Niz geologa iz prve polovice 19. stoljeća počeo je nalaze interpretirati u smjeru glacijacije velikih razmjera, a zamišljeno kretanje ledenjaka postalo je izvorom stalne sile za pomicanje velikih kamenih gromada i izbrazdanog i uglačanog stijenja, kao i za produbljivanje i proširivanje starijih dolina

Povijest je film u našem umu, ali taj film ni u kojem slučaju nije naš. Filmovi uobičajeno pripadaju režiserima, pa se u skladu s tom filmskom tradicijomi zapitajmo – čiji je film povijest koju znamo? Tko je izrežirao i napisao tu priču, čiji se zaplet tako duboko urezao u nas da nam se ponekad čini da je vidimo u bojama, kao da svijetovi prošlosti još uvijek žive? Naša memorija se služi slikama koje je vidjela u filmovima, knjigama i drugdje pa stvara uvjerljive prikaze događaja i ljudi.

Danas postoje brojne knjige o zakulisnim zbivanjima iz kojih slijedi da je novija politička povijest (navodno – najbolje dokumentirano razdoblje u povijesti) samo ciljana interpretacija. Naravno, događaji su se zbivali, ali povijest, kao i svaka znanost, nije tek skupljanje informacija već nešto puno važnije – interpretacija informacija.

Ako se dovoljno dugo izlažemo podacima koji nisu dio općeg znanja, pa još ako se privremeno isključimo iz glavne struje informacija, s vremenom će možda biti jasno koliko je važno shvatiti kako su se događaji doista zbivali, ako želimo shvatiti što se danas zbiva oko nas. Pritom se čovjek nađe sam ispred puno jačeg i brojčano nadmoćnijeg neprijatelja – skoro cjelokupnog obrazovnog i znanstvenog sustava cijelog svijeta.

U Orwellovoj „1984-toj“ rečeno je da onaj tko nadzire prošlost nadzire i sadašnjost i budućnost. To je svakako vrlo točno. Zamislimo da otvorite osnovnoškolski povijesni udžbenik i prolistate do kratkog poglavlja o 2. svjetskom ratu. Na svoje iznenađenje ustanovite da tamo ne piše kako je Njemačka napala Poljsku, pa su onda Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj itd. Ne, ovo je drugačiji udžbenik, u kojem piše prava povijest.

U njemu piše da je mala vrhuška ljudi koja je upravljala svim tim zemljama (mada njihova odanost ne pripada niti jednoj od njih) pripremila teren za Hitlerov dolazak na vlast, financirala ga i naoružala, pa koordinirano pokrenula događaje s ciljem da se stvori zaista veliki pokolj stanovništa koje je manipulacijom uvučeno u rat, kako bi se stvorio razlog da se osnuju UN kao prethodnica svjetske vlade, koju će nadzirati te iste grupacije koje su izmanipulirale rat kako bi ljude navele na dobrovoljno odricanje suvereniteta i prihvaćanje diktature bez znanja što im se kuha.

Da se to uči u školi, bi li svijet oko nas bio isti?

Mnogo toga oko nas ne bi se dogodilo, samo da su povijesni udžbenici drugačije napisani. Isto formula vrijedi i za daleku prošlost.

Za potrebe mentalnog eksperimenta, evo primjera na temelju dvaju knjiga. Prva je „Suđenje Darwinu“ Phillipa Johnsona, koja se bavi razobličavanjem mita o nastanku života kakvog nudi neodarvinistička teorija evolucije, a druga je „Kataklizma – zadivljujući dokaz kozmičke katastrofe 9500 pr. Kr.“ D. S. Allana i J.B. Delaira, u kojoj je na jednak način razobličen mit o tzv. ‘ledenim dobima’ kojih najvjerojatnije nikada nije bilo, mada su u našoj svijesti tako žive slike dlakavog mamuta koji se propinje u snijegu, sabljastog tigra kako izviruje iz kamene pećine u snježnoj pustoši i brojnih stripova koji su prikazivali to razdoblje. Obje knjige u Hrvatskoj je objavio AGM, a na ovom mjestu njima ćemo se baviti tek koliko je potrebno za uočavanje obrazaca kako su teorije darvinizma i ledenih doba zauzele prostor. U oba slučaja to je bilo relativno naglo i usprkos mnogim suprotstavljenim argumentima pripadnika tih struka.

Darvinizam “prošao fosilnu provjeru”, rođena teorija ledenih doba

Na stranu s neumanjivom složenošću živih sustava o kojoj nije ni razmišljao – Darwin se sa zagonetkom fosila nosio koliko su dopuštale obeshrabrujuće činjenice, ali je na pojedina pitanja iskreno morao odgovoriti kako „ne može dati zadovoljavajući odgovor“, a povremeno se u njegovim spisima javljao znak očajavanja, kao u sljedećoj rečenici:

„Za prirodu se gotovo može kazati da se je čuvala od čestog otkrivanja njezinih prijelaznih ili povezujućih oblika.“

Ali, Darwin nikad nije izgubio vjeru u svoju teoriju; jedina je zbrka nastajala kada je valjalo razjasniti neposlušne aspekte fosilnog zapisa.

Darwinova teorija ne samo da je predvidjela da će fosilni prijelazni oblici biti otkriveni već je podrazumijevala da će potpuno očuvani fosilni zapisi biti uglavnim prijelazni i da će ono što zamišljamo kao utvrđene fosilne vrste biti razotkriveno kao tek proizvoljne postaje u procesu stalne promjene.

