Zemljino magnetsko polje ubrzano se mijenja, pa se Sjeverni pol sve više i sve brže udaljava od Kanade i pomiče prema Sibiru

Zbog toga će svjetski magnetski model umjesto 2020. godine, kako je planirano, biti ažuriran već 30. siječnja ove godine.

Naime, Sjeverni magnetski pol je prošle godine premašio Međunarodnu vremensku granicu brzinom od 55 kilometara godišnje, što je tri puta brže nego što se kretao prije 1990. godine.

Iako nije poznat točan razlog zbog kojeg se to događa, znanstvenici pretpostavljaju da je uzrok pomicanje velikog sloja tekućeg metala ispod Kanade.

Britanski geomagnetičar sa Sveučilišta u Leedsu Phil Livermor istaknuo je na sastanku američkih geofizičara kako se čini da položaj Sjevernog magnetskog pola zavisi od dva velika magnetska polja, jednog ispod Kanade i drugog ispod Sibira.

„Kako sada stvari stoje, sibirski pol dobija utakmicu“, zaključio je Livermor.

U najgorem scenariju, zbog ogromnih ubrzanja Zemljino magnetsko polje bi se moglo preokrenuti, tako da Sjeverni pol postane Južni, a Južni Sjeverni. To bi moglo da uništiti globalnu električnu mrežu, a život na površini planeta izložiti većim količinama Sunčevog zračenja.

Srpski geofizičar: Nema mjesta panici

Geofizičar Spomenko Mihajlović za Sputnjik ističe da pomicanje polova nije dramatično i da je ubrzanje magnetskog polja uobičajna pojava.

„Ubrzanje pokazuje da je vektor magnetskog polja Zemlje dinamička kategorija, da se mijenja i na dnevnom nivou. Uvjetovano je eksternim izvorima, kao što je magnetsko polje Sunca, kao i unutrašnjim izvorima. Postoje i tzv. sekundarne promjene, koje traju 100 i više tisuća godina, i velike promjene, tzv. reverzije vektra magnetskog polja Zemlje.“

Mihajlović precizira da kretanje magnetskog pola Zemlje, odnosno odstupanje ose koja prolazi kroz Sjeverni i Južni geografski pol i os koja prolazi kroz Sjeverni i Južni magnetski pol iznosi oko 11,5 stupnjeva. To odstupanje vrši pomicanje tzv. magnetskog pola Zemlje, a na osnovu toga se određuju geomagnetske koordinate za navigaciju.

Na temelju svjetskog magnetskog modela podešavaju se sve navigacije, od „Google mapsa“ na pametnim telefonima, do brodskih sustava, a svjetski magnetski model se ažurira svakih pet godina, kako bi suvremena navigacija pratila promjene u Zemljinom magnetskom polju.

Ukoliko je riječ o normalnoj fazi, pomicanje osi iznosi oko 2,5 kilometara godišnje. Ona međutim može i ubrzati pod utjecajem unutrašnjih i vanjskih promjena.

„Ta pomicanja mogu utjecati na promjene klime na indirektan način, jer magnetsko polje utječe i na cijeli živi svijet, pa tako utiče i na našu atmosferu. Također, ljudi koji su hipersenzitivni, meteoropati, osjećaju te promjene na direktniji način. Inače ih svi osjećamo u ovisnosti od naših psiho-fizičkih parametara.“

Da li se u sve umiješao projekt HAARP?

Na pitanje da li je ovo rapidno ubrzanje magnetskog polja mogao izazvati i projekt HAARP, Stefanović objašnjava da se taj program prije svega odnosi na ispitivanje ionosfere i magnetske sfere, ali ne isključuje ni mogućnost zloupotrebe.

„Na osnovu velikog broja antena koje se nalaze na Aljasci, vrše se opsežna istraživanja. Inače i u opservatoriji u Grockoj već 50 godina se istražuje ionosfera. Hoću reći da istraživanje ionosfere, po bilo kom programu, uključujući i HAARP, samo po sebi ne znači i utjecaj na magnetsko polje Zemlje.“

Međutim, HAARP u sferi teorije zavjere može postati i opasno oružje, koje pored klimatskih, može izazovati i velike promjene na magnetskom polju, kao i pomicanje polova.

