Pedeset godina kuća u Vlaškoj 5, zapuštena i zaboravljena od vlasnika i Grada, skrivala je tajne nekadašnjeg središta masona iz 18. stoljeća

Ulazimo u podrum kuće u zagrebačkoj Vlaškoj 5 skriven iza starih kovanih željeznih vrata. Mrkli je mrak. Prostor osvjetljava samo fleš fotoaparata kolege fotografa. Vlažna, siva, oronula prostorija…

Stojimo u katakombi za koju legenda kaže da je bila masonska loža biskupa Maksimilijana Vrhovca!

Zadnji put povjesničari umjetnosti snimili su ovaj prostor davnih 50-ih godina. Zapuštenoj kući u Vlaškoj 5, koja je prislonjena na zid vrta Nadbiskupije i nedaleko je od katedrale, kao da je suđeno da ostane tajna. Mistične je priče o njoj ispričala Marija Jurić Zagorka u svom romanu “Republikanci”.

Nekoliko smo puta u zadnjih desetak godina pokušali ući u te katakombe, ali dosad nam nije uspjelo. Ovdje je poput kakvog čuvara tajni stanovao jedan opasan čovjek koji ni u ludilu nije želio nikoga pustiti unutra. Preminuo je lani.

Na fotografija: Katedrala snimljena 1844. godine (prije potresa) i kuća u Vlaškoj 5 u uglu

Sada je prostor koji čine jedna velika soba i hodnici prazan, uglavnom je zaključan. Stojimo u mraku i snimamo sve zidove. Tek se u redakciji, prilikom uvećanja fotografija, pokazuje ono što smo se i nadali naći – na jednom su zidu u hodniku katakombi još tragovi fresaka! Poprilično uništenih, ali se na jednom dijelu još dobro nazire lik majmuna.

Podatke o fresci bilo je teško pronaći… Ipak, u jednoj knjizi masona Gjure Szabe iz 1941. godine otkrivamo kako je freska koja je bila navodni ukras masonske lože izgledala u cijelosti. Szabo navodi da su “slikarije na stijeni podruma Vlaške ulice broj 5 simbolički prikazan razvoj ljudskog života”. Četiri slike, na zadnjoj sjedi majmun na palmi i drži voćku. Naslikane u 18. stoljeću!

Sličan je znak majmuna na palmi bio davno naslikan i u niši jednog prozora u dvorcu Kulmer (danas dvorac obitelji Todorić) u Šestinama.

Na fotografija: Na ulazu u zgradu je niz simbola: brkati muškarac i masonski znak zmije

Maksimilijan Vrhovac, slobodni zidar, glasoviti je biskup koji je stvorio Maksimir, perivoj kakve su imali velikaši oko svojih dvora, ali ovaj je bio uređen za sve. Bio je idejni začetnik hrvatskog narodnog preporoda i prosvjetitelj. U Zagrebu je osnovao tiskaru, koja je uglavnom tiskala naslove na hrvatskom jeziku, a nastojao je prevesti i Bibliju na hrvatski. Bio je i mecena mnogim umjetnicima… Sudili su mu za masonstvo, ali je oslobođen optužbi te se mogao vratiti na mjesto biskupa.

Bio je izrazito posvećen Crkvi i znatno je povećao broj klera, tražio je da svećenici stanuju u župama, a ne izvan kako ne bi došli u kušnju… Ipak, neki autori smatraju da je Vrhovac bio jedan od glavnih članova u zidarskoj loži po imenu Prudentia (Zur Klugheit). Prema nekim povijesnim istraživanjima, slobodno zidarstvo u Monarhiji najtješnje je bilo povezano s idejama prosvjetiteljstva i jozefinizma te je odigralo izraženu ulogu u ranodemokratskom pokretu koji svoj vrhunac dobiva u jakobinskoj uroti i razvitku građanske svijesti.