Darwin je shvaćao i to da njegova teorija zahtijeva obrazac izumiranja čak postupniji od obrasca evolucijskog nastanka. No, u nekim slučajevima iščezavanje cijelih skupina bića dogodilo se čudesno naglo. Nasuprot raširenoj predodžbi, opozicija Darwinovoj teoriji jedva da se mogla pripisati vjerskoj predrasudi. Među skepticima su bili vodeći paleontolozi i geolozi toga vremena, upravo oni koji su bili najbolje informirani o materiji.

Svakako, moglo se fosilnim dokazima provjeriti teoriju – da su je Darwin i njegovi sljedbenici željeli provjeriti. Darwin je bio kategoričan da je broj prijelaznih posrednika morao biti golem, čak „nepojmljiv“. 1859. je samo malen broj svjetskih fosilnih ležišta bio istražen. Kad su paleontolozi jednom prihvatili darvinizam kao radnu pretpostavku i istražili brojna nova fosilna ležišta u nastojanju da potvrde teoriju, ta se je situacija trebala promijeniti. Međutim, test ne bi bio pošten kad ne bi bilo moguće da teorija padne. No, kako piše Phillip Johnson, „vjerovanje u Darwinovu teoriju razmahalo se znanstvenim svijetom takvom neodoljivom snagom da je ubrzo postalo ortodoksija“. Dodaje da je „plima bila tako nesavladiva da su čak i najprestižniji među znanstvenicima trenutno postali prošlost jer se nisu pridružili pokretu“.

Paleontolozi su postali toliko okrenuti novom načinu mišljenja da su studije o fosilima bile objavljivane samo ako su išle u prilog teoriji, a ako su pokazivale izostanak evolucijske promjene, odbacivalo ih se kao neuspješne. Darvinizam je „prošao fosilnu provjeru“, ali samo zato jer mu nije bilo dopušteno propasti. Kroz vrhovne znanstvene institucije davana mu je sva pomoć koju je trebao, ako se niste popeli na taj val, ubrzo biste se udavili u njemu.

Slično je bilo i s rođenjem teorije o ledenim dobima, koja je iz poimanja prošlosti izgurala ideje niza katastrofa koji su oblikovali Zemlju, sve do geološki nedavnog vremena. I opet, nisu zagovornici tzv. ‘katastrofizma’ bili nekakvi teolozi koji su time htjeli potvrditi vjerodostojnost religije, nego najugledniji geolozi svoga doba koji su imali uvid u podatke i znali ih iščitavati.

Izmjena lica zemlje prije 11 do 13 tisuća godina

Čini se da je katastrofa koja je pogodila Zemlju prije nekih 11 do 13 tisuća godina imala kozmički uzrok, a potpuno je promijenila lice Zemlje. Tragova tog događaja ima posvuda, kako onih velikih – planetarnih razmjera – tako i manjih. Negdje je uzrokovao potapanje, negdje zaleđenje, negdje pomicanje kore ili njeno napuknuće, negdje naglo izdizanje do tada niskih planina (Alpa, Himalaja, Andi).

U manjim razmjerima (o čemu pišu Allan i Delaire) o nasilnosti događaja svjedoče izmiješanje kosti raznolikih životinja (ponekad iz raznih dijelova svijeta) u vapnenačkim jamama, kao i divovske tzv. ‘eratske’ stijene (zalutale, koje nisu iste geološke građe kao slojevi oko njega). Dokazi katastrofičnog događaja s vremenom su preinačeni u dokaze postojanja ledenih doba, a ‘katastrofizam’ se počeo zamjenjivati tzv. ‘uniformizmom, konceptom koji je tvrdio da su sva geološka obilježja rezultat sporih i dugotrajanih procesa, a čiji je glavni proponent bio geolog Lyell.

Geolozi ranog 19. stoljeća počeli su preispitivati podrijetlo uglačanih i izbrazdanih stijena te pojedinačnu distribuciju ‘eratskih’ stijena i uvjete pod kojima su se akumulirale naslage ‘nanosa’ akumulirale. Pozabavili su se i jednom od najčudnijih činjenica kasnog 18. i ranog 19. stoljeća, smrznutim sibirskim životinjskim lešinama, za koje se pretpostavljalo da su biološki bile prilagođene ledenim uvjetima (danas se zna da je prepostavka bila kriva). A ostaci istih tih životinja nađeni su i tamo gdje nema leda. Što je automatski, zbog spomenute pretpostavke, značilo da ga je možda prije bilo. Na polagano spuštanje ledenjaka prebačena je odgovornost za eratske stijene. „Odlučeno je“, pišu Allan i Delaire, „da su u ne tako davnoj geološkoj prošlosti velike površine sjeverne hemisfere morale biti ili pod ledom ili su iskusile temperature znatno niže nego danas.“

“Izumitelj” ledenih doba i uzdignuće Alpa

Niz geologa iz prve polovice 19. stoljeća počeo je nalaze interpretirati u smjeru glacijacije velikih razmjera, a zamišljeno kretanje ledenjaka postalo je izvorom stalne sile za pomicanje velikih kamenih gromada i izbrazdanog i uglačanog stijenja, kao i za produbljivanje i proširivanje starijih dolina.

Švicarski prirodoslovac Louis Agassiz, kojeg se danas smatra ‘izumiteljem’ ledenih doba, je oko 1840. predložio da se veliki pad temperature dogodio prije uzdignuća Alpa i da je ogromni ledeni pokrov pokrio veći dio sjeverne i zapadne Europe, zapadnog dijela Mediterana te južno sve do planina Atlas u sjevernoj Africi te sjeverozapadnu Aziju i veći dio Sjeverne Amerike. Samo su najveći vrhovi izvirivali iz Agassizovog navodnog glacijalnoga mora, najviše zato jer njihovi nazubljeni i trokutasti profili nikada nisu bili zaobljeni ili uglačani ledom.