„Ali nije ono jedino oruđe koje se može zloupotrebiti za napad na magnetsko polje Zemlje. Deset puta jače magnetsko polje Sunca, sa snažnim sunčevim vjetrom i ogromnom brzinom čestica itekako može izazoveati globalne promjene. Ali upravo nas naše magnetsko polje štiti od takvog utjecaja drugog magnetskog polja.“

Iako su ga više puta pokušavali ugasiti, program HAARP-a i dalje postoji. On i dalje radi, samo se mijenjaju partneri, tj. oni koji participiraju u tom globalnom projektu.

HAARP je istraživački projekat koji kontrolira procese u ionosferi koji mogu izmjeniti učinak komunikacionih i sustava za nadgledanje.

Opremu za projekt na Aljasci čini ogroman broj radio-antena ogromne snage i odgovarajućih instrumenata za detekciju, 180 antena ogromne snage i 6 generatora koji svakodnevno emitiraju više od 3.000.000 wata energije.

Osnovni ciljevi projekta su proučavanje fenomena polarne svjetlosti i radio-komunikacija. Projektom upravlja Sveučilište Aljaska, Američko ratno zrakoplovstvo i američka Ratna mornarica.

(sputniknews.com)

Zemljino magnetsko polje, osnova za moderne globalne navigacijske sustave, stalno je u nekom stanju fluksa

Međutim, čini se da se sada prelijeva, gurajući Sjeverni pol bliže Sibiru, i nitko nije siguran zašto.

Na promjene magnetskog polja Zemlje utječe rastaljeni metal u unutrašnjosti koji se nalazi okolo čvrste željezne jezgre, koji se giba i tako stvara električne struje i odgovarajuće magnetsko polje.

Kao rezultat toga, magnetski polovi imaju tendenciju laganog pomicanja po određenoj putanji.

Međutim, istraživači ne znaju što uzrokuje tako brzog pomicanja magnetskog polja.

Sjeverni magnetski pol prošao je prošle godine na putanji “International Date Line” brzinom od 55 km godišnje, što je tri puta brže nego što se kretao prije sredine 1990-ih. Sada se nalazi na istočnoj hemisferi, udaljava se od Kanade i približava se Sibiru.

Znanstvenici smatraju da bi rastaljeni metal u zemljinoj jezgri pod Kanadom mogao biti odgovoran za kretanje magnetskog pola prema Sibiru, prenosi portal Nature.

“Čini se da položaj sjevernog magnetskog pola reguliraju dva velika magnetska polja, jedan ispod Kanade i jedan ispod Sibira” – izjavio je Phil Livermore na Sveučilištu u Leedsu na nedavnom sastanku američke geofizičke unije. “Sibirsko polje trenutno pobjeđuje u natjecanju.”

Općenito, Svjetski magnetni model (WMM) Zemlje ažurira se u petogodišnjim intervalima kako bi se osiguralo da moderna navigacija prati promjene u magnetskom polju Zemlje.

Sljedeći put bi se trebao obnoviti 2020. godine, no s obzirom na okolnosti, bilo bi potrebno češće ažuriranje.

Istraživači iz Britanske geološke organizcije i američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) radili su na ispravljanju WMM-a koristili tri godine nedavnih mjerenja, uključujući podatke iz 2016. godine.

Znanstvenici bi trebali objaviti najnovije ažuriranje sljedećeg tjedna – ako vlada SAD-a nije ugasila operaciju NOAA-e. Sada je objavljivanje odgođeno do kraja siječnja. Tim se nada da će ovaj model trajati do 2020. godine.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Da li je pomicanje magnetnih polova u tijeku? Vulkani, potresi i čudni zvukovi iz mora upućuju na to da dolazi do obrtanja polova koje će, ako se dogodi brzo, uzrokovati kaos diljem svijeta

Okretanje polova, to jest mijenjanje mjesta sjevernog i južnog magnetskog pola, zbog čega dolazi do okretanja magnetske polarnosti Zemlje, već se događalo i ranije.

