Kada papa Franjo u Vatikanu 4. rujna kanonizira Majku Terezu, ona će službeno biti proglašena sveticom

Za njene sljedbenike, piše CNN, to je ionako samo formalnost. Oni smatraju da je tu titulu zaslužila zbog života predanog pomaganju siromašnima.

No, “svetost” nije riječ koju svi koriste kad se spomene Majka Tereza. Štoviše, njeni kritičari smatraju da je ona sve, samo ne svetica.

Razočarani bivši volonter Hemley Gonzalez nije je susreo uživo, ali, kako ih on zove, “zastrašujući ostatci njenog nasljeđa” ostavili su ga duboko uznemirenog.

Nakon što je buknula financijska kriza 2008. godine, Gonzalez je pauzirao svoj posao s nekretninama i otišao u Indiju gdje je proveo dva mjeseca volontirajući u Nirmal Hridayu, mjestu gdje dolaze umirući, a koje vode Misionari milosrđa Majke Tereze.

Bolnica kao logor

Gonzalez je, kaže, ostao šokiran niskom razinom higijene i medicinske skrbi, a ni volonteri nisu dobro primljeni. Vidio je, prepričava, da časne jednostavno ponovo koriste igle nakon što ih properu u vodi. Odnos prema pacijentima je, prepričava Gonzalez, također očajan.

Pacijenti s bolestima respiratornih organa moraju se kupati u smrznutoj vodi jer nijedan bojler nema dovoljno vodi ni za jedno kupanje. Na kraju, u cijeloj bolnici ne bi bilo ni jednog doktora ili školovane medicinske sestre.

“To je bila scena iz koncentracijskog logora u 2. svjetskom ratu”, kaže Gonzalez.

Chhanda Chakraborti koja volontira tu preko 25 godina kaže da su sve ovakve optužbe najobičnije laži.

“Ljudi dođu ovdje u očajnom stanju. Većina ih preživi. Kako možete dati novi život umirućoj osobi ako ste nemarni prema njihovu zdravlju”, pita se ova volonterka.

Glasnogovrnica grupe i bliska prijateljica Majke Tereze kaže da je u prvom redu cilj briga za siromašne.

“Majka Tereza nije željela osnovati bolnicu sa pet zvjezdica niti išta slično”, kaže.

No, kritičari kažu da to nije nikakvo opravdanje. Naime, ova grupa volontera koji su nastavili rad Majke Tereze godišnje dobije milijune dolara donacija. Kritičari smatraju da se tim novcem moraju popraviti uvjeti koji vladaju u ustanovama gdje liječe bolesne i siromašne.

Kontroverzni stavovi o razvodima, kontracepciji i abortusu

CNN je pokušao intervjuirati trenutno vodeće ljude organizacije, ali su odbijeni. Kritičari se žale da ne postoji nikakva transparentnost niti su poznati bilo kakvi podaci o protoku novca.

Još za života Majka Tereza nailazila je na slične optužbe. Još više od tog, kritizirani su njeni dogmatski stavovi o abortusu, kontracepciji i razvodu. Njeni stavovi odlično su odgovarali Vatikanu, ali progresivnim krugovima diljem svijeta dizala se kosa na glavi. Posebnu je pozornost izazvala kad je 1979. godine, nakon što je dobila Nobelovu nagradu, rekla kako je “najveći razarač mira abortus”.

Neki joj zamjeraju i činjenicu što je neke bolesnike pokušavala prisilno preobratiti na kršćanstvo. Njeni zagovornici to oštro odbacuju.

“Sve je ljude gledala jednako, bez obzira jesu li muslimani, hindusi ili sikhi”, kaže Kumar koja je osobno hindus.

“Znala sam ići moliti s njom. Ona bi rekla “Sunita, dođi u kapelu sa mnom i sjedi u položaj kako vi molite, a ja ću sjesti u položaj kako mi molimo i zajedno ćemo moliti”", prisjeća se.

