“Današnji internet je sranje. On je slomljen. Vjerojatno je bio slomljen oduvijek, ali sada je gore nego ikad”, ovako govori borac za slobodu interneta

Peter Sunde, jedan od osnivača Pirate Baya, dao je pesimistični intervju za Motherboard u kojem tvrdi da je bitka za internet izgubljena.

Intervju stiže u trenutku kad agencije za zaštitu autorskih prava bilježe niz zakonskih pobjeda. Prošlog mjeseca je nestao najveći “tracker” na svijetu Demonii odgovoran za 50 milijuna torrenta godišnje, a MPAA je zatvorila popularne stranice YIFI i Popcorn Time.

Iako se do torrenata još uvijek može doći s relativnom lakoćom, Sunde tvrdi da je bitka za dijeljenje datoteka “već izgubljena” iako ljudi na internet još uvijek gledaju kao “na divlji zapad”, što je prema njemu, “daleko od realnosti”.

“Mi danas nemamo otvoreni internet. Mi otvoreni internet nemamo već dugo. Problem je, nitko ništa ne zaustavlja. Mi prava i privilegije gubimo čitavo vrijeme, a ništa ne dobivamo nigdje. Trend ide u samo jednom smjeru: zatvorenom i jače kontroliranom internetu.

To ima veliki utjecaj na naše društvo jer su oni danas ista stvar. Ako imate više opresije na internetu imate i više opresije u društvu. To je nešto na što bi se trebali fokusirati,” rekao je.

Sunde kaže da ljudi ne percipiraju što se događa jer su stvari prikrivene. “Vi ne vidite kad vas netko špijunira, vi ne vidite kad je nešto cenzurirano ili kad su rezultati izbrisani iz pretrage Googlea. Ja mislim da je najveći problem privući pažnju ljudi. Ljudi ne vide te probleme i stoga se ne osjećaju povezani s njima”.

Upitan što korisnici mogu napraviti da bi izmijenili trend, Sunde odgovara s “ništa”.

“Ja mislim da smo mi na toj točki. Ja mislim da je vrlo važno da ljudi to shvate. Mi smo izgubili ovu bitku. Jednostavno priznajte poraz i budite sigurni da idući put razumijete zašto ste je izgubili i osigurate da se to ne dogodi ponovno kad pokušamo dobiti rat”.

Ekstremni kapitalizam i marksizam

Sunde je pojasnio da pod ratom misli na šira ideološka pitanja: “ekstremni kapitalizam koji vlada, ekstremno lobiranje koje upravlja i centralizaciju moći.”

“Ja nisam mogao glasati, ali sam se nadao da će Sarah Palin pobijediti na prošlim izborima u SAD-u. Ja se nadam da će Donald Trump pobijediti na predstojećim. Iz razloga što će to sjebati tu zemlju puno brže nego ako pobjedi manje loš predsjednik.

Naš čitav svijet je samo fokusiran na novac, novac, novac. To je najveći problem. Zbog toga je sve sjebano. To je cilj koji moramo popraviti. Mi moramo osigurati da ljudi imaju druge fokuse u životu.

Nadam se da će nam tehnologija dati robote koji će oduzeti sve poslove, koji će izazvati masovnu svjetsku nezaposlenost; nešto oko 60 posto. Ljudi će biti tako nesretni, ali to bi bilo sjajno, jer u tom trenutku možeš vidjeti kapitalizam kako se ruši.

Bit će puno straha, izgubljene krvi i izgubljenih života prije nego što dođemo do te točke, ali ja mislim da je to jedina pozitivna stvar koju vidim, da ćemo mi imati potpuni kolaps sustava u budućnosti. Nadam se da će do toga doći što je prije moguće. Ja bih radije imao 50 nego 85 kad se sustav uruši” rekao je.

“To zvuči kao neka vrsta marksističke revolucije: totalni krah kapitalističkog sustava,” primijetio je novinar.

“Pa da, ja se totalno slažem s time. Ja sam socijalist. Ja znam da Marx i komunizam nisu radili prije, ali mislim da u budućnosti imate mogućnost totalnog komunizma i jednakog pristupa svemu od svih. Većina ljudi koje upoznam se slaže oko toga, bez obzira jesu li komunisti ili kapitalisti, jer razumiju potencijal”.
 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Piše: Michael Thomas

Pad Berlinskog zida i raspad SSSR nije spontan razvoj događaja kao što mainstream mediji žele da vjerujemo

Malo tko je tada znao da su ih Boris Jeljcin i Vladimir Putin uspjeli sve prevariti.

Jeljcin je morao platiti cijenu i igrajući po zahtjevima zapadnih lidera ako želi da se nacija oslobodi iz kandži predatora. On je na kraju odradio savršen posao, osiguravajući glatku tranziciju na Putina.

Od samog početka proizvedenog građanskog rata u Ukrajini, zapadne sile su otkrile svoje prave namjere za stvaranje novog “Europskog Izraela”. Uklanjanje ruskog jezika i uvođenje hebrejskog kao drugog službenog jezika je samo još jedan očigledan korak ka tome.

Tu se pojavio plan za naseljavanje Ukrajine. Nitko od Izraelaca ne želi živjeti na teritoriju gdje je u stalnom strahu od napada projektilima iz susjedne države. To je razlog zašto danas postoji vrlo tihi pokret Aškenazi Židova koji se žele vratiti u Ukrajinu, u svoju drevnu domovinu.

Do 1989. godine klatno moći se prebacilo s komunizma na predatorski kapitalizam čiji je jedini cilj bio izravna kontrola ogromnih prirodnih bogatstava, industrijskih baza i druge nacionalne imovine. Ovaj jedinstveni oblik korumpiranog predatorskog kapitalizma morao se sakriti od javnosti jer je bilo u planu da se pokradu i država i stanovništvo.

Zašto se angloameričke strana toliko plaši Putina i zašto ga hoće oboriti?

Nijedan svjetski lider nije toliko demoniziran od strane Zapada u proteklom desetljeću kao ruski predsjednik Vladimir Putin.

Niti jedan predsjednik niti premijer nije bio podvrgnut tolikim osobnim napadima i neumornim lažnim optužbama.

Jasno je da Vladimir Putin predstavlja ozbiljnu prijetnju Svjetskoj vladi iz sjene (World Shadow Governmernt – WSG) na način koji duboko uznemirava one na vrhu globalne piramide moći.

Zašto ga se toliko plaše?

Prije nego što se odgovori na to pitanje, mora se prvo shvatiti i razmotriti unaprijed planirani raspad SSSR. Tek tada će akcije i izjave Vladimira Putina dobiti pravo značenje.

Ultra-tajni dogovor je napravljen prije izazivanja raspada SSSR nakon pada Berlinskog zida

Jedna od najbolje čuvanih tajni koja je predvidjela neizbježan raspad Sovjetskog komunizma i posljedičnu raspad SSSR jeste da se sve odvilo unutar pažljivo iskontrolisanog plana. Tim planom su rukovodili bankari, političari i brokeri za ulaganja koji su pritiskali sve gumbe, jer su svi oni imali velike interese za eksploataciju ogromnog bogatstva ruske domovine.

Pad Berlinskog zida i raspad SSSR nije spontan razvoj događaja kao što mainstream mediji žele da vjerujemo. Točno je da je Rusija postala liberalizirana u odnosu na Sovjetski komunizam, ali samo da bi postala neoliberalizirana od strane bankstera.

Zapravo, čitavo raspuštanje SSSR je proizvod brojnih tajnih sastanaka s predstavnicima na najvišoj razini iz SSSR, SAD, Velike Britanije i drugih većih angloameričkih nacija i kontrolora WSG.

Do 1989. godine klatno moći se prebacilo s komunizma na predatorski kapitalizam čiji je jedini cilj bio izravna kontrola ogromnih prirodnih bogatstava, industrijskih baza i druge nacionalne imovine. Ovaj jedinstveni oblik korumpiranog predatorskog kapitalizma morao se sakrije od javnosti jer je bilo u planu da se pokradu i država i stanovništvo.

Vođe poput Mihaila Gorbačova i Borisa Jeljcina odabrani su kako bi bez razmišljanja odobravali krađu države koju su koordinirali oligarsi. Pošto se političkim liderima obično ništa ne govori, oni nisu ni bili svjesni da su dio sheme da se pokrade rusko bogatstvo.

Dok su lešinarski kapitalisti iz Rusije i sa Zapada orobljavali Rusiju, ultra-tajna grupa ruskih patriota i nacionalista, lojalnih političara i dužnosnika vlade kovala je plan da sve to povrati kada za to dođe vrijeme.

CIA je također bila izravno umiješana u ovu prijevaru stoljeća

Da li itko može povjerovati da se CIA pretvarala da nije uspjela predvidjeti ovaj monumentalni raspad, kada je u stvari upravo ona vukla sve konce ovog iskontroliranog uništenja.

CIA je čak otišla toliko daleko da je koristila novine ne bi li uvjerila američku javnost da su doživjeli neuspjeh po ovom pitanju. Njihova namjera bila je da sakriju pravu shemu usmjerenu protiv naroda Rusije i bivših sovjetskih republika koje su sačinjavale Sovjetski blok.

Sada bi trebalo biti jasno zašto su svi ruski oligarsi pobjegli u London, Tel Aviv i New York City

Ima li boljeg načina za oligarhe da se zaštite od ruskih optužnica nego da potraže zaštitu CIA-e, MI6-a MOSSAD-a unutar angloameričke strane? Čak je i nedavno oslobođeni bivši predsjednik sada propalog Yukos Oil-a, Mihail Hodorovski proveo više vremena u SAD zagovarajući novu rusku revoluciju.

Izgleda da nitko od zapadnih lakovernika ne razumije da više nije 1917. godina i da Vladimir Putin nije car Nikolaj Romanov. Također ne mogu shvatiti da su se mnogi njihovi oligarsi u inozemstvu suočili s katastrofalnim sudbinama. Nitko od njih sada se ne može ni nadati da dodirne Putina kada je državna moć nepovratno ujedinjena sa voljom Kremlja.

Ukrajina: Još jedan prevrat države koji je koordinirala CIA … za SAD i Izrael

Ono što je naročito iznenađujuće je što je Zapad toliko transparentan po pitanju svojih metoda i motiva za potkopavanje Rusije. Nedavni prevrat u Kijevu je još jedan takav primjer i ovdje su cionistički oligarsi povezani sa SAD, Velikom Britanijom i Izraelom postavljeni na ključne nacionalne liderske položaje, ali i na vlast svih regije. Još jednom je izveden plan iskorišten tijekom rušenja SSSR, uz milijarderske oligarhe koji preuzimaju kontrolu nad bogatstvom Ukrajine.

Mnogi ne znaju, ali postoji plan modernog Izraela da povrati svoju izvornu domovinu u Ukrajini čiji je istočni dio nekada pripadao Kazariji u vrijeme kada je judaizam odabran od strane kralja kao službena religija države.

Židovi su zatim nakon Prvog i Drugog svjetskog rata prisiljeni živjeti okruženi muslimanskim i arapskim nacijama pri čemu je Palestina oteta pred njihovim očima.

Tu se pojavio plan za naseljavanje Ukrajine. Nitko od Izraelaca ne želi živjeti na teritoriju gdje je u stalnom strahu od napada projektilima iz susjedne države. To je razlog zašto dana postoji vrlo tihi pokret Aškenazi Židova koji se žele vratiti u Ukrajinu, u svoju drevnu domovinu.

