve što ste do sada činili da bi sačuvali zdravlje i spustili kilograme je bilo – krivo!

Krenimo od svinjske masti koja je prije bila najveće zlo, a sada je – hit.

Svinjska mast je tradicionalno oduvijek bila sastavni dio ljudske prehrane u našem podneblju, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta i nema nikakvog razloga izbaciti tu mast iz prehrane. Što se tiče pečenja i prženja ona je zahvaljujući zasićenim masnim kiselinama stabilna na visokim temperaturama. To znači da neće oksidirati (užegnuti se) kao što je to slučaj sa biljnim uljima koja su krajnje nestabilna jer se sastoje od višestruko nezasićenih masnih kiselina. Svinjska mast je također bogata vitaminom D kojeg većina ljudi ima nedostatak, a koji je vrlo bitan za mnoge funkcije u tijelu.

Zbog čega se nutricionisti razilaze u svojim savjetima?

Nutricionizam je mlada nauka, prepuna mitova i krivih tumačenja. Mnoge smo stvari prihvatili kao istinite samo zato što smo ih puno puta čuli ili pročitali, kao npr. da su zasićene masti životinjskog podrijetla štetne, da je kolesterol faktor rizika za srčano-žilne bolesti, da su žitarice zdrava hrana i trebaju činiti bazu prehrane, da za mršavljenje moramo jesti manje i trošiti se više… Međutim ništa od ovoga nije istina.

Hm, pojasnite…

Cijelo moderno zapadnjačko prehrambeno obrazovanje i savjeti temelje se na studiji Ancela Keysa iz 50-ih godina, koja je navodno dokazala korelaciju između ukupnog unosa masnoća i smrtnosti u nekoliko zemalja svijeta. No za ovu se studiju ubrzo doznalo da je lažirana jer Keys nije iznio sve podatke, tj. nije prikazao podatke iz svih onih zemalja u kojima ove korelacije nije bilo.

No ipak je ova neutemeljena hipoteza objeručke prihvaćena od prehrambene i farmaceutske industrije koje će idućih godina na račun histerije oko masnoće i kolesterola ostvarivati milijunske profite. Od ”light” prehrambenih proizvoda, raznih zamjenskih namirnica, rafiniranih ulja, margarina, žitnih pahuljica i drugih industrijskih prerađevina, do lijekova za snižavanje kolesterola, koji su najprofitabilniji lijekovi na svijetu.

Prije nije bilo bolesti kao danas?

Ljudi su od pamtivijeka koristili masnoću i hranu životinjskog podrijetla pa nikad nije bilo toliko bolesti kao danas. Usprkos napretku nauke, medicine i farmacije (svaki dan izlaze novi lijekovi) i usprkos činjenici da smo drastično smanjili unos životinjskih masti kroz prehranu, čovjek nije zdraviji nego upravo obrnuto, sve je više modernih bolesti. Nova saznanja potvrđuju da je moderan način prehrane koji se bazira na prerađevinama, velikom unosu šećera, škroba, žitarica i rafiniranih biljnih ulja pravi uzrok epidemije modernih bolesti i debljine.

Kakva bi onda današnja ispravna piramida prehrane trebala izgledati?

Trebali bismo izbaciti industrijske prerađevine koje se uglavnom sastoje od šećera i njegovih jefitinih zamjena (HFCS, glukozni, fruktozni sirupi, sintetički zaslađivači), pšeničnog brašna od genetski modificirane pšenice, rafiniranih i hidrogeniziranih biljnih ulja i margarina, i mase kemijskih aditiva. Trebali bismo birati pravu prirodnu hranu u njezinu izvornom cjelovitom obliku i vratiti u našu prehranu prirodne zdrave masnoće kojih smo se odrekli bez razloga, jer one daju građevinski materijal za naše tijelo, vitamine topive u mastima, sitost i energiju.

Uglavnom, službenu piramidu prehrane u kojoj bazu predstavljaju žitarice i proizvodi od brašna žitarica trebali bismo okrenuti naglavačke, jer je ta ”baza” nutritivno osiromašena, tj. ne daje tijelu potreban građevinski materijal kao što daju nutritivno bogate namirnice: jaja, riba, meso, povrće, voće, orašasti plodovi i pravi punomasni mliječni proizvodi.

Što je s maslacem?

Maslac je kao i svinjska mast prirodna i zdrava masnoća koja je potpuno neosnovano izbačena iz naše prehrane i zamijenjena margarinom. Margarin je jeftini substitut za maslac, tvorevina vrlo lošeg sastava masnih kiselina koja pridonosi upalnim procesima u tijelu, te sadrži opasne trans masti i mnoge štetne kemikalije koje se koriste u procesu stvrdnjavanja.