Čudo ili obična medicina

Da bi postala sveta, papa je trebao potvrditi dva njena čuda. Jedno od njih je Monica Besra, žena iz indijskog sela koja tvrdi da se izliječila od raka nakon što se molila Majci Terezi. Monica tvrdi da ju je izliječio blagoslov Majke Tereze, a ne liječnički tretman.

“Uzela sam lijekove, boljelo me je. Ali kad sam se pomolila Majci Terezi iz mog srca, ona me blagoslovila i ja sam ozdravila”, ispričala je za CNN.

“Cijelo moje selo i ja smo sretni što je ona postala svetica”, dodaje.

Naravno, kritičari imaju drugačiji pogled na stvari i tvrde da je žena ozdravila zbog lijekova, a ne molitve. Čak i njen suprug je u nekoliko navrata osporio njene tvrdnje da je ozdravila zbog blagoslova Majke Tereze.

“To je puno galame oko ničega. Moja žena ozdravila je zbog doktora, a ne zbog nikakvog čuda”, izjavio je 2002. godine za magazin Time. No, on je u posljednje vrijeme promijenio mišljenje. Sad tvrdi da spornu rečenicu za Time nikad nije izrekao te da iza ozdravljenja njegove supruge stoji čudo i Majka Tereza.
 
(index.hr)

Ona je bila vrlo uspješna evanđelistica, ali postoji i strana o kojoj se rijetko priča

Višestruko korištenje injekcija, slabo obrazovano osoblje i lijekovi s isteklim rokom trajanja… Neke su od stvari koje opisuje Hemley Gonzales, a koje se rijetko povezuju sa zdravstvom. Pa ipak, on tvrdi da se s njima susreo volontirajući kod Misionarki ljubavi, organizacije koju je osnovala Majka Tereza, a koje bacaju drugačije svjetlo na reputaciju koju je stekla ova časna sestra albanskog podrijetla, piše poznati portal Salon.com.

Doduše, njegova priča nije jedinstvena, jer je još jedna volonterka u časopisu New Internationalist opisala svoje iskustvo rada u sjedištu misinarki u Kalkuti, te je zaključila da bi organizacija “konačno trebala biti proglašena odgovornom za zlostavljanje i zapostavljanje koje je činila”.

Slične riječi pojavile su se i u britanskom dokumentarcu iz 1994. godine koji priča priču o 15-godišnjem pacijentu koji je došao kod misionarki s “relativno jednostavnim žaljenjem na bubrege”, da bi mu se stanje počelo jako pogoršavati nakon što su ga odbili prebaciti u lokalnu bolnicu gdje bi se mogao podvrgnuti operaciji.

Kritike na račun Majke Tereze i njezine misije došle su i od strane zdravstvene profesije. Dr. Robin Fox opisao je ustanove misionarki kao opasno mjesto još 1994. godine, jer je ondje susreo mladića oboljelog od malarije kojeg su liječili samo neučinkovitim antibioticima i paracetamolom. “Uz zanemarivanje dijagnoze, pristup Majke Tereze vezan je i uz nedostatak analgezije.”

Danas Gonzales provodi online kampanju nazvanu “Zaustavimo Misionarke ljubavi”, te se nada da će uspjeti obrazovati donatore koji “ne znaju što se događa”, o tome kako se njihove donacije troše na nešto što on smatra “sustavnim kršenjem ljudskih prava”.

Aroup Chatterjee dijeli njegovo mišljenje. On je rođen u Kalkuti i danas je liječnik u Velikoj Britaniji, a napisao je i knjigu o ostavštini Majke Tereze u kojoj je detaljno opisao kako su njezinim pacijentima zabranjivani posjeti i lijekovi protiv bolova, te su ih prisiljavali da obriju glave.

“Kad bi ljudi znali kakva je ona ustvari bila, mislili bi da je odvratna”, kaže Chatterjee, koji je očito frustriran kako mediji prate vijesti da bi ona u rujnu ove godine trebala biti proglašena svetom.

Je li Zapad spreman otvoriti oči? 