Znanstvenici koji prate povijest planete su na temelju proučavanja uzoraka jezgre s velikih dubina polarnog leda otkrili da je do okretanja polova došlo bar 74 puta.

Iznenadna promjena može poremetiti ravnotežu Zemlje do te mjere da mogu nastati smrtonosni potresi, tsunamiji i vulkanske erupcije koje će prekriti nebo i blokirati sunčeve zrake, pokrećući novo ledeno doba.

Znanstvenici su tražili dokaze o prethodnom apokaliptičnom uništenju istražujući “kaotične sedimente”, uske slojeve zemlje, kamena i leda u obliku blatnjavih fragmenata s magnetskim nabojem.

Oni za znanstvenike predstavljaju jasne pokazatelje iznenadnih poplava, otapanja leda i taloženja pepela. Kada se ovi pokazatelji pojave unutar dužih razdoblja smrzavanja ili otapanja u povijesti Zemlje, to je znak da je došlo do okretanja polova.

Pomicanje polova uzrokuje velika pomicanja tektonskih ploča, divovskih linija pukotina u kori zemlje koje trenjem stvaraju velike probleme na površini Zemlje.

Sada se na temelju oštrog porasta broja prirodnih katastrofa i drugih incidenata može zaključiti da je u tijeku potencijalno premještanje polova. Opće je priznato da se magnentni sjever, točka na vrhu planeta koju kompasi označavaju kao sjever, ubrzano premješta ka Rusiji sa svog trenutnog položaja iznad Grenlanda, blizu Kanade. On se pomaknuo 400 kilometara u proteklom desetljeću i sve se brže pomiče ka Rusiji.

Naše Sunce mijenja sjeverni i južni pol svakih 11-13 godina. Nakon toga obično dolazi do povećanog broja solarnih oluja, što može utjecati na Zemlju tako što pravi problem s televizijskim prijenosima i strujnom mrežom.

Drugi znakovi koji ukazuju na magnetsko premještanje sjevera i juga jesu vulkani diljem svijeta koji su nedavno proradili i potresi jačine veće od 7 Richtera kojih je sve više u poslijednje vrijeme.

Ciklus je započeo u Indoneziji 2004. godine, a posljednji sličan događaj je bio u Nepalu. Ovaj porast seizmičke aktivnosti se događa svakih 30 godina i može biti dio prirodnog toka, ali i nepobitan dokaz da se magnetski sjever udaljava od svog položaja.

Geološki zavod SAD i NASA su veoma zabrinuti zbog nove magmatske prostorije koju je Sveučilište u Utahu nedavno otkrio ispod Nacionalnog parka Yellowstone pored ogromnog jezera istopljenog kamena i željeza za koje su znali. Ona je čak 11 puta veća od Grand Canyona.

Iznenadna promjena polova bi mogla biti okidač koji bi izbacio magmatsku prostoriju na površinu Los Angelesa. Ako bi se to dogodilo, došlo bi do gotovo trenutnog uništenja Sjeverne Amerike, ali i nastanka novog ledenog doba.

Još jednu neobičnu priču predstavlja otok nadmorske visine 300 metara, koje se samo odjednom preko noći pojavilo u moru Japana. Ovo područje je bio epicentar potresa od 8,9 Richtera koji je pogodio Japan 2011. godine, uzrokujući jedan od najgorih tsunamija svih vremena.

Slično se dogodilo i 2004. godine u Indoneziji, kada je ogroman tsunami izazvao do tada neviđenu katastrofu.

Smatra se da se novi japanski otok pojavilo u istom trenutku kada se 5.000 kilometara dalje u Nepalu odvijao potres.

Ipak, najčudnije ponašanje prirode predstavljaju izvještaji o čudnoj buci iz mora i oceana. Znanstvenici su to objasnili kao efekt kretanja struja kroz oceane.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs/uredio:nsp)

Iako je znanost posljednjih desetljeća napredovala velikom brzinom i razjasnila mnoge nepoznanice života, neke ostaju potpuna misterija

Predstavljamo vam nekoliko problema na koje znanstvenici još nemaju odgovor:

Zašto se krave dok pasu uvijek okreću sjeveru ili jugu?