Opozicija Agassizu među geolozima bila je jaka, ali je posustajala pred žestinom navale te nove, vrlo pomodne ideje. No, njima je bilo jasno da Agassiz nije uspio objasniti zašto se dogodio pad temperature, tek je neodređeno aludirao na neki oblik klimatološke promjene. To je, poput leda, bila „tek posljedica nekog drugog uzroka – kružni argument, ako se uopće o argumentu može govoriti“, pišu Allan i Delaire. „Izgleda da Agassizu“, pišu dalje Allan i Delaire, kao ni njegovim sljedbenicima, „nikada nije palo na um da su se takve promjene mogle dogoditi samo zbog nečeg čak radikalnijeg od ogromne akumulacije leda koju je on postulirao.“

Unatoč silnim manjkavostima, Agassizova hipoteza je brzo prihvaćena u geološkim krugovima. Ubrzo je postalo skoro krivovjerno misliti drugačije. Veliki glečeri u sporom napredovanju i ledeni pokrov bili su dovoljni za sve vidljive fenomene ‘nanosa’. Teorija se još jednom preobrazila u činjenicu.

No, bilo je jasno da se ledeni pokrivači ne bi mogli kretati sami od sebe i navodno pokopati sve osim najviših vrhova. Potrebno je bilo povišeno tlo da bi dalo potisak prema ekvatoru pa se predlagalo da su se u blizini današnjeg Sjevernog pola uzdigle vrlo visoke planine. Silna strmina tog planinskog lanca navodno je osigurala uvjete da bi nagomilani led krenuo dolje i prema van, do dalekih granica ledenoga pokrivača. Tvrdilo se da su se kasnije ove planine slegle, pa se led, uslijed prestanka nadopune i kretanja, otopio.

Priča “ojačana ” uvođenje interglacija

No, nikad nije nađen nikakav trag zamišljenog sjevernog planinskog lanca. Zapravo, gledano unazad, čudi da se ikada pojavilo takvo neznanstveno tumačenje poput koncepta ledenih doba, a ipak u kratkom vremenu je s entuzijazmom prigrljeno.

Priča je postala još kompliciranija uvođenjem mnogobrojnih ledenih doba i interglacijala kojima se ‘krpalo’ rupe u podacima. Duljina pleistocena rastegla bi se svaki puta kada bi autori umnažali broj epizoda glacijala i interglacijala. Tako je, od inače skromna trajanja, ovo razdoblje počelo rasti od jednog, dva ili više milijuna godina. Skoro nikad nije došlo do slaganja o trajanjima navodnih glacijalnih i interglacijalnih ciklusa

Tako se, kroz zbunjujuću mješavinu terenskih otkrića, zaključaka i pretpostavki, rodio koncept ledenoga doba smještenog u sve dužem razdoblju pleistocena. Allan i Delaire pišu da „cijela zgrada ortodoksije Ledenoga doba počiva na krhkom temelju“.

Ako doista imamo dvije netočne priče o davnoj povijesti, koje su pomele sve pred sobom usprkos očitim manjkavostima i ubrzo se ustoličile kako nedodirljive istine, zbog čega su one postavljene? Koja istinu prikrivaju? Bi li posljedice drugačijeg gledanja na prošlost bile jednako dalekosežno utjecajne kao one iz gore navedenog mentalnog eksperimenta s drugačijom poviješću 2. svjetskog rata?

Zamislimo na trenutak svijet bez koncepata darvinizma i ledenih doba. Izbacivanje ledenih doba nužno bi ponovno bi uvelo katastrofe u povijest i otvorilo prostor za pitanja postojanja pretpotopnih civilizacija, koja se danas ridikuliziraju jer – gde su njihovi tragovi? No, ako ih je bilo, možda su one bile drugačije od naše? Možda bi tako osvijetlili trenutak kad je ljudski rod nastao ili izgubio uzde vlastite sudbine iz svojih ruku, što tvrde mnogi autori?

Izbacivanje darvinizma počinilo bi još veću štetu za današnji materijalistički 3D-svjetonazor. Uvelo bi faktor multidimenzionalnosti našeg svijeta. Jer ako svijet više nije slučajni proizvod slijepe mehanike, čega jest?

“Provjera mozga na crkvenim vratima” i moderna znanost

Danas postoje paušalne tvrdnje u kojima se tvrdi da je moguće istovremeno prihvaćati teoriju evolucije i religiju. No, profesor William Provine sa sveučilišta Cornell, darvinist i ugledni povjesničar znanosti, tvrdi da osobe koje zadržavaju religijska uvjerenja, a istodobno prihvaćaju evolucijsku biologiju, „moraju provjeriti mozgove na crkvenim vratima.“ Obrazložio je da moderna znanost izričito podrazumijeva da je svijet organiziran strogo u skladu s mehaničkim načelima, da u prirodi ne postoje svrhovita načela niti bogovi i stvaralačke sile koje se racionalno mogu otkriti. Nadalje, kaže on, moderna znanost izravno implicira da ne postoje urođeni moralni ili etički zakoni niti ikakva apsolutna vodeća načela za ljudsko društvo.

Treće, ljudska bića su veličanstveno složeni strojevi. Pojedinačni čovjek postaje etičkom osobom dvama primarnim mehanizmima: nasljeđivanjem i utjecajima okoliša. Četvrto, mora se zaključiti da je smrt kraj. Konačno, slobodna volja (sloboda činjenja neprisilnih i nepredviđenih izbora među alternativnim mogućim djelovanjima) jednostavno ne postoji. Nema načina da evolucijski proces kako se trenutačno shvaća može stvoriti biće koje je potpuno slobodno u pravljenju izbora. Profesor Provine je usput precizno oslikao svjetonazor bez kojega bismo ostali kad bi darvinizam bio razotkriven kao izmišljena pričica. Kakva šteta što više ne bismo bili strojevi bez slobodne volje!