Ove tvrdnje su u potpunoj suprotnosti sa slikom koju o misionarki ima Zapad. Majka Tereza je dobitnica Nobelove nagrade za mir, kao i brojnih drugih priznanja, te je teško ovakve optužbe dočekati ikako drugačije nego s nevjericom. 

S obzirom da je tijekom godina primila stotine milijuna dolara u donacijama, ne postoji nikakvo opravdanje za slabu zdravstvenu skrb kakvu nekolicina opisuje, osim da je bila riječ o nepromišljenom ili zlonamjernom ponašanju. No, čini se da red Majke Tereze navedene primjere uopće ne smatra svojim neuspjesima.

1997. godine, sama ja buduća svetica izjavila da “svijetu puno više pomažu patnje siromašnih ljudi”, opisujući kako je “predivno što siromašni dijele svoje patnje s mukom Kristovom”.

Za Majku Terezu, siromaštvo i bolest su dakle bili darovi koji su im omogućavali da se povežu s Bogom, a njezina misija nije bila toliko da im ona umanji bol koliko da osigura da se ono odvija pod okriljem vjerskih uvjerenja. Drugim riječima, ona je i sama priznala da je motivira njezina želja da ispuni vlastita vjerska uvjerenja, a ne altruistička zabrinutost za siromahe svijeta.

“Uvijek postoji opasnost da ćemo postati tek socijalni radnici… naš posao je odraz naše ljubavi prema Kristu”, izjavila je još 1969. godine.

Znajući sve ovo, mnogi će se upitati kako je ona postala jedna od najvećih junakinja 20. stoljeća? Jer mjera u kojoj se Majka Tereza smatra humanitarkom predstavlja i pobjedu katoličke crkve, koja je koordinirala kampanjom visokog profila kako bi je “katapultirala” prema statusu svetice. No, istodobno, nije nimalo čudno što je postala toliko popularna na Zapadu.

Naime, ona predstavlja bajkovitu priču o časnoj sestri iz Europe koja odlazi pomoći siromašnima diljem svijeta. Na taj način ljudi kao da se rješavaju svojeg unutrašnjeg osjećaja krivice što ne čine više, nego su tek bogataši koji eventualno jednom tjedno odlaze u crkvu. Znajući da postoji netko kao Majka Tereza i pomažući njezinom radu, oni svoju religiju doživljavaju kao nešto što postiže više dobro, tj. pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Majka Tereza je imala fatalistički stav prema siromaštvu, dok je istodobno inzistirala na tome da ostane apolitična – čime je definirala svoju nezainteresiranost za suočavanje s uzrocima siromaštva. A na taj način je bila i savršena predstavnica Zapada i njezin uzor, kojoj nitko nije mogao osporiti njezin status quo. 

Ona je učinila da se zapad osjeća dobro, jer je “jedna od nas, koja ponovno spašava Treći svijet”. A iako bi je trebalo pamtiti kao uspješnu evanđelisticu, prozivati je prvakinjom altruzima, zdravstva ili humanitarnog rada značilo bi iz temelja krivo shvatiti njezinu misiju, piše Salon.
 
(express.hr/uredio:NSP)

Zadnja stvar koju ministarstvo obrazovanja želi jeste da ima potpuno informirano i svjesno stanovništvo. Što manje ljudi znaju, manju će im muku kasnije predstavljati.

U tih nekoliko riječi imate razlog (a) zbog koga je “obrazovni” sustav napravljen u svom sadašnjem obliku, i (b) zbog čega on stvarno uništava znanje ili ga barem sputava.

Znanje se ne može uništiti, ali se može držati podalje od ljudske svijesti. Sustav “obrazovanja” i zakoni koji se na njega odnose su odlični instrumenti indoktrinacije djece i omladine od najranijeg djetinjstva kako bi oni vidjeli svijet u skladu sa reptilskim zlokobnim planom.

“Obrazovanje” vam daje sistemsku verziju stvarnosti – financije, politiku, povijest, medicinu, mogućnosti i sve to zajedno.