Znanstvenici su pregledali tisuće fotografija krava koje pasu dobivenih putem Google Earth satelita i otkrili da ove životinje uvijek stoje duž Zemljinih magnetskih polova okrenute sjeveru ili jugu. Međutim, nitko nema odgovor na pitanje zašto je to tako.

Iako je od ranije poznato da neke životinje imaju takozvani unutarnji kompas, ovo je prvi put da je detektiran kod krupnijih sisavaca.

Zašto su se neki sisavci vratili u vodu?

Kopneni oblici života evoluirali su iz vodenih i dobili udove pogodne za kretanje tlom. Međutim, zašto su neki od njih, poput dalekih predaka kitova i tuljana, odlučili se vratiti u more?

Jedno je sigurno: mnogo je teže da se kopnene životinje nastane u moru, nego obrnuto, budući da kretanje kroz vodu zahtijeva mnogo više energije. Upravo zato znanstvenike muči to pitanje.

Također, morski sisavci su razvili učinkovitiju metodu navigacije repom, što dovodi do pitanja zašto su se uopće i pokušavali nastaniti na kopnu?

Alkaloidi u biljkama

Znanstvenici još ne znaju zašto biljke sadrže alkaloide. Inače, tih tvari od kojih je najpoznatiji morfij, ima oko 7.000 vrsta i mogu izazvati razne reakcije organizma nakon konzumacije.

U slučaju maka, koji sadrži morfij, znanstvenici smatraju da služi za odvraćanje grabežljivaca, ali kako taj analgetik može pomoći u zaštiti biljke, nikome nije jasno.

Zašto se cvijeće nalazi svuda?

Cvjetnice formiraju klasu biljaka poznatih kao angiosperme koje se nalaze posvuda. Ono što je interesantno je to da ih je nekada davno bilo daleko manje. Cvjetnice su preuzele druge tipove biljaka u kratkom razdoblju prije oko 400 milijuna godina, a danas čine 90 posto svih biljnih vrsta na Zemlji.

Taj problem toliko je mučio Charles Darwina da ga je nazvao “abominalnom misterijom”.

Zašto je biodiverzitet najveći u blizini ekvatora?

Kako se od hladnijih dijelova planete približavate ekvatoru, primijetit ćete sve više biljnih i životinjskih vrsta. To je prvi uočio pruski istraživač Alexander von Humboldt prije oko 200 godina, ali nije našao odgovor na to pitanje.

Znanstvenici ni danas nemaju jednoglasan zaključak o tome, iako je predloženo tridesetak hipoteza.

Paradoks fitoplanktona

Fitoplanktoni pripadaju klasi organizama koji naseljavaju mora i oceane i uključuju brojne podvrste. Ove biljke koje plove razvile su se u tako mnogo različitih oblika, da znanstvenicima nije jasno kako su uspjele preživjeti budući da su resursi vrlo ograničeni. Ipak, fitoplanktoni su i dalje tu.

Problem nije ograničen samo na njih, nego i na brojne druge organizme koji žive od ograničenih količina nutrijenata u morskoj vodi. Fenomen se naziva paradoksom obogaćenja, budući da se očekuje da u područjima bogatijim nutijent dolazi do većeg diverziteta.

Kako argentinski mravi održavaju koloniju diljem kontinenata

Argentinski mravi izgledaju kao sasvim obični kukci. Međutim, oni su vjerojatno jedina vrsta izuzev ljudi koja je uspjela kolonizirati tri kontinenta. Sve tri super-kolonije ovih mrava u Europi, Južnoj Americi i Aziji sastoje se od mrava koji imaju iste genetske osobine i u suštini su ista mravlja populcija.

Inače, oni odlično prepoznaju pripadnike svoje vrste, ali su agresivni prema drugim. Njihov genetski kod nije se mijenjao tisućama godina, što je neobično, budući da organizmi izvan svoje postojbine obično brzo evoluiraju.

Misteriozni ljudski predak

Podrijetlo modernih ljudi detaljno je proučavano posljednjih godina, pa imamo mnogo novih saznanja o našim precima. Međutim, sve što smo naučili došlo je pod znak pitanja nakon što su otkriveni tragovi DNK sasvim drugačiji od onih s kojima su stručnjaci do sada imali dodira. DNK je pronađen u ostacima Denisovana, hominida bliskih neandertalcima.

