Ako ste od onih koji vjeruju kako se sve događa s razlogom, onda vam je potpuno jasno da su naše tjelesne manifestacije bolesti samo odrazi onoga kako se osjećamo u vezi s nama samima

Što nam i zašto naše tijelo poručuje možemo najlakše shvatiti ako to sagledamo iz metafizičke perspektive

Ljudski organizam je jedinstvo uma, tijela i duše, koji funkcionira na vrlo jednostavan način, sve ovisi jedno o drugome i o savršenoj ravnoteži između to troje. Harmonijsko funkcioniranje cijelog sustava temelji se na činjenici da svi dijelovi djeluju u svom optimumu bez stresa.

Kada se dogodi nešto što će sustav izbaciti iz ravnoteže u energetskim slojevima tijela, na jedan će ili drugi način to izmijeniti ravnotežu funkcija sustava i organizam će se naći u stanju stresa, stoga se svaka bolest ili bol može tumačiti kao izravna poruka koja objašnjava da je ravnoteža sustava poremećena.

Mnoge bolesti ili blokade se pojavljuju na suptilnijim razinama tijela puno ranije nego što je to vidljivo na našem fizičkom tijelu, te čak i najmanji znak bolesti treba promatrati kao znak da sustav ne radi u svojim idealnim uvjetima.

Neke duhovne tradicije iscjeljivanja vjeruju da je bolest zapravo prijatelj duše jer će upravo to natjerati osobu na razmišljanje i rekonstrukciju cijelog svog života kako bi pronašao ozdravljenje. S ezoteričnog gledišta, bolest ili bol nije uzrok, već posljedica izlaganja, unosa, kvalitete i učestalosti disonantnih energija koje kruže oko nas.

Dakle, bolest ili bol možemo gledati kao upozorenje na nešto što se odvija s nama, a što utječe na cjelokupni sklad duha, tijela i uma.

U skladu s tim, s holističkog gledišta postoji objašnjenje za svaku bolest ili bol za određeni dio tijela:

KOSA – način na koji oblikujemo svoju kosu je najizravnija osobna izjava pojedinaca o njihovoj željenoj ulozi u životu. Često se taj izgled koji želimo prikazati suprostavlja s unutrašnjim tendencijama te se gubitak kose može podudarati s naglim promjenama u slici o samom sebi, često zbog traumatskih iskustava.

VLASIŠTE – se odnosi na duhovnu osjetljivost. Kao živo tkivo koje se nalazi na najvišem dijelu tijela odnosi se na kontakt s višom istinom. Stoga konflikti oko religijskih stavova, filozofije ili jakih psihičkih pojava s kojima se teško nositi mogu izazvati razvoj problema s kožom na vlasištu.

KOŽA – odnosi se na socijalnu osjetljivost. Svaka trauma ili konflikt može izazvati simpatičku reakciju na koži na mjestu na tijelu koje je povezano s područjem stresa. Holistički gledano, ekcemi, osipi ili bilo koji drugi problem s kožom proizlazi iz unutarnje osjetljivosti koja je suočena s velikim izazovom kojeg treba prevazići.

MOZAK i ŽIVČANI SUSTAV – obrada informacija i kako se nositi s njima predstavlja snažan utjecaj na naše živote. Kod preopterećenja s informacijama i konfliktnim idejama o stvarnosti, reakcija može biti simpatički odgovor mozga i živčanog sustava koji su odgovorni za obradu podataka, a manifestirat će se u vidu glavobolja, migrena, meningitisa i drugih bolesti i bolovima povezanih s živčanim sustavom.

LUBANJA – holistički gledano, naša sposobnost da budemo jedinstveni tip osobe smještena je u kostima lubanje. Ozljede ili bolesti koje pogađaju to područje ukazuju na poteškoće koje imamo kako bi ostali to što jesmo. Kako bi razriješili mogući problem s vlastitim indetitetom, potrebno je sagledati događaje ili okolnosti koje mogu prisiljavati na takve promjene.

LICE – prikazuje nečije istinske osjećaje. Iz potrebe prikrivanja ili opovrgavanja naših pravih osjećaja i prisiljavanja lica da izražava osjećaj koji nije iskren, lice može odgovoriti različitim simptomima u rasponu od djelomične paralize do upale, osipa, neuroloških tikova ili drugim abnormalnostima. Holistička je preporuka izražavati samo potpuno iskrene emocije iako to često zahtijeva promjene u međuljudskim odnosima.

UŠI – služe za primanje poruka i kao takve, stalno su opterećene primanjem poruka drugih osoba koje nam govore o svojim osjećajima, potrebama i mišljenju. Kada iz bilo kojeg razloga ne možemo primati te poruke ili im povjerovati, može se pojaviti simpatički odgovor u ušima i slušnom kanalu od zujanja u ušima, preko bolova i upala pa do gubitka sluha. Takve reakcije pokazuju da postoji prepreka s kojom se ne možemo nositi, a jedan od tipičnih primjera je bol u uhu kod djece koju doživljavaju zbog ne naviknutosti na količinu poruka koje dobivaju u učionici od strane drugih učenika, nastavnika i roditelja zajedno. Dok neki uvjeti sluha ne reagiraju na holistički tretman, općenito se preporuča uzeti pauzu u primanju poruka dok stres ne popusti. Treba napomenuti i da su neki slučajevi auditivnih abnormalnosti povezani s neobičnim psihičkim stanjima, uključujući i duhovnu komunikaciju.

OČI – za prepoznavanje objektivnih činjenica. Sukobi, između našeg unutarnjeg vida i činjenica koje vidimo, a zapravo ih ne želimo sebi priznati, mogu dovesti do simpatičkog odgovora u vidu boli, oslabljenog vida ili drugih poremećaja. U takvim slučajevima se preporuča priznati sebi istinu i vidjeti stvari više realnije. Napomena: postoje neke stvari koje možemo vidjeti, a koje osporavaju svaki konvencionalni pojam o stvarnosti. Bez obzira radi li se o halucinaciji, vidovitosti ili vizijama, ti se događaji mogu prihvatiti samo introspekcijom i povezivanjem tih događaja sa stvarnošću što može nadmašiti naša očekivanja i razumijevanje.

