Većina zastupnika u Njemačkom parlamentu podigla je ruku za zakon kojim se pravo na vodu izbacuje s popisa temeljnih ljudskih prava. Radi se o svojevrsnoj civilizacijskoj tekovini koju su Ujednjenji narodi usvojili nakon Drugog svjetskog rata.

- Mislim da je ovo početak kraja civilizacije kakvu poznajemo. Mislim da će nakon ovoga biti svima jasno da je i famozni Zakon o strateškim investicijama samo jedan dio dijaboličnog plana svih onih koji plaćaju veliku većinu europskih vlada, dakle svojih vazala. Mislim isto tako da vam je sada svima jasno zašto će obični, pa i svi oni nebitni europarlamentarci imati osam tisuća eura plaću i sve troškove plaćene. Još nismo ušli u pakao iako smo prvi pred vratima – objavili su na svome Facebook profilu pripadnici pokreta Occupy Croatia.

Evo kako su glasali zastupnici u Bundestagu:

299 zastupnika smatra da voda nije ljudsko pravo i glasovali ZA prodaju vode korporacijama

75 Zastupnika nisu zainteresirani za ovu temu i uopće ne glasuju

124 zastupnika nemaju mišljenje o ljudskim pravima i glasovali su suzdržano

samo 122 zastupnika glasovalo je protiv privatizacije vode.

http://sphotos-h.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-prn1/150415_357745944341690_2040453129_n.jpg

http://www.bundestag.de/bundestag/plenum/abstimmung/grafik/index.jsp?id=213

Piše: Prof. Goran Jurišić (tinolovka.news)

Europska komisija je objavila, da želi privatizirati vodoopskrbu na području cijele Europske unije, što znači i poskupljenje pitke vode za 100, 200 ili 300 posto, ili kako privatni distributer već želi i smatra „nužnim“ kako bi napunio svoje džepove ekstra-profitom, što je ujedno i ratno profiterstvo, s obzirom da se EU nalazi u ratu – u Afganistanu, Maliju, Siriji i drugdje širom svijeta.

Nakon privatizacije vodoopskrbe, Europska komisija udara ponovo po Povelji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, i uvodi porez na zrak koji će se naplaćivati od građanstva (poreznih obveznika), i prelijevati u džepove velikih privatnih tvrtki koje će jedine i dobiti pravo izgradnje tvornica za „pročišćenje zraka“ čiji će upravljači u ime vlasnika tajkuna dobivati od „regija“ licencu za uspostavu takvih postrojenja.

Tako smo od vica o porezu na zrak došli do naše stvarnosti, da će porez na zrak zaista biti uveden. Tko pak ne bude plaćao porez na zrak, zna se, ide u zatvor, što u policijskoj državi EU neće biti problem provesti, jer, kao što znamo, zakoni se moraju poštivati – na to nas uvijek upozorava predsjednik Josipović, taj pravednik među pravednicima, s ratingom po anketama od 101 posto kao Fidel Castro.

Uvođenjem poreza na zrak, i privatizacija javne vodoopskrbe, na tragu je provođenja Agende 21 u suradnji s krupnim kapitalom.

Za ljude, koji moraju piti vodu, i udisati zrak, kako bi živjeli, život će postati pakao na Zemlji, jer će postat robovi ovisni o svojim gospodarima.

Kad se k tome doda plan svjetske elite o čipiranju ljudi (koji se provodi od 2012. godine), onda je novi koncentracijski logor, čije će se granice poklapati s vanjskim granicama EU, isprogramiran matematičkom točnošću. Uostalom, primjera da je cijela umjetna tvorevina ujedno i logor imamo u povijesti: Sovjetski Savez. Zar nije i SSSR imao „komesare“ kao i EU? Očito se boljševički obrazac sviđa EU-birokratima u Bruxellesu koji su marionete financijske elite.