Iako se i o denisovanima zna relativno malo, barem imamo predodžbu odakle su potekli i gdje su se naseljavali. Međutim, o vrsti koja je s njima živjela i križala se prije 30.000 godina nemamo nikakvu predodžbu.

Životinje koje žive bez kisika

Gotovo svim organizmima na Zemlji potreban je kisik u nekom obliku. Zato su se znanstvenici iznenadili kada su pronašli životinje u dubinama Sredozemnog mora kojima taj plin uopće nije potreban.

Riječ je o klasi sićušnih životinja za koje znanstvenici smatraju da su evoluirale tako da žive od soli.

Ranije nije bila poznata ni jedna klasa višestaničnih stvorenja koja može preživjeti bez kisika, pa ne znamo ništa o njihovoj evolucijskoj prošlosti.

Seksualna reprodukcija

Osim nekih mikroba i biljaka gotovo sva živa bića na svijetu razmnožavaju se seksualnim putem. To uzimamo zdravo za gotovo, pa i ne uviđamo kolika je to evolucijska anomalija.

Polovica od svake vrste – mužjaci – nisu u stanju dati potomstvo, a koriste iste količine resursa u okruženju. Zašto je onda uloženo toliko truda u razvoj mehanizma, koji očito ima svoje nedostatke?

Mnoge prednost daju teoriji da seks smanjuje šansu za razvoj štetnih mutacija, ali to vjerojatno nije slučaj.

Kada su znanstvenici proučavali 700 gena različitih organizama, otkrili su čak 0,5 štetnih mutacija po generaciji. Dakle, ta vrsta argumenta nije dovoljna da opravda seksualnu reprodukciju. Seks je i dalje nešto što znanstvenici ne razumiju u potpunosti.
 
(webtribune.rs/uredio:nsp)

Unatoč činjenici da postoje bezbrojne prave krize i pravi ekonomski problemi u cijelom svijetu za koje bi ljudi trebali biti ozbiljno pripremljeni, proizvedena histerija oko navodnog majanskog proročanstva o kraju svijeta 21. prosinca je dominirala naslove i stvorila paniku među značajnim brojem ljudi.

Evo deset razloga koji sugeriraju da 21. prosinca neće biti najavljeni kraj svijeta kakvog poznajemo.

1) Pristaše sudnjeg dana se ne mogu dogovoriti oko katastrofe koja će zadesiti zemlju na 21. prosinca. Hoće li to biti pojava Planeta X ili kombinacija sakaćenjem globalnih superoluja i ekstremnih vremenskih prilika? Za razliku od Y2K, koji je bio jednom, mjerljiva prijetnja u proročanstvu Maya dolazi bez posebne najave, ostavljajući kraj svijeta i proročanstvo otvoreno za divlje i netočne špekulacije.

2) Astronom i NASA-in znanstvenik David Morrison stavio je na YouTube video sadržaj, “Detaljno pobijanje pet zasebnih apokaliptičnih scenarija na svojoj internetskoj stranici, uključujući udar meteora, solarne oluje i tzv. izmjenu magnetskih polova, pri čemu bi se zemljini magnetski i rotacijski polovi preokrenuli”. A ako vi ne vjerujete NASA-i, postoje milijuni astronoma amatera koji su stalno surfaju po zvijezdama i oni bi primijetili bilo kakvu nebesku prijetnju Zemlji, mnogo tjedana ili mjeseci unaprijed.

3) Uspostava medija i industrije zabave na zapadu je iskoristila histeriju 2012. za svoje komercijalne i novinske svrhe. Budite uvjereni, da je prijevara kada je sam sustav namjerno gura. Realne prijetnje za život ljudi poput pada vrijednosti dolara, nestašice hrane ili prijetnje privatnih mirovinskih fondova, uključujući 401k i IRA-a su previše stvarni, ali nisu dovoljno “seksi” da se pretvorili u blockbuster hollywood-skih filmova ili udarni termin specijalnih dokumentaraca. Realne prijetnje našem okolišu kao genetski modificirana hrana, Chemtrails ili nestabilni nuklearni reaktori su marginalizirani u korist opsjednutosti besmislenim fantazijama o Armagedonu.

