Veći dio prošlog stoljeća, zapadna kultura je sustavno obezvredila nešto što bi trebalo biti najpoštovanija profesija od svih

Oni koji se bave poljoprivredom kako bi nam dostavili hranu koju jedemo, imaju društveni status sličan prljavoj zemlji koju okopavaju.

Nitko da se zapita jednostavno pitanje: Što će se dogoditi kada nestanu svi naši poljoprivrednici?

Neki naivni građani će reći: “Ali industrijalizirali smo proizvodnju hrane, nije nam potrebna radna snaga”.

Zaista, brojke ne lažu.

Uzmite za primjer SAD, gdje su 1950. godine poljoprivrednici činili preko 12% ukupne radne snage.

Postojalo je 5.388.000 farmi prosječne veličine od oko 87 hektara. Samo 40 godina kasnije, kada se završio Hladni rat, poljoprivrednici su činili svega 2,6 % posto ukupne radne snage.

Broj farmi smanjio se na svega 2.143.150, što je gubitak od 60%, iako se prosječna veličina farmi povećala na 187 hektara.

Rockefellerova revolucija agrobiznisa

Ljudi, koji su s mesom, mlijekom, voćem i povrćem povezani samo preko supermarketa, sigurno misle da je odlična ideja da se milijuni poljoprivrednika oslobode svog prljavog posla i da nađu neki bolji.

Nije baš tako jednostavno.

Nismo upoznati s pravim efektima mehanizacije i industrijalizacije proizvodnje hrane na kvalitetu hrane. Sa Rockefellerom je počelo nešto što se zove “agrobiznis”, tj pretvaranje zalihe hrane u čist biznis zarad profita.

Uzgajanje svinja, krava, ovaca i peradi postupno je postalo industrijaliziranim nakon 1950. godine u SAD. Piliće su počeli čuvati u tako malom prostoru da jedva mogu stajati.

Da bi ih brže udebljali, vlasnici su ih pumpali antibioticima i kljukali GMO kukuruzom i obrocima od soje. Prema podacima Vijeća za obranu prirodnih resursa, 80% svih antibiotika koji se prodaju koriste se za stoku i perad, a ne za ljude.

Oni se obično stavljaju u hranu ili vodu radi ubrzavanja njihovog rasta. Na kraju krajeva, vrijeme je novac.

Tradicionalni obiteljski poljoprivrednici su industrijalizirani bez obzira na to kakva će se kvaliteta hrane dobiti. Traktori su kompjuterizirani, a kombajne navodi GPS. Traktori su u velikoj mjeri zamijenili farmere.

Rezultat je bio fantastičan za industrijaliste – ADM, Cargill, Monsanto, a zatim i za proizvođače pakirane hrane poput Kraft Foods, Kelloggs, Nestle, Unilever, Toepfer, Maggi.

Američki Rockefeller-Harvard model agrobiznisa postao je globaliziran, počevši s GATT (Generalni sporazum o tarifama i trgovini) pregovorima krajem osamdesetih godina, kada je EU napustila održavanje tradicionalnih domaćih farmera zarad slobodne trgovine poljoprivrednim proizvodima.

Jedan birokrata iz Danske je kao argument slobodne trgovine naveo

“Zašto ja u Danskoj plaćam porez da bi bavarski seljaci sa svojim malenim njivama i dalje poslovali?”.

Zato što je tradicionalni farmer povezan s prirodom i mogućnosti je proizvesti zdravu hranu koju mogu jesti i ljudi i životinje.

Nijedan stroj ne može zamijeniti osobnu posvećenost i strast koju posjeduje pravi poljoprivrednik.

Sada vrlo bogati i bezdušni ljudi, svjetski oligarsi, sistematski čine sve što je u njihovoj moći da unište kvalitetu ljudske hrane. Oni to očito čine s ciljem smanjenja broja stanovništva.

Ne postoji drugi razlog zašto bi Zaklada Rockefeller potrošila milijune dolara da bi stvorila GMO tehnike, podržavajući Monsanto i druge kemijske gigante poput DuPont-a, očito znajući da oni postupno truju stanovništvo kako bi ih ranije otjerali u grob.