Na fotografija: Kuća Lacković-Žigrović

Ulaz u katakombe nalazi se u dvorištu kuće iza teških vrata. Prostor je mračan i prazan. U dvorišnom dijelu kuće danas stanuje nekoliko stanara, a Grad Zagreb je preuzeo skrbništvo nad uličnim prostorima. Uređenje još nije počelo niti je najavljeno

Kuća Lacković-Žigrović u Vlaškoj 5 ima još obilježja koja bi mogla biti masonska, kao što je oznaka zmije na ulazu koja je danas gotovo sasvim uništena te opasna glava s likom brkatog muškarca. Koja je točno bila funkcija katakombe u utrobi kuće, kako su se navodni masoni njome služili i je li imala tajni prolaz do Nadbiskupije, nikada nije dovoljno istraženo.

I sama je kuće interesantna zbog baroknog pročelja. Činjenice o njoj govore da je uglovna poluugrađena prizemnica razvedenog tlocrta, prislonjena uz dvorišni zid nadbiskupskog dvora, nastala između 1794. i 1795. pregradnjom starije jednokatnice koja je regulacijom i nasipanjem Vlaške ulice postala prizemnicom. Na zaglavnom kamenu portala isklesana je muška bradata glava, godina 1795. i inicijali vlasnika: I(van) L(acković).

Na fotografiji: Freske iz 18. stoljeća simbolički prikazan razvoj ljudskog života, danas je vidljiv samo lik majmuna sa zadnje od ukupno četiri freske; crnobijele fotografije presnimka su iz knjige Gjure Szabe ‘Stari Zagreb’

Kuća Žigrović kvalitetan je primjer trgovačko-stambene kuće s kraja 18. stoljeća s pažljivo oblikovanim barokno-klasicističkim detaljima. Danas ima stanovnika samo u njenom dvorišnom dijelu, dok je onaj prema Vlaškoj zapušten i prazan. Takvu je sudbinu doživio i zbog dugogodišnje imovinskopravne parnice. Neki su prostori u kući u novije doba vraćeni vlasnicima. No, Grad Zagreb nedavno je pokrenuo postupak skrbništva nad ovim objektom kao spomenikom kulture zbog zapuštenosti! I spor je Grad dobio!

Ali, potom se opet ništa konkretno nije dogodilo, još nema plana ni projekta uređenja. Grozno stanje ove kuće koja izgleda kao da će se uskoro srušiti izraženije je otkad je uređen trg u susjedstvu, a sada se obnavlja i Bakačeva ulica koja je par metara udaljena.

Arhitekt Branko Silađin projekt za uređenje ove kuće izradio je još uoči Univerzijade 80-ih godina za ugostiteljsko poduzeće Splendid! I tada je bila zapuštena. No, u potkrovlju i dvorištu zgrade tada je stanovalo desetak obitelji, u jednoj sobi jedna obitelj, pa se od projekta odustalo. Poslije je u denacionalizaciji dio vraćen obitelji Žigrović koja živi u Kanadi i ne mari za kuću pa ona dalje propada.

U zadnje vrijeme u priču je ušao Grad Zagreb i dobio skrbništvo, vodile su se i načelne diskusije o tome što bi od sadržaja u prizemlju moglo biti, ali opet je sve stalo… Ili…

 
(jutarnji.hr / uredio: NSP)

Londonska Velika loža utemeljena je 1717., prva francuska loža osnovana je 1725., a već 1742. conte Sigismund Gondola (Gundulić) bio je prvi hrvatski plemić koji je postao mason i koji je imenovan meštrom slobodne zidarske lože u Beču.

Kada se francuski liječnik i slobodni zidar Brasson 1754. doselio na Brač, a potom 1754. u Glini osnovana prva loža slobodnih zidara na tlu Hrvatske, masonerija se nezaustavljivo počela širiti po Hrvatskoj. I tako to traje već više od dva i pol stoljeća, piše Branko Šömen u nedavno objavljenoj knjizi “Mudrost”, prvom dijelu sveobuhvatne trilogije o povijesti slobodnih zidara na ovdašnjim prostorima.