Teško se emotivno angažirati oko pričica o dalekoj prošlosti jer na prvi pogled nemaju puno veze sa svakodnevnim životom. No, to je kao da kažemo da list drveta nema puno veze s korijenjem. Jer sjetimo se – onaj koji kontrolira prošlošt, nadzire i sadašnjost i budućnost. U konačnici, možda nije pretjerano reći da naš doživljaj prošlosti određuje našu sudbinu.

Mahatma Gandhi je to sročio ovako:

Vaša vjerovanja postaju vaše misli.
Vaše misli postaju vaše riječi.
Vaše riječi postaju vaša djela.
Vaša djela postaju vaše navike.
Vaše navike postaju vaše vrijednosti.
Vaše vrijednosti postaju vaša sudbina.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Kako se već godinama aktivno raspravlja o srljanju svjetske politike prema totalitarnom projektu, željeli smo provjeriti i naglasiti dokaze najpopularnijih teoretičara o ‘Novom svjetskom poretku’, da bismo uvidjeli ima li konkretnih temelja iza tako smjelih tvrdnji

Prihvaćanje ili odbijanje navoda ovdje je prepušteno subjektivnoj prosudbi. Tako u sljedećim redovima pročitajte kojih je to deset nepobitnih i najbitnijih dokaza da se nešto sumnjivo događa na globalnom geopolitičkom planu.

1. Bespilotne letjelice svuda oko nas

Nedavno smo pisali o novoj inicijativi američke vlasti. Redarstvene snage, među kojima je i policija, šokirale su javnost s najavom da će u Kaliforniji do 2025. umjesto vozila uvesti bespilotne letjelice, tzv. dronove, radi ‘nadzora i lakše provedbe zakona’, prenosi RT. Vodeći policijski službenici u tim saveznim državama već tjednima lobiraju i javno komentiraju potrebu za ‘nadzornim dronovima’ koji bi ‘preduhitrili zločine’. FAA (Federal Aviation Administration) bi do 2025. po takvim planovima uvela oko 30.000 bespilotnih policijskih letjelica u zračni prostor SAD-a. Konkurenti za gotov proizvod su BMW (‘ePatrol’), Honda i Subaru (SHARC).

Također, SAD je već 36 puta stupio i bombardirao suvereni teritorij Pakistana bez objave rata uz 261 poginulu osobu, a sličnu praksu prezentiraju u Jemenu. Pojedini analitičari tvrde kako će upravo ovakve bespilotne letjelice upravljanje ‘joystickom’ iz baze biti budućnost ratovanja dok će žrtve sve češće biti civili, pod opaskom ‘terorističke prijetnje’.

2. Neispitana tehnologija na tržištu (GMO, trajni kruh, aditivi…)

Kada se priča o GMO-u i sličnim iznimno kontroverznim pitanjima pravo pitanje nije je li to štetan element nego kako je tako bitna tehnologija uopće završila na tržištu ukoliko danas i njezini najjači proizvođači, kao i sudovi, priznaju da postoje manjkavosti u znanstvenim studijama prilikom izlaska na tržište – te manjkavosti su sukobi interesa, subjektivni znanstvenici prilikom testiranja i ‘lobiranje’ (korumpiranje) političkog miljea. Iako su ovakve tehnologije na tržištu pod opaskom ‘ljudskih prava i borbe protiv gladi u svijetu’, svakom je jasno da služe isključivo stjecanju financijske dobiti.

Osnovni problem s kritičkim znanstvenim studijama vezanim uz GMO nastaje kada WHO ne želi priznati ta istraživanja, a za vlastita dopušta Monsantu unajmljivanje stručnjaka i nadzor nad projektom. Kod nas postoji sličan problem – Vlada donosi uredbe o GMO-u bez kvalitetne i dobro prezentirane javne rasprave, unatoč tome što je po anketama čak 80% Hrvata protiv GMO-a, uz 18 županija i Odbor za zaštitu okoliša u sklopu Sabora. Kontroverze vezane uz GMO nastaju još kod čuvenog eksperimenta instituta Ruske akademije znanosti iz 90-tih gdje su u jednoj od rijetkih studija nefinanciranih od strane GMO industrije ruski znanstvenici dokazali kako hrčci hranjeni GMO hranom nakon četvrtke reprodukcije potomaka ostaju sterilni. Monsanto je na sve reagirao izjavom da je to ‘možda istinita, no nebitna nuspojava koja je nedokazana kod ljudi’. Ignatio Chapela je 2001. proveo istraživanje na životinjama koje se hrane GMO-om te je ustvrdio kako je zabilježen ‘transgenetski defekt koji je uzrokovao usporen rast, degeneraciju organizma, mortalitet potomstva’. O GM komarcima i njihovom učinku na bioraznolikost riječi ne treba ni trošiti, a već su ‘vani’.

