Nakon što su u javnost procurile informacije o masovnoj grobnici djece u katoličkom prihvatilištu u okrugu Galway u Irskoj, stižu novi šokantni detalji. Katoličke institucije navodno su provodile eksperimente nad djecom bez roditelja.

Deset irskih domova za neudane majke i njihovu djecu sudjelovalo je u tim eksperimentima od 1960. do 1976. godine, a uključivali su najmanje 298 djece. Čak 80 djece se razboljelo kada im je zabunom dano cjepivo za stoku sredinom sedamdesetih godina, u vrijeme kad su na njima testirani drugi lijekovi, saznaje radiostanica “Newstalk”, prenosi AFP.

Jedan od njih bio je i Christy koji je usvojen iz jednog doma u kojem se vršilo takvo testiranje.

“Na rukama i nogama su mi izbili veliki ožiljci. Kada sam majku pitao zašto, rekla mi je da sam imao bolove i zavoje kada sam stigao kod njih. Doktori su mi rekli da nikada nisu vidjeli ništa slično”, rekao je Christy.

Sestra Sarto iz prihvatilišta Bessborough rekla je da su takva testiranja vršena isključivo uz dopuštenje roditelja.

“Liječnik bi došao ovdje i pitao može li provesti eksperiment i majke bi mu dovodile djecu”, rekla je Sarto za radio “Newstalk” te dodala da se stanje djece kasnije pratilo te da nitko nije umro ili imao trajne posljedice, prenosi Canada.com.

Povjesničarka Catherine Corless, koja je otkrila masovnu grobnicu, tvrdi da postoji zabrinutost da slične grobnice postoje i u drugim irskim katoličkim ustanovama. Prihvatilište St.Mary u Tuamu koristilo je nekadašnju septičku jamu u blizini zgrade kao masovnu grobnicu.

Već neko vrijeme se zna da je više tisuća djece iz katoličkih prihvatilišta primalo eksperimentalna cjepiva. Irish Daily Mail navodi da je tijekom 1930-ih godina preko dvije tisuće djece bilo podvrgnuto ilegalnim medicinskim eksperimentima.

Nakon saznanja o medicinskim testiranjima, irski premijer Enda Kenny naredio je istragu u svrhu pronalaska mogućih dodatnih masovnih grobnica djece. Dublinski nadbiskup, Diarmuid Martin, zatražio je formiranje istražne komisije koja bi bila nezavisna od crkve i države kako bi se ispitale te tvrdnje.

Irska zakon o medicinskim testiranjima nije imala do 1987. godine. Vladino istraživanje pokazalo je da je od 1930. do 1960. godine postotak smrtnosti djece u domovima bio pet puta veći nego kod djece rođene u braku.
 
 
(index/uredio:nsp)

Majčin dan nije oduvijek bio vezan za cvijeće, darove, čestitke i provođenje vremena s majkama. Upravo suprotno, povijest ovog praznika prepuna je konflikata i kontroverzi, a povijest uvijek pišu neobjektivni ljudi.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Majčin dan, u svojim različitim oblicima, obilježavan je zbog niza razloga. Od smanjenja smrtnosti kod dojenčadi pa sve do promicanja mira i u čast majke Anne Jarvis koju danas prepoznaju kao jednu od dvije osnivačice ovog praznika.

Majčin dan je blagdan u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju.U zapadnom svijetu uspostavljen je u 20. stoljeću.

Majčin dan ima svoje korijene u engleskom i američkom pokretu žena. Amerikanka Ann Maria Reeves Jarvis godine 1865. organizirala je Mothers Day Meetings gdje su majke mogle razmjenjivati ideje o aktualnim pitanjima.(wikipedia)

Za Annu Jarvis koju je smrt njezine majke teško pogodila, Majčin dan bio je poseban dan kad ljudi ne slave sve majke već samo svoje majke. Dan koji provodite s majkom kako biste joj dali do znanja koliko vam znači.

Međutim, dan se pretvorio u veliki promašaj. Barem što se Anne Jarvis tiče.

Naime, dan se ubrzo pretvorio u komercijalni rudnik zlata s fokusom na kupnji darova, cvijeća i čestitki. Jarvisova je pokušala održati kontrolu nad ovim danom, organizirala je bojkote, prijetila tužbama pa čak i napala Prvu damu Eleanor Roosevelt koja je praznik koristila prilikom skupljanja donacija.

Svoju je borbu nastavila do kasnih 40-ih, a 1948. preminula je u jednoj psihijatrijskoj ustanovi u Philadelphiji.

“Ova žena umrla je u siromaštvu, na rubu demencije, a mogla je dobro zaraditi komercijalizacijom praznika. No, to nije željela. Borila se protiv komercijalizacije što ju je na kraju koštalo novca i zdravlja”, govori povjesničarka Katherine Antolini.

Praznik u današnje vrijeme, naravno, nastavlja biti pogonsko gorivo konzumerizma i sve ono protiv čega se Anna Jarvis cijelog svog života borila, i još jedan pokazatelj da u kapitalizmu ništa dobro dugo ne traje.

 
 
index, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17495"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]