Maslac s druge strane je nutritivno bogata namirnica i za koju, usprkos krivim tumačenjima zadnih desetljeća, danas ipak znamo da nema nikakve veze sa srčano-žilnim i drugim oboljenjima. Štoviše, dokazano je da maslac sadrži mnoge hranjive tvari koje nas od tih bolesti čak i štite, vitamine A, D i K2 koji su važni za sve biokemijske procese u tijelu, antioksidanse kao vitamin E i selen, te važne masne kiseline kao što je CLA (konjugiranu linolensku kiselinu) koja štiti od raka.

A mlijeko i mliječne prerađevine?

Ovisi o kojem mijeku pričamo. Ako pričamo o ”mlijeku” koje kupujemo u supermarketima, to je vrlo daleko od pravog mlijeka. Industrijska prerada uništava sve ono korisno što u njemu postoji, od vitamina, enzima, raznih zaštitnih faktora do probiotičkih bakterija. Drugi problem je što se krave u masovnom uzgoju tove za njih neprirodnom hranom, koncentratima žitarica i soje što narušava kvalitetu ove namirnice. S druge strane, imamo pravo mlijeko, od životinja koje su puštene na pašnjake i koje nije industrijski procesirano. Takvo je mlijeko zdrava i nutritivno bogata namirnica.

Kao alternativa se spominje paleo prehrana.

Paleo je globalni pokret za povratak izvornoj ljudskoj prehrani, kakva je bila nekad prije razvoja prehrambene industrije i masovnog uzgoja. Ovaj se pokret zadnjih 10-ak godina raširio po razvijenim zemljama svijeta, paralelno kako se dolazilo do saznanja da je nova, rafinirana, industrijski procesirana hrana iz masovnog uzgoja glavni krivac za epidemiju ”modernih” bolesti, od pretilosti, metaboličkog sindroma i dijabetesa, preko alergija i intolerancije hrane, pa do autoimunoloških i kroničnih upalnih bolesti.

Paleo znači da nastojimo birati hranu u njezinu prirodnom, izvornom i cjelovitom obliku te da izbjegavamo prerađevine i hranu iz masovnog i GMO uzgoja. Konkretno jedu se jaja, riba, meso, povrće, voće, orašasti plodovi, punomasni pravi mliječni proizvodi i prirodne zdrave (tradicionalne) masti. Izbjegava se hrana od brašna i šećera, komercijalni pekarski proizvodi, kao i općenito sve prerađevine – od salama i hrenovki, preko ”light” i raznih ”zamjenskih” proizvoda, do slatkiša, žitnih pahuljica, raznih namaza, hrane u konzervama, tubama, plastičnim bocama, tetrapacima, kutijama… Ili drugim riječima, kupujemo više na tržnicama nego u supermarketima.

No, takva hrana nije jeftina.

Bilo bi optimalno kupovati domaće proizvode iz lokalnog ekološkog uzgoja, ali da bismo došli do toga trebaju se educirati i potrošači i proizvođači. Potrošači bi trebali shvatiti da hrana mora koštati, trebali bi više cijeniti prehranu nego materijalne stvari. Kupovina jeftinih prerađevina je samo prividna ušteda, jer dokle god jedemo nutritivno siromašne i toksinima zasićene proizvode, trošimo svoje zdravlje koje kad-tad dolazi na naplatu. I proizvođači bi se trebali educirati i shvatiti da je kvaliteta bitnija od kvantitete te se prebaciti na ekološki uzgoj i proizvodnju.

Tvrdite i da riža, krumpir, kukuruz, proso, soja, amarant također nisu dobar izbor za prehranu. Objasnite.

Postoje neke stvari koje možemo generalizirati, koje se odnose na sve ljude, ali kako će netko osmisliti optimalan način prehrane za sebe je vrlo individualno i ovisi o tjelesnim predispozicijama, zdravstvenom stanju i stupnju tjelesne aktivnosti svakog pojedinca. Općenito vrijedi da nikome ne treba šećer, pekarski proizvodi od brašna genetski modificirane pšenice i kukuruza, kao ni rafinirana i hidrogenzirana biljna ulja. Ali što se tiče namirnica kao što su riža, proso, heljda, amarant i krumpir, oni mogu činiti jedan dio prehrane kod osoba koje ih dobro toleriraju.

Zdrave osobe koje se bave sportom sigurno mogu podnijeti veće količine ugljikohidrata iz žitarica i krumpira nego osobe koje se ne kreću, osobe s metaboličkim sindromom, dijabetesom i viškom kilograma. Isto tako zdravim osobama vjerojatno neće smetati riža, proso, heljda i sl., međutim oni koji imaju neku bolest koja ima veze sa nepodnošenjem glutena, kao što su npr. autoimunološke bolesti, često reagiraju i na druge slične proteine kakvih ima na stotine u žitaricama i mahunarkama.