Otrovni pesticidi

Toksični učinci na životinje i ljudske stanice u embriju, dokazani su u nezavisnim testovima. Sada, neovisno o GMO usjeva, novi testovi pokazuju da pesticidi koji se prskaju na usjeve izazivaju neurološka oštećenja – depresiju, Parkinsonovu bolest, pa čak potiču i samoubojstvo kod radnika koji koriste ove smrtonosne kemikalije.

Nacionalni institut za ekološke znanosti SAD, proučavao je skupinu od 89.000 farmera i drugih radnika koji su primjenjivali pesticide u Iowi i Sjevernoj Karolini, SAD.

Ova velika studija je zaključila da “upotreba dvije klase pesticida, fumiganata i organoklornih insekticida, ali i 7 pojedinačnih pesticida – aluminij fosfida, etilen dibromida, fenoksi-octene kiseline, dieldrina, diazinona, malationa i parationa – povezana je s depresijom u svakoj od skupina studije”.

Studija je pokazala da poljoprivrednici sa najvećim vremenom izloženosti pesticidima imaju 50% veće šanse da im bude dijagnosticirana depresija.

Istraživanje je povezalo dugoročnu uporabu pesticida s visokim stopama depresije i samoubojstva. (primjer Indije gdje se godišnje ubije značajan broj poljoprivrednika). Dokazi također ukazuju na to da trovanje pesticidima – velika doza kroz kratko vrijeme – udvostručuje rizik od depresije.

Epidemiolog i profesor psihologije na državnoj Sveučilištu u Coloradu, Loren Stalones, kaže da je došlo do promjene, dijelom zbog toga što sve više ljudi spominje mentalnu onesposobljenost.

Njene kolege su zaključile da su oni kao sudionici studije koja je koristila dvije klase pesticida i sedam pojedinačnih pesticida, imali veće šanse da obole od depresije.

Oni koji su koristili organoklorne insekticide imali su 90% veće šanse, dok su oni koji su koristili fumigante imali 80% veće šanse.

U Francuskoj su poljoprivrednici koji su koristili herbicide imali dvostrike veću šansu da obole od depresije u odnosu na one koji nisu koristili herbicide, navodi se u studiji iz 2013. godine.

Studija u kojoj je sudjelovalo 567 francuskih farmera otkrila je da je rizik još veći ukoliko su primjenjivali pesticide u poslu više od 19 godina.

Ukratko, uništava se nutritivna vrijednost hrane koju jedemo uz postupno uništavanje ostatka poljoprivrednika koji uzgajaju tu istu hranu. To zajedno predstavlja recept izumranja života na planetu na koji smo navikli i nije u pitanju pretjerivanje.

Organski poljoprivrednici svjesni prirode bi trebali dobiti značajne porezne olakšice kako bi se ohrabrili da napuste model agrobiznisa i da se vrate uzgajanju prave hrane kao prije nekoliko desetljeća.

Dalje, ozbiljni porezi bi se trebali uvesti farmerima koji dokazano koriste otrovne kemikalije poput RoundUp ili neonikotinoida.

Trenutno se u EU i SAD čini sve da se radi upravo suprotno, što je apsolutno apsurdno.

Vrijeme je da postanemo svjesni onoga što nas postepeno ubija i da se udružimo kako bismo promijenili situaciju.

William Engdal
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Ako niste znali tkivo abortiranih fetusa nalazi se u čitavoj paleti prehrambenih, kozmetičkih i farmaceutskih proizvoda s kojima se susrećemo kroz život.

Kampanje za abortus razvijene su po cijelom svijetu. Pod krinkom sloboda najviše su razvijene u zapadnim zemljama gdje se kultura života sve manje poštuje dok su manje razvijene zemlje zbog svog neznanja prepuštene raznim organizacijama sa zapada koje njihovo ne znanje itekako dobro iskorištavaju.