Njemačka kancelarka Merkel, na čijem području vlasti će se porez na zrak prvo i uvesti, zalaže se, inače, za još veću centralizaciju vlasti u EU, i prenošenje daljnjih nacionalnih prava na komesare u Bruxellesu, naravno, bez referenduma. Pri tome će se racionalizirati centralizacija na način ukidanja komesarskih mjesta u Europskoj komisiji, tako da neće svaka članica EU imati po jednog komesara.

Je li Vesna Pusić obavijestila svoje građane u RH o planu privatizacije voda i uvođenja poreza na zrak, 2014. godine, ne u RH, jer RH, osim formalno, neće više biti 2014. godine, nego u EU? Pošto Kukuriku-koalicija voli nove poreze, ovaj će joj doći kao as na desetku da Slavko Linić popravi svoj promašeni državni proračun.

Kako će majstori spina iz Kukuriku-koalicije objasniti hrvatskim građanima uvođenje poreza na zrak? Jednostavno, copy-paste načinom, poput papagaja ponoviti će s blesimetra izjavu europskog komesara za okoliš Antonija Boccheggiarea:

„Naš novi plan je genijalan, jer jednim udarcem rješava tri velika problema koje imamo u Europskoj uniji [sjećamo se one bajke o rješavanju sedam muha jednim udarcem]. Naime, nezaposlenost, gospodarski rast, i zaduživanje. Proizvest ćemo bolju kvalitetu zraka [zrak koji je stvorio Bog nije očito dovoljno dobar], i izgrađujemo pri tome jednu potpuno novu industriju pročišćenja zraka koja će stvoriti nova radna mjesta, i znatno ćemo više poreza ubirati kako bi mogli [privatnim bankama] vraćati zaduženja.“

U nastavku pogledajte dokumentarac “Voda – Esencija života”

Dokumentarac govori o Ratovima za vodu, osnovi života na Zemlji, koji već odavno traju – prvo su ih ekonomski pokrenule najmoćnije kompanije koje su u biznisu s vodom, a kroz svoje ‘poslovanje’ su ugrozile na stotine tisuća života. Osim što je pohlepa i želja za profitom u pojedinim dijelovima svijeta ograničila ili u potpunosti onemogućila pristup izvorima vode, privatizacija vode dovodi do apsurdnih situacija kada se polaže pravo na kišnicu, odnosno sve vode u nekom području gdje je došlo do privatizacije ili je dodjeljena ‘koncesija’.

Vodoprivreda je u ovome trenutku, treća industrijska grana u svijetu iza nafte i elektroprivrede. Velike svjetske korporacije nemaju namjeru prepustiti upravljanje vodnim resursima narodu i vladama.

Više od dva milijuna ljudi godišnje umire u svijetu zbog zagađenosti ili nedostatka vode, a većina njih su djeca mlađa od pet godina. O bolestima se i ne vodi evidencija pa se tako u SAD-u smatra da godišnje od tih bolesti, povezanih s vodom, oboli između 500.000 i 7,000.000 ljudi.
 

 
 
(2012-transformacijasvijesti.com,bundestag.de,dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp)

banka, banke, krediti, kamata, zajam, otkup zlata, osiguranje, software

James Petras umirovljeni profesor sociologije, počasni član Sveučilišta Binghamton u New York-u i honorarni profesor na Sveučilištu Saint Mary u Halifaxu, te jedan od najboljih poznavalaca prilika u Latinskoj Americi i na Bliskom Istoku, u ponedjeljak je za urugvajski Radio Centenario dao intervju u kojem je govorio o francuskoj vojnoj intervenciji u Maliju i ključnim događajima koji su obilježili 2012.

Radio Cenetenario: Započeli smo razgovor o tome koje su zemlje uključene u vojnu intervenciju u Maliju, tj. kako je to bila ideja Francuske, kojoj su se pridružile Velika Britanija i Sjedinjene Države.