LCHF ili Paleo nije jedna od mnogih dijeta na kakve smo navikli, prema kojima se slijepo prate propisani jelovnici, već je to jedan model prehrane, jedan okvir, unutar kojeg svatko treba pronaći svoj optimalan način prehrane. Za to se međutim treba najprije informirati pa onda i isprobavati, te osluškivati svoje tijelo, odnosno treba preuzeti odgovornost za sebe u svoje ruke, a ne očekivati gotova rješenja.

Za vas bi zvjezde prehrane trebali biti acidofil (napravljen u kućnoj radinosti), domaći kiseli kupus i maslac?

Veliki problem modernog načina prehrane je nedostatak prirodnih fermentiranih namirnica, kao što je domaće kiselo mlijeko, jogurt, kefir, kiseli kupus… Ove su namirnice bogate probiotičkim kulturama koje su izuzetno važne za održavanje zdrave crijevne flore, a time i dobrog imuniteta i općenito dobrog zdravlja. Kupovni proizvodi kao jogurt, acidofil i sl. nemaju ista korisna svojstva kao prirodni proizvodi. Zbog toga je meni jedan od favorita zdrave prehrane domaći kefir koji se izrađuje uz pomoć kefirnih zrnaca (poznata još pod nazivom tibetanska gljiva, iako zrnca nisu gljive).

Na top-listi najhranjivijih namirnica su svakako žumanca, i to sirova, koji predstavljaju pravu malu nutritivnu bombu sa svojim sadržajem važnih hranjivih tvari u lako probavljivu obliku. Mnogi se zgražaju na sirova jaja, kao da smo zaboravili omiljenu slasticu iz djetinjstva – zavajon ili šato. Osim kefira i žumanca za svakodnevnu konzumaciju bih preporučila maslac, i to onaj domaći od pašnih životinja, te redovnu konzumaciju iznutrica kao što je jetra, npr. jednom tjedno.

Što je sa sportašima koji konzumiraju razne proteinske praškove, je li to štetno i u kojoj mjeri?

Moje je mišljenje da sve što trebamo dobivamo iz hrane. Ako pametno biramo nutritivno bogate namirnice, nikakvi praškovi ne mogu i ne trebaju zamijeniti pravu hranu.
 
(slobodnadalmacija/uredio: NSP)

Ako upitate bilo kojeg 14-ogodišnjaka da li bi radije brže narastao ili duže živio, on će vjerojatno izabrati ono prvo. Da li je to ispravno pitanje? Jeste. Naime, proučavanja na laboratorijskim životinjama još su 1930. pokazala da prehrana bogata bjelančevinama ubrzava rast i sazrijevanje, ali skraćuje životni vijek.

80-tih godina 19. stoljeća njemački znanstvenik dr. Justus von Liebig prvi je shvatio da su mišići načinjeni od bjelančevina. Njegov suradnik, dr. Karl Voit je, promatrajući rudare, izračunao da ovi snažni, mišićavi ljudi pojedu oko 120 grama bjelančevina dnevno. Na osnovi toga zaključio je da bi to trebala biti idealna dnevna količina unesenih bjelančevina za odraslog čovjeka. Od tada se opsjednutost uzimanjem “dovoljnih” količina bjelančevina zadržala do današnjeg dana.

Koliko nam je bjelančevina stvarno potrebno? Suvremena znanstvena istraživanja ukazuju na to da je odraslima zapravo potrebno samo 30 grama bjelančevina dnevno. Ljudski organizam jako djelotvorno prikuplja i reciklira vlastite bjelančevine. Jedini stvarni gubici koje treba stalno nadoknađivati ​​jesu bjelančevine koje tijelo ne može ponovno iskorištavati jer su ugrađene u kosu, nokte i kožu.

Američka nacionalna akademija znanosti odredila je preporučene dnevne potrebne količine (RDA) različitih vitamina, minerala i drugih sastojaka. Što se tiče bjelančevina, postavljeno je pravilo da je odraslom čovjeku potrebno 0,77 grama te tvari po kilogramu tjelesne težine.

Budući da je uzeta u obzir i sigurnosna pohrana, preporuka daleko nadmašuje stvarnu potrebu od minimalnih 30 grama. Tako je muškarcu od 77 kilograma preporučeno oko 60 grama, a ženama koje teže 66 kilograma oko 45 grama bjelančevina dnevno. Ali unatoč tome, prosječni stanovnik Zapada nastavlja uzimati između 100 i 130 grama bjelančevina dnevno.

