Kina je u ponedjeljak žestoko demantirala da drži u zatočeništvu milijun etničkih Ujgura i branila je svoju sigurnosnu politiku borbe protiv ekstremizma i terorizma

Pred Odborom za ljudska prava Ujedinjenih naroda u Ženevi, kineski dužnosnik Ma Youqing je jamčio da niti jedna etnička skupina, kao ni jedna vjera nisu na udaru.

“Stanovnici Xinjianga, uključujući i Ujgure, uživaju jednake slobode i prava”, rekao je direktor Odjela rada Ujedinjenog Fronta, agencije kineske komunističke partije, na vlasti u Kini.

Istovremeno, BBC piše da su dužnosnici u Pekingu priznali, što se ocjenjuje kao iznimna rijetkost, da Ujgure ‘koje je zaveo religijski ekstremizam’ podvrgavaju ‘reedukacijskim programima’ koji im služe kao pomoć u povratku uobičajenom životu u društvu.

Pritom inzistiraju da svi Ujguri uživaju potpuno ista prava kao i ostali kineski građani.

Tijekom prvog dana zasjedanja koje je Odbor UN-a posvetio eliminaciji rasne diskriminacije, jedna do 18 članova tog odbora, Gay McDougall je u petak izrazila duboku zabrinutost nakon brojnih vjerodostojnih izvješća o zatočenju oko milijun etničkih Ujgura u Kini u “masovnom logoru za zatočenike”.

Procjene govore da je čak 2 milijuna Ujgura i pripadnika muslimanske manjine natjerano u “političke logore za indoktrinaciju” u zapadnoj autonomnoj regiji Xinjiang, rekla je Gay McDougall, članica Odbora Ujedinjenih naroda za eliminaciju rasne diskriminacije.

“Duboko smo zabrinuti zbog brojnih i vjerodostojnih izvješća koja smo primili o tome da je Kina, u ime borbe protiv vjerskog ekstremizma i zbog održavanja društvene stabilnosti, autonomnu regiju Ujgura pretvorila u nešto nalik masovnom logoru za zatočenike koji je zaodjenut tajnošću, u neku vrstu ‘zone bez prava’”, poručila je McDougall.

Kina tvrdi da je pokrajina Xinjiang pod velikom prijetnjom islamističkih militanata i separatista koji planiraju napade i podižu napetosti između većinom muslimanske ujgurske manjine koja živi u regiji i većinskog kineskog stanovništva Han.
 
(jutarnji.hr)

Snimka objavljena ovaj tjedan pokazuje ogroman novi FEMA logor u Teksasu koji je, prema insajderima, spreman otvoriti svoja vrata za mase u slučaju građanskog rata

17. listopada 2006. godine, predsjednik Bush je potpisao “Autorizacijski akt obrane John Warner” koji je zatim ušao u zakon.

Njime se omogućava da predsjednik proglasi “izvanredno stanje” po vlastitom nahođenju, namećući izvanredno stanje u cijeloj zemlji i raspoređujući savezne vojnike bilo gdje diljem Sjedinjenih Država.

Predsjednik sada može raspodijeliti federalne trupe po američkim gradovima, po volji, što eliminira “Posse Akt” iz 1878. godine.

Za one koji ne znaju, “Akt Posse comitatus” je ono što spriječava američku vojsku da budu policajci vlastitim građanima tijekom više od 135 godina.

To više nije slučaj, tako da ljudi trebaju shvatiti da predsjednik Obama sada može proglasiti izvanredno stanje u bilo koje vrijeme i kada on smatra to prikladnim učiniti. To nije “mit”. To nije “zavjera”.

To je bona fide činjenica. Ljudi koji su proglašavani teoretičarima zavjere koji nose aluminijske kapice, sada mogu odahnuti jer su njihove teorije postale stvarnost!
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Zvuči nevjerojatno, ali kolijevka demokracije u suvremenom smislu te riječi, Sjedinjene Američke Države su bile prva moderna država na čijem je teritoriju vođen tzv. „totalni rat” – termin najčešće povezivan sa Drugim svjetskim ratom

On se odnosi na vojni sukob u kojem zaraćene strane mobiliziraju sve raspoložive resurse i koriste sva sredstva kako bi „totalno” uništili neprijateljsku stranu.