SINUSI – put kroz koji registriramo sublimalne poruke. Ljudi nisu uvijek u potpunosti otvoreni jedni prema drugima o svojim stvarnim osjećajima. Signali koji se odašilju usmeno i na tihoj, emocionalnoj razini se ponekad razlikuju. U takvim situacijama, sinusne šupljine u licu i lubanji mogu imati odgovor u obliku pritiska, blokade i infekcija koji nas informira da primamo pomiješane i oprečne signale. Holistička preporuka je komunikacija; ispitivanje drugih o njihovim osjećajima i izražavanje vlastitih, dok ne otkrijemo izvor pritiska.

NOS – osjetilo mirisa je jedno od osjetila kojim se služimo na animalnoj razini, instinktivno, no naš civilizirani način života nas nije naučio prepoznati njegovo puno značenje. Poznat kao najizravniji senzorni put u mozak, miris nas obavještava o razini naše sigurnosti, socijalne dobrodošlice i prirodne povezanosti s drugima. Kada pokušamo prevladati ovo instinktivno, ne svjesno znanje, možemo doživjeti odgovor u obliku krvarenja nosa, blokade, pritiska i drugih oblika poremećaja. Rješenje je osigurati svoj veći osobni prostor i okružiti se s ljudima i drugim “mirisima” u kojima ćemo samo uživati.

USNE – niti jedan drugi dio tijela ne odražava naše emocije kao usne. Nasmijane ili namrštene, otvorene od nestrpljenja ili drhtave od emocija, usne su gotovo barometar ljudskih osjećaja. Kada su naši osjećaji prema drugima teško traumatizirani, možemo doživjeti simpatički odgovor u obliku herpesa, upala ili drugih bolnih stanja pa čak i oštećenja živaca koji kontroliraju usne i usta. Holistička preporuka je iskrena komunikacija i povratak osjećaja društvene poželjnosti.

USTA, ZUBI I DESNI – ovo troje je povezano s prihodima, jer bez obzira na bogatstvo, svi mi živimo kako bi si priskrbili ono nužno – hranu, a za jedinstvo tijela, uma i duha svaka dobit zapravo znači – hranu. Stoga, kada prolazimo kroz financijski stres ili promijene, možemo doživjeti odgovor u obliku boli, infekcija ili drugih trauma zuba, desni ili unutrašnjosti usne šupljine. Kako bi riješili te probleme preporuča se smanjenje stresa povezanog s karijerom, financijama ili drugim poslovima povezanih s pribavljanjem “hrane”.

VRAT – u strukturalnom smislu, jedini pravi smisao vrata je da drži glavu, no u holističnom smislu, kada doživljavamo sukob između ideala i stvarnosti, možemo doživjeti bolove u vratu, upalu živca, poteškoće u okretanju glave ili probleme s vratnim kralješcima. Rješenje bi bilo pronaći načine kako smanjiti jaz između idealiziranja i činjenica – učiniti da ideali budu realniji ili stvarnost idealnija, ili oboje, sve kako bi uklonili napetost i ponovno držali glavu uspravno.

GRLO – ima jedinstvenu ulogu gutanja (hrane i pića) ili izražavanja (riječi ili zvukova), no ponekad se te dvije funkcije pomiješaju te počnemo “gutati riječi” (svoje ili tuđe). Simpatički odgovor može doći u vidu upale grla, gubitka glasa, pa čak i poteškoća s gutanjem, a rješenje bi bilo u razlučivanju radi li se o tome je li nam nešto ugurano niz grlo ili smo progutali riječi koje smo zapravo željeli izgovoriti. Ako ne prepoznamo i ne riješimo problem na vrijeme, moguće je i da se razviju i jake virusne ili bakterijske infekcije koje tada zahtijevaju liječničku pomoć.

RAMENA – služe za nošenje tereta i to je jedini dio tijela koji može nositi breme dugo vremena. Upravo taj smisao imaju i za jedinstvo tijela, uma i duha. Svaki puta kada smo pod stresom ili smo suočeni s promjenama, poput previše odgovornosti na poslu, možda ćemo doživjeti odgovor u obliku boli, gubitka snage ili upalama živaca tog područja. Preporuka je smanjiti obim posla iako je to lakše reći nego učiniti, u mnogim slučajevima. Često se osjećamo da baš mi moramo obaviti sav taj posao jer to drugi, kao, ne mogu i naše će se stanje naravno pogoršati, a umjesto toga bi trebali biti bolje kada shvatimo od kuda problem dolazi. Budući da masaža, grijanje, akupunktura, kiropraktika i drugi tretmani mogu smanjiti bol uzrokovan stresnim opterećenjem zbog posla, mnogi ljudi će i dalje pretjerivati s izdržavanjem unatoč tome što ih je tijelo savjetovalo da stanu. Na kraju, tijelo će insistirati da ovo opterećenje prestane, a kao krajnji rezultat će se javiti teška tjeskoba i distres.

GORNJI UDOVI – most do drugih. Kako dopiremo do drugih zavisi i od nas i od njih, problemi s dostizanjem ili težak odnos može uzrokovati traume koje će uzrokovati bol, slabost, ukočenost ili druge probleme u rukama. Holistička preporuka se odnosi na pronalaženje uzroka stresa i njegovo uklanjanje. To zahtjeva rad na sebi, a ponekad i na drugim osobama, s fokusom na odnos i povezanost.

ZAPEŠĆA – se odnose na stav prema društvenim odnosima. Svi imamo stav prema odnosima koji je vidljiv u korištenju zapešća pri postavljanju ruku u određene položaje. Kada se pojavi neki konflikt u našem stavu prema društvenim odnosima može doći do odgovora u obliku boli, upale zglobova, slabosti ili drugih abnormalnosti zglobova. Rješenje leži u otkrivanju traume i njenom ispravljanju kroz ponovnu izgradnju samopouzdanja i društvenog “držanja”.

RUKE I PRSTI – su naši alati za rad i za jedinstvo uma, duha i tijela predstavljaju naše zanimanje u životu. Što god da smo “stavili u naše ruke”, poput karijere, naš odnos prema tome se ogleda u snazi i zdravlju naših ruku i prstiju. Svaka iznenadna trauma ili promjena naših radnih vještina može uzrokovati odgovor u obliku boli ili drugih problema u rukama. Kao bi riješili te probleme potrebno je ponovno procijeniti vlastite profesionalne vještine i performanse, te potražiti manje stresan i ugodniji rad.

