Dokumenti koja su slučajno dospeli u javnost ukazuju da je američka vlada tajno prikupljala podatke o „daljinskoj kontroli uma“

Dokazi su misteriozno poslani nakon što je jedan novinar podnio zahtjeve za različite informacije, u kojima su otkrivena istraživanja bizarnog „psihoelektronskog“ oružja, prema pisanju Daily Maila.

Ti alati navodno koriste elektromagnetnu silu za postizanje efekata, uključujući indukciju intenzivnog bola, svraba ili čak „rigor mortisa“ – trećeg stupnja smrti, odnosno kočenje udova.

Dokumenti su poslani Curtis Woltmannu, novinaru koji radi za neprofitnu kompaniju „Mack rock“ iz Bostona, koji pomaže ljudima u podnošenju zahtjeva državnim ustanovama prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

On je istraživao aktiviste krajnje ljevice Antife i bijele supremističke grupe kojima se protivi kada je, kako tvrdi, došao do bizarnog otkrića.

Dokumenti su bili uvršteni u materijal koji je omogućio „Fusion centar“, države Washington, odjela za državnu sigurnost koji pruža razmjenu informacija i analize.

Među očekivanim dokumentima našao se i dokument sa oznakom „EM efekti na ljudsko tijelo“, ispričao je Woltmann.

„Potpuno je nejasno kako je sve ovo završilo u ovom izdanju. Možda je bilo namjenjeno drugom izdanju, možda su dokumenti prikupljani za izvještaj, ili čak i iz osobnih dosijea obavještajnog službenika koji je pogriješio“, rekao je Woltmann.

U dokumentima se opisuje niz predloženih uređaja i tehnika koje imaju za cilj da manipuliraju ljudskim umom.

Od nevjerojatnih tehnika poput „mikrovalnog slušanja“, kao i daljinsko mapiranje mozga, što bi omogućilo promatanje misli, naveo je britanski list.

Postojanje ovih dokumenata ne znači da vlada SAD direktno radi na ovakvim projektima, ili da su oni nešto više od misaonih eksperimenata.

Ipak, čini se da ih je neko shvatio dovoljno ozbiljno da bi prikupio sve informacije o tim tehnikama.

Ranije je CIA provodila projekt MK-ultra koji je uključivao brojne projekte kontrole uma.

Većina je bila o upotrebi droga poput LSD za svrhe ispitivanja ili kontrole uma.

Milijuni dolara su ubrizgani u projekt sa malo praktičnih rezultata. Objavljene informacije odnose se na slične eksperimente kontrole uma uz pomoć elektromagnetskih valova.

Autor teksta zaključuje da se ti dokumenti odnose prije na to što bi ta oružja mogla napraviti, nego da ona zaista postoje.
 
(sputniknews.com)

Tvari koje mijenjaju um, kao što su LSD, marihuana i „čarobne gljive”, ilegalne su na federalnom nivou u Sjedinjenim Državama

Međutim, neki ljudi koriste te tvari da bi stekli bolje osobno razumijevanje i razumijevanje stvarnosti u kojoj živimo. U stvari, neki vrlo poznati ljudi, uključujući Steve Jobsa, Susan Sarandon, Francis Cricka (otkrio dvostruku uzvojnicu DNA) i Jack Nicholsona – mogu zahvaliti uporabi tih tvari (posebno LSD-a) na uspjehu u životu.

Međutim, uporaba halucinogenih tvari je zabranjena u većini religija – uključujući i svece posljednjih dana (ili mormonizma). Iz tog razloga, sljedeći videozapis je jako fascinantan.

„Pronašli smo tri mormonska misinonara koji nikad nisu koristili nikakve droge i dali im priliku da isprobaju LSD. Tada je počela zabava i pitali smo ih dubokoumna pitanja”, rekli su producenti ovog eksperimenta.

Na početku videa, misionari su priznali da su probali pivu jednom ili dva puta u životu, ali ne i psihodelike. Jedan od muškaraca kaže da nije ni probao kavu u svom životu. Međutim, zbog svojih razloga, oni su izabrali sudjelovati u eksperimentu.

Neugodna iako zadivljujuća atmosfera je počela ispunjavati sobu dok su muškarci staviti LSD na svoj jezik. Zatim su čekali. Jedan sat je prošao prije nego što je počela djelovati halucinogena tvar. Misionari su se počeli otvarati u razgovoru i dijeliti svoja osobna iskustva u urnebesnom procesu otkrivenja veličanstvenosti vlastitih tijela.

Kako je “trip” počeo sve više djelovati, producenti ovog eksperimenta su pitali misionare sve dublja pitanja, kao što su… „Zašto vjerujete u ono što vjerujete.” Jedan od sudionika počinje odgovarati kao da čita uvježbani tekst. Zatim je iskustvo postajalo sve iskrenije. Drugi čovjek priznaje da je on mormonski misionar, jer je to ono što je naučio od svojih roditelja.

Možda najbolji primjer transformacije u videu je kada je muškarac na desnoj strani otkrio sliku koju je nacrtao o “idealnom” životu u cijelosti. U početku je rekao da je čovjek na gornjoj polovici slike on, koji se smije u sunce. Zatim je objasnio ostatak slike i priznao da želi spolni odnos s muškarcem (koji se smatra „nezakonitim” u mormonskoj religiji).

Ništa više nije rečeno nakon toga, što je u biti promijenilo tijek eksperimenta. Vrlo malo ljudi vjeruje u Boga, dok se ostali zapravo pridržavaju vjere iz pobožnosti. Umjesto toga, oni su nas učili da na određeni način vjerujemo u „apsolutnu istinu.” Kao što je jedan od sudionika rekao, znao je da je svrha života bila „služiti Bogu.”

Društveni eksperimenti poput ovoga su sve češći, jer je sve manji tabu u tome da preispitujete status quo i tražite svoju vlastitu istinu putem korištenja psihodelika. Da li je ova metoda „prava” ili „kriva” ovisi o vašim osobnim uvjerenjima, ali ne može se zanemariti da korištenje prirodnih biljaka, kao što su marihuana i psilocibin, ima tendenciju stvaranja „slobodnih mislioca”.

Pogledajte video u nastavku:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Znanost se već desetljećima bavi hipotezom da su droge i inteligencija povezane

U kakvoj su vezi rekreativne droge i inteligencija? Hipoteza je to kojom se znanost bavi već desetljećima.

Uporno se želi dokazati kako pametniji ljudi koriste droge, ali konkretnog dokaza za to nema. Jedina teza zašto je to tako je da pametni ljudi vole svašta probati, uključujući i droge.