Čuli smo i za izum ‘trajnog kruha‘. Microzap, američka tvrtka iz Texasa, razvila je mikrovalnu tehnologiju pomoću koje mogu napraviti kruh s dvomjesečnim rokom trajanja – Problem s kruhom je riješen na način da se sprječava ulazak plijesni Rhizopus stolonofiner u okruženje, i to na puna dva mjeseca. Kritičari sumnjaju u problem da sve postaje komercijalno daleko prije nego što su tehnologija i njezini produkti znanstveno ispitani, kao i njihov učinak na konzumente. Ništa bolja situacija nije viđena niti u prošlosti, a najbolji primjeri su floriranje vode (koje se prvotno koristilo u zatvorima, zbog ‘primirivanja robijaša’), umjetni zaslađivači (poput bojnog otrova aspartama i kancerogenog Acesulfam K) dok o aditivima najbolje govori stajalište prve korporacije koja je počela s njihovom primjenom u prehrani – ‘Nisu aditivi krivi za nuspojave koje uzrokuju, nego loša prirodna obrana čovjekovog mehanizma protiv njih’.

3. Nadzor stanovništva (kamere, mikročipovi, mobiteli…)

Koncept iz Orwellove 1984. zvan ‘Big Brother‘ sve nam je bliži. Od postupnih primjena nadzora (poput rukavice na djeci u vrtićima i praćenja žena u Saudijskoj Arabiji) podobnih tradiciji pa sve do sofisticiranog nadgledanja, trenutak u kojem će se znati gdje je svatko na bilo kojem kutku planete nevjerojatno je blizu. FBI je već zatražio od velikih kompanija poput Facebooka, Googlea, Microsofta i Yahooa da se ne protive prijedlogu zakona koji bi im omogućio nadzor nad njihovim korisnicima jer bi suprotno ‘povećalo opasnost za nacionalnu i javnu sigurnost’, prenosi Dnevnik.

INDECT je pak složenica nastala od rečenice ‘Inteligentni sustav informacija za podršku promatranja, pretraživanja i pronalaženja vezan uz sigurnost građana u urbanim područjima’. EU ga je sa 15-tak milijuna eura potpomogla još 2009. kao primjerni program za ovakav tip nadzora, a projekt su pripremila i realizirala brojna sveučilišta diljem Europe u suradnji i pod koordinatorskom palicom Sveučilišta u Krakovu. Zanimljiva je i činjenica da su političari u Europskom parlamentu, da bi ‘stali na kraj teorijama zavjere’, željeli potpunu objavu svih dijelova projekta. EU ipak nije pristala iz nepoznatih razloga te je oformila etičko povjerenstvo koje je, tajeći pojedine paragrafe projekta, zaključilo kako ‘ne postoje manjkavosti u etici projekta’. Izuzev već poznatih nadzornih elemenata naveli su i vrlo dobro poznat način maskiranja nadzora i kontrole građana – ‘Povećavanje sigurnosti’. Možemo sve sažeti u tri temeljna stupa – nadzor građana i okoline radi ‘potrage za prijetnjama’, nadzor interneta zbog istog razloga i zaštita prikupljenih podataka. Pravno je zanimljiva i formulacija da INDECT razvija platformu za sprječavanje ‘terorističkih prijetnji, ozbiljnijih zločina, nasilja i abnormalnog ponašanja’. Moramo pojasniti činjenicu kako je EU pravno poznata po tome da sve voli definirati i formulirati, po mogućnosti bez slobodnih sudačkih odluka i procjena. No, kako onda definirati riječ ‘abnormalno ponašanje’ u ovom slučaju? Vjerovali ili ne, EU je tu riječ definirala kao ‘utrke, predugo sjedenje na jednom mjestu, sastanci sa više osoba, vikanje, sjedenje na podu u javnom prijevozu’.

FDA je pak i službeno odobrila čipiranje ljudi, odnosno upotrebu čipiranih lijekova koje koriste ljudi, a koji se u američki zdravstveni sustav uvode pod izlikom da će omogućiti bolje praćenje zdravstvenog stanja svakog pojedinca, no koji mogu služiti i za daljinsko praćenje, kontroliranje i upravljanje svakim tko u sebe unese takav lijek, objavili su samo rijetki mediji, izvijestili smo prije par mjeseci. ‘Kad vidim što sve farmaceutske industrije rade, stidim se što sam bio farmaceut i biokemičar. Oni, naime, ugrađivanjem čipova u tablete, pa onda i u ljude, provode podmukli genocid o kojem sam u više navrata govorio, a u isto vrijeme uvode opću kontrolu nad svakim pojedincem u svijetu. Kao farmaceut i biokemičar koji je godinama radio u Znanstveno-istraživalačkom institutu Novartisa znam da se svaki serum ispituje i proizvodi desetak godina, što znači da u normalnim uvjetima nije moguće odmah proizvesti cjepivo za novu vrstu gripe, već se očito radi o tome da novi oblik gripe posiju tek nakon što priprave serum, kako bi na cjepivu mogli bogato zaraditi’, ističe mr. Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, te ugledni farmaceut i kreator brojnih novih lijekova. ‘Elita koja upravlja može na daljinski prebaciti program čovjeka u svakom trenutku i u svakom smjeru. Znanost je danas toliko uznapredovala da se zna koji dio mozga za što služi, koji dio i na koji način se može aktivirati, što znači da se pomoću čipova u nečijem tijelu može upravljati ljudima, njihovim emocijama, a može ih se vrlo lako isključiti, odnosno ubiti. Na daljinu se može izazvati srčani ili moždani udar, što svakome može izgledati kao prirodna smrt’, napominje dr. Josip Jurčević.