SAD, Velika Britanija i EU su pokazale svoje pogrešne namjere od samog početka

Od samog početka proizvedenog građanskog rata u Ukrajini, zapadne sile su otkrile svoje prave namjere za stvaranje novog “Europskog Izraela”.

Uklanjanje ruskog jezika i uvođenje hebrejskog kao drugog službenog jezika je samo još jedan očigledan korak ka tome. Svo vrijeme angloamerička strana optužuje Rusiju da želi stvoriti novu regiju – Novorusiju dok se događa upravo suprotno.

Ne samo da bi takav “Europski Izrael” osigurao visoko stratešku geopolitičku lokaciju za daljnju destabilizaciju Rusije, već će se Ukrajina iskoristiti za miješanje u Europsku uniju. Kao što je Izrael korišten za remećenje Bliskog istoka desetljećima, tako bi se nova Ukrajina iskoristila u sličnom smislu za remećenje Eurozone.

Kada je oslobođeno neofašistički vodstvo iz Kijeva na istočnu Ukrajinu, postalo je očito da je veća agenda etničkog čišćenaj u pitanju. Neki su čak i insinuirali da se događa usporeni sistematski genocid.

Stara carstva moraju umrijeti da bi se napravilo mjesta za pravu globalnu transformaciju koju Putin promovira

Ako angloameričke stranu definira jedan cilj, to je onda njihova nezasitna žeđ za naftom i prirodnim plinom, što se vidi iz petrodolara koji je ubrzo postao svjetska rezervna valuta. Angloameričke strana je ipak suviše neučinkovita i previše troši pri uporabi ovih energetskih resursa, trošeći pritom velike količine vermena, energije i novca.

Upravo tu leži sjeme njihovog uništenja jer oni više ne mogu podnijeti troškove neophodne za održavanje njihovog carstva. Jedini spas od njihovog ekonomskog kolapsa je suradnja sa zemljama BRICS-a, Rusijom i Eurozonom.

Kada se dim raziđe, države Eurozone će duboko zažaliti zbog uvođenja kontraproduktivnih sankcija Rusiji. Upravo oni sada prolaze kroz ogromne ekonomske posljedice.

Pojava Vladimira Putina, savršeno osujećivanje angloameričkih planova

Prvo je važno shvatiti da Putin nije jedini koga se boje, već je tu i sila koja stoji iza njega.

Kada je Boris Jeljcin odabrao Putina kao svog nasljednika, nitko se nije nadao da će on napraviti preokret od 180 stupnjeva. On je pokrenuo proces vraćanja Rusiji onoga što joj je oduzeto. Neki ga čak uspoređuju i sa Petrom Velikim.

Putinovi bliski odnosi s patrijarhom ruske pravoslavne crkve – njegove svetosti patrijarha Kirila – izazvao je veliku ljubav i poštovanje od strane ruskog naroda prema njemu.

Povijest je pokazala da je Boris Jeljcin napravio dobar izbor kada je postavio Vladimira Putina za premijera.

Naravno da su oligarsi morali završiti ili u zatvoru ili u egzilu

Putin je upravo to namjeravao učiniti, neovisno od reakcija i prijetnji Zapada. On nije htio dopustiti da predatorski kapitalisti unište Rusiju

Zapad je mogao samo biti šokiran činjenicom da je predsjednik odabrao svoju naciju i svoj ​​narod umjesto interesa bankara, industrijalista i moćnih oligarha.

Malo tko je tada znao da su ih Boris Jeljcin i Vladimir Putin uspjeli sve prevariti. Jeljcin je morao platiti cijenu i igrati po zahtjevima zapadnih lidera ako želi da se nacija oslobodi iz kandži predatora. On je na kraju odradio savršen posao, osiguravajući glatku tranziciju na Putina.

Glavni razlog zašto zapadne sile toliko preziru Vladimira Putina je taj što ih je potpuno prevario radi boljitka ruskog naroda

Samo uz razumijevanje temperamenta ruskog naroda koji je svašta proživio kroz pad komunizma, mogu se pravilno razumjeti sile koje stoje iza Putina.

Zaista, sile koje podržavaju Putina pri njegovoj misiji za pravi nacionalni suverenitet mnogo su veće od predsjednika SAD, premijera Velike Britanije, vrhovnog lidera NATO-a ili lidera Europske unije. Moć iza Putina je zapravo cijela Rusija, sila koja je odlučna u tome da nikada više ne bude zatvorenik angloameričke strane i nikakav Washington, London ili Europska unija neće promijeniti tu odlučnost.

Nuklearna oružja imaju veliku ulogu u izjednačivanju

Rusija je tijekom Hladnog rata razvila moćnu nuklearnu tehnologiju na iznenađenje Zapada.

Zapad također nije mogao ni sanjati da će najbogatiji čovjek u Rusiji – Mihail Hodorovski biti 10 godina u zatvoru s obzirom da je on bio njihov ključni čovjek u daljnjem potkradanju ruske nafte i plinskih rezervi … čitava shema je krenula u pogrešnom pravcu.

Međutim, sada kada je Ruska federacija preispitala svoje nuklearne mogućnosti, njen taktički odgovor i strateška pripremljenost nikad nisu bili bolji. Upravo zato Rusija i saveznici BRICS-a sada stoje na putu angloameričke strane ka Novom svjetskom poretku.

Zahtjev Rusije za poštovanje nacionalnog suvereniteta predstavlja mnogo veći svjetski pokret

Prava moć iza Putina da se uočiti kada se samo počnu nabrajati države koje se okreću od američke hegemonije ka Rusiji i Vladimiru Putinu. Svoje odricanje od angloameričke strane pokazale su Mađarska, Kina, Indija, Brazil, Južna Afrika, Venezuela, Bolivija, Ekvador i mnoge druge …

Prodornost interneta naročito je olakšala otkrivanje onoga što se zaista događa diljem svijeta.

Budućnost svijeta nalazi se u Rusiji

“Iz Rusije dolazi nada za svijet. Ne zbog onoga što su nekada predstavljali komunizam ili boljševizam – ne! Sloboda! Da će svaki čovjek živjeti za svog bližnjeg. Taj princip je rođen tamo. Bit će potrebne godine da se sve to iskristalizira, ali iz Rusije dolazi nova nada za svijet. “

~ Edgar Kejs

Nakon nedavnog oslobađanja od ateizma bezbožničkog marksizma, Rusi su ponovo prigrlili mističnu tradiciju ruske pravoslavne crkve.

Obzirom na ovu duboku kulturnu transformaciju, pojavljuje se novo nacionalno razmišljanje. Nesumnjivo se ono okreće prema konzervativnijem i tradicionalnijem društvu koje je u potpunoj suprotnosti od zapadnih društava.

Ruski narod je naučio da poštuje Putina kao vođu koji žestoko štiti svoju domovinu. Zato je usporedba s Petrom Velikim, industrijalnim i kulturnim vizionarom potpuno razumljiva.

Putin je uradio nešto što bi svaki pravedni i pragmatični vođa učinio – proveo je proces što je bezbolnije mogao. Velika većina Rusa je već dovoljno propatila.

Pouka priče: Samo ekstremno dobro povezani bivši KGB-ov operativac mogao je dobiti tako neophodnu i opreznu zaštitu koja ga je čuvala od zla proteklih 15 godina kao premijera i državnika Rusije.
 
(webtribune.rs/uredio:nsp)

Koliko puta ste se razočarali u državu i njezine institucije? Nedavne poplave su najbolji primjer nedjelotvornosti. Došlo je vrijeme kada mali čovjek treba poduzeti nešto za sebe, ne očekivati ništa, i postati neovisan od države

Vjerujem da je mnogima u Hrvatskoj jasno da od (ove) države gotovo da ne možemo očekivati ništa pozitivno. Vlada nam je takva kakva je, a nikakve bolje alternative nema. Po svoj prilici, idući izbori mogu rezultirati ili time da na vlast dođe suprotna koalicija.

Bitne razlike nema, jer i jedna i druga opcija zastupaju trashkejnsijanizam na granici s marksizmom. To u prijevodu znači da će se ekonomski pad nastaviti, da će ljudi živjeti sve teže, da će se nezaposlenost povećavati. Nema ni jednog razloga za očekivati nekakvo poboljšanje standarda ili oporavak gospodarstva.

Jedino što može prekinuti kejnsijansku spiralu zaduženja i potrošnje je rat, nakon čega stvar kreće iz nova. Tako je do sada bilo u povijesti i tako će se nastaviti sve dok ne dođe do radikalnog zaokreta u ekonomskoj paradigmi. I što nam onda preostaje?

Etatizam – teorija i praksa što većeg udjela ili potpune vladavine države u ekonomskim i društvenim odnosima, vlast državnog birokratiziranog aparata.

8 MITOVA O DRŽAVI:

Prije nego što napišemo što mislim da bismo trebali u ovoj situaciji učiniti, nužno je razbiti nekoliko uvriježenih mitova o tome što možemo, a što ne možemo očekivati od države. Tek kada shvatimo da država nije dobra majka koja će se pobrinuti za sve naše potrebe možemo početi razmišljati o tome kako se možemo pobrinuti za sebe i svoje obitelji.

1. Država nam pruža fizičku zaštitu. Ovaj mit je samo djelomično točan. Svatko štiti interese onoga tko ga plaća. Policiju plaćaju političari (vlast), pa je samo iz toga jasno da su oni tu da služe političarima na vlasti, a ne građanima. Zadatak policije je, kako je to objasnio von Mises, osigurati i sačuvati državni monopol nad uporabom sile. To dakako ne znači da nije moguće da se će interesi građana u nekim slučajevima podudarati s interesima političara na vlasti, ali to ne vrijedi općenito.

2. Država nam pruža pravnu zaštitu. Sa državnim sudstvom slično je kao i sa policijom – svatko služi interesima svog poslodavca. I u ovom slučaju to su političari na vlasti. Ako se dogodi da vaši interesi koincidiraju s njihovim interesima, imate sreće. U protivnom, ne piše vam se dobro.

3. Država će nas zaštititi od vanjskog agresora. Možda hoće, možda neće. Ovisi tko je agresor, tko ima veći top i koji su partikularni interesi osoba koje su trenutno na položaju zapovijedne odgovornosti. Tko je zaštitio građane Sarajeva ili Srebrenice?

4. Država će nam osigurati zdravstvenu zaštitu. Neće. HZZO je pred raspadom i pitanje je dana kada će se raspasti kao stara kanta. U mnogim segmenitma javno zdravstvo već i sada ne funkcionira, jer gotovo za svaku ozbiljniju situaciju ljudi odlaze u privatne klinike ili se snalaze “preko veze”.

5. Država će nam osigurati mirovine. Nema šanse. Prvi stup je Ponzijeva shema koja se održava samo zahvaljujući tome što još uvijek postoje investitori zainteresirani za kupnju hrvatskih državnih obveznica. To neće još dugo trajati i Ponzijeva shema će se raspasti bez ikakve nade u oporavak. Drugi stup većinom sadrži državne obveznice koje se po svojoj prilici nikada neće unovčiti. A to je ionako pre malen iznos da biste od toga mogli živjeti u starosti.