Problem se proširuje jer većina bjelančevina koje ljudi na Zapadu pojedu potječe od namirnica životinjskog podrijetla koje su prepune kolesterola i masnoća. Budući da su te masnoće u njima dobro prikrivene, mnogi ljudi nisu svjesni da im meso i mliječni proizvodi donose prosječno 50% do 85% posto kalorija u obliku masnoća.

Ta velika količina masnoća i kolesterola, posebno zasićenih masnih kiselina koje se hranom unose u organizam, potiče nastanak aterosklerotičnih naslaga i suženje i otvrdnjavanje vitalnih krvnih žila. Ovaj proces ubrzava starenje i skraćuje život.

Prehrana bogata bjelančevinama smanjuje izdržljivost. Danas se vrhunski atletičari hrane najvećim dijelom kompleksnim ugljikohidratima. Višak bjelančevina dodatno je opterećenje za bubrege. U zemljama zapadne kulture bubrežne bolesti su sve učestalije. Prehrana bogata životinjskim bjelančevinama povezana je i sa osteoporozom.

Prerada viška bjelančevina zahtjeva kalcij koji se najvećim dijelom izlučuje iz kostiju. Od 1850. do 1995. prosječna dob spolnog sazrijevanja djevojaka pala je sa 16,3 na 11,9 godina. Ta promjena je uvelike povezana s prehranom u kojoj važnu ulogu igra upotreba mesa.

Dalje, visoki postotak unošenja životinjskih bjelančevina potiče rast nekoliko vrsta raka.

Netko će reći da su djeci potrebne dodatne bjelančevine. Da, djeci su one potrebne, posebno tijekom razdoblja ubrzanog rasta. Ali za dijete koje teži 23 kilograma preporučen je dnevni unos od 0,77 grama bjelančevina po kilogramu tjelesne težine, što znači da bi takvo dijete trebalo unesti oko 17 grama bjelančevina dnevno. Budući da se djeca u zapadnoj kulturi hrane gotovo isto kao i odrasli, kod njih ni teoretski ne može doći do nedovoljnog unosa bjelančevina.

Problem je zapravo sasvim suprotan. Znanstveni podaci upozoravaju da se djeca, čija je prehrana bogata masnoćama i bjelančevinama, brže razvijaju i rastu. Plaćaju li to skraćenim životnim vijekom? Da.

Neke zablude o unosu bjelančevina

Bjelančevine su sastavljene od dvadesetak različitih aminokiselina. Iako tijelo može samo proizvesti dvanaest vrsta takvih “građevinskih blokova”, odrasli čovjek mora hranom unositi preostalih osam vrsta aminokiselina.

Mi smo, uglavnom, navikli da vjerujemo da moramo jesti meso i mliječne proizvode kako bismo dobili sve te “esencijalne” aminokiseline. Godinama se zanemarivala činjenica da su, s druge strane, te namirnice prebogate masnoćama i kolesterolom i da im nedostaju dragocjena vlakna zbog čega imaju negativno djelovanje na zdravlje.

Danas znamo da su sve aminokiseline vrlo lako dostupne preko raznovrsnog izbora biljnih namirnica. To nam dokazuju, između ostaloga, i prehrambeni običaji različitih naroda diljem svijeta. Osnovne namirnice stanovnika karipskih zemalja jesu crni grah i riža.

Riža je siromašna određenim vrstama aminokiselina, a grah obiluje upravo njima i kompenzira taj nedostatak riže. Do sličnog nadopunjavanja dolazi kombiniranjem kukuruznih tortilja i šarenog graha u prehrani Meksikanaca ili riže i soje u svakodnevnoj prehrani Kineza.

I zapadni svijet danas sve ozbiljnije razmišlja o biljnoj prehrani. Ona se sastoji od namirnica koje su siromašne masnoćama, bogate vlaknima, bez kolesterola i imaju dovoljno, ali ne i previše, bjelančevina. Naime, sadržaj bjelančevina kod nekih vrsta povrća premašuje 20% ukupne količine kalorija, cijelo zrno žitarica donosi oko 12% posto kalorija iz bjelančevina, a kod većine mahunarki taj prosjek iznosi oko 30%.

Znanstveno usmjereni nutricionisti savjetuju da se 10-15% dnevne količine kalorija uzima preko bjelančevina. Čak i kod potpuno vegetarijanske prehrane nije nikakav problem dobiti tu količinu bjelančevina.

Zapravo, ako iz različitih nerafiniranih biljnih namirnica čovjek unosi dovoljno kalorija, nemoguće je doći do pomanjkanja unosa bjelančevina.