FETUS TEHNOLOGIJA

Bez obzira na različite stavove o abortusu, iza tih se kampanja pod krinkom sloboda kriju farmaceutske, kozmetičke, ali i prehrambene industrije koje svakodnevno stanice fetusa koriste za svoje proizvode. Možemo slobodno reći kako su abortirani fetusi jedan od glavnih sastojaka mnogih proizvoda u našem životu. Mi naravno toga nismo svjesni, a nekima  nikako nije u interesu da postanemo svjesni jer bi tako mogli dovesti u pitanje nabavu fetusnog tkiva.

Naime, od strane medicinske zajednice uvijek je postojala neka vrsta uzbuđenja kad je u pitanju korištenje fetusa za cijepiva te transplantacije, a fetus tehnologija jako je uznapredovala i u području različitih živčanih i endokrinih bolesti. Sada će mnogi misliti kako je to zapravo humano te da se takvim liječenjem zapravo spašavaju životi. Koji apsurd, treba nam mrtvi život za spašavanje živog. Ajde, nekako bi mogli prijeći i preko te medicinske upotrebe no, ako niste znali fetusno tkivo se upotrebljava i u čitavoj paleti prehrambenih proizvoda. Dakle, ovo je manje humano!

MRTVI ŽIVOT SPAŠAVA NOVI?

Postoje cijele industrije hrane, pića te kozmetičkih proizvoda u kojima se koristi fetusno tkivo kao jedan od glavnih sastojaka. Dok medicinske zajednice s veseljem izjavljuju kako se širi spektar upotrebe fetusa oni drugi se pitaju koliko je to zapravo moralno te s obzirom da svi oni funkcioniraju na principu ponude i potražnje kako će realizirati svoju potražnju s obzirom na dostupnost tkiva na tržištu.

Ako se spektar upotrebe fetusa širi potrebno je i više obavljenih abortusa. Kad imamo tu spoznaju sasvim je logično zaključiti da organizacije poput UN-a te druge naizgled humane organizacija te organizacije za promicanje sloboda, prikriveno potiču žene diljem svijeta na izražavanje svojih sloboda abortusom, zapravo rade zajedno sa tim istim industrijama koje žive od abortusa. Trenutno je obznanjeno kako ponuda zadovoljava potražnju što je zapravo jako tužno jer oni koji to rade zapravo zarađuju preko kampanje koja promiče smrt nevinih bića i jako uspijevaju u tome jer mi smo ti koji jedemo, pijemo, mažemo se i liječimo fetusima!

PROFIT POD MASKOM HUMANOSTI

Još uvijek se postavlja pitanje što će se dogoditi kad potražnja nadmaši ponudu? Kada želja za profitom skrivena pod maskom humanosti već spomenutih organizacija nadjača onu silnu birokraciju i zakone kojima se navodno štiti život. S obzirom na to da su svi oni povezani, od medicinske struke, preko prehrambene, do kozmetičke, neuka žena u budućnosti može očekivati izravan napad na njenu utrobu i život koji nosi.

Ne ovo nije pretjerano, ovo se već sada događa samo zakulisano kao i mnoge druge stvari koje djeluju pod parolom sloboda. Njihova humana intervencija na čovječanstvo zapravo je sredstvo kojim veliki profiteri od običnih ljudi rade donatore za svoja nemoralna i zlom obavijena dijela.

Ovo su samo neki od brendova koje morate izbjegavati ukoliko ne želite jesti fetuse ljudskih bića a dostupni su na našem tržištu: sva pića koja se proizvode pod brendom Pepsi, svi prizvodi brenda Nestle uključujući i brend Maggi (juhe), svi Craft Cadbury proizvodi (žvakaće gume i bomboni) te proizvodi Neocutis tvrtke koja za svoje kreme koristi fetuse stare isključivo 14 tjedana. Na popisu su i mnoga cjepiva te mnogi lijekovi.

Naravno da navedeni proizvodi nisu jedini ima tu još mnogo proizvoda koje, kad bi znali kako su rađeni ne biste taknuli. Ovo su samo neki od dostupnih proizvoda na našem tržištu, no ulaskom u EU proširiti će se i tržište fetusnih proizvoda. Izbjegavajte ove proizvode i čitajte etikete i deklaracije! Jer dok god postoje oni koji kupuju takve proizvode postoje oni koji ih prizvode.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno/uredio: nsp)