Pedeset godina kuća u Vlaškoj 5, zapuštena i zaboravljena od vlasnika i Grada, skrivala je tajne nekadašnjeg središta masona iz 18. stoljeća

Ulazimo u podrum kuće u zagrebačkoj Vlaškoj 5 skriven iza starih kovanih željeznih vrata. Mrkli je mrak. Prostor osvjetljava samo fleš fotoaparata kolege fotografa. Vlažna, siva, oronula prostorija…

Stojimo u katakombi za koju legenda kaže da je bila masonska loža biskupa Maksimilijana Vrhovca!

Zadnji put povjesničari umjetnosti snimili su ovaj prostor davnih 50-ih godina. Zapuštenoj kući u Vlaškoj 5, koja je prislonjena na zid vrta Nadbiskupije i nedaleko je od katedrale, kao da je suđeno da ostane tajna. Mistične je priče o njoj ispričala Marija Jurić Zagorka u svom romanu “Republikanci”.

Nekoliko smo puta u zadnjih desetak godina pokušali ući u te katakombe, ali dosad nam nije uspjelo. Ovdje je poput kakvog čuvara tajni stanovao jedan opasan čovjek koji ni u ludilu nije želio nikoga pustiti unutra. Preminuo je lani.

Na fotografija: Katedrala snimljena 1844. godine (prije potresa) i kuća u Vlaškoj 5 u uglu

Sada je prostor koji čine jedna velika soba i hodnici prazan, uglavnom je zaključan. Stojimo u mraku i snimamo sve zidove. Tek se u redakciji, prilikom uvećanja fotografija, pokazuje ono što smo se i nadali naći – na jednom su zidu u hodniku katakombi još tragovi fresaka! Poprilično uništenih, ali se na jednom dijelu još dobro nazire lik majmuna.

Podatke o fresci bilo je teško pronaći… Ipak, u jednoj knjizi masona Gjure Szabe iz 1941. godine otkrivamo kako je freska koja je bila navodni ukras masonske lože izgledala u cijelosti. Szabo navodi da su “slikarije na stijeni podruma Vlaške ulice broj 5 simbolički prikazan razvoj ljudskog života”. Četiri slike, na zadnjoj sjedi majmun na palmi i drži voćku. Naslikane u 18. stoljeću!

Sličan je znak majmuna na palmi bio davno naslikan i u niši jednog prozora u dvorcu Kulmer (danas dvorac obitelji Todorić) u Šestinama.

Na fotografija: Na ulazu u zgradu je niz simbola: brkati muškarac i masonski znak zmije

Maksimilijan Vrhovac, slobodni zidar, glasoviti je biskup koji je stvorio Maksimir, perivoj kakve su imali velikaši oko svojih dvora, ali ovaj je bio uređen za sve. Bio je idejni začetnik hrvatskog narodnog preporoda i prosvjetitelj. U Zagrebu je osnovao tiskaru, koja je uglavnom tiskala naslove na hrvatskom jeziku, a nastojao je prevesti i Bibliju na hrvatski. Bio je i mecena mnogim umjetnicima… Sudili su mu za masonstvo, ali je oslobođen optužbi te se mogao vratiti na mjesto biskupa.

Bio je izrazito posvećen Crkvi i znatno je povećao broj klera, tražio je da svećenici stanuju u župama, a ne izvan kako ne bi došli u kušnju… Ipak, neki autori smatraju da je Vrhovac bio jedan od glavnih članova u zidarskoj loži po imenu Prudentia (Zur Klugheit). Prema nekim povijesnim istraživanjima, slobodno zidarstvo u Monarhiji najtješnje je bilo povezano s idejama prosvjetiteljstva i jozefinizma te je odigralo izraženu ulogu u ranodemokratskom pokretu koji svoj vrhunac dobiva u jakobinskoj uroti i razvitku građanske svijesti.

Na fotografija: Kuća Lacković-Žigrović

Ulaz u katakombe nalazi se u dvorištu kuće iza teških vrata. Prostor je mračan i prazan. U dvorišnom dijelu kuće danas stanuje nekoliko stanara, a Grad Zagreb je preuzeo skrbništvo nad uličnim prostorima. Uređenje još nije počelo niti je najavljeno

Kuća Lacković-Žigrović u Vlaškoj 5 ima još obilježja koja bi mogla biti masonska, kao što je oznaka zmije na ulazu koja je danas gotovo sasvim uništena te opasna glava s likom brkatog muškarca. Koja je točno bila funkcija katakombe u utrobi kuće, kako su se navodni masoni njome služili i je li imala tajni prolaz do Nadbiskupije, nikada nije dovoljno istraženo.

I sama je kuće interesantna zbog baroknog pročelja. Činjenice o njoj govore da je uglovna poluugrađena prizemnica razvedenog tlocrta, prislonjena uz dvorišni zid nadbiskupskog dvora, nastala između 1794. i 1795. pregradnjom starije jednokatnice koja je regulacijom i nasipanjem Vlaške ulice postala prizemnicom. Na zaglavnom kamenu portala isklesana je muška bradata glava, godina 1795. i inicijali vlasnika: I(van) L(acković).

Na fotografiji: Freske iz 18. stoljeća simbolički prikazan razvoj ljudskog života, danas je vidljiv samo lik majmuna sa zadnje od ukupno četiri freske; crnobijele fotografije presnimka su iz knjige Gjure Szabe ‘Stari Zagreb’

Kuća Žigrović kvalitetan je primjer trgovačko-stambene kuće s kraja 18. stoljeća s pažljivo oblikovanim barokno-klasicističkim detaljima. Danas ima stanovnika samo u njenom dvorišnom dijelu, dok je onaj prema Vlaškoj zapušten i prazan. Takvu je sudbinu doživio i zbog dugogodišnje imovinskopravne parnice. Neki su prostori u kući u novije doba vraćeni vlasnicima. No, Grad Zagreb nedavno je pokrenuo postupak skrbništva nad ovim objektom kao spomenikom kulture zbog zapuštenosti! I spor je Grad dobio!

Ali, potom se opet ništa konkretno nije dogodilo, još nema plana ni projekta uređenja. Grozno stanje ove kuće koja izgleda kao da će se uskoro srušiti izraženije je otkad je uređen trg u susjedstvu, a sada se obnavlja i Bakačeva ulica koja je par metara udaljena.

Arhitekt Branko Silađin projekt za uređenje ove kuće izradio je još uoči Univerzijade 80-ih godina za ugostiteljsko poduzeće Splendid! I tada je bila zapuštena. No, u potkrovlju i dvorištu zgrade tada je stanovalo desetak obitelji, u jednoj sobi jedna obitelj, pa se od projekta odustalo. Poslije je u denacionalizaciji dio vraćen obitelji Žigrović koja živi u Kanadi i ne mari za kuću pa ona dalje propada.

U zadnje vrijeme u priču je ušao Grad Zagreb i dobio skrbništvo, vodile su se i načelne diskusije o tome što bi od sadržaja u prizemlju moglo biti, ali opet je sve stalo… Ili…

 
(jutarnji.hr / uredio: NSP)