6. Država će nam obrazovati djecu. Najšire govoreći, državni obrazovni sustav ispunjava samo jednu svrhu – indoktrinacija djece u uvjerenju da ne mogu živjeti bez države i da sve što imaju i što su postigli imaju zahvaliti samo mudrosti političara na vlasti. Državne škole neće vam pomoći u odgoju, neće u djeci razviti osnovne ljudske kreposti, neće ih naučiti misliti i neće im dati nikakva znanja s kojima bi mogli postati produktivni članovi društva. Ukoliko je uspješno, državno školstvo stvorit će poslušnika ovisnog o državi, koji ne postavlja puno pitanja jer zna da mu egzistencija ovisi o tome da bude u dobrim odnosima s “onima gore”.

7. Država će nam omogućiti školovanje i usavršavanje. Najvjerojatnije neće. Tzv. “besplatno” visoko obrazovanje najčešće rezultira diplomama koje na slobodnom tržištu imaju jako malu vrijednost. Diplome hrvatskih sveučilišta uglavnom služe kao ulaznica za zaposlenje u državnoj službi. Većina studijskih programa u Hrvatskoj je larpurlartizam koji će vam možda pomoći da se uhljebite, ali gotovo sigurno vas neće učiniti produktivnim članovima društva. Keramičar koji zna postavljati pločice u kuhinji i kupaoni ima puno veće šanse opstanka na slobodnom tržištu nego netko s doktoratom na PMF-u. O humanističkim i društvenim diplomama suvišno je i govoriti.

8. Država će nas zaposliti. Možda i hoće, ako imate dobru vezu. Ali i to je daleko od sigurnosti koju uglavnom vežemo uz “državnu službu”. Država je pred bankrotom i vrlo brzo će uslijediti val otkaza državnih ugovora o radu. Svatko tko radi u državnoj službi danas ima vrlo nesiguran posao i postoji vrlo realna šansa da će se u dogledno vrijeme naći na listi nezaposlenih i ovisnih o državnoj pomoći (koja će i sama biti terminirana jednom kad država proglasi bankrot).

8 SAVJETA ZA GRAĐANE:

Dobro, i što sad mi tu možemo učiniti? Sigurno ne sjediti doma i očajavati – svaka od ovih spoznaja može nam pomoći da formiramo konkretne odluke i poduzmemo konkretne mjere kako bismo se sami pobrinuli za sebe i svoje obitelji. Evo i kako:

1. Zaštitite se sami. Ukoliko imate neku vrijednu imovinu ili se iz bilo kojeg razloga bojite za svoju fizičku sigurnost, nastojte se što manje oslanjati na policiju. Imovinu osigurajte kod renomiranog privatnog osiguravatelja, a za fizičku zaštitu unajmite zaštitare ili se sami naoružajte. Policija vam mora biti “last resort”, pomoć koja može dobro doći, ali na koju ne smijete računati.

2. Izbjegavajte sporove pred državom. Svaki spor nastojte rješiti mirnim putem i dogovorom. Iznenadili biste koliko su ljudi spremni na suradnju ako im se pristupi ljudski i kada shvate da ne mislite koristiti državni pendrek kao posrednika za postizanje rješenja na obostranu korist. “Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu” (Mt 5,25). Prilkom sklapanaj ugovora nastojte imenovati arbitra koji ne dobiva plaću iz državnog proračuna.

3. Osigurajte si izlaz u slučaju rata. Bez obzira je li riječ o vanjskom agresoru ili huliganima, morate imati osiguran izlaz za sebe i svoju obitelj. Razmislite gdje se možete skloniti ako zagusti (prijatelji/rodbina u inozemstvu) i imajte u kući određenu količinu zlata (najbolje kovanice) s kojom možete zbrisati preko granice.

4. Za zdravlje se također morate pobrinuti sami. Razmislite o privatnoj osiguravajućoj kući ili naprosto imajte neku štednju s kojom ćete moći platiti zdravstvene usluge u slučaju potrebe. Što god da radili, ne računajte na besplatni državni servis, jer ga uskoro više neće biti.

5. Počnite štedjeti za mirovinu. Zaboravite na prvi i drugi stup, smatrajte ga tek jednom vrstom poreza. A ako kojim slučajem dobijete i kunu iz tih fondova, smatrajte to dobitkom na lutriji. U međuvremenu počnite štedjeti. Štednja mora biti dugoročna, što znači ulaganje u kvalitetne dionice (tzv. blue-chip kompanije), kupnja udjela u fondovima renomiranih financijskih institucija, životno osiguranje u respektabilnoj osiguravajućoj kući, i sl. Nije loše ni razmisliti o sustavnom ulaganju u fizičko zlato i srebro, iz razloga koji su već navedeni u točki #3. Što god da radili, ne ulažite novce u nekretnine i ne držite ih u hrvatskim bankama!

6. Provodite više vremena s djecom. Ako želite da vam djeca izrastu u odgovorne, slobodne, misleće i produktivne članove društva, budite sigurni da vam državno školstvo u tome neće pomoći. Štoviše, budite spremni da ispravljate zablude koje će se sve više gomilati kako djeca budu duže u sustavu. Možda ćete imati sreću pa naći privatnu školu koja će štetu državnog kurikuluma svesti na minimum, ali u principu morate shvatiti da je istinsko obrazovanje djece vaša odgovornost i zadaća.

7. Razvijte svoj ljudski kapital. Dobivate li plaću iz državnog proračuna, razmislite o tome koja znanja imate, a koja bi ljudi bili spremni dragovoljno platiti (bez da im netko otima novac iz novčanika). Ako nemate takva znanja, a sama diploma nekog hrvatskog sveučilišta i rad u državnoj službi vjerojatno neće rezultirati istima, počnite raditi na tome da ih steknete. Upišite tečaj knjigovodstva, naučite postavljati knauf zidove, savladajte neki računalni alat šire uporabe… bilo što. Ako imate viška vremena, otvorite obrt i pokušajte savladati osnove samostalne djelatnosti. Trebat će vam.

8. Ne očekujte zaposlenje od države. Nakon što država efektivno ili formalno proglasi bankrot, mnogi zaposleni u državnoj službi ostat će bez posla i bit će izloženi tržištu i tržišnim procesima. Da bi zaradili za život, morat će biti u stanju ponuditi proizvode i usluge koje netko želi kupiti i za koje je netko voljan platiti. To je moguće samo na dva načina. Ili da posjedujete stvarne vještine koje poslodavci traže, ili da sami postanete poduzetnik (organizirate proizvodnju dobara ili usluga koje ljudi žele kupiti). Ako to shvatite na vrijeme, možete se na vrijeme i pripremiti.

Zaključak

Bez obzira hoće li se moje crne slutnje vezane za budućnost ovog dijela svijeta ostvariti ili ne, vjerujem da nećete požaliti ako počnete primjenjivati savjete iz ovog teksta. Čak i da sve u budućnosti bude divno i krasno, primjena ovih savjeta učinit će vas samostalnijim i manje ovisnim o državi. Bit ćete slobodniji, a samim time sretniji i ispunjeniji.
 
(index.hr/uredio: nsp)

Kao što sam proteklih godina mnogo puta ponovio, osjećaj nacionalnog identiteta potencijalno je fatalna prepreka za provedbu plana uvođenja tiranije svjetske vlade, zbog čega već desetljećima imamo kampanju diskreditiranja i potiranja ideje o suverenim državama.

Ja nisam nacionalist i ne poistovjećujem se s državom ili rasom, ali nije u tome stvar. Mnogi se, ipak, poistovjećuju i sve dok je to tako, oni će se oduprijeti svim pokušajima ubacivanja svojih voljenih zemalja u umjetno sastavljen kulturni koktel osmišljen s ciljem zatiranja različitosti.

Kontroverza o useljavanju (imigraciji) sada je u svijetu često spominjana tema.

U Sjedinjenim Državama čuju se zamjerke zbog tolikih razmjera useljavanja, naročito iz Meksika, a širom Europe imigracija se doživljava kao jedan od glavnih problema današnjeg doba gdje se milijuni ljudi protive priljevu ljudi iz istočne Europe i drugih dijelova svijeta.

Otkako su se njihove zemlje pridružile Europskoj uniji, a granice uklonile, u Ujedinjeno Kraljevstvo nahrlilo je toliko istočnih Europljana da su neke banke otvorile poljske podružnice i ponudile telefonske usluge na poljskom, a znam za barem jedan slučaj prometnih znakova ispisanih na poljskom.

Procjenjuje se da je za dvije godine u Britaniju sasvim legalno pristiglo 265.000 Poljaka, a pristizati će i dalje. Što stoji iza te “imigracijske krize” koju su zapravo izazvali globalizatori?

Jedan od najdjelotvornijih načina da se uništi osjećaj pripadnosti naciji tijekom više generacija i da se otvore vrata svjetskoj vladi je slobodni priljev ljudi iz drugih kultura.

Nastoji se postići to da starosjedelačka kultura izgubi svoj neprikosniven status temeljnog uzorka pripadnosti ‘britanskom’, njemačkom ‘ili bilo kom drugom narodu.

Na primjer, što god da je glavno obilježje pridjeva ‘britansko’, postupno će ispariti u “loncu za taljenje” kultura koje se nadmeću sve dok se na kraju sve one ne stope u jedan koktel koji prkosi svakoj definiciji.

Osoba s takvom neodređenom predstavom o ‘naciji’ daleko će se prije podčiniti strukturama svjetske vlade negoli netko tko želi zaštiti suverenitet svoje nacionalne države.

Problem je u tome što, kada započnete ukazivati ​​na skriven plan u pozadini ‘multikulturalnosti’ smjesta vam prikače etiketu s početnim slovom “V” (rasist). Iluminati žele se ova ‘rasprava’ odvija upravo na takvom nivou.

Na jednoj strani imamo “pristaše prevlasti bijelaca” koji žele da njihova rasa upravlja njihovom državom, a na drugoj imamo antifašističke antifašiste iz redova robotskih radikala, s njihovim neokaljanim mislima i postupcima, koji svaku osobu drugačijeg mišljenja od njihovog stigmatizuju kao “rasistu”.

Ova polarizacija i etiketiranje zamagljuju, namjerno, dublju svrhu imigracijske politike. Ne radi se o ovoj ili onoj rasi, ovoj ili onoj kulturi.

Radi se o stvaranju jedne kulture, globalne jednoobraznosti koja u ljudima isključuje osjećaj jedinstvenosti i povezanosti s nacijom, tako da prihvate gubitak nacionalne pripadnosti i prigrle globalnu orvelovska državu.

Dio toga su i sadašnji napadi na islam. Nisam musliman i ne slažem se s mnogim stvarima koje islam zagovara, ali to je u ovom slučaju nebitno – baš kao što je ‘rasizam’ nebitan za pravu namjeru koja se krije iza imigracijske politike. Moramo se izdignuti iznad ovih djetinjastih razina ‘rasprave’ i sagledati širu sliku.

Oni žele podrovati islam jer on predstavlja ogromne skupine ljudi, ujedinjenih svojim suštinskim vjerovanjem, koji bi se oduprli stapanju s globalnom kulturom centralizirane diktature “jednog svijeta”, a koju neki istraživači nazivaju “Novim svjetskim poretkom”. Iz tog razloga žele da se muslimani bore jedni protiv drugih, kao i svi mi ostali.

Sve rase, sve kulture i sve religije trebalo bi shvatiti da smo svi mi u istom sosu. Ovdje je na kocki sloboda svakoga od nas.

Državno-korporacijska jezgra svjetskih vladara ne želi samostalno stanovništvo s mogućnošću izbora. Oni žele ovisne ljude, na milost i nemilost onih koji će im dati posao s onolikom plaćom koju odredi gazda.

