Iako je, kako je naveo, glumica bila jedina žena koju je ubio, Hodges ni u jednom trenutku nije pokazao žaljenje zbog zločina koji je počinio

Bivši časnik CIA Norman Hodges (78) otkrio je na samrtničkoj postelji u bolnici jednu od najvećih tajni današnjice. Ovaj vremešni starac navodi kako je godinama bio ‘čistač’ CIA-e. Ležeći u jednoj američkoj bolnici Hodges je priznao kako je od 1959. do 1972. godine likvidirao sve osobe za koje je CIA (Američka obavještajna agencija) smatrala da predstavljaju opasnost za sigurnost Ujedinjenih američkih država.

On je tako nakon pola stoljeća stavio točku na brojne teorije o smrti čuvene glumice i ljubavnice John Kennedyja – Marilyn Monroe.

Naime, Hodges je na samrtničkoj postelji u jednoj bolnici u državi Virginia priznao da je po naredbi američke vlade smrtonosnom injekcijom ubio Marilyn Monroe.

Iako je, kako je naveo, glumica bila jedina žena koju je ubio, Hodges ni u jednom trenutku nije pokazao žaljenje zbog zločina koji je počinio. Kao razlog za to naveo je to što postoje brojni dokazi da je Marilyn bila u ljubavnoj vezi ne samo s Kennedyjem, već i sa Fidel Castrom.

Starac tvrdi kako je u karijeri likvidirao 37 osoba, no jedno ubojstvo mu je ostalo u pamćenju. Navodi kako je dobio nalog da ubije američku divu Marilyn Monroe. Hodges je naveo kako je Marilyn Monroe bila jedina žena koju je likvidirao.

”Nadređeni Jimmy Hayworth mi je rekao da ona mora umrijeti, ali da to mora izgledati kao samoubojstvo ili predoziranje. Ja sam slušao zapovjedi”, kazao je Hodges.

“Mogla je prenesti strateške informacije komunistima, a to se moralo spriječiti”, rekao je on. On je posvjedočio da je oko jedan sat u noći 5. kolovoza 1962. godine CIA izdala nalog za glumičinu likvidaciju. Ušao je u sobu glumice i napravio joj injekciju u kojoj su bili sedativi pomiješani s barbituratima, što je dovelo do smrti čuvene MM. Naveo je kako je to američku divu na mjestu usmrtio.

Osim što je odgovoran za smrt čuvene glumice, Hodges je, kako je rekao, između 1959. i 1972. godine je počinio 37 ubojstava, koja su naredile američke vlasti.

Hodges je istaknuo i da je on bio vođa skupine od pet profesionalaca, koje je podučavao da “posao” odradeiti tako da sve izgleda kao nesretan slučaj. Među žrtvama takozvane “petice” bili su politički aktivisti, novinari, sindikalni lideri, znanstvenici i umjetnici.

Kako je ovaj bivši časnik CIA priznao, ubio je sve one koji bi mogli predstavljati prijetnju sigurnosti SAD, a naređenja je primao od svog pretpostavljenog, bojnika Jamesa Haywortha.

Portal World News Daily Report objavio je ovu priču, oni su, naime, poznati po tome da objavljuju izmišljene i šaljive priče. No, ova vijest se na internetu pojavila uoči objave knjige dvojice novinara koji također tvrde da je glumica ubijena. Novinari navode da je ubojstvo naručio Bobby Kennedy kako bi zataškao seks-skandal jer je Marilyn spavala i s Johnom i s Robert Kennedyjem.

Ovo priznanje je podiglo veliku prašinu u javnosti. Odmah je uslijedila istraga, a Hodges se u bolnici nalazio pod pojačanim policijskim nadzorom.

Podsjetimo, do sada su se u javnosti pojavljivale brojne verzije i teorije o ubojstvu čuvene glumice, a jedna od posljednjih bila je da ju je poslije burne svađe jastukom ugušio Robert Kennedy, brat tadašnjeg predsjednika Amerike Johna Kennedyja.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

Kada je riječ o krvnim grupama, postavlja se veliki broj pitanja. Evo nekih: Ukoliko ljudska vrsta vodi porijeklo od Adama i Eve, kako onda postoji veliki broj krvnih grupa?

S obzirom da biblija ne objašnjava evoluciju, da li je ljudska vrsta genetski manipulirana ili vodi porijeklo od vanzemaljaca?

Zašto ljudi koji imaju Rh negativnu krvnu grupu imaju i veliki koeficijent inteligencije (IQ)?

A evo i nekih odgovora na ova pitanja …

Oni ljudi koji imaju Rh negativnu krvnu grupu mogli bi biti potomci drevnih astronauta / Anunnakija iz mitologije drevnog Sumera. Anunnaki označava one koje su došli sa neba.

Znanstvenici već duži niz godina provode u pokušaju da dokažu da nas posjećuju izvanzemaljci. Pitanja se gomilaju. Tko su oni zapravo, zašto su dolazili, da li su otišli i ako jesu, zašto?

Veliki broj znanstvenika tvrdi da moderni čovjek vodi porijeklo od primata sličnog majmunu. Oni imaju i veliki broj dokaza za ovu teoriju, uključujući i modernu analizu krvi kao i provedena istraživanja u kojima su uspoređivali čovjeka sa čimpanzama i Rezus majmunima.

Rezultati ovih istraživanja su pokazali da čak 85% ljudi ima zajednički krvni faktor sa rezus majmunima i ta krv se zove Rh pozitivna. Rh faktor je neovisan od A, B i O krvne grupe.