James Petras: To je prvo što sam danas pročitao u vijestima. Moramo priznati kako je euro-socijalizam uvijek blisko surađivao s kolonijalizmom. Socijalizam u Europi uopće nema antiimperijalističke karakteristike i godinama provode iste kolonijalne metode. U ovom slučaju predsjednik Hollande, koji šalje borbene zrakoplove i bombardira gradove ubija civile, u stvari brani francuske ekonomske interese u susjednim zemljama, pogotovo u Nigeru.

No, moramo analizirati kako su islamistički pobunjenici, koji su dobro organizirani i naoružani, uspjeli zauzeti većinu teritorija na sjeveru Malija. Te skupine, koje sada napada Francuska i druge zemlje, financirane su i naoružane od strane zapada za vrijeme agresije na Libiju. Francuska, Engleska i SAD su im dali svoje oružje kako bi svrgnuli Gaddafija, a te iste snage su se nakon obavljenog posla uputile u Mali. Dakle, radi se o bumerang-efektu; Europa je poticala islamiste da unište sekularnu i neovisnu Libiju, a sada se bori protiv njih. Još bi napomenuo jednu stvar. Hollande sada govori o mjerama štednje, tj. kako je potrebno smanjiti izdvajanja za socijalne programe, a troši milijune eura na rat u Africi.

Tu se radi o velikom proturječju. Smanjivati prava radnika i nastaviti politiku manjih socijalnih izdvajanja, a trošiti novac na invaziju jedne zemlje u Africi koja ima korumpiranu vladu i koja uopće nije neovisna. Vlada u Maliju je toliko korumpirana i nesposobna, da je morala zvati Francusku u pomoć. Kao što je uvijek bilo u povijesti, marionetske vlade uvijek ovise o imperijalnim silama, kako bi zadržale vlast.
Opet naglašavam, kako se ne može vjerovati onome što se zove ‘europski socijalizam’, budući da on uvijek ima dva lica. Kada je u pitanju unutarnja politika, možemo i razgovarati o nekakvom socijalizmu, sve dok ne zaglavi u vojnim intervencijama protiv stranih zemalja. U to smo se mogli uvjeriti sada kada su se morali suočiti sa zahtjevima moćnika koji upravljaju vanjskom politikom.

Radio Cenetenario: Da li ova intervencija može utjecati na susjedne narode i zemlje koje graniče s Malijem?

James Petras: Da, to je činjenica. Islamisti igraju vodeću ulogu u agresiji na Siriju, a oni koji su srušili vlasti u Tripoliju sada sudjeluju u agresiji na Mali. Drugim riječima, ako bi islamisti kojim slučajem preuzeli vlast u Siriji, odmah bi napali svoje susjede; Libanon, Jordan i Irak, a možda i druge zemlje. Ne postoji razlika između onoga što se dogodilo u Libiji i onoga što se sada događa u Maliju, i što bi bilo sa Sirijom ako se dogodi nešto slično.

Ovdje se radi o destruktivnoj viziji imperijalizma. Sve što se dogodilo u Afganistanu, dogodilo se i u Iraku, te sad u Siriji, a kada islamski ekstremisti dovoljno ojačaju, oni se okrenu protiv zapada. Tako se ponašaju u svim zemljama u kojima su sudjelovali u rušenju bivših režima, jer žele ojačati svoju poziciju u regiji.

Još bih spomenuo jednu stvar. Hollande je upozorio francuske sigurnosne službe da budu oprezne i da pooštre sve sigurnosne mjere, obzirom da Francuska može biti meta terorističkih napada zbog intervencije u Maliju. Dakle, na agresiju bi se moglo odgovoriti terorističkim napadima, ali ne samo u Francuskoj, nego u cijeloj Europi.

Radio Cenetenario: Porazgovarajmo malo o našem kontinentu (Latinska Amerika). Prošlog četvrtka su u Venezueli održani masovni skupovi u znak potpore predsjedniku Chavezu, tj. na dan kada je morao položiti predsjedničku prisegu. Što mislite o tome?