Tanka je to teza, jer puno toga vole probati mnogi, a dok znanost traži potvrdu za vezu između droga i inteligentnih ljudi, upoznajte tehnološke i znanstvene genije i droge koje su oni koristili.

Sigmund Freud – kokain

Freud je uzimao kokain u ogromnim količinama, a uzimao ga je kako bi liječio depresiju, ali i probavu. Bio je među prvima koji je kokain preporučio kao sastavni dio liječenja od psihičkih bolesti.

Francis Crick – LSD

Čovjek koji je bio dio tima koji je otkrio postojanje genetskog koda i dobitnik Nobelove nagrade priznao je kolegama da je koristio LSD dok je radio na svom senzacionalnom otkriću. Za znanstvenike njegovog ranga često se govori da konzumiraju LSD u manjim količinama kako bi potaknuli moždane vijuge.

Thomas Edison – kokain

Francuski kemičar Angelo Mariani izmislio je ‘Vin Mariani’, vino sorte bordeaux u koje je stavljao listove kokaina. Etanol u vinu bi izvlačio ekstrakt kokaina iz listova u boci, pa bi vino tako postalo ‘kokainski eliksir’, a jedan od redovnih konzumenata Marianievog vina bio je Thomas Edison.

Paul Erdös – amfetamini

Slavni mađarski matematičar koristio je amfetamine, a njegovi prijatelji su se brinuli, jer ih je Paul doslovno gutao svakog dana. Jednom se kladio s prijateljem da će izdržati mjesec dana bez njih i nakon 30 dana prijatelji su mu čestitali i priznali da im je drago da nije ovisnik. Paul Erdös im je rekao: Možda nisam ovisnik, ali u ovih 30 dana ništa nisam napravio. Nisam imao nikakvih ideja.

Steve Jobs – LSD

Jobs je dugo eksperimentirao s LSD-om i to do te mjere da je jednom izjavio da je to jedna od tri najvažnije stvari koje je napravio u životu. Ne samo to, nego je bio uvjeren da ga ljudi u nekim stvarima ne mogu shvatiti jer ne uzimaju nikakve psihodelične droge.

Bill Gates – LSD

Za njega vrijedi isto što i za Jobsa, ali Gates nije volio toliko otvoreno o tome.

John C. Lilly – LSD, Ketamin

Lilly je bio prvi znanstvenik koji je uspio otkriti kako nastaju bol i užitak u ljudskom mozgu. Uzimao je LSD i ketamin u sklopu svojih pokusa, ali ih potom uzimao i neovisno o njima.

Richard Feynman – LSD, marihuana, ketamin

Fizičar Richard Phillips Feynman uvijek je bio oprezan s drogama, jer se bojao kako bi mu mogle utjecati na mozak. Počeo je uzimati LSD, marihuanu i ketamin nakon što je upoznao John C. Lillyja, a cilj mu je bio izazivanje halucinacija koje nije mogao imati dok je bio trijezan ili bez utjecaja bilo kakvih narkotika.

Kary Mullis – LSD

Zaslužan za brojna revolucionarna postignuća u biomedicini Mullis gotovo ništa nije radio ako nije prethodno uzeo LSD. U jednom je intervjuu rekao da je šezdesetih i sedamdesetih uzimao toliko LSD-a da ni sam ne može to opisati, a zatim priznao da čisto sumnja da bi bilo što postigao u medicini da nije bilo LSD-a. Čak štoviše, naveo je da je uzimanje LSD-a za njega bilo važnije od školovanja.

Carl Sagan – marihuana

Slavni astrofizičar ne samo da je redovito pušio travu, već je bio među onima koji su poticati njezino korištenje prilikom bilo kakvog umnog ili intelektualnog rada.
 
(express.hr)

Psihodelične droge kao što su LSD i magične gljive su mnogo moćniji, ne-zarazni način na liječenje depresije, prema istraživačima javnog istraživačkog sveučilišta Imperial College London

Nakon godina prohibicije u Sjedinjenim Američkim Državama, psihijatrijski istraživači kažu da su uzbuđeni u tome da sada mogu iskoristiti moćne zdravstvene beneficije psihodelika i koristiti ih u revolucionarnim tretmanima za mentalno zdravlje.

Kako novi dokumentarac „A New Understanding: The Science of Psilocybin” pokazuje, rezultati koje smo do sada vidjeli su vrlo očiti i snažni. Možda je zanimljivo, film pokazuje kako ove tvari preobražavaju ljude koji prolaze ovu terapiju.

„Psilocibin ima efekte samo 30 sekundi nakon uzimanja kakve imaju antidepresivi nakon tri do četiri tjedna uzimanja”, rekao je profesor neuropsihoparmakologije David Nutt sa odjela znanosti mozga sa Imperial College London, objašnjava se u filmu.

Istraživači su otkrili da jedna doza psilocibina u terapiji može imati preobražavajući učinak na mentalno zdravlje – kao „kirurška intervencija” – mogućnosti za liječenjem čak i slučajeva depresije i tjeskobe koji su otporni na standardnu​terapiju, su izrazito velike.

Film prati istraživače i ispitanike koji su na čelu ove psihodelične studije modernog doba. Oboljeli od raka okrenuti tjeskobi kraja života pričaju o tome kako im njihovo iskustvo pomaže da prevladaju patnju i prihvate svoje stanje. Zdravi dobrovoljci koji su probali psilocibin po prvi put kako bi se pokazati da se može sigurno koristiti u terapijskom okruženju opisuju način na koji je „put” promijenio njihovu percepciju.

To je fascinantno za vidjeti.

Na osnovnoj razini, dio mozga koji se čini da koordinira raspoloženjem i vrlo je aktivan u slučaju depresije čini se da se u osnovi smiri na neko vrijeme, omogućujući da se formiraju veze među regijama mozga koje rijetko komuniciraju jedne s drugima. Psilocibin oponaša učinak kojeg možemo vidjeti u glavama dugoročnih majstora meditacije.

„U smislu da li te tvari izazvaju halucinacije, one su malo pogrešno klasificirane, jer halucinacija je iskustvo nekih senzornih fenomena temeljenih na podražajima koji ne postoji u stvarnosti, i koji su dobiveni interno”, kaže Stephen Ross, izvanredni profesor psihijatrije na NYU School of medicine, u intervjuu u filmu. „Versus iluzija će vam npr. pokazati kako se zid topi, to bi bila iluzija, a ti lijekovi uzrokuju više iluzija nego iskrene halucinacije, oni mijenjaju kako vidimo prave poticaje.”

Kako bi izazvali ove učinke, ti lijekovi aktiviraju 2a receptore kod serotonina, objašnjava David Nichols, predsjednik i suosnivač instituta Heffter Research.