Genetika kaže da čovjek može naslijediti samo one osobine koje su imali njegovi preci, izuzetak su slučajevi mutacije. Prema tome, svaki čovjek može imati samo kombinaciju naslijeđenih osobina od predaka, ništa manje ili više.

Ako čovjek i majmun vode porijeklo od istog pretka, onda bi trebalo da se i njihova krv isto razvila jer se krvni faktori prenose izuzetno točno. Izgleda da su, nekada davno, moderni čovjek i rezus majmun, imali istog pretka.

Ali se onda postavlja pitanje otkud Rh negativan faktor. Ljudi s ovim faktorom jesu rijetki, ali ipak postoje. Od koga oni vode podrijetlo? Ako ne od prapovijesnog čovjeka, možda onda od drevnih astronauta. Možda su i rezultat mutacije, ali što je izazvalo tu mutaciju ako je to točno?

Ono što je čudno je činjenica da su ljudi s O negativnom skupinom “univerzalni davatelji”, što znači da oni mogu dati krv bilo kojoj drugoj krvnoj grupi.

Poznato je da se životinje, a i druga živa bića, pare samo sa pripadnicima svoje vrste bez obzira na boju i veličinu. Zbog toga se i postavlja pitanje zašto se javlja hemolitička bolest kod ljudi ako su svi iste vrste.

Hemolitička bolest je alergijska reakcija koja nastaje kada majka koja je Rh negativna nosi dijete koje je Rh pozitivno. Tada se majčina krv ponaša kao u slučaju virusa, stvara antitijela koja bi trebala uništiti njoj strano tijelo.

Tako majka uništava svoje nerođeno dijete što baš i nije prirodno. Znanstvenici su dokazali da žena koja je Rh negativna, a zatrudni s muškarcem koji je Rh pozitivan, može zadržati plod samo uz medicinsku pomoć, inače, ona ga ubija. Mazga je jedina životinja za koju je ovo karakteristično. Sve ovo pokazuje da je možda nekada davno došlo do križanja, ne istih, već sličnih vrsta, ali genetski vrlo različitih.

Znanstvenici su pokušali utvrditi razliku između Rh pozitivnih i Rh negativnih ljudi radeći brojna istraživanja. Rezultati ovih istraživanja su bili izneneđujući. Pored toga što su pokazali da Rh negativni ljudi ne mogu primiti krv od Rh pozitivnih, rezultati su pokazali i da su ljudi s Rh negativnom skupinom nadprosječne inteligencije, preosjetljivi na sunčevu svjetlost i toplinu, imaju nižu tjelesnu temperaturu, plavu ili riđu kosu, zelene ili smeđe oči. Mogu imati i veći broj kralježaka i rebara nego običan čovjek.

Sve to govori da nije postojao jedan razvojni put, već se neko umiješao sa strane. O tome je pisao i Mojsije: “A kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se narodile, videći sinovi Božji kćeri čovječije kako su lijepe, uzimaše ih za žene, pa im one rađaše sinove” (glava šest).

U Iraku je pronađeno 18.000 sumerskih glinenih tablica koje dokazuju da su Anunnaki ti koji su genetski izmijenili ljudski rod. Simbol Anunnakija su dvije zmije koje su isprepletene i koje predstavljaju dvostruku spiralu ljudske DNK koja se i danas koristi u medicini. I pored ovih, a i drugih dokaza da su ljude stvorili Anunnaki, sve su ovo samo pretpostavke koje će se možda jednog dana potvrditi ili nas dovesti do prave istine.

Ljudska DNK ima 25.000 gena, kako su otkrili molekularni biolozi, ali se smatra da 27% DNK nema nikakvu funkciju.

U svijetu, kao što smo napomenuli, postoji više ljudi s Rh pozitivnim nego s Rh negativnim faktorom. Statistika kaže da, kada je riječ o stanovnicima europskog podrijetla, 16% su Rh negativni, a 84% Rh pozitivni, dok je kod afričkog stanovništva još veći postotak Rh pozitivnih ljudi, čak 99,1 posto, a Rh negativnih 0,9 posto. Kada je riječ o ostalom stanovništvu, 99,9% su Rh pozitivni, a 0,1% Rh negativni.

Neki znanstvenici smatraju da je ljudski genetski kod napisao izvanzemaljski programer jer ne postoji nikakvo drugo objašnjenje. Oni smatraju da je on napisao dvije verzije ljudskog genetskog koda, veliki i osnovni kod, dok čovjek koristi samo osnovni.

Sve češće do nas dolaze informacije da članovi kraljevskih obitelji zasnivaju brak sa svojim rođacima. I pored toga što se to smatra incestom i što nailaze na ismijavanje i osuđivanje od strane običnih ljudi, oni i dalje to rade jer imaju svoj razlog, a to je ne miješanje Rh faktora.

Svi oni su Rh negativni i ne žele se miješati s ostalih 85% ljudi koji imaju Rh pozitivnu skupinu za koju se smatra da ima gene majmuna. Brakove spajaju putem dogovora, a posebno je poznat Bečki novogodišnji bal gdje se djeca dovode na “gledanje”. Primjer ovakvog braka je princ Filip i kraljica Elizabeta II, jer je Filip njezin rođak drugog koljena.

O važnosti krvne grupe govori i činjenica da su sve kraljevske obitelji na svijetu u nekom srodstvu. Također, to je slučaj i sa američkim predsjednicima kao i sa mnogim poznatim ličnostima kao što su Madonna, Marilyn Monroe, Brad Pitt, Tom Hanks i drugi.

Fraza “plava krv” se opravdano koristi jer kada boja Rh negativne krvi oksidira, postaje plava.