Nastavnici su poput doktora i odvjetnika, jer odlaze u centre za obuku nastavnika gdje ih indoktriniraju nakon godina i godina indoktrinacije tijekom školovanja u školama, fakultetima i sveučilištima. Ukoliko se nastavnici potčine zahtjevima sustava u pogledu onoga kako i što treba naučiti đake, bivaju nagrađeni radnim mjestom, obično doživotnim i mogu čak postati i direktori ili sveučilišni profesori.

Ako li samo zaljuljaju čamac nezavisnom mišlju i ohrabre đake da sve dovode u pitanje, o Bože, to će biti loš potez u njihovoj karijeri. Isto vrijedi i za učenike i studente koji ubrzo naučiti ukoliko daš sustavu ono što želi čuti, dobivaš dobre ocjene, a ukoliko ne, pa, nećeš ih imati. Ispiti nisu test inteligencije, već poslušnost statusu quo. Mom sinu, Jamieu, rečeno je da će, ukoliko dovede u pitanje službenu verziju o “globalnom zagrijavanju” pasti na ispitu. Pokori se … znaš da je to najpametnije.

Zatvorenici lijeve hemisfere

Jedan od glavnih ciljeva sustava “obrazovanja” je da zarobe ljude u kraljevstvo njihove lijeve hemisfere mozga, “serijski procesor” koji konstruira stvarnost u nešto što porazuma postojanje “vremena”, strukture i komunikacije putem jezika, kao što sam već spominjao. Lijeva polutka je više od bilo čega drugog odgovorna za konstruiranje verzije stvarnosti koju danas doživljavamo kao “ljudski život”.

Mnogo puta sam govorio na Sveučilištu u Oxfordu, da budem precizniji na Oksfordskoj uniji, debatnom društvu osnovanom 1823. godine i rasadniku mnogih vodećih političara tijekom posljednjih 185 godina. Pet britanskih premijera potječu s Uniona – William Gledstone, Lord Selisberi, Herbert Askvit, Harold McMillan i satanitički ubojica djece Edward Hitt – kao i dug popis vladinih ministara i ostalih političara, uključujući Benazir Buto, bivšu premijerku Pakistana na koju je izvršen atentat.

Ona je bila predsjednik Unije 1977. godine. Unija je privlačila vodeće britanske političare svog vremena da sudjeluju na njenim debatama, a također i visoke dužnosnike i moćnike iz drugih zemalja, uključujući: američke predsjednike Reagana, Nixona i Cartera; bivšeg državnog tajnika i frontmena Iluminata Henryja Kissingera, kao i Roberta Kennedyja, ubijenog brata JFK-ja. Južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu, Majka Tereza, Dalaj Lama, Michael Jackson, pa čak i žabac Kermit pojavili su se u tim debatama.

Posljednji put kada sam tamo govorio 2008. godine, od mene su tražili da prezentiram informaciju o tome kako nekolicina njih kontrolira toliko nas težeći ka globalnom fašističkom diktatoratu. Bilo je tamo nekih otvorenih ljudi koji su se pojavili na raspravi, ali, ponovo sam shvatio, kao što je to bilo i svaki drugi put na Oxfordu ili Cambridgeu, da je intelekt, sam po sebi, zatvor za Um.

“Obrazovni” sustav je ustremljen na intelektu i samo na njemu. Društvo je strukturirano tako da zarobi svijest – fokus, pozornost – u proizvedeni “vašar” pogrešnih stvarnosti koje funkcioniraju kao scenski hipnotizer za pet osjetila i intelekt. Kada sam razmišljao o tome kako je najbolje da prezentiram informaciju na najprestižnijem sveučilištu na svijetu, našao sam se u očito bizarnom procesu izostavljanja određenih područja i koncepata, jer sam znao da će biti previše toga da bi intelkt mogao progutati.

Umjesto toga, odlučio sam ići korak po korak u kući intelektualne “elite”, iako na mojim uobičajnim javnim nastupima govorim sve zajedno u paketu publici koja se sastoji od svih godišta, rasa i porijekla, od kojih većina nikada nije ni ušla na sveučilište, posebno ne na Oxford. Kako je to moguće? Zbog intelekta, naravno. Ukoliko pogledate ono što nazivamo “društvom”, ono je napravljeno od strane intelekta. Ne srca, ne Svijesti – intelekta.