Ali nešto ima u ovom iskustvu – aktivacija mozga, iluzije i halucinacije – čine nešto dublje što je malo teže razumjeti. U mogućnost je pouzdano izazvati ono što znanstvenici nazivaju „mistično iskustvo.” To iskustvo je jako povezano sa trajnim učincima.

Ljudi se vrate iz tog putovanja promijenjeni.

Pogledajte trailer:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Psihijatrijski znanstvenici u SAD-u su otkrili da se teško depresivni pacijenati koji uzimaju male doze LSD-a mogu izliječiti u roku od 30 sekundi nakon uzimanja

Psihodelične supstance kao što je LSD i psilocibin (sastojak u magičnim gljivama koji uzrokuje halucinacije) su u mogućnosti liječiti pacijenate koji pate od depresije mnogo učinkovitije od tradicionalnih antidepresiva, prema novom istraživanju.

Novi dokumentarac “A New Understanding: The Science of Psilocybin” pokazuje da rezultati koje smo do sada vidjeli su vrlo učinkoviti. Možda najzanimljivije od svega je da film pokazuje kako te tvari preobražavaju ljude koji prolaze ovu terapiju, piše BI.

“Psilocibin radi u 30 sekundi ono što antidepresivi čine nakon tri do četiri tjedna uzimanja”, rekao je David Nutt, profesor neuropsihofarmakologije na Imperial College London, objašnjava se u filmu.

Istraživači su otkrili da je jedna doza psilocibina u terapiji može imati transformacijski učinak na mentalno zdravlje – kao i “kirurška intervencija” – može izliječiti čak i slučajeve depresije i anksioznosti koji su otporni na standardnu terapiju.

Film prati istraživače i ispitanike koji sudjeluju u ovom modernom istraživanju psihodeličnih supstanci.

Oboljelima od raka je pomoglo da se riješe tjeskobe i priča o kraju života, te kako je njihovo iskustvo pomoglo da prevladaju patnju te da prihvate svoje stanje.

Zdravi dobrovoljci koji su probali psilocibin po prvi put kako bi se pokazalo da se može sigurno koristiti u terapijskom okruženju, opisuju način na koji im je “put” (eng. “trip”) promijenio percepciju.

To je fascinantno za vidjeti.

Na osnovnoj razini, dio mozga koji je zaslužan za raspoloženje i vrlo je aktivan u slučaju depresije čini se u osnovi da se smiri na neko vrijeme, omogućujući da se formiraju veze između regija mozga koje rijetko komuniciraju jedne s drugima.

LSD oponaša učinak viđen na snimkama glava dugoročnih meditanata.

“U smislu da li su ove tvari uzrokuju halucinacije, one su malo pogrešno klasificirane, halucinacija je iskustvo nekih senzornih fenomena koja se temelji na podražajima koje ne postoji u stvarnosti, te su interno inducirane”, kaže Stephen Ross, izvanredni profesor psihijatrije na NYU School of medicine, u intervjuu u filmu.

Kako bi izazvali ove učinke, LSD aktivira serotonin 2a receptore, objašnjava David Nichols, predsjednik i suosnivač Heffter Research Instituta.

Ali nešto o ovom iskustvu je da aktiviranje mozga, iluzije i halucinacije – čine nešto dublje u mozgu što je je teže razumjeti. U mogućnosti je pouzdano izazvati ono što znanstvenici nazivaju “mistično iskustvo.” To iskustvo je jako povezano s trajnim učincima.

“Bilo je to kao da ste na vrhu roller coastera i spremni ste da krenete prema dolje i sjećam se kako sam u sebi govorila: ‘Ja uzimam svoj um samnom, ne znam gdje idem, ali vodim svoj um sa mnom”… i ja sam se osjećala dobro i otišla sam tamo negdje”, kaže Sandy, jedna od zdravih dobrovoljaca koja je pokušala psilocibin po prvi put, opisujući svoje iskustvo.

Ljudi koji se vrate s tog putovanja su se većinom promijenili.

“Kada se vratila sa “putovanja” bilo je kao da je netko stavio žarulju unutar Anniene glave, ona je doslovno sjajila”, kaže muž jedne smrtno bolesne pacijentice u jednoj od tih psilocibinskih studija na UCLA.

“Osjećala sam se divno, mislim da je to nevjerojatno koristan alat … ono što smo učinili, vjerojatno bi mi trebale godine obične terapije”, potvrdila je ona.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Znanost se već desetljećima bavi hipotezom da su droge i inteligencija povezane

U kakvoj su vezi rekreativne droge i inteligencija? Hipoteza je to kojom se znanost bavi već desetljećima.

Uporno se želi dokazati kako pametniji ljudi koriste droge, ali konkretnog dokaza za to nema. Jedina teza zašto je to tako je da pametni ljudi vole svašta probati, uključujući i droge.

Tanka je to teza, jer puno toga vole probati mnogi, a dok znanost traži potvrdu za vezu između droga i inteligentnih ljudi, upoznajte tehnološke i znanstvene genije i droge koje su oni koristili.

Sigmund Freud – kokain

Freud je uzimao kokain u ogromnim količinama, a uzimao ga je kako bi liječio depresiju, ali i probavu. Bio je među prvima koji je kokain preporučio kao sastavni dio liječenja od psihičkih bolesti.

Francis Crick – LSD

Čovjek koji je bio dio tima koji je otkrio postojanje genetskog koda i dobitnik Nobelove nagrade priznao je kolegama da je koristio LSD dok je radio na svom senzacionalnom otkriću. Za znanstvenike njegovog ranga često se govori da konzumiraju LSD u manjim količinama kako bi potaknuli moždane vijuge.

Thomas Edison – kokain

Francuski kemičar Angelo Mariani izmislio je ‘Vin Mariani’, vino sorte bordeaux u koje je stavljao listove kokaina. Etanol u vinu bi izvlačio ekstrakt kokaina iz listova u boci, pa bi vino tako postalo ‘kokainski eliksir’, a jedan od redovnih konzumenata Marianievog vina bio je Thomas Edison.

Paul Erdös – amfetamini

Slavni mađarski matematičar koristio je amfetamine, a njegovi prijatelji su se brinuli, jer ih je Paul doslovno gutao svakog dana. Jednom se kladio s prijateljem da će izdržati mjesec dana bez njih i nakon 30 dana prijatelji su mu čestitali i priznali da im je drago da nije ovisnik. Paul Erdös im je rekao: Možda nisam ovisnik, ali u ovih 30 dana ništa nisam napravio. Nisam imao nikakvih ideja.

Steve Jobs – LSD

Jobs je dugo eksperimentirao s LSD-om i to do te mjere da je jednom izjavio da je to jedna od tri najvažnije stvari koje je napravio u životu. Ne samo to, nego je bio uvjeren da ga ljudi u nekim stvarima ne mogu shvatiti jer ne uzimaju nikakve psihodelične droge.