4) Maje same nisu bile previše pametne kao kultura u usporedbi s drugima, pa zašto bismo trebali posvećivati veliku pozornost na ono što su uopće rekle? Maje nisu bile u stanju ni izmisliti kotač i mislile su da je život san bogova, što je razlog zašto su oni rutinski uz pomoć ljudskih žrtava odbijali strah da bi se Bogovi mogli probuditi i svijet se završiti. Zašto bismo se trebali upuštati u isti zavedeni strah takve primitivne kulture?

5) Ako ne mislite da bi se trebala obraćati pozornost na Maje, onda to također ukazuje  da je Armagedon na neki način još isključen. Tijekom nedavnog govora, Nacionalno vijeće staraca Maya, Xinca i Garifuna istaknuo je da kraj majanskog kalendara nema veze s kraja svijeta, uz napomenu da to samo predstavlja kraj jednog ciklusa koji dovodi do početka novog. “To je vrijeme kada se najveći veliki ciklus mayanskog kalendara – 1.872.000 dana ili 5,125.37 godina – preokreće i počinje novi ciklus”, istaknuo Anthony Aveni , stručnjak za Maye i arheoastronom na Colgate Univerzitetu u Hamiltonu, u New York-u.

6) Proročanstva Maja sadrže apsolutno nula dokaza da će se bilo kakva katastrofa zapravo dogoditi 21. prosinca. “Vrlo je malo drevnih tekstova koji se odnose na 21. prosinca 2012. kao kalendarske prekretnica, ali ne sadrži proročanstvo o propasti”, kaže John Henderson , profesor antropologije na Sveučilištu Cornell.

7) Mayanski vođe su jednom već iskoristili proizvedenu histeriju o kraju svijeta kako bi njihovi podređeni slijedili naredbe. Posjedujući napredna znanja kada će se solarne pomrčine dogoditi, starješine su tvrdile da će zmija jesti sunce i da samo slušanjem naredbi starješina će dopustiti da se sunce vrati. Gledanje naknadne pomrčine Sunca, seljaci su vjerovali muljaži, misleći da starješine imaju božanske moći da sunce nestane – i tako osigurali potpunu poslušnost.

8 ) Većina pojedinaca upozorava da se zavjera Armagedona radi za osobnu dobit. U Kini, “umjetnici ove zavjere uvjeravaju umirovljenike da predaju svoju ušteđevinu u posljednjem činu milosrđa”, prenosi Telegraph . Drugi prodaju setove zapreživljavanje “kraja svijeta” (divna kontradikcija u terminima).

9) Neki ljudi su koristili navodni kraj svijeta u 2012. kao izgovor za vrlo realne tiranije koje vidimo da se odvija na dnevnoj bazi na bezbroj različitih načina. Armagedon histerija je oteta kao korisno psihološko opravdanje za lijenost i odugovlačenje kada su u pitanju obrazovanje drugih ili osobna pripreme za prave krize s kojima bi se svijet mogao suočiti u narednim godinama.

10) Mnogi kršćani su izdvojili 21. prosinca 2012., kao datum Armagedona ili drugog dolaska Krista. Međutim, to ignorira sama Biblija, koja prilično jasno navodi da kraj svijeta neće biti predviđen od strane čovjeka. “Nitko ne zna dan ili čas kad će se ove stvari dogoditi, čak ne znaju ni anđeli na nebu ili Sin sam. Samo Otac zna “, navodi Marko 13:32.

Predviđanje da svijet neće završiti na 21. prosinca je predviđanje koje se jako teško može istaknuti. Međutim, histerija 2012. je zanimljiva studija, potvrđujući činjenicu da će mediji samo pričati o takvoj “prijetnji” kada to stvarno ne predstavlja prijetnju uopće – dok se ignoriraju ili omalovažavalju vrlo ozbiljni problemi koji predstavljaju realnu opasnost za budućnost naše vrste.

 

 

 
 
izvor: www.infowars.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11884"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]