Za Branka Šömena slobodno zidarstvo je izrazito pozitivno, svojevrsni put ka prosvjetljenju i traženju pravednosti bez monopola na vjeru. Ovakav stav ne iznenađuje – Šömen je bivši mason, i kako sam kaže, iz Velike lože Jugoslavije izbačen je zbog političkih neslaganja. U razgovoru za Jutarnji, Šömen je objasnio kako je “Mudrost” prvi dio trilogije “Mudrost, Snaga i Ljepota”, koju je pisao dvadeset godina, skupljao dokumentaciju po arhivima, knjižnicama i ložama, listao stare, slobodnozidarske revije Šestar; Neimar, Glasnik, i pročitao stotine knjiga, koje su pisale o slobodnom zidarstvu.

“U Hrvatskoj sam s prijateljem registrirao biografije 1800 slobodnih zidara koji su umrli, jer se o živima ne piše.

Negativna mišljenja

Među njima je mnogo eminentnih ljudi, intelektualaca, pravnika, pjesnika, slikara, humanista, a pored biskupa Galjufa i Vrhovca još 42 katolička svećenika. Negativno mišljenje o slobodnim zidarima prevladava posebno u državama s pretežno katoličkim vjernicima. Danas slobodni zidar može biti ateist, ali i katolik, židov, musliman, ali u ložama se ne govori ni o politici ni o Crkvi. Slobodno zidarstvo je jedina organizacija koja je preživjela sve političke sisteme. Danas je u svijetu više od šest milijuna slobodnih zidara.

U Velikoj loži Hrvatska radi više od 350 ljudi. Oni su ljudi na dobrom glasu, pošteni, pravedni, jer jedna od točaka njihova statuta kaže: slobodni zidari vole svoju domovinu. A kako ljudi ne znaju odnose unutar slobodnozidarske organizacije, ciljeva i namjera, dolazi još uvijek do nesporazuma, jer ljude više zanima što slobodno zidarstvo nije, nego što u stvari jest”, rezimira Šömen.

Šömenova knjiga opisuje mističnu povijest masonerije; otkako je u Hrvatskoj osnovana prva lože, masoni su se počeli brzo širiti od Zagreba, Varaždina, preko Križevaca, Osijeka, do Splita i Dubrovnika. Masoni nisu negirali postojanje Boga, ali u svjetonazoru 18. stoljeća bili su antiklerikalni i liberalni, i pristupali su im plemići, časnici, trgovci, suci i dio svećenstva.

Jedan od vodećih masona bio je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, član lože Mudrost, čiji je utemeljitelj grof Ivan Drašković, a jedan od “braće” bio je i biskup Josip Galjuf.

Filozofija masona

Vrhovac je bio atipičan biskup: za razliku od većine klera, bio je slobodni zidar, jakobinac, prikriveni protivnik Habsburgovaca, a privatno se družio s ateistima, revolucionarima i pobornicima prosvjetiteljstva. Bio je jako bogat i zauvijek je promijenio izgled Zagreba, kad je započeo uređivanje današnjeg Maksimira. Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće slobodni zidari sve više prihvaćaju načela Francuske revolucije “Sloboda, jednakost, bratstvo”, i tako se definitivno svrstavaju među neprijatelje Habsburgovaca, ali i Katoličke crkve.

Maksimilijan Vrhovac više od četrdeset godina uspješno je balansirao između privatne sklonosti idejama masonerije, i visokog položaja u Crkvi i monarhiji. Masoni su, premda u manjoj mjeri, doprli i do Srbije i posredno utjecali na političke događaje i sporove koji ni danas nisu riješeni. Tako je mason Franjo Zach, blizak prijatelj Ljudevita Gaja, predložio Iliji Garašaninu da Srbija povede okupljanje južnoslavenskih naroda, ali ispalo je drugačije.