Vrijeme je da zakopamo stare, dugogodišnje mitove i počnemo razmišljati i živimo u korak s vremenom i suvremenim saznanjima. Ukoliko u svoj organizam unosimo previše bjelančevina, koje su inače vrlo korisne, to postaje loša navika. Kao i u svemu ostalom u životu, kad čovjek pretjeruje i u dobrim stvarima, javljaju se nepoželjne posljedice.

Više o ovome možete naći u knjizi “Moće prehrane” koju možete skinuti OVDJE!
(zahvaljujući portalu www.stazamanade.com)

(vestinet.rs/uredio: nsp)

Treba izdržati nekoliko minuta. Možda ćete početi kihati i bit će vam teško, ali će vam zaista pomoći. Ono što ljutu papriku svrstava među najbolje ljekovite biljke je to što je ona u stanju učiniti nevjerojatne stvari za kratko vrijeme.

U suvremenom svijetu je rijetkost sresti čovjeka koji nije bolestan. Da krenemo od najobičnijih simptoma kao što su glavobolja, umor, nesanica, problemi niskog ili visokog tlaka. Ovo su samo upozorenja koja će kasnije ukoliko čovjek ignorira prerasti u teža oboljenja.

Hajde prvo da analiziramo glavobolju i da kažemo zašto ona nastaje i kako lako može riješiti.

Glavobolja može nastati iz nekoliko razloga, navest ćemo neke od njih:

Nedovoljna naspavanost, prethodna alkoholiziranost, loša cirkulacija, dehidracija. Rješenje problema neispavanosti je jednostavno, ono sto trebamo napraviti je da legnemo na vrijeme to znači bar do 22 h. Zasto je to bitno? Jer se tada luče hormoni koji pomazu da se mi kvalitetno odmorimo i pripremimo za sljedeći dan. Kada legnete na vrijeme sigurno nećete biti umorni niti će vas boljeti glava zbog neispavanosti. Sto se tiče alkoholiziranosti i uopće alkohola znamo da i minimalna količina može biti štetna.

Samo dva pića tjedno povećavaju rizik od malignih oboljenja. Još jedan problem smo riješili ako nebudemo konzumirali alkohol jer znamo da je alkohol diuretik (izvlači vodu iz tijela).

Na temelju toga moze doći do glavobolje ili bola. Problem boli može nastati kod loše cirkulacije što je čest slučaj s ljudima koji se hrane pretežno životinskim namirnicama.

Znamo da masnoća iz životinskih namirnica zakrčava krvne žile i tako da krv ne može normalno prometovati kroz organizam do organa.

Tako tu nastaje u prvom mahu bol, a kasnije može doći i do tromba ili nekog malignog oboljenja.

Ljudi često znaju ignorirati upozorenja, što na kraju dovodi do kasnog otkrića bolesti, što svakako otežava izlječenje. Moramo zapaziti da je dehidracija čest slučaj kod suvremenog čovjeka. Suvremeni čovjek skoro da ne pije vodu. Uglavnom konzumira kavu, gazirane napitke, čajeve, sokove.

Moramo kazati da 2/3 čovjeka čini voda. Voda je jedan od najbitnijih faktora i bez nje svakako ne mozemo živjeti. To lako možemo riješiti tako što ćemo piti 2 litre vode dnevno, OBAVEZNO !

Već nakon nekoliko sati ćete osjetiti olakšanje, cijeli organizam će početi bolje da radi i riješit ćete problem dehidracije. Imat ćete bolju stolicu, poboljšat funkcije organa, jednostanvo bićete zdraviji. Vidite jednostavno s nekoliko stavari možete donijeti mnogo dobra za sebe i svoje tijelo. Nećete morati piti lijekove za bolove i da svaki čas trčite u apoteku.

Jedan autor je rekao da je prava sramota biti bolestan u 21 stoljeću. To je točno, medicina je toliko napredovala da je sramota biti bolestan. Naravno postoje slučajevi kada čovjek toliko uništiti svoje zdravlje da mora početi uzimati i ljekovito bilje koje može mnogo da mu pomogne.

Jedna od najboljih biljki, a svakako najbolja za cirkulaciju, zaustavljanje krvarenja, otkanjanje bola je sigurno – ljuta paprika.

Sada se postavlja pitanje, koju ljutu papriku i u kolikoj mjeri treba konzumirati. Navešćemo neke od vrsta ljutih paprika koje možete konzumirati: Habanero, Piri Piri, Cayenne ili neku jačine bar do 100. 000 HU (heat unit – jedinica jačine).

Mozete kupiti domaću ali one obično nisu ljuće od 40.000 HU što neće biti dovoljno da se pokrene organizam koji je u teškom stanju. Dnevna doza ljute paprika za početak treba biti 3 čajne žličice sve do 6 žličica dnevno.