To se događa u Africi i drugim dijelovima svijeta otkad su se tamo doselili Britanci i ostali.

Korporacije, i opet u dosluhu s vlastitim strukturama vlasti, najprije su uništile sposobnost domorodačkih naroda da budu samodovoljni, a zatim su ih, čim su osigurali njihovu ovisnost, zaposlili i plaćali im neku bijednu crkavicu.

Pogledajte što se dogodilo starosjedilačkim američkim narodima nakon dolaska europljana. Potpuno ista stvar.

Uništena je njihova neovisnost, između ostalog i desetkovanje bizona, te su bili prepušteni na milost i nemilost američkih vlasti. Na meti takvih tehnika sada su bijelci i druge rase takozvanog srednjeg i radničkog sloja, a jedno od glavnih sredstava postizanja istog je masovna imigracija i tzv. ‘Outsorcing’ (Eksternaliziranje tj. Preseljenje proizvodnje u područja s jeftinijom radnom snagom i slično.; Prim. Prev..) Ili ‘oftshoring’ (premještanje kompanija).

Bilo da korporacije prebacuju pogone u siromašnije zemlje gdje mogu plaćati daleko manje plaće, ili dovode ljude u bogate države da obavljaju takve poslove za nižu plaću, ishod je isti – gubitak radnog mjesta i niža plaća domaćeg stanovništva. “Ne želiš raditi za tu plaću? OK, sljedeći! Ima tko hoće.”

Širenje Europske unije u istočnu Europu omogućilo je radnicima iz zemalja s nižim plaćama poput Poljske i Republike Češke da se presele bez imigracijske kontrole u zapadnu Europu kako bi srezali dnevnice lokalnog stanovništva.

Ne okrivljujem ih zbog toga, niti one koji uzimaju poslove eksternalizirane iz Britanije u Indiju i slično. U ovoj igri većina njih su žrtve, kao i oni koji zbog toga gube sredstva za život.

Neki dan sam bio na jednom engleskom trajektu na kojem je baš svaki član ugostiteljskog dijela posade bio iz istočne Europe, a vjerojatno nisu imali pojma kako stvari, u suštini, stoje. Strah me je i pomisliti za kakvu bijednu plaću rade.

Iskorištene su obje skupine: oni koji su plaćeni sramotno malo i oni čije poslove ovi prvi preuzimaju. Obje grupe Iluminati žele dovesti u sukob jer time pothranjuju svoju politiku “zavadi pa vladaj”. Izuzetno su vješti u izazivanju okršaja dvije ili više uzajamno iskorištenih grupa, budući da će obje grupe za vlastite nevolje okrivljavati jedna drugu, ne uspijevajući uvidjeti da svima njima manipulira ista sila s istim ciljem.

No, imigracija i eksternalizacija poslova imaju još jedan bitan učinak. Dovođenjem velikog broja ljudi iz drugih kultura u određenu zemlju ‘razvodnjava’ se ondje vladajuća kultura, a prebacivanjem zapadnjačke industrije u druge zemlje razvodnjuje se njihova vladajuća kultura i način života.

Pridodajte tome veliki utjecaj Hollywooda i američke televizije pri nametanju iluminatske ‘kulture’ svijetu, pa nije onda nikakvo čudo da države postaju sve sličnije jedna drugoj, kao i imidž njihovih stanovnika.

Kao pogled u našu budućnost može nam poslužiti, u slučaju da se njihov plan ostvari, siromaštvo i bijeda iz izrežirane Velike depresije tijekom 1930. Nastoji se izazvati još jedna, na globalnoj razini, koja bi se održavala neograničeno vrijeme.

Gladni ljudi koji moraju nahraniti svoje obitelji učiniće sve što im kažete i lako ćete ih navesti da podrže agresiju protiv svakoga tko bi za takvu situaciju – u što ćete ih, lažnim optužbama, neumorno uvjeravati – mogao biti odgovoran. Ili ćemo se ujediniti u spoznaji o pravom stanju stvari ili će nam ova planeta biti globalni zatvor u kome ćemo se međusobno sukobljavati i klati.

Centralizirana jednoličnost

Gdje god pogledate raznovrsnost kultura biva zatrpana ‘zapadnjačkim’ modelom. To nam može izgledati kao nametanje “američke kulture” svijetu, ali ‘Amerika’ je puko sredstvo.

Gledamo, zapravo, iluminatsku jednoličnost, skrivenu pod maskom Amerike.

Diktature zahtijevaju centralizaciju donošenja odluka zato što nekolicina ne može kontrolirati mnoštvo kada postoji raznolikost i prijenos ovlasti, odnosno decentralizacija. Što je više ljudi uključeno u donošenje odluka to je manja kontrola nekolicine nad donošenjem odluka.

Glavni preduvjet svake diktature jeste razbijanje raznolikosti i nametanje centralizirane jednoličnosti.

Pogledamo li situaciju u svijetu danas, vidjet ćemo kako se na svakom koraku pokušava suzbijati individualnost i raznolikost. Bilo da se radi o strukturama vlasti, globalnoj ‘kulturi’ nametnutoj preko transnacionalnih korporacija, Hollywooda i televizije, zgradama istog ‘kalupa’ ili pak odjeći – sve to počinje izgledati i vladati se po istom obrascu.

Osjećao sam tugu gledajući dokumentarce o južnoafričkim školarcima u kome su nosili uniforme s košuljom i kravatom po uzoru na američke i europske. Ah, vrlo važno, pomislit, no to ipak ukazuje na galopirajuću jednoobraznost.

Afrika ima veličanstvenu kulturnu raznolikost u sferi odijevanja i načina života, a ipak je počinje nagrizati monotona običnost sveopće sheme. Svjedočimo jasnom i često jednostavnom procesu kulturnog ubojstva.

Zapravo, ljudi se žele navesti da strijeme ka kulturi svojih ugnjetača. Tako svoju bezličnu jednoličnost prodajete kao simbol “pravog postignuća” – dokaz da su vaše mete odbacile okove svoje primitivne kulturne ‘prošlosti’ i primaknuli stolicu stolu koji ih je nekada ugnjetavao. “Sada sam jedan od vas, imam tenisice ‘Nike’”.

Političke vođe i druge nadobudne osobe sa Zapada odrekli su se svoje raznolikosti u korist njihove vlastite verzije školske uniforme – tamnog odijela. Svijetom vladaju ljudi u tamnim odijelima, bilo da su političari, bankari, poslovni ljudi, pa čak i čitači Teleprompter (‘blesimetra’) koji prenosi ‘vijesti’.

Dobro veče, poštovani gledatelji, ja sam Hugh Tamno Odijelo u emisiji Večernjih vijesti. Danas je u Bijeloj kući predsjednik Tamno Odijelo objavio rat zdravom razumu, pri čemu mu se pridružio još jedan čovjek u tamnom odijelu iz Pentagona. Britanski premijer Tony Tamno Odijelo dao im je svoju punu podršku. Sada uključujemo naše političke dopisnike Johna i Billa Tamnih Odela s najnovijim izvještajima iz Washingtona i Westminstera …

Zašto političari u Africi, Srednjoj i Južnoj Americi, Srednjem istoku, Kini i tako dalje, gotovo uvijek nose tamna odijela i kravatu – iz masonskih obreda?

Takvo odijelo nije dio njihove autohtone kulture, a nije ni ugodno, posebno onima u pakleno vrućim zemljama. Na taj način se oblače zato što je to ‘zapadnjački’ način koga žarko žele oponašati.

To znači da su konačno ušli u elitno društvo, gdje pristupnicu čine jedino uniforma i uniformnost. Preko medijske propagande nameću se simboli uspješnosti, tako da će svi oni koji žele ostaviti dojam uspješnih ljudi težiti ka istim simbolima, bila to velika kuća, veliki automobil, Nike tenisice ili tamno odijelo.

Upravo tako djeluje plan nametanja uniformnosti (jednoobraznosti), i to zapanjujuće djelotvorno.

Sve to vodi ka svjetskoj vladi koja bi zamijenila UN Ujedinjene narode, koje sve vrijeme i same stječu sve veću moć te se planiraju financirati preko globalnog oporezivanja.

Nemam ništa protiv globalnih “krovnih tijela” zaduženih za koordinaciju između država i poticanje suradnje, ali stvari se ne kreću u tom smjeru. Oni ne žele suradnju nego kontrolu, a mi ćemo jako zažaliti nastavimo li nasjedati propagandi o zbližavanju i o tome da postanemo “jedan svijet”, jer to je samo novogovor koji (u prijevodu) označava svjetsku tiraniju.

U svojoj knjizi iz 1942. godine “Marksizam i nacionalno pitanje” diktator iz Sovjetskog Saveza Josif Staljin opisao je ono što se događa danas, o čemu bi on svakako trebalo ponešto znati jer je i sam bio hibrid u službi svojih gospodara. A napisao je sljedeće:

Svijet treba podijelili u regionalne skupine kao prijelazna faza prema svjetskoj vladi. Osjećajem pripadnosti određenoj naciji stanovništvo će se prije odreći u korist neke nejasne regionalne pripadnosti negoli u korist svjetske vlasti. Kasnije će regionalne cjeline moći potpasti pod jednu objedinjujući svjetsku diktaturu.

Tako glasi plan napisan u tri rečenice, a ostvaruje se sve većom brzinom.
 
(izvor: David Icke iz knjige: “Vodič kroz svjetsku zavjeru”/uredio: nsp)

Bez ikakve sumnje može se, dakle, zaključiti da je teorija marksizma (komunizma) židovski izum, kao i svako djelovanje sa ciljem uspostavljanja marksističke vlasti.

Prvotni organizatori i ravnatelji komunističkog pokreta, prije preuzimanja vlasti u Rusiji, su skoro svi bili Židovi, kao što je bila i većina organizatora revolucija u ostatku svijeta, kojima je (Oktobarska revolucija) predstavljala temelj i inspiraciju. Štoviše, u Rusiji, kao zemlji u kojoj su boljševici preuzeli vlast i kojoj je među ostalim i cilj širenje komunizma van granica SSSR-a, sama organizacija i provođenje vlasti ima očiti židovski potpis.

Prema neoborivim podatcima, koji su u potpunosti dokazani i priznati od strane nepristranih autora koji su imali (ili još uvijek imaju) posla sa ovom temom, komunističko djelo Židova u “Zemlji careva” je toliko snažno da bi bilo besciljno negirati ovu kobnu pobjedu kao njihov monopol. 75% komunističkih komesara su bili Židovi.

Dovoljno se podsjetit imena onih koji su formirali vlade i vodeće državne organe u Sovjetskom Savezu, što će nam zapravo dat očigledan i nepobitan dokaz naše tvrdnje.

ČLANOVI PRVE KOMUNISTIČKE VLADE MOSKVE (1918) (Narodni komesarijat)

1. Ilich Ulin (Vladimir Ilich Ulianov ili Nikolaus Lenin), predsjednik vrhovnog vijeća, Židov po majci. Majčino djevojačko prezime je Blank, Židovka njemačkog podrijetla.

2. Lew Davinovich Bronstein (Leo Trotsky), ministar Crvene armije i mornarice; Židov.

3. Iosiph David Vissarionovich Djugashvili-Kochba (Joseph Vissarianovich Staljin), komesar za narodno pitanje; potomak gruzijskih Židova.