Zbog svega ovoga se hemofilija smatra kraljevskom bolešću jer nastaje kada se pomiješaju Rh pozitivna i Rh negativna grupa. Zato se takvi brakovi zabranjuju zakonom kako se ne bi miješali sa običnim ljudima i kako bi se spriječila ova bolest.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs)

Do terorističkog napada 11. rujna 2001 godine, ubojstvo Johna Fitzgeralda Kennedyja (46) bilo je jedan od najtraumatičnijih događaja koji su potresli SAD.

Prema mnogima, jedan od najomiljenijih i najhumanijih predsjednika zalagao se za mir, ljudska prava, socijalnu i zdravstvenu zaštitu svakog Amerikanca. Smatrao je da je putovanje na Mjesec besmisleno trošenje novca. Prvi je predsjednik koji je dobio Pulitzerovu nagradu. Bio je prvi katolik i Irac u Bijeloj kući.

Prema mnogima, jedan od najomiljenijih i najhumanijih predsjednika zalagao se za mir, ljudska prava, socijalnu i zdravstvenu zaštitu svakog Amerikanca. Smatrao je da je putovanje na Mjesec besmisleno trošenje novca. Prvi je predsjednik koji je dobio Pulitzerovu nagradu. Bio je prvi katolik i Irac u Bijeloj kući.

Njegov mandat obilježila je napeta situacija oko Kube zbog raketnih baza koje je SSSR montirao na otoku. Kriza je riješena tako što su Kennedy i Hruščov postigli sporazum.

S druge stane, šuškalo se o njegovim brojnim aferama. Ona s Marilyn Monroe bila je javna tajna, ali za mnoge druge vjeruje se da su bile izmišljene. Iako se pričalo da je bio playboy i tabletoman, ispostavilo se da je cijeli život bolovao od Addisonove bolesti. Liječnik mu je davao Novokain, kokain i još neke lijekove pa je ponekad bio nafiksan do euforičnosti. Kako ne bi izgledao bolesno, stalno su ga sunčali pa otuda njegov šarmantno preplanuli ten koji je više podsjećao na holivudsku zvijezdu nego na političara.

Kennedyja je ubio Lee Harvey Oswald, ili nije?

Kobnog 22. studenog 1963. godine JFK posjetio je Dallas u sklopu predizborne kampanje za izbore 1964. godine. S njim u automobilu je bila supruga Jacqueline i teksaški guverner John Connally.

Lee Harvey Oswald ispalio je dva metka u Kennedyja (46) sa šestog kata zgrade. Treći metak ranio je Connallyja. Kennedy, koji se vozio u kabrioletu, pogođen je u glavu i vrat. Iako su ga odmah prevezli u obližnju bolnicu, umro je pola sata nakon atentata. Nije ni dolazio k svijesti.

Okolnosti ubojstva nikada nisu razjašnjene, a prema nekim teorijama Oswald nije ubojica već su postojala dva ili čak tri snajperista. Rodile su se brojne teorije zavjere prema kojima su krivci Kennedyjev potpredsjednik Johnson, CIA, republikanci, mafija, Fidel Castro, KGB…

Lee Harvey Oswald uhićen je nekoliko sati nakon atentata. Tvrdio je da je nedužan, ali nikada nije imao priliku braniti se pred sudom. Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba povezan s organiziranim kriminalom, ubio ga je dva dana kasnije u policijskom postaji i to, začudo, pred TV kamerama.

Za ubojstvo omiljenog predsjednika odgovoran njegov zamjenik?

Ruby je iz zatvora dao intervju za dokumentarni film o ubojstvu JFK-a. Novinarka ga je pitala što misli o atentatu.

Da je zamjenik predsjednika Kennedyja bio netko drugi, a ne trenutni čovjek na tom položaju, Kennedy bi i danas bio živ – rekao je Ruby.

Nekoliko dana kasnije je umro, službeno od raka. Prije toga o bolesti nije bilo riječi. Novinarka se nedugo zatim ubila. U prve tri godine nakon Kennedyjevog ubojstva umrlo je ili je ubijeno 18 ključnih svjedoka.

Joachim Joesten u svojoj knjizi 1968. godine iznio je sumnje o upetljanosti Kennedyjevog potpredsjednika Lyndona B. Johnsona u atentat. Navodno se bojao kako ga neće odabrati za zamjenika u sljedećem mandatu. Mrzio je Kennedyja.

Povezao se s CIA-om, FBI-jem i Tajnom službom. Prema drugoj teoriji udružio se s naftnim magnatima koji su platili ubojstvo jer je Kennedy htio promijeniti Zakon od naftnom poslovanju. Johnson za vrijeme svoje vladavine nije promijenio Zakon pa su naftne kompanije zaradile stotine milijuna dolara.

Čak je i Johnsonova ljubavnica Madeleine Brown ispričala kako je večer prije atentata došao kod nje nakon sastanka s FBI-om, mafijom, čak i Nixonom, te rekao kako ga Kennedy nikada više neće osramotiti: ‘To nije prijetnja, to je obećanje!’.

Najdugovječniji i najzloglasniji direktor FBI-ja J. Edgar Hoover imao je zalihu kompromitirajućeg sadržaja o predsjedniku koji je bio slab na žene. Kennedy mu nije mogao ništa, a neki su uvjereni da upravo on stoji iza atentata.

Warrenova komisija odbacila je brojne dokaze

Johnson, koji je postao predsjednik nakon atentata, odobrio je rad specijalnog tijela Warrenove komisije čiji je zadatak bio rasvijetliti okolnosti atentata.