Zachov prijedlog upućen Garašaninu počinje formulacijom “Nova južnoslavenska država davala bi Europi sve garancije”. Umjesto toga, Garašanin u Načertaniju, svojevrsnom velikosrpskom programu, piše: “Nova srpska država davala bi Europi sve garancije…” Tako je Garašanin na neki način masonsku podršku ideji jugoslavenstva iskoristio kao podlogu plana stvaranja Velike Srbije. “Tada se u beogradskoj javnosti uvriježilo i mišljenje da je slobodno zidarstvo organizacija liberalne buržoazije”, zaključuje Šömen. Ništa bolje mišljenje o masonima nije vladalo u Katoličkoj crkvi.

Kako i bi kada su netom pred početak Drugog svjetskog rata osnovna načela zagrebačke Lože Maksimilijan Vrhovac nabrajala “uvođenje civilnog braka, ukidanje celibata, slobodnu školu, slobodu misli i savjesti, ukinuće crkvenih redova i da hrvatska politika može biti isključivo slavenska politika…”

Neprijatelji Crkve

Razumljivo da su zbog ovakvih stavova masoni proglašeni najopasnijim neprijateljima Katoličke crkve, o čemu je još prije dvadeset godina pisao Ivan Mužić. Prema Mužiću, službeno masonstvo u Hrvata bilo je, prema masonskoj dokumentaciji, protuhrvatsko jer je zastupalo jugoslavensku državnu ideju i postavljalo se izrazito neprijateljski prema ideji samostalne hrvatske države. Uz to, masonstvo je bilo i protukatoličko jer je htjelo odvojiti Katoličku crkvu u Hrvata od Rima i tako uništiti rimokatolicizam u Hrvata. Druga optužba protiv slobodnih zidara odnosila se na njihovu ulogu u pokušaju spašavanja Jugoslavije.

Pritom je meta postao čak i Franjo Tuđman, kojega desnica napada da nije uspio prekinuti polustoljetni kontinuitet vladavine eksponenata komunističkih i masonskih struktura nad Hrvatskom. “On je htio ostvariti samostalnu Hrvatsku utemeljenu na kršćanskim etičkim zasadama, kojoj će se priključiti Hrvati iz zapadne Hercegovine i dijela Bosne.

Slučaj Franje Tuđmana

Masonski graditelji novoga svjetskoga poretka, motivirani antiteističkim svjetonazorom i stvaranjem svijeta bez granica, doživjeli su Tuđmana kao sablast prošlosti čije se obnavljanje po potrebi mora i nasiljem onemogućiti. Oni se u svojoj subverziji služe novinama, radijskim i televizijskim emisijama”, teza je Ivana Mužića. Iz perspektive Branka Šömena, stvarnost je drukčija: “Mnogi su pokušavali zaustaviti raspad Jugoslavije, ali ne i slobodni zidari.

Slobodno zidarstvo se u jugoistočnoj Europi počelo razvijati poslije pada Berlinskog zida pa tako nije moglo utjecati na raspad nekadašnje države”, rezolutan je Šömen. Ipak, i on je krajem 80-ih zbog politike došao u sukob s beogradskim masonima, i naposljetku bio isključen iz Velike lože Jugoslavije: “Tada, na početku razvoja slobodnog zidarstva u nas, kada je počela raditi deputacijska loža Illyria, sastavljena od austrijske, slovenske i hrvatske braće u traganju za novom slobodnozidarskom organizacijom, neki su od nas došli u konflikt s beogradskom braćom.

Za razliku od njih, nas su zanimala humanistička načela, a ne politički prestiž”, kaže Šömen. Za četiri mjeseca izlazi drugi – po svemu sudeći najintrigantniji dio trilogije – pričao o masonskom utjecaju na političke procese u Kraljevini Jugoslaviji, teroru ustaškog režima i bijegu u izolaciju u socijalizmu. Uostalom, kralj Aleksandar Karađorđević, Ivan Meštrović i Ivo Andrić bili su utjecajni masoni. Iako ima indicija da su isto bili i Josip Broz Tito i Miroslav Krleža, nikada nisu pronađene njihove pristupnice.
 
 
izvor: jutarnji.hr/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12586"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Organizacije pod pokroviteljstvom masona ili slobodnih zidara oduvijek su bile nekako skrivene od očiju javnosti, a opet raskrinkane tek toliko da se znalo kako postoje ili kako su nekada na određenom prostoru djelovalo. Osijek je također kao jedan od većih gradova Hrvatske u prošlosti bio snažno uporište masona.