Ne znaju što čine

Obrazovni sustav gaji kult intelekta i putem ispita određuje one s najboljim intelektom da vode vladine institucije, financijske, poslovne, znanstvene, obrazovne, medijske i vojne u narednim generacijama. Tu na scenu ulazi Sveučilište u Oxfordu. Oxford i Cambridge (kao njegov vjeran pratitelj) su stari sveučilišta u koje se šalju oni s najboljim prolaskom na testovima uglavnom iz “najboljih” škola da bi bili indoktrinirani i vidjeli svijet onako kako obitelji Iluminata odrede za svoje buduće sluge sustava.

Na ovim “prestižnim” sveučilištima oni se miješaju sa ostalim studentima koji su na Oxford i Cambridge stigli zahvaljujući utjecaju njihovih elitnih obitelji i mreže privatnih škola u koje se ulazi zahvaljujući novcu. Slično je  i u Sjedinjenim Državama sa sveučilištima koji imaju dugu tradiciju, kao što su Harvard i Yale, gdje je upis praktično zagarantiran studentima koji dolaze iz “pravih” obitelji.

U tim “centrima učenja”, poput Yalea, Oxforda i Cambridgea, dolazi do spajanja onih za koje se, na temelju prolaska na testovima, smatra da su intelektualno najsposobniji i onih koji su tamo zbog toga što su im otac, majka, baka i djed to što jesu. Boj George Bush je klasičan primjer nekog takvog na Yaleu. Imamo djecu iz obitelji koje kontroliraju sustav dijeleći isto “obrazovno” i perceptualni programiranje, kao one koji će voditi sustav u njihovo ime u budućim generacijama. Isto se događa već stoljećima.

Oksfordski sveučilište je stjecište elite među elitom i jedan je od primarnih, globalnih lokacija u kojoj Iluminati razvijaju programirane intelekt kako bi služili njihovom cilju, a to je globalna kontrola. Zbog toga je ozloglašeni agent Rothschildovih, Cecil Rhodes, ostavio 1902. godine svojim testamentom novac u obliku fonda tzv. Roudsovih stipendija namijenjenih dovođenju dobro probranih učenika iz inozemstva kako bi studirali na Oksfordovoj indoktrinacijskoj mašineriji pod njegovim motom “Dominus Illuminato Mea” ili “Gospodin je moja svjetlost”.

O kom li se “Gospodinu” radi? Bill Clinton je bio nositelj Roudsa stipendije na Oxfordu, pa čak i izvan Roudsovog sustava elitne obitelji diljem svijeta šalju svoju djecu tamo da budu “zapadizirana” – Iluminizirana – da bi se vratili i promijenili vlastito društvo u skladu sa oksfordskim planom. To je bilo jedno od najučinkovitijih instrumenata “zapadizacije” svijeta. Oxford je iznjedrio 25 britanskih premijera i mnogo drugih stranih lidera 20 nadbiskupa Kenterberija i glavne manipulatore i one koje služe sustavu poput medijskog tajkuna Ruperta Murdocha.

Njegova i ostale medijske kuće su pune diplomaca Oxforda i Cambridgea (“Oxbridgea”), baš kao i političke partije i kontrolni slojevi vladine administracije, medicine, službene znanosti i vojske. Oxbridge je, također, glavni regrutni centar operativaca britanske tajne službe koja nastavlja igrati svoje “intelektualne” dječje igre sa životima ostalih.

Što svi oni, ili barem velika većina njih, imaju zajedničko? Oni su zatvorenici intelekta, kao što su i elitne obitelji Iluminata, i tako imamo društvo koje je zasnovano ili stvoreno pomoću intelekta – jednog od najnižih izraza svijesti.