James Petras: Iz Venezuele stižu oprečne vijesti. Iako je zemlja stabilna i stopa inflacije je u padu, govori se kako nema ulaganja, rasta proizvodnje… I u politici je u tijeku velika mobilizacija zbog Chavezovog stanja. Skupština je donijela odluku o odgodi inauguracije, a oporba govori kako je zemlja nestabilna i da se ne poštuje ustavni poredak. Dakle, u Venezueli postoje dvije stvarnosti. Mediji šire propagandu o problemima, neizvjesnosti, nelegalnih tranzicijskih procesa u zemlji, itd.
Drugim riječima, imamo kontrast onoga što se stvarno događa u Venezueli i onoga što prenosi buržoaski tisak. On nastoji stvoriti sliku bezakonja u Venezueli i stvoriti osjećaj neizvjesnosti i kaosa, koji nisu realni.
Osobno, mislim da se ne može govoriti o nikakvoj krizi u Venezueli. Svi mi želimo da se Chavez oporavi i da zauzme svoje mjesto predsjednika, a u međuvremenu ne bi smjeli pridavati važnost glasinama koje širi oporbeni tisak.

Radio Cenetenario: Što kažete o novim ljudima u Obaminoj administraciji?

James Petras: Ono što možemo vidjeti je da ne postoji neki veliki zaokret. Imenovanja čelnika CIA-e, i državne riznice su obavljena po željama Wall Streeta i Pentagona. Dakle, financijski sektor će i dalje biti potčinjen Wall Streetu, a za obavještajnu politiku je odabran John Brennan, koji se služio torturom u ispitivanju zarobljenika.

Odabir lopova i mučitelja ukazuje na kontinuitet u politici. Ima samo jedan problem, a to je gospodin Hagel, koji je imenovan za ministra obrane, a koji će imati veliki utjecaj na vanjsku politiku. On se suočio s napadima cionista i njihovih prijatelja u Kongresu i to bi moglo stvoriti velike probleme zbog utjecaja američkih židovskih organizacija u Izraelu. No sve te kontroverze neće donijeti prevagu cionistima, unatoč ogromnom utjecaju kojeg imaju u gospodarskom životu zemlje.

Radio Cenetenario: Imate li još nešto o čemu bi htijeli razgovarati?

James Petras: Imam, o tri stvari. Ovdje imam podatke o nezakonitim novčanim transakcijama u svijetu. Iz zemalja Trećeg svijeta, ponajprije onih iz Afrike i Latinske Amerike, je u američke banke i na off-shore račune u Europi i SAD-u kriomice uplaćeno 5,8 trilijuna dolara, i to u deset godina (2001.-2010.). Zemlja koja je najviše izgubila je Kina, 274 milijarde dolara godišnje. Da li su Kinezi toliko bogati da mogu poslati toliko novca? Meksiko je druga zemlja, kada se radi o ilegalnim transakcijama, s 47 milijardi dolara. Te dvije zemlje prednjače, no imamo i Venezuelu, s 3,8 milijardi dolara koji su izašli iz zemlje, umjesto da su uloženi u gospodarstvo ili da se na taj novac plati porez.

Urugvaj je na 61. mjestu na toj listi. Svake godine se iz Urugvaja kriomice iznese 736 milijuna dolara i položi na strane račune. Ako uzmemo u obzir da Urugvaju treba novac na socijalnu projekte, očuvanje okoliša itd., onda se radi o ogromnoj šteti koja je učinjena.
No, moramo reći odakle uglavnom dolazi taj novac. Od trgovine drogom, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti koje tim ljudima omogućavaju dobit. I nema smisla oporezovati radnike i zaposlenike, ako protuzakonito iz zemlje izlaze ovako velika sredstva.