Zaključak je bio da je Oswald radio na svoju ruku i ubio predsjednika iz nepoznatog razloga. Ispalio je tri metka u razmaku od 4,8 do sedam sekundi. Dva metka pogodila su predsjednika, a treći teksaškog guvernera Connollyja koji je i svjedočio pred komisijom da je u trenutku atentata bio uvjeren kako je bilo više strijelaca ili je pucano iz automatske puške.

Stanovnici Dallasa svjedočili su da su čuli više hitaca, a neki su vidjeli misterioznog čovjeka kraj drvene ograde Dealey Plaze. Mnogi su kasnije ‘uvjereni’ da promijene svoje iskaze.

Je li Oswald radio za CIA-u ili je CIA znala za napad?

Od čak 80 posto Amerikanaca koji ne vjeruju zaključku Komisije, najviše ih vjeruje u teoriju da je u atentat umiješana vlada i CIA. Navodno je Lee Harvey Oswald bio povezan s tom vladinom Agencijom, a Gaeton Fonzi, jedan od istražitelja ubojstva, tvrdi da nisu smjeli istraživati povezanost CIA-e i Oswalda.

Oswaldova supruga bila je Ruskinja i često su putovali u njezinu domovinu. Oswald se čak i u SAD-u nalazio sa sovjetskim diplomatima. Mnogi vjeruju kako iza napada stoji KGB, a postoje čak i teorije kako Oswald nije ni bio svjestan što čini već mu je bio ispran mozak.
 

 
Bivši agent CIA-e John M. Newman otkrio je 1995. godine kako je Agencija znala da Oswald planira napad, ali nisu ništa poduzimali.

Prema drugim teorijama, američke tajne službe žrtvovale su Oswalda, svog bivšeg agenta.

Iza atentata stoje Kubanci i Fidel Castro?

Navodno su FBI i CIA uništili većinu dokumenata nakon atentata. Za sve je bio odgovoran bivši direktor CIA-e Allen Dulles kojega je Kennedy otpustio nakon propale akcije iskrcavanja u Zaljevu svinja.

Kubanski iseljenici počeli su prijetiti Kennedyju nakon propasti te akcije. Naime, nadali su se kako će im pomoći u svrgavanju Castra s vlasti te da će se moći vratiti u domovinu. Međutim, Kennedyjeva popularnost na Kubi drastično je pala. Jedan od članova anti-Castro grupe, Nestor Castellanos zaprijetio je predsjedniku mjesec dana prije atentata. Rekao je kako ga očekuje pakao kada dođe u Dallas. Nekoliko dana prije atentata, navodno je drugi iseljenik unosio oružje u jedan hotel u Dallasu.

Warrenova komisija odbacila je ove tvrdnje.

Amerikanci su nekoliko puta pokušali ubiti Fidela Castra, a pošto nisu uspjeli okrenuli su se na financiranje anti-Castrovih grupa kako bi to oni učinili. Noć prije atentata na Kennedyja, supruga izdavača Henryja Lucea, Clare Boothe Luce dobila je dojavu čovjeka koji se predstavio kao Julio Fernández da se njegova skupina treba sastati s Oswaldom, koji im je ponudio pomoć u atentatu na Castra. Međutim, otkrili su da je komunist koji radi s kubanskim obavještajcima. Znali su da će napraviti nešto veliko, ali nisu znali što. Warrenova komisija odbacila je i te dokaze, a Castro je tvrdio da nema veze s atentatom jer je bio svjestan da bi to bilo političko samoubojstvo.

U to vrijeme vjerovalo se kako je CIA povezana s mafijom pa su navodno i preko njih pokušali ubiti Castra. Mafijašima se predsjednik zamjerio jer je zajedno s bratom najavljivao rat organiziranom kriminalu. To ih je posebno boljelo jer su s njegovim ocem Josephom Kennedyjem usko surađivali.

Rezultati obdukcije zataškani su zbog Kennedyjeve bolesti

Teoriju o postojanju više strijelaca potvrdile bi samo različite ulazne rane pa se zato rodila teorija da je Kennedyjevo tijelo zamijenjeno na letu prema Washingtonu. Stručnjaci su na tajnoj lokaciji sakrili dokaze o više strijelaca. Laboratorijski tehničar Paul K. O’Connor, koji je vidio tijelo, tvrdio je kako je predsjedniku bio izvađen mozak. Naravno, i u ovoj teoriji iza svega stoji američka vlada.

Istraživač David Wrone uvjerava kako je to nemoguće jer je lijes bio čvrsto vezan zbog turbulencija te da tijelo nitko nije mogao dirati. Međutim, na kraju se ispostavilo kako je njegov brat Robert zataškao obdukciju jer je JFK stalno bio na drogama zbog bolesti.

Nove tehnologije potvrdile – bila su četiri pucnja!

Dok je istraga Warrenove komisije 1964. zaključila da su ispaljena tri hica, istraga koju je 1979. naložio odbor američkog Kongresa, utvrdila je da je ispaljen i četvrti hitac, neposredno ispred predsjednika. No, stručnjaci Nacionalne akademije znanosti 1982. godine zaključili su da je to bio samo odjek pucnjeva koje je ispalio Oswald.

Međutim, kako je jedan policajac slučajno u blizini ostavio uključenu radio stanicu, nove tehnologije uspjele su odvojiti zvuk i potvrditi da su bila četiri pucnja. Istražitelj D. B. Thomas uvjeren je da je upravo taj četvrti hitac kriv za Kennedyjevu smrt.

James Douglass u knjizi ‘JFK and the Unspeakable: Why He Died and Why It Matters’ tvrdi kako je JFK ubijen jer je postao prijetnja vojno-industrijskom kompleksu jer je od vojnika postao mirotvorac. Atentat je isplanirala CIA koja se povezala s mafijom, a sve to je bilo kamuflirano u anti-Castrove grupe. CIA je znala da će propasti akcija invazije Kube, ali su pustili da za sve okrive JFK-a. Otpušteni direktor CIA-e kasnije je bio na čelu Warrenove komisije.