Ljuta paprika takodje zaustavlja krvarenje, ono što trebate učiniti kada se porežete je da mljevenu ljutu paprika stavite na ranu i ubrzo će krvarenje biti zaustavljeno.

Ukoliko imate problem sa sinusima, također možete koristiti ljutu papriku. Što učiniti? Treba se inhalirati sa alevom paprikom što ljućom.

Vidjet ćete kako će vam biti bolje poslije prve terapije. Kako ćete to učiniti? Skuhajte vodu i dodajte 1 žličicu tucane ljute paprike, onda se nagnite na posudu i pokrite se ručnikom.

Tako treba izdržati nekoliko minuta. Možda ćete početi kihati i bit će vam teško, ali će vam zaista veoma pomoći. Ono što ljutu papriku svrstava među najbolje ljekovite biljke je to što je ona u stanju učiniti nevjerojatne stvari za kratko vrijeme.

Čak se dešavalo da čovjek koji doživi srčani udar bude oživljen zahvaljujući ljutoj paprici. Koja je to kemijska supstanca koja ljutu papriku čini najboljim sretstvom za cirkulaciju? To je alkaloid Kapsaicin.

Njemački farmakolog, Rudolf Buchheim i mađarski doktor Endre Hőgyes su 1873. su ustanovili da “kapscisol” (djelomično čist kapsaicin), izaziva gorući osjećaj kada dodje u kontakt s mukoznim membranama, kao i da potiče lučenje želučanog soka.

Kapsaicin je najzastupljeniji kapsaicinoid u ljutim paprikama. Sljedeći po zastupljenosti je dihidrokapsaicin.

Uporedjujući ova dva spoja sa ostalim kapsaicinoidima (nordihifrokacpaicin, homodihidrokapsaicin i homokapsaicin), dobiva se vrlo čudan rezultat, naime, kapsaicin i dihidroksikapsaicin su duplo potentniji u reagiranju sa živcima, kada se koristi otopina u kom je koncentracija kapsacinoida ista kao i u paprikama (razrijeđena otopina), medjutim, ukoliko koristimo jako koncentriranu otopinu kapsaicinoida svaki od navedenih kapsaicinoida je podjednako potentan.

Kapsaicin se najvjerojatnije sintetizira u interlokularnim septima ljutih papričica. Polazne tvari za sintezu kapsaicina su dvije aminokiseline, fenilalanin i valin.

Fenilalanin se transformira u vanililamin, na putu fenil propanoida, a valin se transformira u 8-metil-nonensku kiselinu, koja uz pomoć kapsaicin sintetaze sa vanililaminom gradi kapsaicin.

Američka udruga za istraživanje raka, provela je istraživanja u kome je dokazano da kapsaicin može uništiti stanice raka prostate, inducirajući apoptozu (staničnu smrt).

Istraživanja su obavljena na ljudskom tumoru prostate, koji je uzgajan u miševima, i pokazalo se da su se tumori tretirani kapsaicinom smanjili za petinu, u usporedbi s onim koji nisu tretirani nikakvim sredstvom.

Takodje, istraživanja Nottinghamskog Sveučilišta, pokazuju da kapsaicin izaziva apoptozu humanih stanica raka pluća. Postoje istaživanja u Japanu i Kini, čiji rezultati ukazuju na to da kapsaicin djeluje kao inhibitor rasta stanica koje su odgovorne za nastanak leukemije. Također možemo reći da ljuta paprika potiče crijeva da se prazne tako da se preporučuje ljudima koji imaju problema sa zatvorom.

Da rezimiramo, ako imate problema sa zdravljem svakako vam savjetujem da počnete jesti ljutu papriku. Ona će vam pomoći da u kratkom vremenskom period imate vrhunske rezultate.

Postoji jos mnogo stvari kod kojih možete koristiti ljutu papriku, ali ovo su samo neki od njih. Saznajte istinu i istina će vas osloboditi!

Kapsaicin – čudotvorna molekula iz crvene paprike

Kada su u listopadu 2007. godine Binshtok, Bean i Woolf s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Harvard uspjeli dokazati učinkovitost kapsaicina u anesteziji i svoj rezultat objavili u prestižnom časopisu Nature, bila je to mala revolucija u primjeni ove molekule koja nam dolazi iz prirodnog izvora – najobičnije crvene začinske paprike!