REBRA I TORZO – predstavljaju granicu našeg osobnog prostora. Ukoliko nam je taj osobni prostor narušen možemo doživjeti odgovor u obliku ozljeda, boli ili drugih problema. Holistička preporuka je utvrđivanje kako je narušen i pod kojim okolnostima, te naći način kako se tome prilagoditi ili kako to riješiti.

PLUĆA – osobni prostor emocija. Pritisak emocija ili višak emocionalne brige, kada ne možemo dobiti dovoljno prostora kako bi bili posve svoji, može izazvati odgovor u vidu problema s astmatičnim napadajima, kašljem, respiratornim infekcijama i drugim bolestima. Holistička preporuka je restrukturiranje načina života kako bi ponovno “prodisali”.

SRCE I ARTERIJE – ostanak u “protoku”. Svi smo mi vezani s osobama, mjestima i stvarima koje volimo ili kojima vjerujemo. Kada ovaj “protok života”, kojem smo predani na bilo koji način, postane ne održiv za nas, možemo doživjeti razne probleme vezane uz krvožilni sustav, od aritmije, srčanog udara na dalje. Preporuka je temeljito preispitivanje svojih obveza u životu; od karijere preko slobodnih aktivnosti do obitelji, te traženje područja obveza koje više ne podržavaju sretan protok života. Također je preporučljivo povremeno ažuriranje kako bi se smanjio učinak stresa na ove vitalne organe.

DIJAFRAGMA I OSRČJE – pokretačka snaga osobnih preferencija. Od mnogih ljudskih emocija, želja je među najvažnijim emocijama za našu sreću. Kada ne možemo dobiti ono što želimo, možemo postati ljuti, frustrirani, depresivni ili letargični te možemo očekivati simpatički odgovor od strane dijafragme ili osrčja. Holistička preporuka je ponovna iskrena procjena naših želja te pronalazak onoga što sprječava povratak osjećaja zadovoljstva.

METABOLIČKI ENDOKRINI SUSTAV – predstavlja poslušnost autoritetima. Svima nama vlada nešto što smatramo autoritetom, bez obzira predstavlja li to zakon, partnere, obitelj, tradiciju, božanski autoritet ili sudbinu. Ovi vladari vladaju nad nama kroz duboke psihološke utjecaje koji utječu na sekreciju endokrinog sustava žlijezda što dovodi do pretilosti, iscrpljenosti, nesanice te drugih metaboličkih promjena. Izlaz leži u ponovnom vrednovanju onoga što vlada nad nama, tražeći načine kako promijeniti njihov utjecaj na nas. Osnovna vodilja je da nitko od nas nije samo sluga, te da ne smijemo potrošiti svoj život na poslušnost drugima. Sreća, umjesto dužnosti, je ključ zdravog života.

JETRA – duh ili duša nisu medicinski priznati organi, no ipak imaju duboke implikacije za našu dobrobit. Svaki put kada smo doživimo disharmoniju duha možemo doživjeti simpatički odgovor jetre, organa koji u tijelu obavlja isti posao kao i duša za Jastvo, jer jetra čisti tijelo i pohranjuje hranjive tvari u krvotok za buduću uporabu. Neuravnoteženost duše ili duha može dovesti do nečistoće u krvi, otvrdnjavanja ili upale jetre te drugih potencijalno po život opasnih stanja. Kako bi se to izbjeglo, potrebno je napraviti duhovno čišćenje, pronaći područja samoosuđivanja, krivnje, srama ili drugih duhovnih kriza.

ŽUČ – sposobnost kritičke analize odnosno mudre prosudbe. Žuč je “analitička kiselina” koju izlučuje jetra i koja se pohranjuje u žučnoj vrećici za lučenje u probavni organ gdje “analizira” hranu. Svaki put kada smo pod velikim stresom, zbog analiziranja stvari koje se događaju u našim životima, možemo doživjeti smetnje u obliku neravnoteže probavnih kiselina koje mogu dovesti do probavnih smetnji, upale žučnog mjehura, žučnih kamenaca i slično. Preporuka je točna analiza stresa, a često će se raditi o odnosima ili situacijama u kojima nismo bili ispravno kritični jer nismo izrazili iskreno mišljenje čime smo naručili vlastiti osjećaj pravičnosti.

ŽELUDAC – zadovoljavanje ambicija. Naš osobni apetit i sposobnost probave (analize) se odražava primarno u želucu. Svaki put kada prolazimo kroz promjenu naših ambicija (ili apetita za uspjehom) u životu, možemo doživjeti razne probleme s želucem, od mučnine (želja za odbacivanjem prošlih ambicija), nedostatka apetita (nesigurnosti u vezi toga što stvarno želimo u životu) do nervoze želuca (hoće li naše ambicije će biti uspješne), a moguć je i razvoj ulkusa želuca (prenaglašavanje uspjeha naših ambicija). Holistička preporuka je temeljita analiza onoga što smatramo uspjehom.

TANKO CRIJEVO – učinkovitost je prirodni nastavak naših ambicija, a ogleda se u funkciji tankog crijeva gdje se hrana “melje” i sustavno smanjuje na korisne elemente. Kada je naša sposobnost postizanja ciljeva u vidu “mljevenja prepreka” umanjena, možemo iskusiti probleme u ovo dijelu u vidu grčeva, bolova, plinova ili drugih probavnih problema. Preporuka je ponovna evaluacija karijere i ciljeva u vidu logičkog rješavanja problema, a time i poboljšavanja učinkovitosti.

SLEZENA – njegovanje obiteljskih odnosa. Kada se hrana svede na korisne elemente, oni se upućuju slezeni koja ih distribuira u tijelo putem krvi što je zrcalna refleksija njegovanja obiteljskih odnosa. Kada imamo problema s njegom u obitelji možemo doživjeti odgovor u obliku loše asimilacije hrane ili nemogućnosti ispravnog korištenja unesenih nutrijenata što može dovesti nadutosti, proljeva, iscrpljenosti ili bolova u sredini leđa i trbušnom području. Holistički preporuka je duhovno savjetovanje o obiteljskim odnosima koje će biti usmjereno na njegovanje odnosa.