4. Bizarni zakoni (Codex Alimentarius, CIT, internet zakoni…)

Codex Alimentarius je nedvojbeno zakon koji podsjeća na diktaturu – zabranom svih ljekovitih biljki, čajeva i meda bez EU certifikata, za koji je potrebna višegodišnja studija te ulaganja koja nadmašuju 100.000€, potaknuo se korporativni sektor dok su općepoznate dobrobiti prirode dobile potrebu za licenciranjem. Kritičari su posprdno konstatirali kako će kroz dvadesetak godina izvorska voda trebati markicu potvrde da je zdrava za ispijanje. ‘Ovo je udarac na prirodnu medicinu i ustupak farmaceutskim kompanijama koje ulažu milijune u sintetičke lijekove. To znači kraj travara i medara. Budući da je Hrvatska odavno uvrstila Codex Alimentarius u svoju pravnu legislativu, može se očekivati da će se brzo donijeti propis u skladu s Direktivom 2004/24/EC, koja oduzima pravo na alternativno liječenje. To je ideja farmaceutskih multikompanija koje žele uništiti konkurenciju’, izjavila je Vlasta Toth, supredsjednica Zelene liste za jutarnji.

CIT je pak projekt kojeg je pokrenuo ‘Program prevencije i borbe protiv kriminala pri Europskoj komisiji’, a podršku uživa u Njemačkoj, Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Belgiji, od početka uzrokuje sumnje u skriveni nadzor interneta pod opaskom sigurnosti. Glavni cilj je ‘razvoj nelegislativnog okvira koji se sastoji od osnovnih točki i najboljih praktičnih iskustava’ radi bolje povezanosti javnog i privatnog sektora. Kao osnovni objekt rada spominje se ‘rješavanje neidentificiranih online terorista i filtriranje prijetnji pomoću novih tehnologija’. Pravnici su odmah uočili boljku ‘nemogućnosti definiranja problema i nejasnost rješavanja istog’ što bi u konačnici moglo rezultirati filtriranjem cijelog interneta.

Ovakav oblik suradnje javnog i privatnog sektora će omogućiti raznim korporacijama i tvrtkama da ‘obavljaju nadzor, blokadu i filtriranje’ kao i prokazivanje određenih ‘nepoćudnih elemenata na internetu’. Plastičan i komičan primjer je zabrana objavljivanja slike Paška Patka jer ‘ne nosi gaće’ što je jednoj tvrtki dalo zeleno svijetlo da korisnike s takvom profilnom slikom okarakterizira kao ‘možebitne teroriste’. Isto će, ističu stručnjaci, omogućiti potpuni nadzor internet veze zaposlenika, uklanjanje ‘osjetljivih’ sadržaja s weba bez zakonske podrške, osobe koje dijele ‘teroristički’ sadržaj poput torrenata proglasiti ‘suradnicima’, zabraniti anonimne postove, Vladama osigurati slobodan pristup korisničkim podacima bez naloga i još desetke sličnih implikacija. U svakom slučaju, ovo poprilično podsjeća na neke totalitarističke mjere već viđene u prošlosti.

Svi smo čitali o zabrani proizvodnje žarulja čime EU želi ‘smanjiti potrošnju električne energije za 1%’. Kao zamjenu preporučuju svjetlosne diode i štedne žarulje. Prve koštaju preko 20€, a druge su kancerogene, štede struju jedino višesatnom primjenom i iznimno su opasne ukoliko se razbiju zbog koncentracije žive. Ostali nadomjesci su pak loši zbog slabe svjetlosti koja šteti vidu. Slične bizarne zabrane ćemo vidjeti i u bliskoj budućnosti kada će biti zabranjene sve neteflonske tave. Iako je Sveučilište u Koelnu kroz studije ukazalo na kancerogeno zračenje, isto ne sprječava EU da bi zabranili ‘obične’ tave zbog ‘prekomjerne potrošnje električne energije’. Slična inicijativa je bila preuzeta iz Hrvatske kada je EU razmatrala gašenje javne rasvjete iza 23:00 sata zbog uštede. Srećom, taj plan nije prošao.

CETA (Comprehensive Economic and Trade Agreement between Canada and the European Union – Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum između Kanade i EU) objašnjen je u kružnom e-mailu kojeg je poslalo Vijeće EU tajništvima država članica. U njemu piše da je ovo ‘modelirana ACTA s istim sankcijama’. Nakon presretanja maila hakeri su odlučili ‘ukrasti’ cijeli sporazum koji je u posljednjih par dana procurio i na internet. Europski parlament je odbio ACTA-u zbog ovlasti koje su dobili privatni internet provajderi (ISPs) uz potpuni nadzor i kontrolu nad korisnicima, CETA primjenjuje gotovo identične odredbe, no ovaj puta – bez transparentnosti i javne rasprave. Sporazum je namijenjen užoj suradnji između Kanade i EU putem trgovine i ulaganja. Problem su ‘copy-paste’ rečenice preuzete iz ranijih inačica kontroverznih internet regulacija. Kritičari CETA-e ističu kako je čak 92% EU parlamenta glasalo protiv ACTA-e što je demonstriralo volju političara i građana.

5. Transformacija medija u propagandno-indoktrinacijski alat

Mediji u bilo kojem obliku većinu svog rada usmjeravaju ka promoviranju nebitnih vrijednosti, indoktrinaciji, propagandi (sve manje i reklami) i skrivanju činjenica. Svima je vrlo dobro poznata činjenica kako svega par magnata drži sve medije u SAD-u, a sličnu situaciju vidimo i u regiji. Rupert Murdoch je već započeo s naplatom internet sadržaja, a njegov medij svojedobno je zatvoren zbog ‘špijunaže i nadzora’. Newsweek i The New York Times nakon velikih problema su parcijalno ili u potpunosti djelatnost prebacili na internet, a slična praksa vodi i ostale medije ka očito jedinom području koje ljudi prepoznaju kao poligon za ‘ne-mainstream vijesti’. Kod nas smo primjer novinarskog neprofesionalizma vidjeli kada je objavljen PR članak u jednom dnevnom glasilu kao intervju s Ivom Sanaderom, da bi se na kraju ispostavilo kako je u pitanju lažna vijest.