Što je taj znanstveni tim iz Bostona pokazao u svom radu? Primijenili su kapsaicin zajedno s manjom dozom anestetika QX-314, jednog derivata lokalnog anestetika lidokaina i uvidjeli da bol nestaje. Ono što je bila novost je činjenica da uz poništavanje osjećaja boli istodobno nije nastupala ukočenost mišića i omamljenost, uobičajene pojave kada se primjenjuje lokalni anestetik sam. U medijima se tom radu pridala velika pozornost, a kapsaicin se smatra novom molekulom koja će pomoći unaprijediti lokalnu anesteziju prilikom poroda, u stomatologiji i tijekom manjih operacija kada nije potrebno potpuno uspavati pacijenta.

Kapsaicin je otkriven početkom 19. stoljeća, a izoliran je 1964. godine. Prilikom konzumacije izaziva vrlo jak efekt žarenja jezika i ždrijela. U crvenoj čili paprici ima ga i do 0.2%. Jačina kojom kapsaicin žari naš jezik i izaziva osjećaj ljutoga, odnosno peckanja osjeća se i kad se ta molekula razrijedi gotovo milijun puta. Smatra se da kapsaicin utječe na oslobađanje endogenih opijata u mozgu i na taj način dovodi do poboljšanja raspoloženja kod ljudi koji jedu ljute paprike ili jela u kojima se ovaj začin koristi. Kako se opisuje taj mehanizam? Kada jedemo crvenu papriku kapsaicin spaljuje živčane završetke koji se nalaze na našem jeziku. U mozgu se taj efekt doživljava i “prevodi” kao osjećaj boli.

Da bi se tijelo oslobodilo boli, mozak počinje lučiti endogene opijate koji spadaju u porodicu morfina, takozvane endorfine, a oni su odgovorni za dobro raspoloženje i izazivanje osjećaja ugode. Možda su upravo zbog kapsaicina iz čili paprike Meksikanci vrlo često nasmijanog lica i vedri, jer je čili paprika njihovo tradicionalno jelo i nacionalni začin.

Postoji još jedna korist od crvene paprike. Kapsaicin potiče lučenje probavnih sokova i regulira ravnotežu između osjećaja gladi i sitosti. To se svojstvo u dijetologiji višestruko koristi kod ljudi koji su skloni prejedanju tijekom obroka. Njima se kao predjelo preporuča salata u kojoj je sadržana začinska paprika. Nakon takvog predjela u potpunosti se uspijeva suzbiti prejedanje i povećana želja za obilnim glavnim obrokom i desertom. Dobro je znati za taj mali trik, posebice onda kada pregladnjeli sjedamo pred pun stol – prvo paprika, zatim ostalo. Uživajte uz crvenu ljutu papriku, napokon !
 
(vestinet.rs, jutarnji.hr/uredio:nsp)

Volim ocat. On je netoksičan, jeftin i uz dodatak nekoliko kapi eteričnog ulja, čak i miriše dobro. Naravno, ne možete ga koristiti u kuhanju, šteta, ali kuhanje s octom je jako nisko na mojem popisu primjene.

Moja omiljena stvar koju koristim u domaćinstvu? Jednostavno. Ocat je ključna komponenta u mojem sve-namjenskom sredstvu koje se podesno zove, “sok od peperminta”. Više o tome malo kasnije.

Ali prvo, ja sam oduševljen da dijelim članak sa ljudima koji su u jednu ruku obični građani, a u drugu ruku sa preppersima (pripremačima). Ovaj članak obuhvaća sve o octu i 35 razloga zašto bi respektabilni prepper trebo imati ocat – i još puno toga – u smočnici za preživljavanje. Pratimo zajedno popis i naravno, ako vidte nešto nedostaje u ovom popisu, ostavite komentar i podijelite svoj savjet s ostatkom “Survival” čitatelja.

35 razloga zbog kojih nikada ne smijete ostati BEZ octa

Bilo da pohranjujete zalihe za teška vremena ili jednostavno želite uštedjeti nešto novca na sredstvima za čišćenje, jedna stvar bez koje ne bi smjeli ostati je ocat. Ljudi ga koriste godinama, desetljećima, stoljećima – i to ne samo za kuhanje ili čuvanje hrane. Ocat je svestran, gotovo bez premca kada je u pitanju svestrano korištenje.

Postoje doslovno stotine načina za korištenje octa kod i oko kuće.