Oni koji diktiraju percepcije društva, poput znanstvenika, doktora, nastavnika, odvjetnika, političara, novinara, bankara, poslovnih lidera i ostalih su uvijek zatvorenici intelekta. “Obrazovni” sustav je posebno osmišljen da pravi takve ljude da bi vodili sustav u ime pripadnika loza, iako većina njih nema pojma da upravo to rade. Intelekt se manifestira kroz lijevu hemisferu mozga, dio koji filtrira stvarnost u smislu pitanja da li mogu to vidim, dodirnem, okusim, čujem ili omirišem? OK, onda znači da postoji.

Lijeva hemisfera vidi stvarnost kroz pet osjetila i vidi svijet u dijelovima, a ne kao jedinstvo. Sustav je strukturiran tako da nas zatvori u lijevu hemisferu mozga od momenta kada po prvi put sjednemo u svoju učionicu, do trenutka kada napustimo koledž ili sveučilište. Napredujete kroz “obrazovni” sustav tako što polažete ispite, a što ste uspješniji po pitanju informacija iz lijeve polutke mozga, brže i više napredujete.

Ljudi sa “cijelim mozgom”

Ukoliko ste brilijantni, završit ćete na Oxfordu ili Cambridgeu, Harvardu ili Yaleu. A što vam, zapravo, treba da biste bili liječnik, znanstvenik, vrhunski političar, predsjednik vlade, vojni lider, itd.? Položeni ispiti i “dobro obrazovanje” (dobra indoktrinacija), a institucije koje vode sustav generacijama su pod kontrolom ljudi zarobljenih u lijevoj hemisferi mozga ili intelektu i vide sve kao djelić, a ne kao jedinstvo.

To objašnjava toliko toga. Razgovarao sam s nekoliko mladih učenika prije moje posljednje prezentacije u Oksfordskoj uniji i to je izgledalo kao da razgovaram sa zidom. Nijedan nije želio čak ni razmotriti mogućnost da postoji društvo koje nije pod kontrolom “jake”, hijerarhijske vlade. To jednostavno ne mogu razumjeti i bilo koja alternativa im suludo zvuči.

Kao što je Einstein rekao: “Zdrav razum je zbroj predrasuda koje ste usvojili do osamnaeste godine.” Jedan drugi student Oxforda je izjavio da je mogao da me prati kada sam objašnjavao strukturu vlasti u kojoj nekolicina kontrolira sve ostale (lijeva polutka), ali nije mogao razumjeti ono što sam kasnije govorio o iluzornoj prirodi stvarnosti (desna polutka). Klasika.

Desna hemisfera mozga – gdje je intelekt uravnotežen – bavi se slučajnim, intuitivnim, holističkim i subjektivnim. Njena perspektiva je jedinstvo, kreativnost koja slobodno teče, kao i neograničenost, a ne limitiranost. Ona se izražava na mnogo očigledniji način, kroz umjetničko i disidentno.

Cilj strojevi Iluminata “za pravljenje kobasica” pod nazivom “obrazovanje” je da aktivira, stimulira i nagradi lijevu hemisferu mozga ujedno potiskujući desnu. Moguće je imati napredan intelekt, a ne biti subjekt njegovih ograničenja ukoliko ujedno i otvoriti um za Svijest. To su ljudi “sa cijelim mozgom” koji balansiraju i spajaju svoju svijest putem obje hemisfere mozga.

Takvi ljudi su “negdje tamo” i “ovdje dolje” i mogu gledati iz više perspektive dok su ujedno sposobni funkcionirati unutar petočulne stvarnosti i objašnjavaju svoje razumijevanje “onog negdje tamo” putem intelekta riječima koje većina ljudi može shvatiti. Ja nemam ništa protiv intelekta lijeve hemisfere mozga, jer bez nje ne bismo mogli učinkovito izrazimo kroz tijelo-računalo.

Koliko onih sa razvijenom desnom hemisferom znati koji su “negdje tamo” u eteru, ali su se mukom izborili za funkcioniranje u petočulnoj stvarnosti ili nisu mogli da se izraze na način koji većina ljudi može razumjeti?