GUŠTERAČA I RAZINE ŠEĆERA U KRVI – naša osobna “slatkoća” (dobrota). Jedna od osnovnih hranjivih tvari u tijelu je šećer u krvi, najviše iskoristiv nutrijent koji se nakon probave šalje u krv. Šećer regulira gušterača koja određuje razinu i količinu šećera u krvi. Svaki put kada imamo problema s vlastitom slatkoćom – dobrotom, možemo doživjeti odgovor u obliku neuravnoteženosti šećera u krvi što uključuje i hipoglikemiju i dijabetes. Preporuka je sagledavanje vlastite slatkoće – dobrote, jesmo li previše dobri, dakle nesposobni izraziti ljutnju, frustracije i svoje osobne potrebe.

DEBELO CRIJEVO, SLIJEPO CRIJEVO I REKTUM – otpuštanje prošlosti. Nakon što smo probavili svoja iskustva, moramo ih otpustiti, baš kao što to radi tijelo s probavljenom hranom. Kada imamo problema s otpuštanjem prošlih iskustava, bez obzira radi li se o krivnji ili vezanosti uz status quo situaciju, možemo doživjeti simpatički odgovor iz donjeg dijela crijeva, što dovodi do boli, upale, krvarenja ili čak ruptura te perforacija. Holistička preporuka je da dopustimo otpuštanje prošlih situacija i emocija, kao i odnosa, koji više nisu dobri za nas, baš kao što to tijelo radi s jučerašnjom probavljenom hranom.

BUBREZI – iscjeljivanje krvne loze. Naša krvna loza, genetska obitelj ili domaćinstvo je jednako sposobno otpustiti prošlost baš kao i svaki pojedinac. Stare tradicije, stresovi zbog zlostavljanja, vjerski stavovi i mnoge druge traumatske ostavštine koje mogu sretne odnose učiniti nemogućim, mogu uzrokovati nepodnošljive probleme i dovesti do odgovora bubrega, organa koji obavljaju funkciju pročišćavanja krvi što dovodi do infekcije, bubrežnih kamenaca, pa čak i zatajenja bubrega. Za ozdravljenje je potrebno ostaviti obiteljske prisilne obrasce, vjerovanja ili ponašanja koja dovode do nesloge. Iako to može dovesti do međuljudskih stresova to će imati ljekoviti učinak na bubrege. Obiteljske tradicije su jedino vrijedne ako su zdrave za sve članove obiteljske loze.

MJEHUR – oslobađanje od društvenih pritisaka. Voda za tijelo/um/duh predstavlja podijeljene emocije. Svaki put kada imamo poteškoće da naše društvo dijeli s nama emocije, možemo doživjeti poteškoće u ispuštanju mokraće iz mokraćnog mjehura. S druge strane, društvene situacije koje su pod velikim pritiskom mogu dovesti do inkontinencije ili infekcija u urinarnom traktu. Spolno prenosivi virusi, kao društvene bolesti, su još jedan pokazatelj pretjeranog naglaska na odnose u društvu. Holistička preporuka je otpuštanje pritiska, pronalazak načina kako se opustiti u tome kako društvo gleda na nas i kako se mi uklapamo u društvo.

REPRODUKTIVNI ORGANI – ponovno stvaranje života. Bez obzira na spol, svatko od nas ima sposobnost davanja života na gotovo božanskoj razini, kroz seksualnu reprodukciju kao i drugim aktima kreativnosti. Od umjetnosti do društvenih promjena, postoje mnogi načini ponovnog stvaranja života i svi su za jedinstvo uma, tijela i duha simbolizirani kao spolni organi i njihova funkcija. Iako svi znamo da seksualna privlačnost postoji kao reproduktivni razlog, često previđamo činjenicu da je, holistički gledano, svaka seksualna želja zapravo želja za ponovnim stvaranjem živih ljudi i općenito kreacijom. Ukoliko netko pati od disfunkcije spolnih organa, treba podrobno sagledati svoju seksualnu želju, pokušavajući je vidjeti kao želju za ponovnom kreacijom. Stres ili disfunkcija spolnih organa holistički znači krizu kreativnosti.

KRALJEŽNICA – se odnosi na naš stav i filozofiju. To kako se držimo uspravno, naš stav, za jedinstvo tijela, uma i duha se odnosi na naše vlastito mišljenje koje je uvjetovano našom osobnom životnom filozofijom. Kada doživimo povredu te filozofije ili samopoštovanja, možemo doživjeti promjene u kralježnici u vidu raznih bolova, grčeva, problema s živcima i drugih problema. Holistička preporuka je filozofsko sagledavanje stavova, traženje eventualno zastarjelih ideja o sebi koje takva trauma ističe, kao i svaki problem sa samopoštovanjem koji imamo.

KRIŽNA KOST – ono što je sveto. Temelj nečije filozofije u životu je ono što netko drži svetim ili životvornim, tako da što god da nam se božansko (pod bilo kojim imenom) dogodi, to utječe na naš odnos s dnom kralježnice. Ako doživimo nešto što može uznemiriti odnos s božanskim, možemo iskusiti odgovor u obliku boli, pomaka kosti ili drugih ozljeda. Holistička preporuka je rekonekcija s božanskim na bilo koji mogući način – meditacijom, tečajem duhovnog razvoja pa čak i vjerskim preporodom. Poanta je u ponovnom usklađivanju s božanskim.

KUKOVI – odnose se na ritam života. Kukovi zadaju ritam ili brzinu naših pokreta pri kretanju, a prema tome, sve što izaziva ili mijenja tempo našeg života (od starenja do iznenadnih zahtjeva za bržim napretkom) može izazvati traumu kukova. Preporuka je ponovno vrednovanje tempa našeg svakodnevnog života, s naglaskom na više osjetljiv i učinkovitiji ritam.

NOGE – osobna potpora. Noge su naši primarni nosači i način na koji se zauzimamo za sebe te kao takve one odražavaju holističko značenje prava na život ili financijsku samodostatnost. Sve što mijenja našu sposobnost samopodrške može izazvati odgovor u obliku boli ili ozljeda. Holistička preporuka je planiranje samopomoći i postizanje promjena kako bi samopodrška bila više održiva.

KOLJENA – klanjanje većem dobru. Život nas često stavlja u situacije u kojima se spuštamo “na koljena” kako bismo ispunili obaveze i služili većem dobru, a odnosi se na potrebe obitelji ili društva. Takve situacije mogu izazvati odgovor u obliku problema s koljenima, a preporuka za ozdravljenje je da u potpunosti izrazimo svoje osjećaje dok obavljamo svoju dužnost u službi većeg dobra. Na taj način možemo ispravno poštivati svoje vlastite interese kao i one koji su veći od osobne važnosti.