4. Chicherin; komesar za vanjske poslove; Rus.

5. Apfelbaum (Grigore Zinoviev), komesar za unutarnje poslove; Židov.

6. Kohen (Volodarsky), komesar za promičbu; Židov.

7. Samuel Kaufmann, komesar za državne posjede; Židov.

8. Steinberg, komesar pravosuđa; Židov.

9. Schmidt, komesar javnog rada; Židov.

10. Ethel Knigkisen (Liliana), komesar nabave, Židov.

11. Pfenigstein, komesar za zbrinjavanje izbjeglica; Židov.

12. Schlichter (Vostanoleinin) komesar za prebivališta/konačišta (zapljena privatnih posjeda (kuća/domova) za vojsku (Crvenu armiju); Židov.

13. Lurie (Larin), predsjednik vrhovnog gospodarskog vijeća; Židov.

14. Kukor (Kukorsky), komesar za trgovinu; Židov.

15. Spitzberg, komesar za kulturu; Židov.

16. Urisky (Radomilsky), komesar za “izbore”; Židov.

17. Lunacharsky, komesar za javno školstvo. Rus.

18. Simasko, komesar za zdravstvo; Židov.

19. Protzian, komesar za poljoprivredu; Armenac.

U DODATKU (na kraju ovog odjeljka) mogu se pronaći zanimljivi i poučni popisi židovskih službenika u vladajućim tijelima Sovjetskog Saveza, komunističke partije, Crvene armije, tajne policije, radničkog sindikata, itd…

Od ukupno 502 visoka položaja uprave za provođenje komunističke revolucije u Rusiji i za stvaranje Sovjetske države, kroz prvih nekoliko godina postojanja, ne manje od 459 položaja su zauzimali Židovi, dok ostalih 43 su zauzimali ne-Židovi, različitog podrijetla. Tko je onda shodno tome provodio ovu groznu revoluciju? Možda ne-Židovi? Statistički podatci, koji su bili objavljeni u Parizu u kontra-revolucionarnim novinama “Le Russe Nationaliste”, otkrivaju da nakon komunističke revolucije u Rusiji od ukupno 554 visoko pozicioniranih komunističkih predvodnika 447 njih je bilo Židova, dok je od ostalih 107 predvodnika bilo: Litvanaca 43; Rusa 30; Armenaca 13; Nijemaca 12; Finaca 3; Poljaka 2; Gruzijaca 2; Čeha 1; Mađara 1.

Židovi 447
Litvanci 43
Rusi 30
Armenci 13
Nijemci 12
Finci 3
Poljaci 2
Gruzijci 2
Česi 1
Mađari 1

Kroz Drugi svjetski rat, pa do dana današnjeg, židovska klika koja vlada SSSR-om, nastavlja biti vrlo brojna, jer na samom čelu stoji sam Staljin, za kojeg se smatralo dugo vremena da je čiste gruzijske krvi. Ali je ipak otkriveno da je i on pripadnik židovske rase; jer Djougachvili, koje je njegovo prezime, znači “Djou-ov sin”, a Djou je mala perzijski otok sa mnogo prognanih portugalskih “Cigana”, koji su se kasnije nastanili u Gruziji. Danas je skoro pa dokazano da je Staljin imao židovske krvi, iako on sam to nije potvrdio, ali niti opovrgnuo. [Bernard Hutton: francuski časopis "Constéllation" No. 167 ožujak 1962., str. 202.]

Pogledajmo sada popis sovjetskih dužnosnika u Staljinovoj vladi:

1. Zdanov (Yadanov), koji se ustvari prezivao Liphshitz, zapovjednik obrane Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu. Član Politbiroa do 1945. i jedan od huškača odluke kojom je Tito bio isključen iz Komiterne 1948. godine. Nedugo zatim je preminuo.

2. Lavrenty Beria, načelnik M.V.D.-a policije i sovjetske teške industrije, član sovjetske atomske industrije, ubijen po Malenkovoj zapovijedi, iz istog razloga iz kojeg je Staljin dao ubiti Yagodu.

3. Lazar Kaganovich, upravitelj sovjetske teške industrije, član Politbiro-a od 1944. do 1952., zatim član Predsjedništva i na kraju predsjednik Vrhovnog predsjedništva SSSR-a.

4. Malenkov (Georgi Maximilianovich Molenk), član Politbiro-a i Orgbiro-a do 1952, zatim član Vrhovnog predsjedništva, a nakon Staljinove smrti predsjednik crkvenog vijeća; ministar u bugarskoj vladi od 1955. On je Židov iz Ornesnburga, a ne Kozak, kako se tvrdilo. Maximilian Malenk je ime njegova oca, što je pak uobičajeno ime za ruskog Židova. Dodajmo na već spomenuto i ovu činjenicu koja nam otkriva (tj. potvrđuje) podrijetlo Malenkova, ali i Khrushcheva.

Malenkova sadašnja žena je Židovka prezimena Pearlmutter, poznata kao “Drugarica Schans chuschne” koja je bila ministar (komesar) riblje industrije u sovjetskoj vladi 1938. godine. Da Malenkov nije Židov, malo je vjerojatno da bi se ne-Židov oženio sa Židovkom, što uostalom vrijedi i sa njene strane. Ne postoji službeni opis Malenkovog života što samo još više budi sumnju u njegovo podrijetlo.

5. Nikolaus Salomon Khrushchev, sadašnji predsjednik (1963.) Komunističke partije SSSR-a, član Politbiro-a od 1939. godine, tj. od godine kada je Malenkov bio odabran za člana Orgburo-a. On je brat gospođe Malenkov, tj. Židovke Pearlmutter. Khrushchev je Židov i njegovo pravo prezime je Pearlmutter. Nadalje, sadašnja Khrushchevova žena Nina kao i žene Mikoyana, Voroshilova, Molotova, itd. su Židovke.

6. Marshal Nikolaus Bulganin, sadašnji vodeći sovjetski ministar, bivši bankovni službenik, jedan od deset židovskih članova Komesarijata za likvidaciju banaka u privatnom vlasništvu 1919. godine.

7. Anastasio Josifovich Mikoyan, član Politbiro-a od 1935. godine, isto tako je od 1952. član Vrhovnog predsjedništva, ministar trgovine i potpredsjednik u Malenkovoj vladi. On je armenijski Židov, a ne čisti Armenac kao što se pretpostavljalo.

8. Kruglov, načelnik M.V.D.-a nakon Beria. Po zapovjedi Kruglova trebao je oslobodit zatvorene židovske doktore koji su bili pohapšeni od strane Riumina, zamjenik načelnika policije, za vrijeme vladavine Beria, 1953. godine. Također Židov.

9. Alexander Kosygin, član Politbiro-a do 1952., nakon toga zamjenik u Vrhovnom predsjedništvu i ministar lake industrije i prehrane u Malenkovoj vladi.

10. Nikolaus Schvernik, član Politbiro-a do 1952., nakon toga član Vrhovnog predsjedništva i Predsjedništva centralnog komiteta komunističke partije; Židov.

11. Andreas Andreievich Andreiev, koji je bio poznat pod nadimkom “Politički birokrat” od 3 A, član Politbiro-a između 1931. i 1952., Židov iz Galicije (Poljska). Piše pod ruskim pseudonimom.

12. P. K. Ponomareno, član Orgburo-a 1952. godine; nakon toga član najvišeg Predsjedništva i ministar kulture u Malenkovoj vladi.

13. P. F. Yudin (Židov), zamjenski član najvišeg Predsjedništva i počasni član ministarstva graditeljstva u Malenkovoj vladi 1953. godine.

14. Mihail Pervukin, član Predsjedništva centralnog komiteta komunističke partije od 1953. godine.

15. N. Schatalin, službenik u pod-sekretarijatu Centralnog komiteta komunističke partije.

16. K. P. Gorschenin, ministar pravosuđa u Malenkovoj vladi.

17. D.Ustinov (Zambinovich), sovjetski veleposlanik u Ateni (Grčka) do Drugog svjetskog rata; ministar obrane u Malenkovoj vladi.

18. V. Merkulov, ministar državne uprave u Malenkovoj vladi.

19. A. Zasyadko, minsitar industrije ugljena u Malenkovoj vladi.

20. Cherburg, sovjetski načelnik promičbe.

21. Milstein. jedan od sovjetskih načelnika špijunaže/tajnih službi.

22. Ferentz Kiss, načelnik sovjetske špijunske službe u Europi

23. Postschreibitscher (Poschebicheve), bivši osobni Staljinov tajnik, sadašnji načelnik tajne arhive u Kremlinu.

24. Ilya Ehrenburg, izaslanik u Vrhovnom vijeću, komunistički pisac; također Židov.

25. Mark Spivak, izaslanik iz Staljina (Ukrajina) u Vrhovnom vijeću u Moskvi.

26. Rosalia Goldenberg, izaslanik iz Birobudjana u Vrhovnom vijeću.

27. Anna E. Kaluger, izaslanik Bessarabije u Vrhovnom vijeću. Njen brat, ne Koluger, nego Calugaru na rumunjskom, je komunistički službenik u rumunjskoj vladi.

Kalinin, jedan od značajnijih sovjetskih službenika pod Staljinom, koji ne nedavno preminuo. je također bio Židov.[Traian Romanescu: La gran conspiracion judia, Tercera Edicion, Mexico, D.F., 1961., str. 174-175.]

Danas je već opće poznato da Staljinov anti-semitizam nije bio ništa drugo nego krivo protumačena činjenica i da krvava čistka Židova (Trotskyijevaca), koju je on zapovjedio (kako bi učvrstio svoj položaj), je bila provođena od strane drugih (njemu lojalnih) Židova. U spomenutom slučaju sukob između Židova Trotskya i Židova Staljina je bio zapravo sukob dviju strana u borbi za prevlast u komunističkoj vladi, koju su oni kreirali, što je drugim riječima obiteljski spor. Kao dokaz slijedi popis narodnih komesara vanjskih poslova iz perioda kada se Staljin riješio određenih Židova koji su predstavljali prijetnju njegovoj uspostavljenoj vlasti.

1. Maxim Maximovich Litvinoff, ministar vanjskih poslova do 1939., slijedi Molotov kao zamjena.
Iako smijenjen sa ministarskog mjesta Litvinoff je sve do svoje smrti, u veljači 1952. godine, zauzimao visoke položaje istog ministartsva. Rođen je u Poljskoj kao sin Židova Meer Genokh Moiseevich Vallakha, bankovnog činovnika. Kako bi prikrio svoje pravo ime pa time i svoje podrijetlo Maxim Moiseevich Vallakh, Litvinoff je koristio razne pseudonime tokom svoje karijere, neka među njima su Finkelstein, Ludwig Nietz, Maxim Harryson, David Mordecay, Felix i na kraju, ime koje je uzeo službenim ulaskom u komunističku partiju Rusije, Litvinoff ili Litvinov. Kada je ovaj Židov bio službeno smijenjen 1939. godine, Židovi sa Zapada zajedno sa židovsko-masonskim novinama su digli galamu kako je njegovo židovsko podrijetlo bio razlog njegove smijene (od strane Staljina), ali nisu reagirali i komentirali to što je održao visoke pozicije u istom ministarstvu.

A i zašto bi komentirali ako im sam taj podatak nije koristio u provođenju njihove urote? U svojim memoarima, koji su objavljeni nakon njegove smrti, Litvinov je izrazio mišljenje kako u SSSR-u nakon Staljinove smrti ne će doći do značajnije promjene. Štoviše, Staljin je preminuo godinu dana nakon Litvinovova i doista, što se tiče vanjske i unutarnje politike, nije došlo do bitnih promjena.