Prva masonska loža u Osijeku osnovana je 1773. godine, a utemeljitelj,  ujedno i prvi Starješina lože bio je grof Stjepan Niczky. Nosila je naziv Budnost i bila je jedna od najutjecajnijih i najznačajnijih masonskih loža ne samo na prostorima Hrvatske, nego i cijele regije.

Prema nekim podacima prvo sjedište bilo je unutar kuće Leibinger (ugao današnje Fringerove i Franjevačke ulice) koja je u to vrijeme radila kao jedna od najpoznatijih osječkih gostionica „Tri potkove“. Spomenuta je loža bila aktivna sve do 1791. godine kada se ugasila ili pritajila što je bila česta pojava u povijesti masonstva, osobito kada se nalazila u opasnosti kao tada pred Habsburškom Monarhijom.

Masonske lože u Hrvatskoj i svijetu u 18. su stoljeću ponovno oživjele prilikom Napoleonovih pohoda, ali su ubrzo njegovim porazom i one postupno ugašene.

U Osijeku se tek 1912. godine ponovno pojavljuje, odnosno javnosti postaje očita masonska struja i to ponovno pod nazivom lože Budnost (Vigilantia). Pokretač novog vala masonstva ovaj je puta bio Mirko Hermann, a poznati osječki arhitekt i mason Viktor Axman napravio je nacrte današnje zgrade kina Uranie koje je tada bilo sjedište masonskog pokreta u Osijeku.

Ta je pak loža djelovala sve do 1940-ih kada se sama raspustila ponovno pod prijetnjama ratnih zbivanja u Hrvatskoj i svijetu.

Tko su bili članovi masona?

Općenito je poznato kako slobodni zidari vrlo temeljito biraju svoje članove. Nekada je to možda bilo i otvorenije nego danas pa kruže informacije da se čak i znalo kome se prijaviti za službovanje toj organizaciji.

Osječkoj loži iz 1912. pripadali su prema nekim izvorima zubar Maks Arminski, liječnik Adolf Stark, zastupnik Našički Julije Gutmann te brojni imućni i moćni veletrgovci i industrijalci, ali i svećenici.

U ostalim dijelovima Hrvatske neki od poznatijih povijesnih osoba također je nosilo sa sobom pečat masonstva, a najpoznatiji među njima svakako su pisac Petar Hektorović koji je utemeljio prvi slobodnozidarski hram na Hvaru, grof Ivan Drašković te biskup Maksimilijan Vrhovac.

Jasno je dakle kako je već tada masonsko društvo pomno birano između elitnih krugova ljudi, a iz toga se nadalje da iščitati kako su imali u svojim rukama sve važnije institucije i sektore – zdravstvo, obrazovanje, financije.

Nakon Drugog svjetskog rata, masoni su se ponovno povukli daleko od znatiželjnih očiju javnosti, a tek u posljednjih dvadesetak godina počeli su djelovati “aktivno”, štoviše počeli su otkrivati sve više detalja iz svojih krugova.
 
 
(kultura-osijek.com/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12228"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Osnovna organizacijska struktura slobodnog zidarstva je loža. Unutar neke zemlje lože su organizirane u velike lože, s tim da neke zemlje, poput Velike Britanije, imaju više takvih loža.

Članstvo je hijerarhijski poredano kroz tri stupnja (šegrti, djetići, majstori) po tzv. Ivanovoj opservanciji. Prema škotskoj opservanciji postoje trideset i tri stupnja.