Bill Gates – LSD

Za njega vrijedi isto što i za Jobsa, ali Gates nije volio toliko otvoreno o tome.

John C. Lilly – LSD, Ketamin

Lilly je bio prvi znanstvenik koji je uspio otkriti kako nastaju bol i užitak u ljudskom mozgu. Uzimao je LSD i ketamin u sklopu svojih pokusa, ali ih potom uzimao i neovisno o njima.

Richard Feynman – LSD, marihuana, ketamin

Fizičar Richard Phillips Feynman uvijek je bio oprezan s drogama, jer se bojao kako bi mu mogle utjecati na mozak. Počeo je uzimati LSD, marihuanu i ketamin nakon što je upoznao John C. Lillyja, a cilj mu je bio izazivanje halucinacija koje nije mogao imati dok je bio trijezan ili bez utjecaja bilo kakvih narkotika.

Kary Mullis – LSD

Zaslužan za brojna revolucionarna postignuća u biomedicini Mullis gotovo ništa nije radio ako nije prethodno uzeo LSD. U jednom je intervjuu rekao da je šezdesetih i sedamdesetih uzimao toliko LSD-a da ni sam ne može to opisati, a zatim priznao da čisto sumnja da bi bilo što postigao u medicini da nije bilo LSD-a. Čak štoviše, naveo je da je uzimanje LSD-a za njega bilo važnije od školovanja.

Carl Sagan – marihuana

Slavni astrofizičar ne samo da je redovito pušio travu, već je bio među onima koji su poticati njezino korištenje prilikom bilo kakvog umnog ili intelektualnog rada.
 
(express.hr)

Nedavno su znanstvenici skenirali mozak volontera koji su uzeli LSD – a rezultati su bili ništa manje nevjerojatni

Umjesto da su uzeli dozu LSD-a oralno kao što se to obično radi, volonteri su pristali da im se 75 mikrograma LSD-a ubrizga u krv.

Dobivene slike, kao što je Guardian opisao su izgledale ovako: “slike su dale istraživačima bez presedana uvid u neuralne osnove efekata koje proizvodi jedna od najmoćnijih droga ikada stvorena.”

Kao rezultat revolucionarnog istraživanja, istraživači su mogli mapirati nevjerojatne promjene u mozgu i bolje razumjeti osjećaj jedinstva često prijavljen od strane ljudi koji uzimaju LSD.

Skeniranje je otkrilo duboke promjene u mozgu kada netko halucinira pod utjecajem psihodelika – koje se pojavljuju, kako su znanstvenici iznenađeni otkrićem, ne pojavljuju samo u vizualnom korteksu. “Pod LSD-em”, objasnio je Guardian , “Regije [mozga] su pričale jedna s drugom.”

Zanimljivo je da je osjećaj jedinstva volontera – poznat kao “raspadanje ega” – također se pokazalo da se dijelovi mozga odvajaju koji su inače bili povezani.

“Ovo je za neuroznanost ono što je otkriće Higgsovog bozona u fizici čestica”, objasnio je David Nutt, viši istraživač u studiji i profesor Neuropsychopharmacology na Imperial College London.

Lizergid (LSD), koji je prvi put sintetiziran 1938. godine, bio je ocrnjen vlade zbog podmuklog rata protiv droge – a istraživanje njezinih potencijalnih terapeutskih svojstava je bilo teško u to vrijeme istražiti.

Da bi financirali ovu studiju, Nutt i njegov kolega, Robin Carhart-Harris, su se okrenuli grupnom financiranju i Zakladi The Beckley, koji istražuje različite psihoaktivne tvari i traži “reforme globalne politike o drogama.”

“Vidjeli smo mnogo više područja mozga nego inače koji su doprinijeli vizualnom iskustvu pod LSD-em, iako su oči volontera bile zatvorene”, rekao je Carhart-Harris.

U tom jedinstvu prijavljeni su i gubici pojedinih identiteta korisnika, objasnio je, “To je iskustvo ponekad uokvireno u vjerskom ili duhovnom putu, a čini se da je povezano s poboljšanjem blagostanja nakon što su efekti LSD-a oslabili.”

Mreže u mozgu veza za vid, sluh, pokret i pažnju postala je više povezana nego što je normalno, dok su volonteri bili na “tripu”, koji Carhart-Harris opisuje to stanje više kao “jedinstveni mozak.” Ali parahipokampus i retrosplenialni korteks, su naprotiv, izgubili povezivost.

Istraživači smatraju da bi njihovo otkriće moglo pomoći preoblikovati politiku protiv droga i kroz njihov potencijal za liječenje različitih psihijatrijskih poremećaja.

Konkretno, Nutt je istaknuo da LSD ima obećavajuću sposobnost razbiti sakaćenje ‘razmišljanja’ povezano sa ovisnošću i depresijom.

Ova studija slijedi nekoliko drugih koje su također pronašle ogromne terapijske prednosti koje imaju psihodelici.

Međutim, uporna negativna stigma koja okružuje čak i kanabis mijenja politiku o drogama psihodelicima – bez obzira na to koliko bi ljudima moglo pomoći.

Podrijetlo i povijest LSD-a

Švicarski kemičari Arthur Stoll i dr. Albert Hofmann radeći za Sandoz labarotorij u Baselu (Švicarska) prvi su otkrili LSD slučajno, 16. studenog 1938. godine iz lizerginske kiseline, koje ima u raženoj gljivici (Claviceps purpurea).

Rad laboratorija se zasnivao kao istraživački program kojemu je zadatak bio otkriti potencijalnu korist derivata Ergot alkaloida za medicinske svrhe. Psihodelična svojstva LSD-a otkrivena su tek 1943.g. kad se Hofmann vratio na proučavanje onogo što je tada nazvao neobičan predosjećaj.

Hofmann je 16. travnja prvi put slučajno otkrio svojstva LSD-a kada mu se vrlo mala količina upila kroz kožu, što ga je navelo da namjerno testira dozu od 250 µg. 19. travnja. Taj dan se naziva dan s biciklom, jer Hofmann je nakon uzimanja LSD-a krenuo svojoj kući na biciklu – kada je počeo primjećivati vrlo čudne i jake efekte LSD-a, dok je došao doma efekti su samo kulminirali, nakon otprilike 6 sati počeo sa “vraćati” u “normalno” stanje.

Sve do 1966. godine, LSD je bio distribuiran besplatno od tvrtke Sandoz zainteresiranim znastvenicima pod trgovačkim imenom Delysid. Psihijatri su počeli primjenjivati Delysid kako bi bolje shvatili shizofreniju. Mnoga klinička ispitavanja su vršena u psihodeličnoj psihoterapiji, rezultati su uglavnom bili pozitivni.