Ja sam imao prilike da upoznam mnoge tijekom svih ovih godina. Nama je intelekt potreban da bi učinkovito funkcionirali pomoću pet osjetila, ali on mora biti na svom mjestu, a ne da vodi našu percepciju. Kada on dominira osjećajem za stvarnost, može biti pravo čudovište, kao i predmet najšokantnijih razine neznanja. Publika s dominantnom lijevom hemisferom predstavlja iz tog razloga najzahtjevniju i nikada nisam bio na nekom sveučilištu gdje to nije opći slučaj – iako to sigurno ne vrijedi baš za svakog pojedinca. Na sveučilištima ima i onih koji koriste obje hemisfere.

Pamet lišena mudrosti

Jednom kada počnete razumijete kako funkcionira mozak i kako je sustav, posebno obrazovni, napravljen da bi programirao njegovu percepciju, postaje mnogo jasniji način na koji funkcionira naše društvo. Ne postoji nikakva misterija u tome zašto mogu razgovarati sa “neobrazovanom” publikom a da ona sve “shvati”, dok ljudi iz tzv. krema intelektualnog društva (odrasli, kao i “elitni” studenti) gledaju u mene s nevjericom.

To je jednostavno razlika između otvorenog uma koji funkcionira i skenira mnoge razine svijesti i zatvorenog uma intelekta koji je zarobljen petočulnom percepcijom. Prirodno, društvo koje je stvoreno intelektom mjeri inteligenciju intelektualnom sposobnošću, ali termini “intelekt” i “inteligencija” nisu ista stvar, ili barem nisu ukoliko intelekt funkcionira sam.

Prolazak na ispitima nije ništa više mjera inteligencije, nego što je pamet mjera mudrosti. Kao što sam ranije rekao, može biti pametno napraviti atomsku bombu, ali je mudro ne napraviti je. Na isti način, potreban je intelekt da se orkestrira ratom, ali Svijest da se to ne uradi. Potreban je intelekt da se objasni očigledna kompleksnost ovog iluzornog svijeta podijeljenosti i razdvojenosti, ali Svijest zna da smo svi Jedno. “Fizičku” stvarnost “u” kojoj živimo je stvorio / dekodidrao intelekt i promijenit ga samo srce ili Svijest. Sustav sveučilišta, elitni ili bilo koji drugi, je nikad irelevantniji, nikad dalji od najnovijih dostignuća.

Događa se revolucija percepcje, a izolirani intelekt jednostavno to ne može vidjeti, niti može vidjeti koliko je religija intelektualizma zapravo daleko od znanja. Kako će zvanična nauka ikada razumjeti stvarnost kada je puna “znanstvenika” koji sve filtriraju lijevom hemisferom mozga koja samo može uoči sekvence, vrijeme i podvojenost? Ona nikada nije, niti je ikada trebao biti.

Ideja je da se ljudi zadrže što dalje od istine o stvarnosti i stanja u kojem su ljudi tako što se to znanje drži podalje od znanosti. Znanstvenici koji idu glavom / srcem su na branicima znanosti, a ne obična hrpa njih, utjelovljena u ljudima poput profesora Richard Dawkinsa. On je “grupi” Darvinizma na Sveučilištu u Oxfordu koji gura nos svuda i ismijava sve druge koji imaju drugačiji pogled na stvarnost izvan granica njegove poštanske marke. On osuđuje religiju, a ipak je visoki svećenik svoje religije – “sciencetizma”, vjerovanja da samo službena znanost ima pravo, a sve ostalo je bogohuljenje.

Jednom davno sam se s njim pojavio na Oksfordskoj uniji. Bilo je kao da raspravljaju s betonom na nogama. Nisam mu se svidio, a mogu i misliti zbog čega. Čitava darvinistički glupost, koja kreatora vadi iz kreacije, bila je pažljivo proračunata da bi se indoktrinirala masovna percepcija života bez svrhe, ona po kojoj smo mi samo pukim slučajem “evolucije” došli na svijet, po kom je život kučka, a onda na kraju umremo. To još uvijek dominira kolektivnim umom koji sebe hrabro naziva “znanošću”.