Marilyn Monroe je spavala s Johnom, ali je voljela Roberta

U braku Jackie i Johna nisu cvjetale ruže. Jackie je znala za njegove afere, ali ju je posebno smetala ona s Marilyn Monroe. Monroe se zadnji puta pojavila u javnosti na rođendanskom slavlju Kennedyja u svibnju 1962. godine. Uživo na TV-u otpjevala mu je Happy Birthday, Mr. President. Iako su je više puta upozoravali da dođe na vrijeme, zakasnila je. Zbog provokativne čestitke, predsjednik je i odlučio prekinuti vezu s njom. Poslao je svog brata Roberta da ‘odradi posao’, a tada je navodno počela aferu s njim.

JFK

Diplomiravši na Harvardu, sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu kao zapovjednik torpednog čamca, te je ranjen u borbi protiv Japanaca 1943. godine. Bio je zastupnik u Kongresu, a kao kandidat Demokratske stranke izabran je u studenom 1960. za predsjednika SAD.

Kennedy je jedini katolik te prvi Irski Amerikanac koji je postao predsjednik SAD-a. Ujedno je i jedini predsjednik SAD-a dobitnik Pulitzerove nagrade (godine 1957.).

Ubrzo nakon njegova stupanja na dužnost došlo je do neuspjele akcije antikastrovskih emigranata protiv Kube, a u listopadu 1962. Kennedy objavljuje pomorsku blokadu Kube, zbog raketnih baza koje je SSSR montirao na otoku. Kriza je riješena u neposrednom sporazumu između Kennedyja i Nikite Hruščova, koji je pristao na povlačenje sovjetskih raketa.

Kennedy se orijentirao na sporazumijevanje sa SSSR u vezi s utrkom u naoružavanju. Ta politika je dovela do sklapanja Moskovskog sporazuma o zabrani nuklearnih pokusa u ljeto iste godine.

Program što ga je predložio Kongresu za stvarno i potpuno provođenje u život građanske ravnopravnosti za Crnce bio je u tom pogledu najrevolucionarniji čin od vremena Abraham Lincolna, što ga je stajalo života.

Postao je žrtvom atentata u Dallasu. Sa šestog kata zgrade ispaljena su dva hica i predsjednik je u otvorenim kolima klonuo, pogođen u glavu i vrat. Preminuo je u obližnjoj bolnici pola sata nakon atentata, ne došavši svijesti. Okolnosti njegova ubojstva nisu do danas razjašnjene.

Njegovom smrću umro je čovjek čija bi politička mudrost i snažan utjecaj na ljude, da se bore za ideale slobode i demokracije, možda mogla svladati protuslovlja u američkom društvu, koja su nakon atentata, izbila svom žestinom u vidu oštrih sukoba oko vijetnamske politike i eskalacije nasilja u javnom životu. Zaredala su ubojstva prominentnih osoba, a rasni su sukobi postali kronična boljka američkog društva.
 

 
(24sata, wikipedia.org, youtube.com/ uredio: nsp)

Ovih dana svjedoci smo senzacionalističkih tekstova u svim dnevnim novinama o tome kako je Državna sigurnost manipulirala javnom scenom “u višem interesu”. Iako umirovljeni udbaš, koji tvrdi da se bavio manipulacijom poznatih glazbenika i pop i rok grupa, zadnjih dvadeset godina s otkrićem ovih “istina”, kao i da ne ulijeva povjerenje svojim općim intelektualnim kapacitetom i načinom prezentacije ove priče, ostaje neugodan dojam “već viđenog”.

Naime iz brojnih objavljenih dokumenata temeljem Zakona o slobodi informiranja u SAD, poznato je da je MK-ULTRA program kontrole uma stvarnost i da su psihijatri koji su radili za CIA i mornaričku obavještajnu službu, koristeći morbidne tehnike, čiji je tvorac bio zloglasni Josef Mengele u nacističkoj Njemačkoj, protiv volje uključenih u ove eksperimente, stvorili ljudske robote čije su ponašanje kontrolirali i usmjeravali u razne svrhe. Iako su ovi programi, započeti u vrijeme hladnog rata, tobože okončani sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ovaj mračni dio američke povijesti nije završen. On traje danas, pod drugim kodiranim imenima i na moderniji način. Matrica je ostala ista pa je zato moguće prepoznati aktere ovih “modela” ponašanja.

Koincidencija ili nešto jače?

Činjenica je da je omiljeno polje djelovanja glazbena i filmska industrija, a vrhunski umjetnici, njihovi menadžeri i producenti, često su umiješani u organizirani kriminal, trgovinu drogom, ubojstva, prostituciju, dječju pornografiju, crnu magiju … Interesantno je da su mnogi potjecali iz vojnih obitelji i imali veze sa vojnom obavještajnom službom. Upravo od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća ovih primjera je bilo više nego što bi se smatralo koincidencijom.

Jim Morrison, kultni pjevač grupe “Doors”, bio je sin admirala američke mornarice Georgea Stephena Morrisona. Jim je uglavnom odrastao po američkim bazama i u djetinjstvu ga je otac konstantno maltretirao.

Frank Zappa, sin Francisa Zape, matematičara i kemičara koji je radio u vojnim tvornicama, iako je bio slavan glazbenik, ikona hipi pokreta, zapravo je bio konzervativan čovjek, simpatizer američke politike u Vijetnamskom ratu. Frank se oženio Adelaide Gail Slotman, iz familije u kojoj je tradicionalno bilo dosta pomorskih časnika, uključujući njenog oca koji je cijeli radni vijek proveo na tajnim istraživačkim projektima nuklearnog oružja.