Pioniri LSD terapije i njegova istraživanja u psihijatriji su Humphry Osmond, Abram Hoffer i Duncan Blewett, svi su radili u instituciji Saskatchewan.

Na drugim poljima u interakciji s “LSD-om” istaknuo se Aldous Huxley , književnik koji je promovirao LSD kao snažno sredstvo mentalnog istraživanja i samospoznaje. S Harvarda dolaze Timothy Leary, Ralph Metzner i Ram Dass sa svojim projektima na temu psihodelije, njihova istraživanja i aktivizam 1970-ih godina u americi stvorili su snažni kontrakulturni pokret.

Popularnosti LSD-a među američkim je studentima nakon 1960.g. mnogo pridonio bivši profesor Harvardova sveučilišta Timothy Leary svojim predavanjima, pokusima i knjigama. (wikipedia)
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Teorije zavjere oduvijek su spadale u omiljeni hobi svih onih koji dopuštaju da sumnja nadvlada ravnodušnost, ali čak i ako ne spadate u tu skupinu, radi se o privlačnoj temi

I dobro je ako je osnovna lekcija to da svaku informaciju koja nam je servirana valja proučiti i sagledati je s više različitih strana.

Međutim, nisu sve teorije zavjere trivijalnosti o lažnom slijetanju na Mjesec, izvanzemaljcima ili ravnoj Zemlji. Velik je broj teorija zavjere vezan uz “zemaljski život” i društvena kretanja, a kad na nezadovoljstvo, strah, postojeću ksenofobiju, sumnju i nesklonost promišljanju dodate i činjenicu da su mnoge teorije (pogotovo ako se govori o “globalnim elitama”, a govori se često) samo nekoliko koraka udaljene od zaključka “za sve su krivi Židovi”, stvar prestaje biti simpatična.

Nadalje, psihologija pokazuje da smo svi pretjerano sigurni u vlastitu moć rasuđivanja, percepciju i pamćenje i živimo u iluziji da svijet gledamo objektivno i da su naša uvjerenja jedina razumna. No, mnoga istraživanja pokazuju suprotno jer ni sami nismo svjesni koliko smo zapravo pristrani i koliko neke naše predrasude utječu na način na koji gledamo na svijet oko nas.

Isto tako, nije svaka sumnja teorija zavjere niti je sumnjati u službenu priču nešto loše (na kraju krajeva, neki od najpoznatijih znanstvenika poput Darwina i Galileja propitivali su “službenu verziju istine”), a ni titula “teoretičara zavjere” nije oduvijek bila na ovako lošem glasu.

Na posljetku, nije tajna da perfidni planovi određenih skupina oduvijek postoje i da se daleko od očiju javnosti događa mnogo toga što nam se ne bi svidjelo. Upravo smo se u ovom tekstu odlučili pozabaviti s nekim od najluđih, ali istinitih priča koje zvuče kao “mokar san” svakog pravog teoretičara zavjere.

Zašto je Sjeverna Koreja otimala japanske civile?

Među Japancima godinama je kolala priča da agenti sjevernokorejske vlade pod krinkom noći otimaju civile i iz nepoznatog ih razloga odvode u tajne baze. Naime, između 1977. i 1983. stotine Japanaca (uglavnom dvadesetogodišnjaka i djece) netragom je nestalo iz obalnih gradova, a sumnjičavi građani za sve su krivili Sjevernu Koreju.

Ovo možda ne zvuči suludo kao teorija o “ljudima gušterima”, ali u današnje vrijeme svatko bi vam rekao da ne možete samo ispaliti “Oni otimaju civile” jer nedostaju vam dokazi, a nemate ni jedno jedino logično objašnjenje zašto to čine. Daleko od toga da teorije nisu postojale, a uključivale su sve od toga da ih otimaju i pretvaraju u špijune (ili kradu identitet da bi na njihovom mjestu osvanuo korejski špijun) do toga da ih otimaju kako bi naučili ponešto o jeziku i kulturi i poslužili kao instruktori agentima.

Godinama se vjerovalo da je riječ o običnu urbanom mitu nastalom iz nategnutih političkih odnosa, a i sjevernokorejske vlasti poricale su bilo kakvu upletenost u otmice.

No, ispostavili se da nije riječ o paranoji i praznim pričama.

Tek 2002. sjevernokorejski vođa Kim Jong-il javno je priznao da je Sjeverna Koreja otela trinaestoro građana, a broj je s vremenom porastao na 17 iako mnogi smatraju da se radi o nekoliko stotina građana.

Petorica su vraćena, ali postoji još mnogo rupa u službenom objašnjenju. To je ujedno i jedan od centralnih problema u odnosima dviju zemalja. Sjeverna Koreja 2014. pristala je ponovno otvoriti istragu, ali do danas nije učinjeno ništa pa je Japan bio prisiljen produljiti sankcije na još dvije godine (do ožujka 2017.)

Zanimljiv poslovni odnos nacističke Njemačke i SAD-a

Teorije zavjere i nacisti idu ruku pod ruku i savršen su spoj. Scenariji se pišu sami od sebe, a čak i najluđe ideje predivno funkcioniraju (“Iron Sky”). U isto vrijeme radi se i o rasadniku teorija od kojih se mnoge i dan danas uzimaju zdravo za gotovo.

No, u isto vrijeme postoje i činjenice koja u prvi mah djeluju kao plod mašte, ali daleko su od toga.

I dok je javnost još kasnih tridesetih bila svjesna prijetnje koju nacistička Njemačka predstavlja (dokumentarni film Jacka Glenna “Inside Nazi Germany”), postojali su ljudi poput američkog senatora Prescotta Busha (otac/djed bivših američkih predsjednika) koji je profitirao od suradnje s istim ljudima koji su Hitleru pomogli da se dokopa vlasti, a suradnju je nastavio i nakon ulaska Amerike u rat.

Iako postoje i umjerenije verzije po kojima Bush nije bio simpatizer nacističke ideologije već klasični ratni profiter, vrijedi spomenuti i da je isti taj Prescott Bush osumnjičen da je 1933. s još nekoliko bogatih industrijalaca i bankara naumio s vlasti pučem ukloniti tek izabranog Franklina D. Roosevelta i na njegovo mjesto postaviti general-majora Smedleyja Butlera koji bi uveo fašističku diktaturu (tzv. “Business Plot”). Smedley je sve razotkrio, a upleteni su redom poricali Butlerove optužbe.

No, nisu se samo nemoralni bogataši okoristili. Pedesetih godina Amerika je u sklopu “Operacije spajalica” odlučila pronaći posao za 1500 njemačkih znanstvenika i inženjera koji su nakon Drugog svjetskog rata preselili u SAD.