GLEŽNJEVI – promjena smjera u životu. Niti jedan drugi dio naše anatomije nije tako presudan za smjer hodanja kao što su to gležnjevi, te će holistički gledano, svaka trauma oko toga u kojem smjeru nastaviti kao i sukob s drugim osobama oko smjera u kojem se krećemo zajedno, uzrokovati odgovor u obliku boli ili ozljeda gležnjeva. Preporuka je pažljiva analiza životnih smjerova svih područja kao i pronalazak područja sukoba s drugima iz neposredne skupine.

STOPALA – zauzimanje stava i podnošenje. Svi smo pod utjecajem naših odnosa s drugima te je često teško postići da naš osobni stav bude cijenjen od strane onih do kojih nam je stalo ili onih s kojima surađujemo. Kada stres koji ovo uzrokuje postane veći nego što možemo podnijeti možemo patiti od problema sa stopalima. Holističko rješenje u svim takvim situacijama je jasno definirati gdje “stojimo” u pitanjima od značaja, potražiti područja sukoba s drugima te postići da naš stav bude prepoznat i potvrđen od strane osoba oko nas.

TABANI – kontakt s prirodom. Koža naših stopala je u najvećem kontaktu s Majkom Zemljom stoga ona posljedično nose sav stres koji možemo imati zbog nedostatka kontakta s prirodom. Ozljede ili drugi problemi na tabanima ukazuju na veću potrebu za povezivanjem s prirodom, što je moguće ostvariti na više načina.

Svi smo odgovorni za kvalitetu energije koju emitiramo u kolektivnu svijest ovog planeta. Podizanjem osobnih frekvencija i vibracija kroz gajenje viših osjećaja, polako ćemo, ali sigurno izbrisati patnju, bol, tugu i osjećaj odvojenosti od izvora. Samo kroz pročišćavanje vlastitih tijela te brigom o kvaliteti misli i emocija koje prenosimo moći ćemo stvoriti novu razinu zdravlja u svima nama.
 
(aura.ba/uredio:NSP)

Američki povjesničari su konačno opovrgnuli službeno objašnjenje o Hitlerovoj smrti, dokazavši da je fragment lubanje s rupom od metka koju su Rusi pronašli 1946. godine u stvari pripadao ženi

DNK analiza fragmenta lubanje koju je proveo Sveučilište u Connecticutu je šokirala znanstvenike, te mnogi stručnjaci sada raspravljaju o tome je li Hitler ustvari uspio pobjeći iz Njemačke kao što mnoge teorije zavjere sugeriraju.

Prema riječima arheologa i stručnjaka za kosti sa Sveučilišta u Connecticutu, Nick Bellantonija, od samog početka je bilo jasno da nešto nije kako treba. “Kost se činila veoma tankom za jednu mušku kost”, rekao je on. “Također, šavovi lubanje su odgovarali osobi koja ima ispod 40 godina”. Hitler je u travnju 1945. godine napunio 56 godina, piše tothedeathmedia.com

Belantoni je posjetio Moskvu kako bi ispitao predmete iz bunkera u kom su Hitler i Eva Braun navodno počinili samoubojstvo, a koji se nalaze državnoj arhivi Rusije. On je uzeo briseve i uzorke DNK. “Imao sam pred sobom fotografije koje su Sovjeti napravili 1945. godine i znao sam da je ono što stoji ispred mene original”.

On je odnio uzorke u Connecticut, gdje se u centru sveučilišta za primijenjenu genetiku Linda Strausbau posvetila ispitivanju uzoraka. “Korištene su rutinske tehnike i testovi koji se koriste u laboratoriju za istraživanje zločina”, rekla je ona. Ona je dobila vrlo malu količinu DNA, te je iskoristila proces molekularnog kopiranja kako bi osigurala dovoljno materijala za analizu.

Rezultat je bio nevjerojatan

Prema navodima svjedoka, tijela Hitlera i Eve Braun su zamotana u deke i iznesena u vrt izvan bunkera u Berlinu gdje su zapaljena u jednoj rupi.

Međutim, fragment lubanje koji su Rusi pronašli izvan bunkera 1946. godine nije mogao pripadati Hitleru pošto je DNK iz lubanje bez pogovora ženska. Tako je ponovno otvorena misterija, a teoretičari zavjere mogu s pravom misliti da su sve vrijeme bili u pravu kada su govorili da Hitler nije umro u bunkeru.

Sudbina Hitlerovog leša je desetljećima nakon rata ostala misterija. Nijedna slika niti film nisu objavljeni u javnosti. Kada je sovjetska vojska preuzela kontrolu nad Berlinom u svibnju 1945. godine, ruski forenzički stručnjaci su iskopali ono za što su vjerovali da je Hitlerovo tijelo izvan bunkera i proveli obdukciju iza zatvorenih vrata.

Dio lubanje je falio, a navedeno je da je najvjerojatnije odletio kada je Hitler izvršio samoubojstvo. Ipak, lubanja sa zubima je ostala čitava, te su Rusi na temelju podataka Hitlerovog zubara utvrdili da je stvarno riječ o Hitlerovoj lubanji. Autopsijom je također utvrđeno da je Hitler, kao što se pričalo, imao samo jedan testis.

Ipak, Staljin je i dalje bio sumnjičav. On je 1946. godine proveo tajnu misiju u Berlinu, pri čemu je njegov tim pronašao fragment lubanje s rupom od metka.

Hitlerov leš je sahranjen u centru Smerša u Magdeburgu u Istočnoj Njemačkoj, gdje je i ostao dugo nakon Staljinove smrti 1953. godine. KGB je iskopao leš 1970, kremirao ga i bacio pepeo u rijeku. Zadržani su samo vilica, fragment lubanje s rupom i dijelovi sofe na kojoj je Hitler izvršio samoubojstvo.

Bunker je uništen 1947. godine, a zatim zabetoniran. Fragment lubanje je izložen 2000. godine na izložbi ruske državne arhive u Moskvi. Šef arhive, Sergej Mironjenko, rekao je da nema sumnje da je fragment pravi. “Nije to bilo koja kost koja je pronađena na ulici, već kost koja je pronađena u rupi u kojoj je zakopano Hitlerovo tijelo”, rekao je on.