Očigledno je da u posebno kriznim situacijama prilikom korupcijskih afera, nesposobne vlasti i sl., mediji počnu promovirati televizijski i ini program čija distrakcija pozitivno utječe na perfidne namjere interesnih skupina. Ulazak Hrvatske u EU također je dobar primjer – jedno dnevno glasilo prvi dan proziva ‘anti-EU’ novinare za pristranost i ‘uništavanje struke’ da bi sljedeći dan na naslovnici osvanulo ‘EU nema alternative’. To je naravno samo jedan od frapantnih primjera čiste manipulacije stanovništva u svojstvu propagande i indoktrinacije. Mogli bi kao primjere uzeti i afere Josipovića i Todorića, koje su obrađivali samo pojedini mediji dok su se ostali pravili kao da cijela situacija niti ne postoji.

6. Službe naroda postale alatke vlasti (policija, zakoni, sudovi)

Prve policijske snage nastale su u Kini te su imale limitirane ovlasti i zaposlenje, čisto da nikada ne bi prešle preko ideje na kojoj su nastale. U Grčkoj su državni robovi predstavljali redarstvenike i policiju dok su jedino građani imali pravo na istraživanje zločina. Prva prava pojava današnje policije, ona koja je u svemu slušala vlast, dogodila se u Rimu gdje je vojska služila i kao policija, i to ona koja se žestoko obračunavala s narodom. Što se tiče Španjolske tamošnja policija je radila u obliku ‘bratstva’ i bila je naprednija nego većina današnjih svjetskih policija – borila se i protiv plemstva koje više nije na vlasti ili je nekada kriminalno obavljalo dužnost. Koji su onda razlozi današnjeg djelovanja policije? Vrijedi izdvojiti četiri temeljne pretpostavke – slijedimo svjetske i EU trendove (premlaćivanje mirnih prosvjednika u Španjolskoj, napad na Wall Street šatore u SAD-u, žestok obračun policajca i paraplegičara u kolicima u Britaniji, iživljavanje na gay populaciji tijekom gay parade u Rusiji, krvave i poubijane prosvjednike u Siriji, Bahreinu i drugdje), vlast ucjenjuje policiju i drži ih pod kontrolom (administrativne snage hrvatske policije unatoč očiglednoj stranačkoj pripadnosti često ostaju na svojim pozicijama), policija se ‘okuražila’ zbog prevelike moći i slabo policijsko obrazovanje (osam mjeseci akademije za jedan od najosjetljivijih poslova u društvu).

Zakoni su također konstantno kreirani da bi pogodovali zakonodavcima. Argentinski ministar poljoprivrede je tako svojedobno legalizirao GMO da bi zatim istupio iz politike i postao monopolist GMO tehnologije u toj državi. Slične su odlike pojedini mediji davali predsjedniku Josipoviću u aferi Zamporion. No, čak i u državama gdje je zakon zbilja doveden na neutralnu i apolitičnu razinu, sudovi imaju mogućnost da svojom odlukom iskrive zakonske okvire. Sudska nepravda je često ponajveći temelj nezadovoljstva, a mediji i političari su postali iznimno bitan faktor pri donošenju presuda. Korumpirano pravosuđe temelj je ‘užeg zajedništva’ EU država, čime bi se navodno riješio problem po starom principu problem-reakcija-rješenje.

7. Manipulacija javnim mnijenjem (novogovor, PR, reklame)

Nakon nadzora, kontrola je sigurno drugi korak ka totalitarizmu kada je puk u pitanju. Promoviranje novih vrijednosti poput političke korektnosti (nije retardiran, nego ‘fizički onemogućen’ – nije kriminalac, nego ‘osoba koja se ogriješila o zakon’), spina (vojne akcije čišćenja zamijenile ‘ubijanje svih u okruženju’, a rat za mir došao umjesto ‘agresije na drugu suverenu državu’) i novogovora (‘Sloboda je ropstvo’, ‘neznanje je moć’) bitan je aspekt djelovanja menadžera za manipulaciju.

Izvrtanje tradicionalnih vrijednosti poradi lažnog ‘liberalizma’ vidjeli smo tijekom izglasavanja zakona o legalizaciji gay brakova u Francuskoj gdje će francuska država sa službenih dokumenata izbaciti riječi ‘otac’ i ‘majka’ sa zamjenom u riječ ‘roditelji’. Prijedlog zakona obitelj opisuje kao ‘bračnu zajednicu dvoje ljudi, različitog ili istog spola’ čime će se Vlada boriti protiv predrasuda. Slične slučajeve smo vidjeli u Britaniji s pričama za predškolsku djecu o životinjama homoseksualcima, gay prijateljima i obiteljima, kao i u Sloveniji gdje je slikovnica Alexandre Maxeine ‘Dugine obitelji’ pojasnila obitelj osoba istog spola za djecu u vrtićima što je naputak preuzet iz Njemačke. U Brazilu su pak otišli i korak dalje te su na jumbo plakatima prezentirali dva dječaka koji se ljube što je bila reklama prilično agresivnog projekta predstavljanja homoseksualnosti u školstvu. Na taj način se stvara suprotni učinak – djeca gay roditelja i ona feminiziranog izgleda odmah budu etiketirana i zlostavljana od strane ranije indoktriniranih vršnjaka. Posrijedi je očito namjerno lažno oglašavanje.