John Phillips, osnivač grupe “Mamas and Papas” bio je sin umirovljenog časnika marinaca, kapetana Andrew Phillipsa. Kao dijete bio je učenik elitnih vojnih škola u Washingtonu, a kasnije se upisao u prestižnu Pomorsku akademiju u Annapolisu. Interesantno je da je u srednjoj školi za djecu vojnih osoba u gradu Aleksandriji, Virginiji, upoznao buduću članicu svoje skupine, Cass Elliot, “Mamu Kes”. U tu istu školu samo kasnije, išao je i Jim Morrison, što je samo koincidencija. Ako mislite da se ovdje koincidencija iscrpljuju, čitajte dalje …

Robovi programa “Monarh”

Jedna od najvećih tajni Iluminata jeste način i moć da istraže i iskoriste genealošle linije robova na programima kontrole uma. Opsežna dokumentacija o svakoj osobi u programu brižljivo se čuva i pristup ovim dosjeima je privilegija samo malog broja vrhunskih “upravljača”. Razlozi su višestruki. Prvi i najočigledniji jeste da se traumom i programiranjem robovi kontrole uma odvajaju od svog pravog podrijetla, stvarnog života, pravih sadržaja, i programiraju za zadatke i poslove koje su im namijenili njihovi programeri. Svaki rob iz programa Monarh postoji u novostvorenoj realnosti, a kako se kroz nju kreće ovisi od programera.

Ono čemu svaki (normalan) čovjek teži, robu iz programa je uskraćeno. Ako je programirana osoba ocijenjena kao netko tko želi moć, ona joj je prvo oduzeta do točke raspada, a onda joj je data nad drugim osobama, robovima kojima će upravljati. Rob se premješta iz svoje prave obitelji još kao beba ili malo dijete, i daju mu se lažni roditelji, obično višegeneracijska okultna loza i obitelji koje će ih formirati u ono što im je namijenjeno.

Da bi rob ispunjavao zadatke za koje je programiran, potpuno mu se ograničava sloboda kretanja (otuda su djeca vojnih lica koja žive u bazama idealna za programiranje), uskraćuje im se obavljanje najprostijih aktivnosti kako bi u potpunosti bili zavisni od svojih kontrolora.

Poznati su slučajevi da mnogi robovi iz programa nikada nisu napisali nijedan ček, što je u Americi gotovo nezamislivo. Mnogi nisu vozili kola, nisu gledali televiziju, ukoliko nije na programu neki film Walt Disneya koji je inače korišten za programiranje. Nekim robovima je dozvoljeno da voze automobil, ali samo u ograničenim uvjetima jer im je osjećah za pravac i prostor skinut iz uma tijekom programiranja. Robovi programa Monarh, kao što su bile Marilyn Monroe i Loretta Lynn, vodile su strogo kontroliran život i nije im bilo dozvoljeno da voze automobile. Loretti je to bilo dozvoljeno samo ponekad, i to na ranču na kojem je živjela.

U sjeni glamura

Lena Pepitone objavila je 1979. svoja sjećanja na rad u kući Marilyn Monroe, gdje je angažirana listopada mjeseca 1957. i upravo zato što nije bila jedan od kontrolora robova, njen iskaz je koliko potresan, toliko i vjerodostojan. Iz ove knjige donosimo nekoliko ulomaka kako biste shvatili kakav je život programiranog roba iz programa Monarh…

Marilyn Monroe bila je siroče i tijekom djetinjstva postala je žrtva programa koji su provodili Iluminati / CIA i njihovi partneri iz vrhova vlasti, koji su istovremeno bili i korisnici robova. Prije nego što je postala glumica, Marilyn je bila striptizeta, a jedan od njenih poznatih programera – kontrolora bio je Anton Szandor LaVey, osnivač crkve Sotone u Americi. Kada su programeri i sustav stvoren u Hollywoodu od nje napravili zvijezdu, pomislili biste da je Marilyn Monroe živjela glamurozno, kako se pretpostavlja da zvijezde žive.

To nije točno. Živjela je u New Yorku, na 13. katu u zgradi 13E Saton Place. To jeste bogataški kraj, ali rob živi drugačije. Evo nekoliko ulomaka iz knjige Lene Pepitone koji će vam sve pojasniti:

“Ogledala od poda do stropa su bila posvuda. Čak i stol za ručanje u blagovaonici, u produžetku dnevne sobe, je imao ploču koja je bila ogledalo “. (Str. 16)

U programiranju robova programa Monarh, ogledala se veoma često koriste. U mozgu programirane osobe stvorene su nebrojene slike i rob ih u svom umu vidi kao tisuće ogledala. Pošto Marilyn kao rob nije imala osobni identitet, dekorirala je stan onako kako je njen um izgledao iznutra – kao tisuće ogledala.