Tadašnji predsjednik Harry Truman javno je dao do znanja da mjesta nema za bivše naciste i njihove pomagače, ali to nije bilo potpuno točno. Dr. Hubertus Strughold, jedan od “novih prijatelja” SAD-a, optužen je da je tijekom rata vršio eksperimente nad zatočenicima koncentracijskih logora i epileptičnom djecom, a dr. Kurt Blome bio je direktor nacističkog biološko oružanog programa.

Blome se istim se poslom nastavio baviti i u SAD-u, kasnije je radio i kao liječnik u zapadnoj Njemačkoj, bio je politički aktivan kao član desničarske stranke, a preminuo je u Dortmundu 1969.

Više o operaciji možete pročitati u bestseleru Annie Jacobsen “Operation Paperclip: The Secret Intelligence Program That Brought Nazi Scientists to America” koju su Boston Globe i Apple iBooks proglasili jednom od najboljih knjiga 2014.

Kako ljude natjerati u rat?

Svaka priča čiji je cilj potaknuti ljude da se bezglavo upuste u rat trebala bi potaknuti skepsu, ali ponekad prelako popuštamo pod pritiscima medija koji donose potresne priče koje i u najvećim cinicima bude revolt.

Vlasti u Americi, koja je u svakom trenutku na ovaj ili onaj način uključena u barem nekoliko ratova, ponekad moraju potaknuti mase da se trznu, istinski zamrze zemlju za koju donedavno nisu ni čuli i podrže uključivanje u još jedan oružani sukob koji pokreće vojnu industriju. Jedan od takvih sukoba bio je Zaljevski rat kada je iračka vojska koju je vodio Saddam Hussein napala i okupirala Kuvajt što je potaklo SAD da se uključi u priču jer… Nafta.

Uglavnom, većina Amera Kuvajt nije u stanju pronaći na karti, a i glavni negativac u medijima nije bio Irak već Iran pa samim tim ni stav javnosti nije bio da je intervencija SAD-a neizbježna.

Sve je to u trenu promijenilo svjedočenja mlade Kuvajćanke, a Saddam je nakratko postao najveći svjetski zlikovac.

U listopadu 1990. djevojka imena Nayirah svjedočila je pred Kongresom o sve gorem stanju u Kuvajtu. Česte pljačke i bezumno nasilje nisu toliko pogodile javnost kao posebno brutalan detalj da iračka vojska upada u rodilišta, vade djecu iz inkubatora i ostavljaju ih da umru na hladnom podu bolnice.

Predsjednik Bush ponovio je njezin iskaz najmanje 10 puta u svojim govorima, a isto su činili i svi pobornici američke vojne intervencije.

Jedini problem? Priča je prilično mutna i Nayirah nije “samo nevina petnaestogodišnja Kuvajćanka”.

U ožujku 1991., reporter ABC-ja John Martin u svom je izvještaju istaknuo da su pacijenti, među kojima su i prerano rođena djeca, zaista umirali, ali da problem nisu bili irački vojnici već činjenica da je većina kuvajtskih liječnika i medicinskih sestara zbog ratnih zbivanja bila prisiljena pobjeći iz zemlje. Štoviše, istaknuo je da je prilično siguran i da iračka vojska nije krala inkubatore i ostavljala djecu da umru, potvrdivši tako službene izjave iračkih vlasti.

U siječnju 1992. John MacArthur za New York Times otkriva da je Nayirah zapravo kći kuvajtskog veleposlanika u Americi, Sauda Nasira al-Sabaha, a u svemu je prste imala i PR tvrtka Hill & Knowlton čiji su zaposlenici, prema pisanju medija, prikupili svjedoke, sastavili njihove izjave i dali im instrukcije kako da budu što uvjerljiviji.

U sve je bio upetljan i pokojni kongresnik Tom Lantos koji se branio tvrdeći da nije imao razloga sumnjati u njezin iskaz, da MacArthur iskrivljuje činjenice i da se ono što je izjavila poklapalo s izjavama ostalih svjedoka. Oni drugi pak ističu da je odnos Lantosa i PR tvrtke daleko kompleksniji i da je kongresnik primao njihove donacije.

Uglavnom, kad se muljaža otkrila, invazija je okončana i malo je tko propitivao motive iza uspješne operacije.

Operation Embarrass: Britanci lažirali teroristički napad

Da Ameri nisu usamljeni u muljažama pokazuje i slučaj Britanaca koji su lažirali terorističke napade.

Ovo će oduševiti teoretičare koji pronalaze “rupe” u svakoj priči koju pročitaju u mainstream medijima, ali zanimljivo, ne i u onima na koje nailaze na blogu čovjeka koji piše pod pseudonimom i poziva se na dokaze koje ne može potkrijepiti.

Iako bi svaki teroristički napad mogli nazvati “perfidnim vladinim planom s ciljem ostvarenja mračnih ciljeva”, bez dokaza, radi se o pukom lupetanja. No, to ne znači da takvih pokušaja nema ili da ih nije bilo.

U svojoj knjizi “The Secret History of MI6″ autor Keith Jeffery otkriva plan britanske tajne službe da u periodu od 1946. do 1948. spriječe ulazak židovskih izbjeglica u Palestinu, a omiljene metode bile su propaganda, širenje dezinformacija i postavljanje eksploziva na izbjegličke brodove.

I ne radi se o teoriji jednog čovjeka ili nagađanju. Riječ je o knjizi koju je “amenovala” i tajna služba.

Bitno je naglasiti da je povijest Izraela neodvojiva od Velike Britanije čiji je ministar vanjskih poslova James Balfour još 1917. Židovima obećao domovinu na Bliskom istoku, a Britanci su i 1948. imali važnu ulogu u nastanku države Izrael. Naravno, ubrzo su shvatili i da osnovati takvu državu na lokaciji gdje su okruženi muslimanima i Arapima možda i nije najbolji recept za mir na Bliskom istoku.

Upravo ih je ta spoznaja i potakla da pokušaju spriječiti masovno doseljenje židovskih izbjeglica u Palestinu.

Plan je bio jednostavan. Nakon što bi brod digli u zrak, za sve bi okrivili izmišljenu palestinsku terorističku organizaciju koja bi preuzela odgovornost za napade. MI6 je 1947. i 1948. sabotirao čak pet praznih izbjegličkih brodova koji su trebali krenuti za Italiju, a napadi su trebali obeshrabriti izbjeglice.

Britanija je strahovala da bi masovno doseljenje moglo izazvati nemire i rat u regiji, a masovna uhićenja nesretnih ljudi koji su jedva preživjeli holokaust nisu dolazila u obzir. Lažiranje terorističkih napada djelovalo im je kao bolje rješenje.