Međutim, novo otkriće je uzdrmalo Mironjenkovu samouvjerenost. Da li je moguće da je fragment lubanje ipak pripadao Evi Braun koja je imala 33 godine u trenutku smrti? “Znamo da lubanja odgovara ženi između 20 i 40 godina”, rekao je Belantoni.

“Ipak, ne postoji izvješće prema kojem se Eva Braun upucala niti ikakav podatak da ju je netko ubio. Mnogo ljudi je stradalo oko bunkera i to bi mogao biti fragment bilo čije lubanje”.

Prošlo je 70 godina, a svijet još uvijek ne zna što se zapravo dogodilo u Hitlerovom bunkeru 30. travnja 1945. godine.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs/uredio:nsp)

U području Halkidiki u Petraloni, ​​sjeverna Grčka, pastir je 1959. godine pronašao mali otvor na pećini, koji je postao vidljiv tek kada se snježni omotač otopio

On je okupio grupu seljaka da mu pomognu da uđe unutra i da istraže špilju. Oni su u njoj otkrili mnoštvo stalaktita i stalagmita, ali i nešto prilično iznenađujuće – ljudsku lubanju ugrađenu u zid (kasnija istraživanja su otkrila brojne fosile, uključujuči vrste koje su obitavale prije ljudi, zatim životinjsku dlaku, fosilizirana drvo, ali i alat od kamenja i kostiju), piše ancient-origins.net

Lubanja je predana Sveučilištu u Solunu u Grčkoj od strane predsjednika zajednice Petralona. Oni su postigli sporazum po kojem će se nakon istraživanja otvoriti muzej sa otkrićima iz pećine u Petralona, ​​a lubanja izložiti u muzeju, ali to se nikada nije dogodilo.

Dr Aris Poulianos, stručni antropolog i član Međunarodne unije za antropološke i etnološke znanosti UNESCO-a, a kasnije i osnivač Antropološke asocijacije Grčke, pozvan je od strane grčkog premijera da predaje na Sveučilištu u Ateni.

To se dogodilo nakon što je on objavio knjigu “Porijeklo Grka”, u kojoj su predstavljeni rezultati istraživanja prema kojima Grci nisu potekli od slavenskih naroda. Kada se vratio u Grčku, dr Poulianos je saznao za otkriće lubanje u Petralona i odmah se dao na njeno proučavanje.

Navodi se da je “Čovjek iz Petralona” ili “Archantropus Petralona” star oko 700.000 godina i da je najstariji ljudski europeid ikada otkriven u Europi. Istraživanja dr Poulianosa su pokazala da je čovjek iz Petralona evoluirao drugačije i da nije potomak vrste iz Afrike.

Nezavisni njemački istraživači, Breitinger i Sickenberg, pokušali su 1964. godine opovrgnuti otkrića dr Poulianosa, navodeći da je lubanja stara samo 50.000 godina i da je u pitanju predak koji je potekao iz Afrike. Međutim, istraživanje objavljeno u SAD 1971. godine u prestižnom časopisu o arheologiji, podržalo je teoriju po kojoj je lubanja stara 700.000 godina.

Ta tvrdnja se zasniva na analizi pećinske stratigrafije i sedimenta u koji je lubanja bila ugrađena. Daljnja istraživanja pećine su otkrila zube i skelete stare 800.000 godina, ali i fosile nekih drugih vrsta.

Danas mnogi akademici koji su analizirali ostatke iz Petralona kažu da lubanja pripada arhaičnoj vrsti hominida koja je nastala iz Homo erectusa, klasičnih Neandertalaca i anatomski modernih ljudi, te da posjeduje osobine svih ovih vrsta, ali i jake europske osobine. Ova lubanja stara 700.000 godina u potpunosti opovrgava afričku teoriju o ljudskoj evoluciji.

Daljnja iskopavanja se nastavljaju u pećini Petralona uz sudjelovanje međunarodnih istraživača (46 stručnjaka iz 12 različitih država), a ona podržavaju tvrdnje dr Poulianosa.

Istraživanje, koje je prekinuto zbog diktature u Grčkoj, nastavljeno je 1983. godine. Tada je vlada naredila da se sva iskopavanja na tom mjestu zabrane svima, pa i prvobitnom arheološkom timu, a 15 godina nitko nije imao pristup arheološkom nalazištu, bez nekog službenog objašnjenja vlasti.

Kada je Antropološko društvo Grčke dovelo čitav slučaj pred sud, pristup pećini je ponovno odobren, 15 godina kasnije. Ministarstvo kulture od tada pokušava na sve načine da opovrgne odluku suda, a suđenje još traje.

Otkrića dr Poulianosa se suprotstavljaju konvencionalnim shvaćanjima o ljudskoj evoluciji, a njegova istraživanja se suzbijaju. Dr Poulianos i njegova žena su bili fizički napadnuti i povrijeđeni u svom domu 2012. godine, a krivac nikada nije otkriven. Njemu i njegovom timu je zabranjen pristup pećini, a nepoznato je i gdje se danas nalazi lubanja prenosi “Revolucija”.

Danas ispred pećine u Petralona piše da je lubanja stara 300.000 godina, a na Wikipediji se navodi da je stara između 160.000 i 240.000 godina.

Najvažniji zaključak istraživanja dr Poulianosa je da su sve veće antropološke vrste koegzistirale, te da ljudska vrsta seže mnogo dalje u prošlost nego što se do sada mislilo.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(viralno.net)

U berlinskom podzemnom bunkeru 30. travnja 1945, pred najezdom pobjedonosne sovjetske Crvene armije, nije se ubio vođa Trećeg Reicha Adolf Hitler zajedno sa svojom družbenicom Evom Braun, već su njegovi vjerni suradnici poubijali njihove dvojnike dobrovoljce – dočasnika Wehrmachta i jednu glumicu “treće klase”! Hitler je s Evom tri dana ranije u tajnosti izašao iz bunkera, ukrcao se u zrakoplov koji je sletio u nizozemski grad Tonder.

Par je potom mijenjao razna prijevozna sredstva i na kraju se u Španjolskoj ukrcao u podmornicu koja ih je odvela do obale Argentine gdje su stigli upravo u trenucima kada su u njihovom berlinskom bunkeru 30. travnja ubijeni njihovi dvojnici … Hitler je lagodno i sretno proživio u Argentini sve do 1962. godine i čak napravio potomstvo.