“Merilyn-kina spavaća soba definitivno nije bila kraljičina odaja … Bila je to mala, kvadratna soba, prepuna namještaja. Na zidovima nije bilo slika, samo ogledala. Njezini kontrolori bili su nemilosrdni. Iako je bila slavna, živjela je kao rob. Nije joj bio dozvoljen ni minimum samopouzdanja izvan onoga za što je bila programirana. “(Str.25)”

“May je konačno uspjela pozvati vozača kako bi odvezao Marilyn … Bila je zatočenik, nije nigdje išla po svojoj volji, uvijek ju je netko morao odvesti. “(str. 29)

“Prije svega, njezin život bio je nevjerojatno monoton. Sastanci s doktorom (kasnije sam saznala da su to bili psihijatri) i lekcije glume bile su sve aktivnosti o kojima je trebalo voditi računa. Većinu vremena provodila je u svojoj maloj spavaćoj sobi … Marilyn je izlazila iz kuće samo da bi se program obnavljao. Za ostale stvari, bila je zakopana u stanu kao stvar. “(Str. 32)

“Nije imala čak ni televizor, nikada nije slušala radio. Bilo joj je uskraćeno sve što bi predstavljalo kontakt s vanjskim svijetom kako program kontrole ne bi bio narušen. Bila je prvi “predsjednički model” kome je stvoren javni život i nije smjelo biti propusta. “(Str. 33)” Pošto Merilin nije imala prave prijatelje, skoncentrirala se na sebe. Nije imala prave prijatelje oko nje su uglavnom bili programeri i oni koji su je koristili kroz program. Iz toga se nije mogla sama otrgnuti. “(Str.43)

“Smiju mi ​​se. Što sam ja? … Ništa … prostitutka. Negdje u trenucima lucidnosti shvaćala je da nikome nije stalo do nje, da je njen život nevažan, da je samo stvar koju koriste. “(Str.71)” Ne uzimajte mi bebu! Tako su mi oduzeli bebu … nikada je više nisam vidjela. “(Str.77)

Pošto je rodila zdravu bebu, ona joj je oduzeta i nikada je više nije vidjela. Moguće je da je žrtvovana u nekom ritualu, koji su se dešavali po Marilyninom saznanju ali je bila previše uplašena da pita. Marilyn je ostala bez bebe upravo u bolnici gdje je dio njenog programiranja obavljen. Vidi se iz pitanja da je njen bol bio upravo samo gubitak djeteta a ne neki drugi. Žrtve programiranja proživljavaju strašne fizičke torture kako bi se kroz programiranje izazvao sindrom višestruke ličnosti i svaka će biti programirana za drugačiju aktivnost.

Otpornost i neosjetljivost na fizički bol je također dio programiranja. “Našla sam Marilyn u maloj sobi bez lijepog pogleda na okolinu. Djelovalo je vrlo depresivno, posebno što nije bilo nijednog cvijeta ili nekog znaka u sobi da su je posjetili prijatelji koji su mislili na nju. “(Str 135)

Komentar nije potreban, rob nema pravo na radost ili bilo koji znak topline. “Marilyn skoro svakodnevno posjećuje psihijatre … Bila je pod strogom kontrolom iz nekog razloga.” (Str. 137) “Frank … je stavio dvije predivne smaragdne naušnice na njene uši.” (Str. 202). Frank Sinatra je bio jedan od mnogih kontrolora korisnih robova iz programa MONARH. Smaragdno zelena boja, i svi predmeti te boje, često se koriste u programiranju preko “Čarobnjaka iz Oza”, koja je jedna od temeljnih knjiga za programiranje djece.

Iz ovog kuta, sudbina Marilyn Monroe zaista je bila tragična. Da li je pripadala krugu Crnih udovica, smrtonosnih, neodoljivih zavodnica na programu Monarh? Vjerojatno. Njezina volja nije postojala, nije mogla oduprijeti onima koji su je programirali, ni onima koji su je koristili. A o metodama ucjena, ugrožavanja života kako bi se prihvatilo sve što se od roba traži … saznat ćete više čitajući dalje…

Robovi Programa MONARH 2 dio.

Seksualne usluge, šverc droge, ubojstva i vrbovanje – samo su mali dio razrađenih “tehnika” koje, u pokušaju da dođu do prevlasti na globalnoj razini, koriste najmoćnije špijunske organizacije.

Pedesetih godina prošlog stoljeća, CIA je kroz program “MKUltra Mind Control” izazvala veliko zanimanje za prostitutke, ne samo kroz obuku i pripreme za seksualne robove, već i za špijunske aktivnosti, prijenos droge i raznih informacija koje se nisu smjele slati već prenijeti isključivo usmeno , kompromitiranje uglednih osoba radi daljeg ucjenjivanja, zaključno sa obukom za atentate.

Oformljeni su stručni timovi koji su na znanstvenoj osnovi morali odgovoriti što ih “stavlja u funkciju”, kako ih obučiti u zavođenju i špijunaži, na koji način ih kontrolirati, kako se zaštititi da informacije “kasnije” ne procure na pogrešnom mjestu i, na kraju, kako “umiroviti” osobe kojima je “rok upotrebe” istekao.

Najsurovije ucjene

Iako zvuči surovo, CIA je bez dileme, kao i FBI i Edgar Hoover, ušla u ovu “znanstvenu djelatnost” i vodila detaljna dosjea o seksualnim sklonostima poželjnih ciljeva, ljudi koje je trebalo uplesti u mrežu “crnih udovica”, kako su kodirano nazivali obučene “seksualne operativke”. Ova prljava vještina dovedena je do razine rafinirane vještine, skoro umjetnosti, kako se vidi u brojnim filmovima od kojih su najtipičniji oni o James Bondu, agentu 007.

U njima se britanski agent bavi zavođenjem kako bi došao do onoga što mu treba i to je postao dio njegovog “šarma”. A da ne govorimo kako protivnička stana pokušava isto, međutim, Bondov seksualni šarm je jači, pa on po pravilu “pobjeđuje”.

Naravno da je na prvom mjestu ucenjena buduća operativka. Robinji iz programa Monarh se dozvoljava da ima djecu kako bi kasnije bila učinkovito ucjenjena pa joj se prijeti da će njezina djeca postati dio programa, ili biti prodana sotonističkim sektama i psihopatama njihovih rituala. Ovo je ucjena koja uvijek daje željeni rezultat jer se robinjama vrlo plastično prikazati što se događa s onima koji ne surađuju i kako prolaze njihova djeca.