Kontrola uma

Jedan od najvećih strahova paranoika je da vas vaša vlada nadzire. Strahovi Amerikanaca ostvarili su se zahvaljujući Edwardu Snowdenu koji je šokantnim otkrićem nakratko uznemirio ne samo američku već i svjetsku javnost. Nakon što je istina izašla na vidjelo, ljudi su se nakratko uznemirili, pomirili s činjenicom da ionako svi imaju uvid u njihovu svakodnevicu i mirno nastavili voditi živote na društvenim mrežama.

Sljedeći strah je strah od vlade koja kontrolira vaše misli, a što se teorija zavjere tiče, ta je pri samom vrhu i eventualno joj mogu parirati teorija o “ljudima reptilima”, “petorici koja vladaju svijetom” ili “Mjesecu koji je zapravo svemirski brod odakle nas nadziru Oni”.

No, ako već niste pogledali “The Men Who Stare at Goats”, vjerojatno vam nije poznato da je CIA još od pedesetih pokušavala ne sve moguće načine utjecati na misli pretvarajući ljude u pokusne kuniće.

Teoretičari su još onda pokušavali uvjeriti javnost da CIA smjera nešto gadno, ali nitko im nije vjerovao. Tvrdili su da su agenti CIA-e ne samo spremni već i sposobni provesti masovnu kontrolu uma. Doduše, bili su samo napola u pravu. CIA je stvarno imala “najbolje namjere” kontrolirati misli, ali nije im pošlo za rukom to ostvariti.

Detalji o zloglasnom projektu MKUltra pojavili su se 1975. i premda su mnogi dokumenti uništeni, razmjeri njihove ludosti izašli su na vidjelo.

Istraživanje se provodilo na različitim mjestima, od bolnica, preko zatvora pa sve do sveučilišta gdje su agenti nevinim žrtvama bez njihova znanja davali LSD. Vjeruje se da je u ovim eksperimentima život izgubilo najmanje dvoje ljudi, a jedan od njih je 43-godišnji biokemičar Frank Olson koji je pod utjecajem droge odlučio skočiti kroz prozor tijekom teške psihotične epizode. Neki tvrde da je slučajno pao, a članovi njegove obitelji uvjereni su da je ubijen.

Neki od ciljeva programa koji su isplivali objavom dokumenata (unatoč iskrenim nastojanjima direktora CIA-e Richarda Helmsa da ih uništi) su: istraživanje supstanci koje izazivaju nelogično razmišljanje i impulzivnost čime bi se diskreditiralo političke protivnike u javnosti, supstance koje povećavaju percepciju, materijali koji bi ubrzali ili usporili starenje žrtve, materijali koji bi izazvali reverzibilne simptome u svrhu lažiranja bolesti, supstance koje povećavaju otpornost na pranje mozga i mučenje tijekom ispitivanja, materijali koji mijenjaju osobnost na način da osobu učine ovisnom o drugoj osobi, otkrivanje seruma istine ili sredstva kojima se potiskuje ambicija i smanjuje učinkovitost na poslu (tragovi se ne smiju pojaviti u krvnim nalazim).

Neki pokusni kunići sami su se prijavili, a među njima je i autor “Leta iznad kukavičjeg gnijezda” Ken Kesey, američki kantautor i pjesnik Robert Hunter, bostonski mafijaš James “Whitey” Bulger koji je pristao na testiranje za vrijeme odsluženja zatvorske kazne, ali i serijski ubojica Ted Kaczynski (poznat i kao Unabomber) koji je još kao 17-godišnjak sudjelovao u zastrašujućem eksperimentu psihologa Henryja Murrayja u kojem su ispitanici izloženi ekstremnom stresu, a mnogi smatraju da je upravo ovaj eksperiment izazvao njegovo kasnije ponašanje.

Očekivano, teoretičarima zavjere ovo je neiscrpan izvor inspiracije, a mnogi i danas tvrde da CIA nikad nije napustila ovaj program i da je priča koju vlasti serviraju samo “proziran paravan”.
 
(index.hr/uredio:NSP)

Mikrodoziranje se odnosi na uzimanje izuzetno malih doza psihodelika, tako malih da efekti koji su obično povezani s takvim tvarima nisu vidljivi dok osoba obavlja svoje dnevne aktivnosti

Mnoge osobe uzimaju ove mikro doze, od sportaša do poslovnih osoba i svi oni tvrde da imaju izuzetne koristi od toga.

Svi se sjećaju kako je Steve Jobs, bog tehnologije i poduzetništva, izjavio da je u mladosti upravo uz pomoć LSD-a doživio najviše poučna iskustava svog života te da mu je to pomoglo u kreativnim procesima. Stoga ne čudi da se većina poslovnih ljudi u Silicijskoj dolini, području s najvišom koncentracijom važnih visokotehnoloških tvrtki u svijetu gdje se kreativnost cijeni više od svega, okreće ka psihodelicima.

No, umjesto uzimanja uobičajenih doza psihodelika, oni koriste jednu desetinu standardne doze LSD-a ili petinu psilocibina kako bi povećali svoju učinkovitost. Uzimanjem ovako malih doza, korisnici ne doživljavaju ni halucinacije niti se osjećaju opijeno, upravo suprotno, izjavljuju kako imaju više energije te kako su izdržljiviji, kreativniji i produktivniji na poslu.

Ideju o mikrodoziranju je posebno istražio dr. James Fadiman, psiholog i zagovornik uporabe psihodeličnih tvari koji je vršio brojna inovativna istraživanja sve do 1966. godine kada je od strane FDA naprasno zaustavljeno istraživanje o ulozi psihodelika kao tvari koja može dovesti do poboljšanja uspješnosti u rješavanju stručnih problema.

Nakon toga se povukao, no njegov rad nije prestao, 2011. godine je objavio knjigu “The Psychedelic Explorer’s Guide”, koristan i dobar vodič za sve koji žele iskustvo više te koja razmatra vrijednost psihodeličnih tvari u liječenju i samootkrivanju gdje je obradio i sve poznatiji fenomen – mikrodoziranje.

Budući da je zabranjeno istraživati LSD na ljudima, oslanjao se na mrežu volontera koji su mu javljali svoje doze i svoje rezultate koji su bili vrlo zanimljivi, naime, u oko stotinu upitnika koje je prikupio, ispitanici su izvještavali da su vrlo zadovoljni svojim performansama i obavljenim stvarima tijekom dana, a držali su se standardnog protokola mikrodoziranja – jedan dan uzimanja, tri dana pauze pa ponovno ista doza četvrti dan tijekom šest tjedana.