Kao i u slučaju medicine, prava i obrazovanja, tako je i zatvoreni svijet službene znanosti strukturiran tako da suzbija sve one koji prijete da će srušiti branu koja vodi do njegove percepcije. Jedan od metoda je napasti alternativne pristupe iscjeljenju i osuditi ih kao “luđake” ili “opasne”, ali što može biti luđe i opasnije po ljudsko zdravlje od kemoterapije? Znanstveni establišment vrši sve veću presiju da se donesu novi zakoni kako bi se ljudi “zaštitili” od alternative dok istovremeno izmišljaju politike i tehnologije koje su potencijalno smrtonosne i za ljude i za planet.

Znanstvenici koji se protive establišmentu i traže znanje putem otvorenog uma bivaju lišeni svojih fondova i poslovnih prilika. Za početak, probajte pričate s nekim od onih znanstvenika koji su probali da dovedu u pitanje ortodoksni stav po pitanju globalnog zagrijavanja. To je opet situacija sa štapom i mrkvom i koristi se u čitavom sustavu da bi disidente držao pod kontrolom, a istinu i dalje zaključanu u ormaru.

Vlade uništavaju slobodu

Prva stvar koju treba znati o vladama je da one ne postoje da bi služile interesima ljudi. One su stvorene s jednom stvari na umu – da kontroliraju ljude. Jednom kada to shvatite, sve ostalo dolazi u fokus, kao što je na primjer zbog čega vlade konstantno rade u korist interesa Velikog Bankarstva, Velikog Biznisa, Velike Farme, Velike Biotehnologija i sličnih organizacija i personala, a suprotno interesima stanovništva. Kako i biti drugačije kada ista ona mreža koja drži “Velike” drži i sve vlade i sve političke partije koje imaju ikakve šanse da formiraju vlade? Život je daleko manje kompliciran kada vidite što se događa.

Došlo je u jednom trenutku vrijeme kada su se ljudi pobunili protiv vladavine kraljevskog diktatorata i zatražili da im se kaže tko vodi njihovu zemlju. Zato su loze počele proces zamjene otvorenih kraljevskih diktatorata onim koji su imale izgled slobode, dok je sve bilo kao i obično. Tiranija koja je bila vidljiva mijenja se mnogo učinkovitijom tiranijom koja se ne može vidjeti, ili je barem većina ljudi ne vidi. Najgora noćna mora Iluminata je da se ljudi biraju u vladu koja je istinski nezavisna u suštini se vodi najboljim interesima stanovništva.

Njihovo rješenje je bilo uvođenje koncepta političkih partija i stvorili su strukturu koja, putem financiranja i organizacije, one koji se ne priklone nekoj od tih partija ostavlja praktično bez nade da će biti izabrani u vladu s drugim, istinski neovisnim ljudima. Želiš da uđeš u politiku? U redu, izaberi partiju. Možda ste primijetili da se stalno pojavljuje riječ “struktura”.

Struktura je od vitalnog značaja za kontrolu koju nad većinom ima nekolicina. Stvaranje političkih partija dovelo je do strukture putem koje članovi parlamenta i oni na ostalim razinama vlasti – lokalnim i državnim – mogu biti kontrolirani. Umjesto da nametnu svoju volju nad stotinama pojedinaca, sve što treba da urade je da je nametnu onima koji kontroliraju partije a oni će je, zauzvrat, nametnuti svojim članovima. Prilično jednostavno, ukoliko želite napredovati u politici prvo treba da se učlanite u neku partiju, a zatim učiniti vladajuću elitu iste što sretnijom time što ćete raditi i što ćete govoriti.

Evo nas opet. Kao što je slučaj s liječnicima, odvjetnicima, znanstvenicima i nastavnicima, spuštate glavu, ne ljuljate brod i naravno ne protivite se ničemu značajnom osobnom sviješću koja je usmjerena protiv želja establišmenta vaše partije. “Pravi” napredak u bilo kojoj od tih profesija zahtjeva zatvoriti um i prodate dušu. Po mogućnosti oba.
 
 
(treceoko/uredio:nsp)