Većinu sekti za kontrolu uma vode opasni programeri “gurui” i u takvim uvjetima programiranje djece počinje u trećoj godini njihovog života u vrijeme kad je moguća verbalna komunikacija. Njima se kaže da im je u tijelo usađena bomba i da će je, ukoliko ne budu slušali naređenja, programer aktivirati.

Alter umjesto pokojnika

Takozvani Monarh Beta, model seksualne robinje, vrhunski je obučena zavodnica ali postoji i “dodatak”: njezin kontrolor može aktivirati i jednu od “alternativnih” osoba iz njenog programiranog uma i taj “alter” kako ih nazivaju, savršeno imitiraju mrtvu osobu, ali su joj vitalne funkcije svedene na minimum. Uspaničenoj “žrtvi” se pomogne da se “leša” oslobodi, ali je krug ucjene otvoren. Opasnija faza je da se žrtva uvuče u seksualne aktivnosti koje se snimaju, što je naročito učinkovito, ako je riječ o uglednoj, javnoj ličnosti na javnoj funkciji u politici, biznisu, sportu.

Porno filmska industrija se skoro isključivo bazira na “glumcima i glumicama” koje su na programu Monarh. S jedne strane, njihov rad je besplatan, djeluju “stručno” i uvjerljivo, postaju poznati u kontekstu onih koji su zainteresirani za ove teme i filmove, ubacuju ih u svijet poznatih ličnosti iz glazbe, filma i sporta što otvara mogućnosti za ucjenjivanje umiješanih ličnosti.

Tipičan primjer je poznati glumac romantičnih komedija Hugh Grant kome se “slučajno” desila prostitutka u automobilu, a pošto je odbio platiti “njenu” ucjenu, slučaj je dospio u medije kao svojevrsna kazna i opomena drugima koji se budu našli u sličnoj situaciji.

Medicinski logori smrti

Jedna od najučinkovitijih prijetnji seksualnim robovima jeste da će ih poslati u psihijatrijske klinike ukoliko budu pravili probleme svojim kontrolorima ili pokušaju da se otrgnu iz programa. Poznati su mnogi slučajevi “pacijenata” sa klinika koje vode obavještajne službe; oni su ostavljeni na milost i nemilost medicinskom osoblju. Tu nema vanjske kontrole, ni zakonske ni medicinske; “pacijenti” su u “medicinskom logoru” najstrašnijeg tipa, a discipliniranje bolesnika, reprogramiranje, tortura i smrt se primjenjuju na njima a da se za to nikome ne odgovara.

Davanje opasnih medikamenata melarila, torazina ili stelazina uobičajena je stvar. Medicinska sestra Nadin Skola, koja je radila u jednoj ovakvoj bolnici, u svojoj knjizi “Čuvar ključeva” (“Keeper of the Keys”, F & J Publishing Corp 1976) opisuje strahote kojima je bila svjedok.

Robovi na dopunskoj obuci se traumatiziraju do krajnjih granica kako bi im se um otvorio i “produbljeni” program se spustio u netaknute dijelove mozga gdje se stvaraju novi “alteri” za nove funkcije. Robovi se ili potapaju u kade pune leda i tu drže do granice smrti, ili im se na “stari” način daju elektrošokovi dok se mentalno potpuno ne rastroje.

Oni koji ne izdrže i umru, sahranjuju se tajnim bolničkim grobljima bez ikakvih oznaka u dosjeima iz kojih bi se pronašlo tko su bili. Po riječima medicinske sestre Nadin, polovica pacijenata u mentalnim institucijama su šizofrenici.

Veliki postotak ovih “šizofreničara” su u stvari bili robovi čiji je program završio, “pukao” i koji su eliminirani i ostavljeni da traju do svog fizičkog kraja. Koliko je ljudi – ne zna se, ali se zna da ih je mnogo; neki eksperti tvrde da je riječ o tisućama njih. Ovo je čak prihvatljivija varijanta od fizičke likvidacije koja je namijenjena većini robova.

To je bio slučaj sa Cathleen O’Brien, seksualnom robinjom najviše klase, “predsjedničkim modelom”, koja je svoje usluge pružala u Bijeloj kući i ostalim državnim institucijama. U posljednjoj fazi rada, kada je došla u tridesete godine života – a tada se “radni vijek” robova bliži kraju – prebacili su je na poslove prenošenja droge za CIA. U jednoj takvoj isporuci, kada je ruksak s drogom donijela na određeno mjesto, u napušteni luna-park vođena intuicijom koja joj je spasila život, ostavila je ruksak i sakrila se u labirintu parka.

U zakazano vrijeme, pojavio se helikopter iz kojeg je izašla “veza”, agent CIA koji je trebao preuzeti drogu. Iz helikoptera je izašao naoružan puškom, uzeo ruksak, dozivao Caty da se s njom “vidi”, ali pošto ona nije izlazila iz svog skrovišta, helikopter je uskoro odletio. Ovo je bio jasan signal Cathleen O’Brien da se mora spasiti i ona je jedan od rijetkih bjegunaca iz programa Monarh koja je poslije deprogramiranja i po povratku sjećanja opisala je svoj strašni život robinje.
Mnoge moderne glazbene zvijezde proizvode video spotove sa aluzijama na Monarh kontrolu uma, uključujući Miss Monroe, Lady Gaga, Jessie J., Britney Spears, Christina Aguilera itd.
 
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12210"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]