Provjerite u nastavku i pogledajte samo primjere kako ocat može biti od koristi za vas, bilo u teškim vremenima ili ne. Ocat se može koristiti u slijedećim slučajevima:

1. Dezinficijens daske za rezanje namirnica

2. Umiruje upaljeno grlo, uzmite 1 žličica octa na čašu vode, a zatim grgljajte.

3. Borba protiv peruti, nakon šamponiranja, isperite kosu s octom i 2 čaše tople vode.

4. Uklonite bradavice, primjenjujte svakodnevno 50/50 razrjeđenje octa od jabuku i glicerina dok ne nestanu.

5. Smirite želudac; popite 2 žličice jabučno octa na jednu čašu vode.

6. Ulaštite krom do sjaja.

7. Spriječite kuhana jaja od pucanja, dodati 2 žlice octa u vodu prije vrenja.

8. Očistite naslage u bazenima s ribom.

9. Uklonite mrlje od urina na tepihu.

10. Držite buhe podalje od pasa; dodajte malo octa u pitku vodu za psa.

11. Spriječite prozore automobila od smrzavanja; koristite otopinu 3:1 octa i vode.

12. Očistite zubne proteze proteze; potopiti preko noći u ocat, a zatim očetkati.

13. Riješite se vlakna/gaze u odjeći; dodajte 0,5 čaše octa u ciklus ispiranja.

14. Uklonite masnoću sa jelenje kože/antilopa.

15. Uklonite travu sa nogostupa i pristupnih puteva.

16. Napravite vune deke mekšima; dodajte 2 čaše destiliranog ocata u ciklus ispiranja.

17. Riješite psa mirisa tvora; utrljati krzno punom snagom sa octom i isperite.

18. Osvježite uvenulo povrće; potopiti ga u čašu vode sa 1 žlicom octa.

19. Otopite mineralne naslage u posudama za kuhanje kave.

20. Dezodorirajte kanalizaciju (odvode); prolite čašu u odvod jednom tjedno, neka odstoji 30 minuta, zatim isperite.

21. Koristite ga kao zamjenu za jedan limun; 1/4 žličice octa nadomješta 1 žličicu soka od limuna.

22. Napravite rižu pahuljastijom; dodajte 1 žličica octa u vodu kada uzavre.

23. Spriječite nakupljanje masnoća u pećnici; obrišite pećnicu krpom za čišćenje natopljene destiliranim octom i vodom.

24. Uništite klice; pomiješajte 50:50 u otopini octa i vode i to sve stavite u sprej bocu.

25. Očistite začepljenu glavu tuša; ulijte ocat u zip-lock vrećicu i stavite oko glave tuša. Neka ga natopiti preko noći, i uklonite mineralnih naslaga.

26. Učinite sjajnom lakiranu kožu.

27. Uklonite miris iz rublja koje je ostavljeno u veš mašini predugo; ulijte 1 čašu octa sa rubljem i i ponovite pranje.

28. Napravite da fitilj propan fenjera gori više i svjetlije; namočite ga u ocat 3 sata, neka se osuši.

29. Djeluje kao osvježivač zraka.

30. Omekšajte četke za boju; potopite ih u vrući ocat zatim isperite u sapunici.

31. Uklonite naljepnice i preslikače; jednostavno ih pokrite s krpom natopljenom octom nekoliko minuta.

32. Produžite vijek trajanja svježe rezanog cvijeća, koristite 2 žlice octa i 3 žlice šećera na litru tople vode

33. Spriječite plijesan; obrišite zidove kupaone sa otopinom octa.

34. Omekšajte kožu na tabanima nogu; potopite noge u otopini 50:50 octa i vode 30 minuta, a zatim ih izribajte sa kamenom plavac. Mrtve koža bi se trebala skinuti lako.

35. Riješite akne; počnite sa otopinom organskog jabučnog octa i vode ima u otopini od 1:8, primjenite i ostavite na najmanje 2 minute.

KAKO pripremiti ‘Pepermint sok’

Jedan od mojih omiljenih korištenja octa je kao svenamjensko sredstvo za čišćenje. I dok se u omjeru 1:4 dodaje u sprej bocu, taj posao je sasvim u redu, puno je zabavnije pripremiti Pepermint sok.

Prozori, podovi, sredstvo za čišćenje općenito površine aka “Pepermint sok”. Recept:

1/2 šalice bijelog octa
1 litra vode
1/4 žličice do 1/2 žličice eteričnog ulja pepermint metvice

Napravite paprenu magiju u vrču za sok. Ispunite sprej ovog čudotvornog sredstva. Koristite različita eterična ulja. Preporučam pepermint ulje ili ulje čajevca zbog svojeg antibakterijskog i antiseptičkog svojstva.

ZAVRŠNE RIJEČI

Ocat je samo jedan od mnogih jeftinih super stvari koje su korisne za preživljavanje. Neki od ostalih su soda bikarbona, sol, ljepljiva traka, aluminijska folija, filter za kavu i med. S ograničenim prostorom za pohranu i ograničenim proračunom, dobro je znati da postoje višenamjenska sredstva koja mogu obaviti niz funkcija oko kuće, u vrtu i na otvorenom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com