Ono što Zapad smatra promjenom u politici SSSR-a je ništa drugo nego promišljena promičba koja je u službi plana židovske dominacije svijetom. Ništa se nije promijenilo od Staljinove smrti. Javio se određen nemir iz razloga ne nalaženja novog vođe koji bi bio dostojan Staljina i Lenina. Iz tog razloga židovsko-masonski zavjerenici Zapada žele prikazati sovjetsko-komunističkog crnog gavrana kao “pacifističko”, “prijateljsko”, “pitomo” pile, kako bi se svijet uvjerio da se zapravo radi o nekakvom bezazlenom biću, o nekakvoj bezopasnoj tvorevini. Naravno, samo do trenutka kada bi se pronašao vladar dostojan njegovih prethodnika (što se barem pohlepe tiče).

Litvinov je dobro znao, kada je izjavio da ne će doći do bitne promjene u sustavu nakon Staljina (tj. nakon njegove smrti), da je Staljin bio samo izvršitelj jednog šireg židovskog kruga, koji zapravo vlada SSSR-om, i koji imaju na raspolaganju druge Židove, poput Bulganina, Barucha, Readinga, Thoreza, Mendes Francea, David Ben Guriona i drugih, u provođenju plana za svjetskom dominacijom.

Nastavljamo sa popisom Židova u ministarstvu vanjskih poslova SSSR-a:
Ostatak dokumenta možete pogledati OVDJE:

Maurice Pinay – gospodari komunizma
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(holywar.or, youtube.com/uredio: nsp)

Jugoslaviju je trebalo podijeliti kako bi imperija Rothschild i ostale mulinacionalne kompanije u raznim oblicima i pod imenina raznih kompanija mogle “kupiti”, instalirati i kontrolirati sve profitabilne poslove na cijelom ovom prostoru.

Marksizam, globalizam, mondijalizam, novi svjetski poredak, liberalizam…sve su to eufemizmi za pojam koji predstavlja nevidljivu imperiju familije Rothschild.

Da bi otkrili pozadinu i uzroke ovih zbivanja, nužno je zaviriti u mračnu povijest hazarske dinastije Rothschild, identificirati agente, sive kardinale, polakomljene političare, kao i mehanizme njihovog djelovanja. Krenimo od Rothschilda, glavnih igrača. Oni su ti koji koji se nalaze na vrhu piramide.

TKO JE DANAŠNJI ROTHSCHILD?

Iako se još od Drugog svjetskog rata, od strane Rothschildovih odjeljenja za formiranje javnog mnijenja, širi uvjerenje da je njihova moć danas beznačajna i da će ostati upamćeni po vinarijama u Francuskoj ili vrtovima i kao filantropi u Velikoj Britaniji, stvarnost nam projicira potpuno dijametralnu sliku. Oslanjajući se na temelje koje su postavili djedovi i očevi, današnji potomci dovršavaju misiju koja traje više stoljeća. Rothschildi predstavljaju danas lokomotivu hazarskog vlaka koji ide ka Rusiji i ogromnim sibirskim prostranstvima.

Taj vlak, koji prolazi i preko Balkana, treba napuniti armijama novoprimljenih članica NATO pakta, koje će se boriti za imperiju Rothschild. Malo je poznato da su Rothschildi skriveni vlasnici američkih Federalnih rezervi, Pariškog kluba, Londonskog kluba, te kontrolori Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

1) Lord Jacob de Rothschild.
2) sin Nathaniel
3) Baron David de Rothschild,
4) Sir Evelyn de Rothschild
5) David Rockefeller, Sr. čiji je sin Nick (dok mu je nudio guvernersko mjesto Nevade) rekao filmskom režiseru Aaron Russo-u o 9/11, prije nego što se i desilo.
6) Nathan Warburg,
7) Herr Heinz (Henry) Kissinger,
8 ) George Soros, financijator i manipulator
9) Paul Volcker, globalist i ekonomski savjetnik Zbigniew-u Brzezinski-om
10) Larry Summers, Obamin ekonomski savjetnik
11) Lloyd Blankfein, CEO, Goldman Sachs
12) Ben Shalom Bernanke, šef Federalnih Rezervi,  bankster

CRVENI ŠTIT IZ FRANKFURTA

Da bi bolje upoznali novog kralja i njegove vojvode, pogledajmo osobnu kartu i kronologiju ove dinastije. Sve je počelo krajem 18. st.. od Meyer Amschel-a (negdje Mozes Bauer) Rothschilda.

Rothschildi (Rothschild u prijevodu znači “crveni štit”) su porijeklom iz Frankfurta, ne slučajno, najvećeg financijskog centra u EU. Ono što je vrlo indikativno, je, da se u Frankfurtu nalazi sjedište Centralne Europske Banke i svih vodećih europskih i američkih banaka, koje su većinom pod kontrolom dinastije. Frankfurtska burza (jedna od najznačajnijih u svijetu) je dio “Deutsche Börse” koja je u vlasništvu Rothschilda preko “Childrens Investment Trust” i “Atticus Capital” s jedne strane i svojih podružnica “Merrill Lynch” i “Fidelity Investments”.

O tome tko su Hazari, pisac Dejan Lučić kaže:
Od današnjih Židova 0,90% su porijeklom Hazari. To je jedno tursko-azijsko pleme, koje je primilo židovsku vjeru sredinom 8. st.. Kada im se carstvo u 10. st.. raspalo, naselili su se diljem Rusije i Europe, a kasnije i na američkom kontinentu. Oni su konvertiti i uopće nemaju semitsko porijeklo. Semitski Židovi potječu iz Palestine i njih je otprilike 7 do 10 posto.

Amschel je imao pet sinova, koje je rasporedio diljem Europe. Salomon je otišao u Beč, Karl u Napulj, Nathan u London, James u Pariz a peti sin Amschel je ostao u Frankfurtu.

Sinovi i njihovi potomci su za nepunih dvjesto godina u potpunosti pokorili i podjarmili zapad. Tako su postavljeni temelji “Pax Judaica”. Glavnu riječ vodi englesko-francuski tim Rothschilda na čelu sa Nathanom, sinom Jacoba Rothschilda. Engleski tim predvode vremešni Edmund i Evelyn sa mladim Nathanom, a francuski, Guy Rothschild sa sinovima Davidom i Eduardom.

MAYER SINOVI, ENGLESKI ROTHSCHILD

Engleski ogranak Rothschilda je osnovao Nathan Meyer, treći Amschelov sin. Tijekom 19. i 20. st.. je uspostavljeno jedinstvo britanske krune i ove familije, tako da je novija povijest Britanije neraskidivo vezana za hazarsku dinastiju. Danas, hazarski trijumfijat čine spomenuti Evelyn, Edmund i Nathan.

Edmund Rothschild (1916)
Karijeru je gradio forsiranjem britansko-hazarskih interesa u posljeratnom Japanu. U suradnji sa Winstonom Churchillom je osnovao BRINCO (British Newfoundland Development Corporation) korporaciju u Kanadi.
Edmundova kćer Katrin je žena Marcusa Agiusa, predsjednika “Barclays” globalne financijske grupe (nakon kupnje ABN-AMRO, nizozemske bankarske grupe, ove dvije Rothschildove grupacije su postale jedno tijelo). Marcus se nalazi i na čelu BBC-a.

Evelyn Rothschild (1931)
Kum Crnog plemstva, desna ruka kraljice, vođa Illuminata, vođa internacionalnih cionista, vlasnik Izraela, glavni bankar Vatikana, i kontrolor svjetske opskrbe novcem. Prema Benu Fulford nedavno je ovlasti prenio na Davida Renea De Rothschilda. Sir Evelyn De Rothschild And The Unholy Trinity …
Nakon ujedinjenja engleske i francuske Rothschild financijsko-bankarske grupacije, i ustupanju vodećih pozicija u istim, ostao je na čelu ogromne NM Rothschild & Sons, investicijske banke iz Londona.
Pod kontrolom Evelyn se nalazi štampa (list Economist, Daily Telegraph …)

Osnovao je Asocijaciju za proučavanje povijesti bankarstva i financija sa sjedištem u Frankfurtu.
Posjeduje međunarodnu korporaciju De Beers, jednu od vodećih u oblasti eksploatacije, obrade i distribucije dijamanata.

Sa suprugom Lynn Forester kontrolira “First Mark Communications International LLC”, i “Field Fresh Foods” s indijskom familijom Mittal, koja zapravo ima ulogu zastupnika Rothschildovih interesa i kapitala (velika “Bharti” grupa).

U području politike Evelyn glavni agenti (uključujući i Soroša) su Norman Lamont, Peter Mendelson, Oliver Letwin i Vernon Jordan (svi Hazari!). Lamont utječe na Konzervativnu stranku i potencijalnog premijera Michaela Howarda (Hazar). Bio je ministar financija za vrijeme mandata Margaret Tacher. Sudjelovao je na regionalnim konferencijama zajedno sa Stjepanom Mesićem i Borisom Tadićem. Peter Mendelson je aktualni ministar V.Britanije u EU i blizak je laburistima i Tonyju Blairu.

S druge strane, Vernon Jordan (Lazard banka) je veoma utjecajan u Demokratskoj stranci u SAD (bio je savjetnik Billa Clintona, vodio kampanju za Johna Kerrya 2004. godine). Supruga Lin je financirala predsjedničke kampanje Billa Clintona a takođe je bliska prijateljica Hillary Clinton. Kako Clinton uklanja protivnike …

Također, Evelyn je vrlo blizak sa Vojvodom od Yorka, princom Eduardom (sin kraljice Elizabete), što otkriva samo dio dugogodišnje sprege britanske kraljevske dinastije i familije Rothschild.

Nathan Filip Rothschild (1971)
Otac Jacob Rothschild

Mlađani Nathan je sin Jacoba Rothschilda, od koga je naslijedio bezbroj poslovođa, agenata, utjecaj na vitalne političke, ekonomske, medijske i vojne institucije diljem svijeta, pa čak i Butrint arheološko nalazište u Albaniji …

Kompanije i korporacije “RIT Capital”, “Atticus Capital”, “JNR Limited”, “NM Rothschild”, “Vanco”, “Trigranit”, “British Petroleum”, Rio Tinto su samo dio sredstava koje stoje Nathanu na raspolaganju novom kralju u pohodu na istok. Za tu svrhu, na usluzi su mu, pored zapadne nomenklature u okviru EU, NATO-a, Britanije, brojni financijski i politički operativci diljem Euroazije (Soroš, Berezovski, Đukanović, Mittala …)

FRANCUSKI ROTHSCHILD

David Rene Rothschild (1942)
Francuska dinastija Rothschild, koju je osnovao James Meyer, predstavlja bočnu podršku britanskom trijumviratu. U tom smislu, pojavljuju se David Rene i Eduard Rothschild, sinovi Guya Rothschilda. David se nalazi na čelu NM Rothschild grupacije, koja je podijeljena između engleskih i francuskih Rothschilda. Nalazi se na čelu “Rothschild & Cie Banque”, uticajne investicijske banke u Zapadnoj Europi.

Eduard Rothschild (1957)
Davidov polubrat Eduard je također član investicijske banke. Pored toga, kontrolira ugledni francuski list “Liberation”. Nalazi se na čelu “Imerys”, metalurške kompanije koja je u vlasništvu Rothschilda od 1880. godine.