Sudionici istraživanja su normalno funkcionirali u radu i odnosima, ali s povećanim fokusom, više energije, emocionalnom jasnoćom i kreativnošću. Sportaši koji su koristili mikro doze LSD-a su zamijetili poboljšanje izdržljivosti i refleksa, ravnoteže i koncentracije te neosjetljivost na slabost ili bol. Ovi rezultati još nisu recenzirani, ali su nalazi vrlo sugestivni.

Malo je ljudi koji će javno priznati kako koriste psihodelične tvari kako bi poboljšali svoje performanse, a jedan od njih je John Andrew, slijepi kanadski dokumentarist koji je uzimao male doze psilocibina svaki dan tijekom šest mjeseci u 2014. godini (veća učestalost i trajanje od standardnog protokola mikrodoziranja).

On opisuje kako je pozitivne učinke počeo osjećati nakon četiri tjedna:

“Doživio sam bistrinu koja je gotovo neopisiva, osjećao sam homeostazu, osjećaj da će unatoč tome što se događa, loše ili dobro, sve biti u redu. Osjećao sam se prisutan i fokusiran.”

Dodaje da je na kraju šestomjesečnog perioda osjećao kako je dostigao maksimalni potencijal, a konzumaciju bi nastavio i dalje da nije ostao bez zaliha.

Jedan od Fadimanovih omiljenih izvještajima dolazi od mladog poduzetnika i inženjera. On je opisao kako mu je bilo iznimno teško izgraditi vrlo složeni stroj jer se sastojao od puno pokretnih dijelova te mu je bilo teško razmišljati o cijelom sustavu. Mikrodoziranje mu je ovaj posao učinio mnogo lakšim, a Fadiman objašnjava zašto – psihodelici, koji se vežu uz 5-HT2A serotonin receptore omogućavaju lakše sagledavanje uzoraka i put od apstrakcije do vizualizacije.

Mikrodoziranje ne zagovara samo Fadiman. Albert Hofmann, švicarski kemičar koji je prvi sintetizirao LSD 1930. godine, je vjerovao da mikro doze mogu biti netoksična zamjena za lijekove poput amfetamina i metilfenidata koja ne izaziva ovisnost.

Dugoročni učinci ove prakse su još uvijek nepoznati budući da se ovo područje uopće ne istražuje, no generalno gledano psihodelici mogu polučiti neke simptome kod osoba s latentnim mentalnim problemima, no nije poznato da mogu uzrokovati mentalne bolesti kod zdravih korisnika. Oni ne dovode do oštećenja mozga ili drugih organa, te ne postoji mogućnost predoziranja koje bi rezultiralo smrtnim ishodom.

Još jedno istraživanje pomaže rasvijetliti djelovanje psihodelika kod osoba koje žele povećati svoju kreativnost i sposobnost rješavanja problema. Istraživači s Imperial koledža u Londonu su na snimkama mozga dobivenih magnetskom rezonancom pronašli da LSD ne stimulira mozak na način kako se to prije mislilo.

Umjesto toga, takve tvari smanjuju aktivnost mozga filtrirajući podražaje. U određenom smislu, halucinogeni otvaraju “redukcijski ventil”, kako je to opisao Aldous Huxley, i omogućavaju doživljavanje svijeta onako kako ga vide djeca – potpuno ne filtrirano i ne sputano.

Nakon 50 godina zabrane svih istraživanja vezanih uz psihodelične tvari, privatne tvrtke i akademske institucije s odobrenjem FDA sada istražuju medicinske prednosti enteogeničnih tvari, iako se istraživanje još nije proširilo i na mikrodoziranje.

Do sada je primjerice otkriveno kako psilocibin pomaže u liječenju anksioznosti, ovisnosti i depresije, a LSD pomaže u razbijanju uobičajenog razmišljanja kod ovisnika i oboljelih od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Srećom, broj istraživanja o zdravstvenim prednostima psihodeličnih tvari je u porastu, dokaze je nemoguće sakriti budući da sve izlazi u javnost i samo je pitanje vremena kada će se ovim tvarima koje liječe, podižu svijest, otvaraju um, te pojačavaju kreativnost i performanse priznati njihove zasluge.

Možda ćemo doživjeti i to da ćemo zaista moći uživati u potpunoj slobodi odabira onoga što nam je potrebno u savladavanju svakodnevnih zadataka i prepreka, i to bez predrasuda, a moguće je da je mikrodoziranje upravo pravi put ka ostvarivanju ovog cilja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Novo istraživanje objavljeno u Žurnalu za psihofarmakologiju je utvrdilo da uzimanje psihodeličnih tvari ne rezultira slabljenjem mentalnog zdravlja ili povećanjem rizika od depresije

Za sve tri tvari koje su ispitivali – LSD, psilocibin i meskalin, znanstvenici su zaključili kako nema značajne povezanosti između cjeloživotnog korištenja psihodelika i povećane vjerojatnosti razvoja psihičke rastrojenosti, liječenja mentalnih bolesti, suicidalnih misli i pokušaja samoubojstva, depresije i anksioznosti.

Poznato je da konzumacija psihodeličnog spoja psilocibina, koji se može naći u pojedinim vrstama gljiva, može izazvati pozitivne promjene osobnosti.

Konzumenti će tako doživjeti veću otvorenost koja je povezana s maštom, umjetnošću, osjećajima i općenito “širinom duha”. Istraživanje koje je provedeno na John Hopkins medicinskom sveučilištu u Baltimoreu tako otkriva da čak i samo jedna gljiva može izazvati ove pozitivne promjene osobnosti i do godinu dana.

Prema riječima istraživača i znanstvenika dr. Robin Carhart Harris, otvorenost je također povezana s većim uspjesima u životu.

Studija zaključuje da je teško shvatiti kako se zabrana psihodelika može opravdati kao mjera javnog zdravstva. Ovim se istraživanjem aludira na činjenicu da rat protiv psihodelika gubi svoj smisao kada se suoči sa znanstvenim dokazima koji opovrgavaju propagandu o ovim tvarima kao opasnim, kao što se to događa i s kanabisom.

Istraživanje također naglašava da psihodelici ne izazivaju ovisnost i da postoji iznimno mala i gotovo nikakva opasnost da mogu izazvati ozbiljne nuspojave.

Rezultati ovog istraživanja neće začuditi, jer je ideja da halucinogene tvari izazivaju mentalnu nestabilnost apsurdna. Istraživanja o psihodelicima polako rastu, nakon više desetljeća pauze pod izlikom da su ovakva istraživanja nesigurna.

Ova tvrdnja proturječi rastućim dokazima o ne škodljivosti psihodelika te ove tvari polako postaju novo područje istraživanja mentalnog zdravlja.
 

 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)