Nadživio je za čak 9 godina svog najljućeg protivnika u Drugom svjetskom ratu generalisimusa Josif Visarionovič Staljin-a čija je Crvena armija našla “njegove” ugljenizirane ostatke krajem travnja u Berlinu!

Sama činjenica da su se potajno prebacili svi raketni znanstvenici, i još puno više ostalih znanstvenika u Ameriku 1945. godine, daje vam na razmišljanje da se Hitler nije ubio u berlinskom bunkeru.

Deklasificirani FBI dokument koji govori da Hitler živi u Južnoj Americi

To tvrde britanci Gerrard Williams i Simon Dansten čija je knjiga “Sivi vuk – bijeg Adolfa Hitlera” ovih je dana ponovo uzburkala javnost i obnovila stare priče da vođa Trećeg Reicha nije završio život u Berlinu krajem Drugog svjetskog rata, već da je pobjegao u Južnu Ameriku.

Njih dvojica već nekoliko posljednjih godina u raznoraznim medijima tvrdoglavo i sa mnogo novih detalja i svjedočanstava brane svoje tvrdnje, a velšanin Gerrard Williams, koji je godinama radio za britanske TV postaje BBC i Sky News, potrošio je više od pet godina prikupljajući nove dokaze za knjigu “Sivi vuk” koja je u Velikoj Britaniji odmah postala najprodavanija knjiga.

Bijeg iz bunkera
Sovjetske trupe ušle su u Berlin sredinom travnja 1945. godine. Dvije osobe, čim je pao mrak, iskrala su se 27. travnja iz bunkera koji je bio spojen sa Reich-kancelarijom. Uskoro je par srednjih godina bio u avionu. Pilot Peter Baumgart je bio potpuno blijed i obliven hladnim znojem. Nije mu bilo lako: imao je zadatak da izvuče iz Berlina u plamenu osobno Adolfa Hitlera i Evu Braun!

Williams tvrdi u intervjuima za ruske medije da se Hitler, tri dana prije svoje službene smrti, složio da njegovo i mjesto Eve Braun u bunkeru zauzmu dvojnici.

Avion je iz Berlina odletio u nizozemski grad Tonder, odatle u njemačku bazu u Trevemundenu, a potom je Hitlera i Evu jedan Junkers 252 prebacio do baze Reus u Španjolskoj, nedaleko od Barcelone. Generalisimus Franko je tada velikodušno svom ratnom drugu stavio na raspolaganje zrakoplov s oznakama španjolskog ratnog zrakoplovstva koji je bjegunce prebacio do grada Fuertuventura na Kanarskim otocima. Sljedećeg dana, u cik zore, furer i Eva su se ukrcali u podmornicu koja ih je odvela do obala Argentine.

Dovezli su ih i u tada već poznato ljetovalište u podnožju Anda – Mar del Platu. Tamo su ga, kaže autor Williams, “primili sa suzdržanim entuzijazmom”. Williams tvrdi, pošto je, kako kaže obišao sva mjesta gdje je Hitler boravio do smrti u Argentini 1962, da je par bjegunaca živio u kući koja je bila replika njihovog ljubavnog gnijezda u bavarskim Alpima “Berghof”, koja postoji i dan danas u argentinskim planinama !

Replika Hitlrovog bavarskog ljubavnog gnijezda "Berghof" u Argentini, Mar del Platu

On također tvrdi da je Eva Braun napustila Hitlera 1953. i preselila se u gradić Neuquén na zapadu Argentine u kome i danas svi žitelji mogu pokazati – njenu kuću!
Teorija o bijegu Hitlera već gotovo 70 godina zaokuplja povjesničare koji se, s više ili manje žara, povremeno svađaju zbog takvih tvrdnji. Posebno žestoke polemike izazvale su tvrdnje da je Hitler umro prirodnom smrću oko tri sata poslije podne 13. veljače 1962. godine u svom argentinskom domu. U tom trenutku, kako su tvrdili pojedini povjesničari pozivajući se na svjedoke, bio je “slabouman”, ali je i dalje čvrsto vjerovao u konačnu pobjedu nacista …

NOVI DOKAZI?
“SSSR je od završetka Drugog svjetskog rata stalno iznosio proturječne tvrdnje i dokaze o posljednjim danima Trećeg rajha. Posebno što se događalo u Hitlerovom bunkeru” kaže Williams. Rusi su tvrdili i tvrde da su pronađeni ostaci Hitlera i Eve, odmah sahranjeni, a potom ekshumirani i odneseni na različita mjesta – samo zato da grob Adolfa Hitlera ne bi postao mjesto hodočašća! Nakon izvjesnog vremena, kaže on, ispostavilo se da su Sovjeti sačuvali dio njegove lubanje na kojoj se jasno vidio ulazni trag metka revolvera! Oni su tvrdili da su to dokazi, kaže Williams, da je Hitler izvršio samoubojstvo.

Međutim, dodaje Williams, nedavno su američki molekularni biolozi izvršili DNK analizu ostataka “ruske” lubanje. Rezultat je poražavajući i iznenađujući: ostaci pripadaju ženskoj osobi mlađoj od 40 godina, a nikako Hitleru koji je 1945. imao 56 godina! Uz to, kako bilježi hiistoriografija, Eva Braun se ubila pošto je pregrizla ampulu sa cijankalijem. Logično, postavlja se pitanje odakle rupa od metka na djeliću te “njezine” lubanje?

Gerrard Williams je, kako kaže, godinama čitao i analizirao izvještaje agenata raznih zemalja o situaciji u Njemačkoj, posebno one u kojima se tvrdilo da se Hitler izvukao iz opsjednutog Berlina i pobjegao u Južnu Ameriku gdje je počeo novi život. Williams tvrdi da za takve tvrdnje ima niz gotovo neoborivih dokaza: izjavu pilota Petera Baumgart-a koji je izvukao par iz Berlina i koji je i danas živ, doduše neimenovani visoki japanski diploma u Berlinu u ondašnje vrijeme, liječnika, kuhara, tjelohranitelja koji je posljednjih dana Trećeg rajha radio u bunkeru, za furera … Williams se po vlastitim riječima, susretao sa svima njima i razgovarao – oči u oči – tijekom svojih istraživačkih boravaka u Argentini. Nisam im naveo imena, kaže, jer svi i danas strahuju za svoje živote!

