Svaki rat počinje napadom ili provokacijom pod lažnom zastavom, tako je i 1. Svjetski rat počeo. Churchill se oslanjao na Wilsonovu naivnost po pitanju pomorskog ratovanja. Iako je američki predsjednik bio upozoren od strane njemačkih diplomata o opasnosti po Amerikance ako nastave putovati na britanskim brodovima, on nije učinio ništa da ih odvrati i da preusmjeri brodove…

Na početku Prvog svjetskog rata, cilj Amerike bio je ostati neutralna dok su se europske sile borile jedne protiv drugih.

Tadašnji predsjednik, Woodrow Wilson, izjavio je: “Neutralnost je negativna riječ. Ona ne izražava prave osjećaje Amerike. Mi se ne pokušavamo držati podalje od nevolje, mi pokušavamo održati temelje na kojima se može ponovo izgraditi mir”.

Međutim, iako je pokušao, Wilson nije spriječio Ameriku da uđe u rat 1917. godine. Kap koja je prelila čašu i promijenila stav Amerike bilo je potapanje RMS Lusitanije 1915. godine, kada je 128 Amerikanaca (među kojim dosta utjecajnih ljudi) izgubilo živote.

Ipak, to izgleda nije bio samo nasumični ratni čin Njemačke u pravcu Amerike, več je Churchill znao da bi takav incident mogao dogoditi i da bi nakon toga Amerika ušla u rat. Izgleda da je Churchill znao točno što treba napraviti.

Prije ulaska Amerike u Prvi svjetski rat, često se dešavalo da su Britanci prerušavali vojne brodove u putničke ili trgovačke brodove. Čak se dešavalo i da Velika Britanija modificira postojeći putnički ili trgovački brod s tajnim tovarom i skrivenim oružjem. Upravo s ovim modifikacijama je Lusitanija započela svoju karijeru u Kraljevskoj mornarici.

Eugen Vindici, autor knjige “Dvanaest američkih ratova od kojih je devet moglo biti izbjegnuto”, navodi da su modifikacije Lusitanije uključivale postavljanje skrivenih pregrada za granate i streljivo, ali i instalaciju okretnih topova.

Pored ovih tajnih modifikacija, Kraljevska mornarica je uputila posadu Lusitanije da spusti zastave u vodama proglašenim za ratnu zonu. Ove upute su predstavljale izravno kršenje Pravila o pomorskim plovilima.

Brodovi poput Lusitanije su korišteni kako bi namamili njemačke podmornice da izrone na površinu. Kada su Nijemci tek počeli koristiti podmornice, one bi se podizale na površinu da upozore brodove na napad. Svrha je bila očuvanje streljiva.

Međutim, ovo upozorenje je također davalo vremena posadi da napusti brod. Dakle, Churchill plan je bio da se iskoristi Lusitaniju (i slične brodove) da namame Nijemce na površinu. Kada bi se podmornice pojavile, prerušeni brodovi bi otkrili svoje oružje i osuli paljbu na podmornice.

Znajući točno što radi, Churchill je doveo Lusitaniju i svu njenu posadu u opasnost.

Churchill se također oslanjao na Wilsonovu naivnost po pitanju pomorskog ratovanja. Iako je američki predsjednik bio upozoren od strane njemačkih diplomata o opasnosti po Amerikance ako nastave putovati na britanskim brodovima, on nije učinio ništa da ih odvrati.

Ova opasnost se odnosila na činjenicu da su njemačke podmornice počele napadati britanske brodove čim ih vide kao odgovor na Churchillovo iskorištavanje isplovljavanja podmornica. Pored svega tog znanja, Wilson i dalje nije izdao javno upozorenje Amerikancima da ne putuju na britanskim brodovima.

Bez upozorenja predsjednika, Lusitanija je napustila luku New York s velikim brojem američkih putnika koji nisu imali pojma što se krije ispod palube, sakriveno među tovarom.

Američki civili su također dijelili palubu s kanadskom vojskom prerušenom u civile. U suštini, Amerikanci su se slučajno ukrcali na brod britanske Kraljevske mornarice za vrijeme rata kada je postojala velika šansa da će brod napasti Nijemci.

Iako je Lusitanija trebala ploviti sjeverno, plovila je malo južnije, ka vodama punim njemačkih podmornica kojima je izdano naređenje da pucaju čim vide britanski brod.

Upravo se to i dogodilo 7. svibnja 1915. godine. Lusitanija je naišla na njemačku podmornicu, koja je pucala čim je uočila brod. Torpedo je najvjerojatnije pogodio tovar koji je sadržavao skrivenu streljivo, te je nastala ogromna eksplozija.

Sve u svemu, Lusitanija je potonula za manje od 20 minuta, a 1.198 od 1.959 ljudi na brodu je poginulo, uključujući 128 Amerikanaca.

Upravo ovaj incident je uvukao Ameriku u Prvi svjetski rat i pružio Churchillu mnogo potrebnog saveznika.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)