Povijest

Prve masonske lože nastale su u Engleskoj. Uoči Ivandana 24. lipnja 1717. godine, četiri londonske lože stvorile su veliku ložu za London i Westminster, koja je šest godina kasnije postala Velika loža Engleske. Masonerija je u Engleskoj bila oružje kojim se služila britanska politika, a u 19. stoljeću sve više ima utjecaja na druge države preko određenih loža. Članovi nekih loža bili su, među ostalima, engleski kraljevi i poznati političari Edvard VII., David Lloyd George, Winston Churchill i dr.
Inicijacija u masonski pokret u 18. stoljeću

Francuski mislioci Voltaire, Denis Diderot, Jean-Jacques Rousseau, Victor Hugo i drugi kao članovi loža unose revolucionarne, buržoaske ideje protiv feudalnog poretka. Njemačke lože, za razliku od ostalih, u svoj program uvode kršćanski nauk. Okupljaju mnoge filozofe, pisce i glazbenike, npr. Johann Wolfgang von Goethe, Johann Gottlieb Fichte, Wolfgang Amadeus Mozart, Ludwig van Beethoven.

Kritika Slobodnog zidarstva

Neki kršćanski krugovi smatraju da je “Slobodno zidarstvo” u biti obožavanje Sotone kao vrhovnog arhitekta Svemira. Albert Pike jedan od većih mislilaca u masoneriji otvoreno je zastupao takav stav. Papa Klement XII. u enciklici “In eminenti” (28. travnja 1738.), također je osoudio Slobodno zidarstvo kao sotonizam. I neki drugi imali su sličan stav kao npr. Anatolij Berestov koji zaključuje da je masonstvo stvarni sotonizam, a masonska loža sotonska crkva

Masoni i Mormoni

Iako neki misle da osim sličnosti u imenu nemaju nekog drugog zajedništva činjenica je da je osnivač Mormona Joseph Smith od 1842. do 1844. bio mason. Sve restrikcije za članstvo masonima u Mormonskoj crkvi ukinuo je tadašnji prorok Spencer W. Kimball 1984. godine.

Slobodno zidarstvo u Hrvatskoj

Masoni se u Hrvatskoj pojavljuju u drugoj polovini 18. stoljeća, kada ga uvode časnici koji su sudjelovali u Sedmogodišnjem ratu (1756.-1763.). Prva hrvatska loža osnovana je na teritoriju Vojne krajine, u Glini 1759. godine pod nazivom Ratno prijateljstvo. Sljedećih godina osnivane su lože i u drugim gradovima, tako 1772. u Varaždinu i 1773. u Zagrebu.

Godine 1777. utemeljena je u dvorcu Brezovici kraj Zagreba, Hrvatska velika loža na čelu s prvim velikim meštrom grofom Ivanom Draškovićem.

Za vrijeme Francuske revolucije, masoni su bili izloženi progonima pa se bilježi pad njihove aktivnosti da bi se u doba Napoleonovih ratova, masonske lože počele osnivati u južnohrvatskim gradovima. Nakon 1918. godine središnja loža nove države, Kraljevine SHS (Jugoslavije) bila je Velika loža Jugoslavije.

U ljeto 1940. godine zabranjen je rad slobodnih zidara u Kraljevini Jugoslaviji. Po njenom slomu, ni nova vlast NDH nije dozvoljavala njihov rad, štoviše mnogi su istaknuti masoni bili deportirani u logore. Obnova slobodnozidarske djelatnosti započinje 1990-ih s raspadom SFRJ.

Danas u Hrvatskoj djeluju tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila. Velika loža Hrvatske osnovana je 1997. godine. Od 2003. godine hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku.

U prošlosti bilo je više istaknutih Hrvata koji su bili članovi masonskih loža, primjerice poput grofa Janka Draškovića. Neki tvrde da je i biskup Maksimilijan Vrhovac također bio slobodni zidar. Navodno je ostao vjeran slobodnom zidarstvu do kraja života
 

Templari i masoni, dio 1

 
Templari i masoni, dio 2

 
 
(uredio:nsp)