Williams navodi da je za njega posebno šokantno bilo svjedočenje dvoje sugovornika koji su tvrdili da su njihovi rodtelji – uživo vidjeli Hitlera u Argentini! Najnevjerojatnije svjedočenje čuo sam, kaže on, od 78-godišnjeg Argentinca koji danas živi u Londonu. On tvrdi da se od 1953. do 1956. redovito u jednom hotelu u Buenos Aires-u susretao sa Hitlerom koji – nije imao čuvene, prepoznatljive brkove. Njegov opis firera se do tančina poklapa s tvrdnjama mnogih drugih svjedoka iz tog vremena.

Williams izdvaja još jedno svjedočenje: nekadašnjeg biznismena, sadašnjeg umirovljenika, koga je iz sigurnosnih razloga jednostavno nazvao John. On mi je, kaže Williams, rekao da je nazočio 1962. sahrani Hitlera u Argentini. Na sahranu se sjatilo mnoštvo ljudi, pričao je “John”, dodajući da je na okolne brežuljke pored groblja sletjelo na desetine helikoptera, a na obližnje polje nekoliko desetaka zrakoplova … Poslije sahrane gosti su se prosto davili nevjerojatnim količinama njemačkog piva i nacionalne hrane, a mjestom (čije ime Williams ne navodi) još nekoliko dana poslije sahrane orile su se njemačke pjesme iz grla pijanih “bivših” nacista!

ZAŠTO ARGENTINA?
Postavlja se pitanje zašto je za utočište Hitlera poslije propasti Trećeg rajha odabrana baš Argentina? Jednostavno, jer su vlasti ove zemlje i prije početka Drugog svjetskog rata veoma bile naklonjene Reichu i mnogo godina prije svjetskog sukoba snabdevale njihove vođe svojim, u suštini falsificiranim putovnicama.

Zbog toga utočište u Argentini su poslije završetka rata našli najokorjeliji nacistički zločinci: Jozef Mengele, Adolf Eichmann, Klaus Barbie. Iako je od vremena zločina nacista prošlo i više od 70 godina, ostarjeli zločinci, njih oko 1000, prema evidenciji centra “Simon Wiesenthal”, se i dalje krije u oko 20 zemalja diljem svijeta – prije svega u Boliviji, Čileu, Argentini, ali čak i Sudanu …

Gerrard tvrdi da je još 1943. najbliži suradnik Hitlera, Martin Borman, sastavio plan “dislokacije” iz Njemačke u Južnu Ameriku najvišeg nacističkog vodstva u slučaju da se ratna sreća okrene protiv Berlina. Uključujući stvaranje Četvrtog Reicha na tlu Latinske Amerike.

Plan je do najsitnijih detalja predvidio rute bijega, za svakog ponaosob, kao i sijaset drugih nužnih detalja – od osiguravanja novca, preko imena i adresa “pomagača”, do lokacija gdje će živjeti nacističke glavešine.

Prvi je Borman, kaže autor, upotrijebio vlastiti plan. Nürnberški sud koji je sudio nacističkim zločincima osudio ga je u odsutnosti na smrt. Nisu prestajale diskusije gdje bi se on mogao nalaziti? Tek po isteku 50 godina od Procesa, kako propisuju britanski zakoni rok za držanje u tajnosti pojedinih dokumenata, jedan od nekadašnjih britanskih agenata Christopher Creighton je ispričao novinarima da je Borman 1. svibnja navečer pobjegao iz bunkera.

Jedna od rijetkih slika prerušenog Hitlera

Nekoliko dana kasnije predao se saveznicima koji su ga odveli u Basel, a potom u Englesku. Plastičnim operacijama njemu je potpuno promijenjeno lice, hod, pa čak i glas. U Argentinu je odvezen 1956, a odatle u veliku koloniju nacističkih bjegunaca koji su se sakrili u Paragvaju. Borman je tamo, kaže Gerrard, i umro nakon nekoliko godina.

Za Bormanovo bijeg dobro su znali britanski premijeri, kaže Creighton, Winston Churchill, ali i Anthony Robert Eden. U knjizi “Sivi vuk” Gerrard tvrdi na temelju dokumenata koje raspolaže da je predsjednik SAD Harry Truman na konferenciji u Potsdamu 1945. pitao Staljina: “Je li Hitler umro?” Staljin je kratko odgovorio: “Ne”, a sljedeći predsjednik SAD Dwight Eisenhower je sredinom 50-tih godina izjavio: “SAD nisu uspjele otkriti ni najmanji dokaz da je Hitler zaista umro u Berlinu 1945. godine “…

Sivi vuk
Knjiga Williamsa i Dunstan nazvana je po pseudonimu vođe Reicha “Sivi vuk” koji mu je u svom planu za evakuaciju nadjenuo Bormann. Autori smatraju da su tajne službe SAD izvele iz Njemačke Hitlera i Evu u nadi da će imati lakši i brži pristup raznim njemačkim tajnama. Uz to, tvrde oni, američki obavještajci su od visokih nacističkih dužnosnika za spašavanje njihovih života dobili nevjerojatne količine novca!

Najkorisnija “akcija” američkih obavještajaca je, vjerojatno, “spašavanje” tvorca njemačkog raketnog programa Vernera fon Brauna. On je vjerno služio Hitleru, ali je po propasti Trećeg rajha osnovao i rukovodio – američkim svemirskim programom NASA!

Potomci
Vjerojatno najveća senzacija koju u knjizi iznosi autorski tandem je da su Hitler i Eva imali djecu! Oni neopozivo tvrde da je ovaj par imao dvije kćeri: najstarija se rodila u Berlinu još 1941, a druga u Argentini. Oni potkrepljuju svoju tvrdnju izjavom odvjetnika koji je vodio brakorazvodnu parnicu Adolfa Hitlera i Eve Braun u Argentini, a koji je danas jož živ i žitelj je Buenos Airesa! Odvjetnik kaže da su kćeri u početku živjele sa ocem i majkom, a po odlasku Eve od Hitlera, s majkom.

Po smrti majke napustile su Neuquén, a i dan-danas žive – negdje u Argentini …
Dunstan i Williams kažu i da su tijekom istraživanja za knjigu u Argentini razgovarali s nekoliko ljudi koji tvrde, a neki dokumentima potkrepljuju, da postoje unuci Hitlera i Bormana i da se, po svoj prilici loze najokorelijih nacista nisu ugasile.
 

 
 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12145"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]