S takvom vrstom oglašavanja vrlo su dobro upoznate korporacije koje nerijetko koriste neispitane laži prilikom reklamiranja vlastitih proizvoda, koje nažalost često budu iz znanstvenog pravca. Nije im problem niti platiti znanstvenike i fabricirati rezultate istraživanja koji naravno njima idu u korist. Ako idemo još dublje u problem, sve veća je inflacija subliminalnih poruka koje na subjekta djeluju putem podsvijesti. Iako su zakonski zabranjene, posve se normalno koriste u suvremenom marketingu. Čak 70% ljudi podložno je takvoj manipulaciji pa nije nemoguće zamisliti kako upravo ovakve tehnike daju plodno tlo onima koji smatraju kako je ‘totalitarizam bolji od demokracije’.

8. Ratovi za mir

Sve je počelo u davnoj prošlosti, a danas je došlo do razine kada napad SAD-a na Irak nije ‘false flag‘ iako nikada nije potvrđeno ‘oružje za masovno uništenje’, a postoje i vrlo jasni dokazi kako je u pitanju lažno izvješće. U Velikoj Britaniji su ljudi iz Blairovog kabineta kasnije odgovarali za spin, no u Americi je mentalni sklop stanovnika i danas podložan tvrdnjama da je rat opravdan. Slično djelovanje vidjeli smo i u napadu na Afganistan, gdje su svi tražili bin Ladena iako su gotovo svi navedeni otmičari aviona imali državljanstvo Saudijske Arabije gdje su se i skrivali. Naravno, kasnije je otkriveno da je veći dio ‘otmičara’ živ, pa je izvješće FBI-ja proglašeno ‘manjkavim’ što nije spriječilo progon fantomskih samoubojica. Unatoč tome što je sam koncept ‘rata za mir’ nevjerojatno kontradiktoran i oksimoronski, svi ga vrlo rado spominju. Zanimljivo, službena definicija vojske je ‘stalna oružana snaga koja služi za osvajanje tuđih područja i zaštitu vlastite zemlje’ – no, što ukoliko postoji samo jedna svjetska država? Vjerojatno će ta prijetnja uvijek biti ‘unutarnja’, odnosno, vlastiti narod, a bez obzira na lobiranja za jednu svjetsku vojsku, sam naziv iste će u potpunosti izgubiti značenje koje je imao pri utemeljivanju.

9. Monetarno ropstvo

Začarani krug novac-banka-država-porezi-ljudi-novac stoljećima besprijekorno funkcionira uz protekcionizam političkih struja, a danas više nego ikada ljudi shvaćaju princip famozne ‘vladavine 1%’. Korporacije i banke preuzimaju interesnu sferu, a ljudi preko vlastitih leđa snose beskonačnu i sve težu krizu – upravo kako to i treba biti u jednoj ‘Orwellijanskoj’ državi. Tzv. ‘tent city’ tvorevine okružile su veće gradove diljem SAD-a, ljudi u Hrvatskoj nemaju čime platiti niti najosnovnije životne potrebe, ovrhama 10% ljudi ne može pristupiti računu, a sve Vlade i dalje pogoduju bankarskom sektoru. Problem protoka i regulacije novca došao je do točke usijanja, države nauštrb građana spašavaju banke koje su stvorile krizu dok je posve normalno da privatna banka tiska novac i zatim ga uz kamate posuđuje SAD-u i drugim državama. Bankari zauzimaju političke položaje tehnokratskim principom i bez demokratskih izbora, a profiti od ‘svega par milijardi godišnje’ postaju ‘nedovoljni’. Pojedinci poput Lloyda Blankfeina, tajkuna, predsjednika uprave i CEO Goldman Sachsa, izjavljuju da bi ‘ljudi trebaju raditi više i duže, uz manje plaće’, i sve se normalno prihvaća u medijima i mentalnom sklopu ljudi. Sada je jasno koliko nam je bliska izreka da su ‘najbolji robovi oni koji misle da su slobodni’.

10. Težnja ka federalizaciji kontinenata

Nekada su se skeptici podsmijavali ‘teoretičarima zavjere’ da bi svijet mogao postati jedna interesna sfera bez granica s jednom vojskom, vladom i vladarom. Jedan od argumenata bio je ‘prelijepa ideja koja stoji iza globalizacije’. Danas je poprilično jasno da uništavanje ‘pluća Zemlje’ – Amazone, iskorištavanje djece u ratovima i tvornicama, šovinizam prema ženama, rasama i narodima, kao i korporativno uništavanje malih trgovina i obrta zapravo ne predstavljaju taj lijepi globalizam nego nešto sasvim drugo. Stvaranje unija po svim kontinentima utrlo je put ‘totalitarističkom šuljanju’ – nitko ne bi pristao na prvotnu federaciju, no danas je ona puno prihvatljivija opcija. Nasmijani kritičari su do prije godinu dana tvrdili da je ‘apsolutno nemoguće da EU postaje federacija’, Ustav Hrvatske bi trebao braniti ulazak u nove SFRJ tvorevine, a mi opet svjedočimo tome da se ovako što zbilja događa. Jasno je da bi ovakvim ujedinjenjem kontinentalnih država uskoro mogli očekivati i potpuno brisanje suverenosti zbog još nepoznatog razloga, a za kojih 30-50 godina dočekat ćemo i jednu naprednu fašističku megadržavu, naravno – ukoliko se nešto radikalno ne promijeni.

Kao zaključak možemo navesti slaganje ili neslaganje s navedenim činjenicama i njihovom interpretacijom, a ukoliko zbilja želimo nešto i promijeniti, u ovom slučaju je potrebno slijediti riječi Mahatme Gandhija: ‘Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu’.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)