Rothschild u Srbiji

Novi kralj u Srbiji nastupa u više traka, pomoću kojih nastoji zauzeti rudarske bazene, energetiku, prehrambenu industriju, medijsko tržište … U prvoj traci se nalazi, već duže vrijeme usidreni, George Soros, koji predstavlja krucijalnu polugu ekspanzije Rothschildovih ka istoku i prvi eksponent Nathana Rothschilda u Srbiji.

Rothschildi nikada ne rade bez posrednka: Ministar za infrastrukturu Velimir Ilić, Veleposlanici Kanade i Mađarske, Sandor Pap i Robert McDougal, Kanadski ekonomski savjetnik, Đurđevka Čeremić, Predsjednik TriGranit korporacije Šandor Damian, Potpredsjednik za vanjske poslove TriGranit-a Peter Lorincze, Predsjednik Upravnog odbora Srpski željeznica Pavao Popović, Generalni direktor Srpski željeznica Milanko Šarančić, Direktor CIP-a Milutin Ignjatović.

George (Schwartz) Soros, glavni agent Rothschilda

George Soroš je mađarski Židov (Hazar), rođen u Budimpešti 1930. godine kao György Schwartz (roditelji su 1936 promijenili prezime u Soros). Školovao se u Londonu i pedesetih godina odlazi u SAD. Značajnu ulogu u njegovom razvoju imao je čuveni Hazar Karl Popper, koji je amenovao projekte Soroša i bio njegov guru.

U svijetu se ovaj “sivi kardinal” prikazuje kao “Robin Hood kompjuterskog doba”, zato što, tobože, uzima novac od bogatih država i srdačno ih dijeli istočnoj Europi i Rusiji, preko svojih fondacija. Na taj način instalira “demokraciju” i “građansko društvo” u zemlje koje su napaćene i iscrpljene u komunizmu, a taj komunizam su ove zemlje ugurali upravo ti isti Rothschildi.

Karijeru je gradio financijskim špekulacijama širom svijeta, i to najviše zahvaljujući svojoj familiji investicijskih fondova “Quantum Fond”, u kome su direktori, istovremeno i njegovi agenti, talijanski i švicarski financijeri.
Veza Soroša i Rothschilda se ostvaruje preko mreže povjerljivih ljudi iz koji sjede u upravnim odborima fondova, trustova, kompanija, banaka … Jedan od takvih je bio izvjesni Richard Katch (također Hazar), član odbora “Quantum Fonda”. U isto vrijeme je bio na čelu “Rothschild Italija SpA” iu odboru komercijalne banke “NM Rothschild & Sinovi” u Londonu. Drugi bitan igrač je Niles O. Taube, također član Quantum i partner investicijske grupe “St.. James Park Capital”, koja sada pripada Nathaniel Rothschild.

Veza se ostvaruje i preko Societe Generale Banke, u kojoj se nalazi direktor Michael Cicurel, predsjedavajući menadžmenta Edmunda Rothschilda i član savjeta Rothschild & Cie Banque.Također, čest partner Soroša je bio i James Goldsmit (Hazar), rođak dinastije Rothschild.

Soroševa mreža u Srbiji

U Srbiji, ovaj sivi kardinal vrši pripremu terena za Nathaniela Rothschilda i predstavlja značajnog kreatora političke, pravne, privredno-financijske, kulturne, medijsko-informativne slike društva. Na tom putu nastoji da istisne crkvu, jezik, pismo, povijest, nacionalizam … Svoju mrežu utjecaja izgradio još tijekom devedesetih godina preko “Fonda za otvoreno društvo”, “Fonda za humanitarno pravo”, “Helsinškog odbora”, “Beogradskog kruga”, “Europskog pokreta”, “Centra za antiratnu akciju”, “NUNS-a” , “ANEM-a”, “OTPOR-a” …

Danas, sve vodeće nevladine organizacije jesu istureno odjeljenje Rothschilda, i zadužene su, ne samo da ostvare što veći politički utjecaj, već i za psihološko oblikovanje nacije. Putem permanentnog inputiranja genocidnosti, zločinačke naravi i kolektivne krivnje, ove fantomske organizacije žele stvoriti strah i sramotu u narodu, koja treba da se materijalizira u vidu indiferentnosti prema komadanju zemlje, rasrbljavanju ili bolje rečeno, kolonizaciji. To se provodi i u formi liberalizma, koji treba da metastazira u institucijama države, u obitelji, naciji, tradiciji, kulturi … te na taj način treba osigurati nesmetan prodor Rothschildovoj imperiji.

Soroš manipulira razne nevladine udruge i udruge za ljudska prava u cilju nametanja kolektivne krivnje.
Kolektivne krivnja je dijelom opravdana – gledajući na rat u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, ali motivi Soroša i klike nisu humanitarne i humanističke prirode, već se radi o luciferijancima koje motivira jedino pohlepa.

Pored elektronskih medija, na Soroševom spisku se nalaze dnevni listovi i časopisi, izdavačke kuće. Pod istom kontrolom se nalaze info agencija Sense i dvije vodeće informativne agencije u zemlji, Beta i Fonet. Ove agencije su istovremeno i podružnice AP (Asociated press) i Reutersa, koje su u vlasništvu Rothschilda još od 19. st.. Soroš je ostvario infiltraciju iu kulturne i obrazovne institucije, kazališta, Narodnu biblioteku, Povijesni arhiv, SANU … Oko sebe je okupio veliku grupu glumaca, redatelja, dramskih pisaca, glazbenika, književnika, znanstvenika, analitičara, bivših diplomata … pomoću kojih radi na animiranju što većeg broja pristalica.

Preko dva Gorana, Markovića (čiji je mentor Bernard Levy, veliki prijatelj Bernarda Kouchnera) i Paskaljevića se vrši sotaniziranje Srba na filmskim festivalima. Valja spomenuti i sljedeće obrazovne organizacije Soroša: Univerzitet Union, Alternativna akademska obrazovna mreža (AAOM), Beogradska otvorena škola, Centar za ženske studije (nastao iz feminističke grupe “žena i društvo”) … U njima se vrši regrutacija budućih Soroševih najamnika. Centar za unapređivanje pravnih studija Human Rights Watch (HRW) je također prisutan. U istom taboru se nalazi CESID i ostale organizacije koje se bave ispitivanjem javnog mnijenja.

Politička akvizicija Rothschilda

Pored “nevladinog” sektora, Soroševe ruke se nalaze na financijama, koje se kontroliraju preko raznih “eksperata” financiranih posredstvom “Otvorenog društva”. Pored ovoga treba i istaknuti da Soroš ima učešće u “Societe Generale” banci, koja zauzima značajan prostor na financijskom tržištu. Haški tribunal je također financiran od strane Soroševih fondova.

Kakvi su interesi Rothschilda na Kosovu i u Vojvodini

Značajna poduzeća Rothschilda na ovim prostorima su “Carlyle Group” i Međunarodna krizna skupina (ICG) koja je na čelu sa Sorošem, vodi višegodišnju kampanju za neovisno Kosovo. Grupu, pored Soroša, financiraju i Rupert Murdock (Sky medijska kuća), Goldman Sachs, JP Morgan … Među članovima ove grupe se nalaze ili su se nalazili Martti Ahtisaari, James Layon, Morton Abramović, Luis Arbour, Zbigniew Brzezinski, Wesley Clark, Mihail Hodorkovski, Torwald Stoltenberg ….

Martti Ahtisaari, jedan od Rothschildovih zastupnika

Neovisnost Kosova je i interes Rothschilda, jer ono ima ogromne rezerve olova, cinka, zlata, ugljena … Neovisnost je od suštinskog interesa za Rothschildove rudarske i metalurške kompanije, koje bi u takvoj situaciji imale čist prostor za preuzimanje deficitarnog rudnog blaga i energetskih resursa.

Pored požrtvovanog zalaganja za otimanje Kosova, Soroš i MKG pažnju usmjeravaju k Vojvodini, koju, u suradnji s pokrajinskom upravom, želi staviti na stol za kojim sjede Hrvatska, Mađarska i Rumunjska kao punomoćnici Rothschildovih. U tom smislu se forsira “pandunavski projekt” iza kojeg stoje Njemačka i Austrija. Vojvodina bi se, prema toj zamisli, trebala ugurati u takvu podunavsku konfederaciju u formi “Europske regije”. Njemački veleposlanik Zobel je nedavno, ne slučajno, skrenuo pozornost na to. Na terenu se projekt provodi kupnjom poljoprivrednih kombinata, šećerana, mljekara, uljara, banaka …

Poljoprivredna zemljišta u sve većem broju kupuju Hrvati, koji su već kupili nekoliko važnih prehrambenih poduzeća. Agrokor je preuzeo Dijamant iz Zrenjanina, Frikom … Nexe Grupa je kupila Polet IGK, “Stražilovo”, ima udio u tvrtki građevinskog materijala “Toza Marković”, (također posjeduje i tvornicu za proizvodnju vapna i kamena “Jelen Do”), kupljen je Somboled …

S druge strane i Austrija i Njemačka pozicioniraju svoje kompanije u pokrajni. Njemačka kompanija “Nordzucker” je kupila šećerane u Vojvodini. Sa MK komercom je osnovala kompaniju Sunoko, i na taj način došla do desetine tisuća hektara zemljišta. “Stada” je kupila Hemofarm. VAC je kupio novosadski Dnevnik … Austrijska Erste banka je za sjedište izabrala Novi Sad, gdje su se također smjestile OTP bankarska grupa i Metals banka. Sa ovim koincidira i sve intenzivniji ulazak Mađarskih kompanija u Srbiju i regiju zajedno s političkim utjecajem mađarske vlade, iza kojih stoji Nathaniel Rothschild.

Treba reći i da su Srbi u Austriji dobili status nacionalne manjine, tako da bi to bio i položaj u budućoj konfederaciji, koja bi predstavljala realizaciju projekta “Alpe-adria”, inkarnaciju Habsburške Monarhije.

Investicioni fondovi

Drugu traku u kojoj nastupa Nathaniel Rothschild čine investicijski fondovi s Djevičanskih i drugih egzotičnih otoka, koji su u prividnom vlasništvu “ruskih Židova” (zapravo Hazara). Najmoćniji među njima je “Salford” sa Djevičanskih otoka, iza kojeg stoji Boris Berezovski (Hazar) sa kapitalom Rothschilda. Fond je osnovan 2001. godine u Londonu i danas posjeduje skoro cjelokupnu mljekarsku industriju u Srbiji (Imlek, Novosadska mljekara, Mljekara Subotica, Impaz, Zemun), Bambi koncern, Knjaz Miloš … Osnivač Salforda je Eugen Jeffy, Hazar iz Rusije, koji je karijeru gradio u Alfa banci iz Rusije koja je vezana za Borisa Berezovskog i Fridmana.

Boris Berezovski

Agent Rothschilda, zadužen za rušenje Putina član u odboru Salforda je Lord Tim Bel, nekadašnji savjetnik Margaret Thatcher, koji je vrlo blizak sa Berezovskim, Rupert Murdock, Viktorom Juščenkom, bio je u dobrim odnosima s Jeljcinom …

Osim toga, predsjednik ovog fonda je Klaus Mangel koji je sa Borisom Berezovskim vršio prodaju Mercedesovih automobila u Rusiji.