Moraju se pojačati kontrole, uvesti strože mjere kada je utaja poreza, na ovako velike iznose, u pitanju. Drugo, o čemu sam htio govoriti, je onečišćenje i zagađenje u Kini. Ono je ovoga vikenda je u Pekingu bilo 36 puta veće od granice dozvoljenog. Ljudi u Pekingu hodaju s maskama po ulici, jer je nemoguće udisati zrak s tolikom razinom kontaminacije. I što se događa? Vlasti u Kini nisu voljne provoditi zakone koji postoje. Kina ima zakone koji štite okoliš, ali nitko za njih ne mari, jer je to u suprotnosti s interesima kapitala. Multinacionalne korporacije su toliko utjecajne da mogu vršiti pritisak na kinesku vladu da ne provodi zakone koje je sama donijela. Onda se Kina krivi za sve, a pravi krivac je negdje drugdje. U Kini je na vlasti radnička i narodna partija, ali ne dozvoljava radničkoj klasi da provodi zakone o zaštiti okoliša.

I na kraju zadnja tema o kojoj želim razgovarati je rudarska industrija, na granici Čilea i Argentine. Ogromna ulaganja su samo pripreme za iskorištavanje resursa. No, u procesu proizvodnje će se koristiti arsen i druge kemikalije, koje su potrebne u procesu kod zlata, srebra i bakra. To će zagaditi rijeke i kontaminirati polja, osobito ona pod vinovom lozom, a da ne spominjem devastaciju koja će se dogoditi.

Svakoga dana će se koristiti 36 tisuća tona dinamita.Cijele planine će biti uništene. To će promijeniti slivove voda, a snijeg koji se otopi neće imati kamo otjecati. Sve to će imati štetan utjecaj. Vidim da niti Piñera u Čileu, ali ni predsjednica Kirchner ne spominju ovaj problem.

Radio Cenetenario: To je stvarno kompletna analiza. Hvala Vam, nadam se da ćete se zabaviti na odmoru u Kaliforniji. Malo je vruće, ali globalno zatopljenje je činjenica.

James Petras: Da to se nabolje vidi u Australiji, gdje se smjenjuju požari i poplave, jedno za drugim. No, što da se radi? Vlade slušaju diktat velikih kapitalističkih magnata. Istinski socijalizam je jedini način da se spasi, ne samo društveni život, već i cijela planeta.
 
 
izvor: advance.hr/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12510"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Koliko hrane jedete u danu? U tjedan dana? Ako biste morali staviti svu svoju hranu za tjedan dana zajedno na stol , koliko bi vam prostora trebalo?

Gladni Planet: Što Svijet Jede dokumentira tjednu prehranu i prehrambena okruženja “tipičnih” obitelji iz raznih naroda diljem svijeta. Ona se temelji na izvornim izložbenim fotografijama
autora Peter Menzel-a i Vjera D’Aluisio-a koji je predstavio COPIA-američki Centar za vino, hranu i umjetnost u 2002.

Njemačka

Tjedna potrošnja za hranu: $ 500,07

Luksemburg

Tjedna potrošnja za hranu: $ 465,84

Kanada

Tjedna potrošna za hranu: $ 345 dolara

Severna Karolina, SAD

Tjedna potrošnja za hranu: $ 341,98

Japan

Tjedna potrošnja za hranu: $ 317,25

Italija

Tjedna potrošnja za hranu: $ 260,11

Velika Britanija

Tjedna potrošnja za hranu: $ 253,15

Kuvajt

Tjedna potrošnja za hranu: $ 221,45

Meksiko

Tjedna potrošnja za hranu: $ 189,09

Kina

Tjedna potrošnja za hranu: $ 155,06

Poljska

Tjedna potrošnja za hranu: $ 151,27

Gvatemala

Tjedna potrošnja za hranu: $ 75,70

Egipat

Tjedna potrošnja za hranu: $ 68,53

Mongolija

Tjedna potrošnja za hranu: $ 40,02

Indija

Tjedna potrošnja za hranu: $ 39,27

Ekvador

Tjedna potrošnja za hranu: $ 31,55

Mali

Tjedna potrošnja za hranu: $ 26,39

Butan

Tjedna potrošnja za hranu:  $ 5,03 

Čad

Tjedna potrošnja za hranu: $ 1,23

 
 
izvor: time.com,  dodatnu literaturu možete skinuti OVDJE
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10373"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]