Pored Salforda, svoju poziciju jača “Ashmore” investicijski fond, koji je nedavno preuzeo “Carnex” od Midland Risorsiza. Ashmore se nalazi pod kontrolom Rothschildovog Atikusa. Naime, vlasnik Ashmorea je Michael Benson, nekadašnji član “Amvescap Plc”, kompanije u kojoj se nalazi kapital Atikusa.
“Midland Resources” je treći značajan investicioni fond kojim upravljaju Alexandar Snajder i Eduard Schifrin (obojica Hazari!). Midland grupa je vlasnik hotela Park i Kasina (najstariji beogradski hotel), te luke Pančevo.

Kraljevski nastup

Treću traku kolonizacije čine kompanije u oblasti građevinarstva, rudarstva, metalne industrije, financija, bankarstva, izdavaštva od kojih je većina izravno vezana za mlađahnog Rothschilda. Jedna od njih i istovremeno najaktivnija u regiji je “Trigranit”, sa sjedištem u Budimpešti, koja je za posljednjih nekoliko godina izrasla u regionalnog giganta i lidera u krupnim Rothschild i Trigranit investicijskim projektima.

Izgradila je niz poslovno-financijskih centara u Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Rumunjskoj, Bugarskoj …

U Hrvatskoj će graditi sportsku arenu od 20000 mjesta sa poslovnim kompleksima. U Srbiji,Trigranit-u je povjerena izgradnja željezničke stanice “Prokop” (za sada nije započeta).

Podružnica “Riotinto” (jedna od najvećih svjetskih rudarskih kompanija) je dobila koncesije da eksploatira rudu bora (koje ima još jedino u Kini i Turskoj) u okolici Baljevca na Ibru.

Prisutne su i ostale rudarske kompanije, Glencore koju kontrolira preko svog agenta Marca Richa (Hazar), Phelps Dodge u kojoj se nalazi kapital “Atikusa” (Rothschildov investicijski fond). Ove dvije kompanije konkuriraju za preostale rudarske bazene.

Preko indijske kompanije “Mittal” je kupljen Magnohrom iz Kraljeva. Inače porodica Mittal je dugogodišnji zastupnik dinastije Rothschild.

U upravi Mittala mjesto zauzima Wilbur Ross, dugogodišnji bankar Rothschilda. Pored Mittala, sa istoimenom obitelji, Rothschildi drže i “Field Fresh Foods”, kompaniju koja se bavi proizvodnjom i izvozom hrane iz Indije.

Bankarski i financijski sektor se također nalazi pod dominacijom dinastije. Vodeće banke, poput Banca Intesa, Credit Agricole, Unicredit group, Societe Generale su pod kontrolom Rothschilda.

Poluga kojom se osigurava kontrola je Anton Bernheim (Hazar), koji se nalazi na čelu Delta Generale grupe. Grčke banke “Piraeus” i “Laiki”, se nalaze pod kontrolom Marfin financijske grupe, u kojoj se nalazi Rothschildov kapital. Šandor Ganyo, jedan od “suvlasnika” Trigranita, omogućuje Rothschild širenje u oblasti bankarstva sa OTP bankarskom grupom.

OTP je u Srbiji kupio tri banke: Kulsku, Nišku i Zepter banku. Metals banka iz Novog Sada je kupljena posredstvom Rothschildovog “JNR Limited-a” (Jacob and Nathaniel Rothschild), investicijskog fonda.

Mladi Rothschild kontrolira i mađarsku naftnu kompaniju MOL, također preko Ganyia.

Anton Bernheim MOL je na srpski tržištu prisutan od 2005. godine i ozbiljan je kandidat za sudjelovanje u privatizaciji naftne industrije.

Treba reći i da jr NM Rothschild financijski savjetnik NLB Continental, slovenske bankarske grupe. Rothschildi su sudjelovali i prilikom privatizacije Mobtela. U izdavaštvu su prisutni preko slovenske “Mladinske knjige”, koja je dio “Reader ‘digest”, američke kompanije čiji je dio nedavno kupljen od strane Rothschilda Šandor Ganyo

Crna Gora, Terra Rothschildiana

Dolazak delegacije Rothschilda, neposredno po okončanju referenduma (koji je proveden u režiji istih), označio je udaranje pečata “colonized” na jednu od najstarijih srpski zemalja. Jacob Rothschild i Nathaniel Rothschild su na taj način dobili još jednu koloniju. Crna Gora je danas potpuno kupljena od hazarskih kompanija koje predvode Rothschildi. Obrazac je identičan. Kolonizaciju, kao iu regiji, predvode Rothschildi, pored njih su “ruski” biznismeni, Soros …

Treba prisvojiti luke, resurse, metalurške kombinate, turističke kapacitete …

Kao u Srbiji i ostalim državama regije, Soroš je je prethodno izgradio mrežu nevladinih organizacija. CEDEM, Helsinški komitet za ljudska prava, “Human rights action” i “Hominem querum” su samo neke od njih. Na to se nadovezuju kontrolirani mediji (ANEM), preko kojih je vodio, ispostavilo se, uspješno, antisrpsku kampanju. U suradnji sa Europskim organizacijama i venecijanskom komisijom (u kojoj je član i Vojin Dimitrijević) aktivno je pomogao projekt nezavisnosti.

Republika Srpska

U Republiku Srpsku, koja se nalazi pod konstantnim pritiskom u cilju njenog potpunog nestajanja, Rothschildi su ušli, putem Soroševih zaklada, Mittal Steel korporacije, Salforda ….

Soroš je, po ustaljenom običaju, osnovao više nevladinih organizacija sa istovjetnim ciljem kao iu Srbiji (Helsinški komitet za ljudska prava, “Lex international” …). Soroševi mediji su okupljeni oko međunarodne organizacije “Press Now” i Soroš medija centra iz Sarajeva. Neki od tih medija su “Nezavisne novine”, Alternativna televizija Banja Luka, Net novinar …

U oblasti gospodarstva, Salford je kupio banjalučku mljekaru, najveću u Republici Srpskoj. Tvrtka Stabag (Deripaska) je dobila koncesije za izgradnju mreže autoputeva.

Kompanija Mittal Steel Zenica je kupila RZR Ljubija, kompleks rudnika s velikim zalihama željezne rude. Treba napomenuti da su prisutne i ruske državne tvrtke “Južuralzoloto”, koja je postala strateški partner rudarskom kombinatu Sase iz Srebrenice, i “Zarubežnjeft”, koja je kupila rafinerije nafte i ulja (Modriča, Petrol). Na taj način je osujećen daljnji prodor MOL-a i Mittala.

Federacija BiH

U muslimansko-hrvatskom entitetu, u oblasti rudarstva i metalurgije prednjači Mittal grupa, koja je zauzela Zeničku čeličanu, jednu od najvećih na Balkanu. Mittal-u je pripojen i rudarski kompleks Ljubija iz Republike Srpska.

Oblast energetike je rezervirana za MOL, koji je kupio državnu naftnu kompaniju Energopetrol. Investicijski fond Borisa Berezovskog, Salford, je preuzeo industriju mlijeka (Mlekoprodukt – K.Dubica, Campomil – Sarajevo). Očekuje se i preuzimanje ljubljanskih mljekara koje obuhvaćaju tuzlansku mljekaru. Sektorom bankarstva i financija su zagospodarile Rothschildove banke Unicredit, Intesa …

U Federaciji je, još od 1993, prisutan Soroš sa mrežom nevladinih organizacija. Ta mreža je, kao iu ostalim državama, izrazito antisrpski nastrojena. Među viđenim članovima Soroševog otvorenog društva su bili Jakob Finci i Ivan Straus (Hazari). Pored Otvorenog društva, mogu se spomenuti “Obrazovanje gradi”, Centar Sarajevo, Helsinški komitet, “Žene Bosne” i druge nevladine organizacije. Od medija kontrolira dnevni list “Oslobođenje”, magazin “Start”, televiziju NTV Hajat, novinsku agenciju “ONASA” ..

Hrvatska

Za razliku od ostalih država Balkana, Hrvatsku Rothschildi okupiraju pretežno iz Mađarske, koja predstavlja bazu širenja hazarske dinastije. Preko Unicredit i Intesa banke preuzeli su Zagrebačku i Privrednu banku.
U Hrvatskoj je Soroš manje prisutan nego u ostalim zemljama. Najači adut iz nevladinog sektora je Žarko Puhovski.

Pored MOL-a koji je preuzeo naftnu kompaniju Inu, druga značajna Rothschildova tvrtka u hrvatskom gospodarstvu je Trigranit. Osnovan je konzorcij Ingra – Trigranit ( Ingra – na čelu je Igor Oppenheim, Hazar). Konzorcij je sagradio sportsku arenu u Zagrebu, kapaciteta 20000 mjesta. Trigranit, također, ima ambiciozne planove na hrvatskom primorju.
U području telekomunikacija je prisutan T-Mobile.

Makedonija

Bivša republika, nakon razbijanja Jugoslavije, dijeli sudbinu ostalih kolonija regije. Drugim riječima, suverenitet i neovisnost su ostali na razini teorije dok se s druge strane provodi tiho okupiranje gospodarstva i resursa uz obećanje “svijetle budućnosti” u EU. Istovremeno se forsira proalbanska opcija koja treba da zaokruži projekt Velike Albanije.

Centralno mjesto u Makedoniji zauzima Mittal Steel Skopje, dio Mittal korporacije, koji je kupio metalurški kombinat u Skopju, čime je osigurao dominaciju u regiji. U oblasti bankarstva, Ohridsku banku je preuzeo Societe Generale.

S druge strane, Soros se otvoreno zalaže za albanske interese. U tu svrhu koristi brojne utjecajne organizacije – Helsinški komitet, Centar za multikulturno razumijevanje, Asocijacija za demokratske inicijative, u kojima dominiraju Albanci. Isti je slučaj is medijima. Pod Soroševom kontrolom su televizija “Shutel”, radio stanice Vati, Life …
Soros je također kreditirao makedonsku vladu tijekom 1994. godine sa 25 milijuna dolara. Tijekom istog razdoblja ostvario veliki utjecaj na, tadašnjeg premijera, i sadašnjeg predsjednika Makedonije Branka Crvenkovskog. Branko Crvenkovski je otvoreno podržao plan Marttija Ahtisaarija za Kosovo ..

Branko Crvenkovski, Soroševa marioneta

Soros ima učešća u makedonskom mobilnom operateru MT preko “preko” Stonebridge Communications “kompanije u kojoj ima dionice. Inače, MT indirektno kontroliraju Rothschildi preko” Blackstone Group “, ogromne financijsko-investicijske grupe koju su 1985 osnovali njihovi agenti Peter George Peterson i Stefan Schwartzman (Hazar). Obojica su prethodno izgradili karijere u Rothschildovim podružnicama “Lehman Brothers” i “Kuhn Loeb Inc.” Blackstone grupa je vodeći dioničar “Deutsche Telekom” (T-Mobile), u čijem sastavu se nalazi Mađarski mobilni operater Matav, koji je vlasnik makedonskog mobilnog operatera MT. “T-Mobile” je drugi mobilni operater u Makedoniji.

Na putu do cilja Rothschildi koriste sredstva u vidu reformi, tranzicija, šok terapija, izbora, referenduma, secesija, revolucija, građanskih ratova, vojnih intervencija …

Narodima se nudi “sloboda”, “demokracija” i dobrovoljno ropstvo u zamjenu za njihovu nezavisnost i resurse!
Alternative su sankcije, izolacija i bombardiranje!

Bivša Jugoslavija je bila samo etapa u pohodu Rothschildove imperije k istoku …

 
 
(izvor: skajvok3r.blogspot.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9280"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]