Naime, za vrijeme američkog građanskog rata (1861-1865) između snaga Unije (Sjevera) i vojske Konfederacije (Juga) brojne bitke su bile toliko krvave da se pravi broj poginulih u pojedinim okršajima nikada nije pouzdano utvrdio. Na sve ovo, zarobljenici su mučeni i ubijani bez milosti iako se radilo o zemljacima.

Iz ovog vremena su sačuvane i stravične fotografije zatvorenika koju su izgladnjivani i maltretirani u logorima širom Amerike.

“Pakao na Zemlji”

Jedan od malo poznatih planova sjevernjačke vojske bio je i izgladnjivanje snaga Konfederacije.

Osim ciljanih planova, radilo se i o nužnosti jer su južnjački vojnici živjeli na rubu gladi, pa nisu imali samilosti za sjevernjake. Zbog toga su ratni zarobljenici zatvarani u logore u kojima su ostavljani da žive u najgorim uvjetima. Ovo je važilo za obje strane.

U sjevernjačkom logoru u Kamp Douglasu u Čikagu, za nepune tri godine koliko je služio kao stjecište za zarobljene vojnike Konfederacije, jedan od četiri logoraša su umrla od gladi, bolesti i hladnoće.

S druge strane, ekstremni uvjeti su bili svakodnevica i u južnjačkim kampovima. Zapisi preživjelih sjevernjačkih vojnika govore o njima kao o „paklu na Zemlji” – bez hrane, toplote, puni pacova, bolesti i u močvarama.

Sav horor Andersonvillea

Po mnogo čemu, najstrašniji je bio logor Andersonvillea u Georgiji. Od oko 45.000 vojnika Unije koji su tamo bili zatočeni, od dijareje, dezinterije i neuhranjenosti je umrlo preko 13.000. Podatak da je ovaj logor postojao samo 14 mjeseci, još je ilustrativniji pokazatelj koliko se brzo u njemu umiralo. 

Logor je bio projektiran da primi 10.000 zatvorenika, ali je u roku samo šest mjeseci taj broj utrostručen, piše History.com. Logor je bio okružen velikom ogradom na kojoj su bili postavljeni punktovi sa stražarima. Oko 19 metara od ovoga, bila je granica koju zatvorenici nisu smjeli prijeći.

Ona je bila obilježena jednostavnom drvenom ogradom koju je bilo lako preskočiti ili se provući ispod. Međutim, svi koji bi to pokušali bili bi odmah ustreljeni. Mnogi su stradali tako što su samo progurali ruku u pokušaju da dohvate malo svježe vode koje je bilo u prostoru do ograde, a koja je tako očajnički nedostajala logorašima.

Upalih očiju, sa crnim podočnjacima od dima, bolesti, obučeni u krpe, ljudi ovdje djeluju odvratno. Od dana kada sam se rodio, nikada nisam video ovakvu nesreću – zapisao je jedan od logoraša, John Rensom u svom dnevniku.
 
(dnevno.rs)

To je to! 24-stranica ISIS-ovog dokumenta (manifesta) pod nazivom “Načela u upravi” – ocrtava kako ISIS organizira teritorije koje kontrolira

Dokument je sastavio egipćanin, koji ide po imenu, Abu Abdullah.

Manifest procurio ocrtava kako grupa pokušava izgraditi državu koja uključuje sve, od obrazovanja, industrije, prirodnih resursa, diplomacije, propagande, pa sve do vojske.

Cijeli manifest može se naći na portalu The Guardian i uključuje ukupno deset poglavlja koja ocrtavaju ISIS-ove namjere. Ovo je samo brz pogled na neke od sadržanih informacija:

Prema Guardianu Uvodni sadrži ove zapanjujuće rečenice:

“Nakon 50 godina džihada čije strane su pale ničice, a država se okupile protiv centara sunitskog džihada u svijetu, Bog je oplemenio svoje prave vojnike koje je odabrano da bi uspostavio kalifatsku državu čiji tvrđava je pala u ruke globalnog cionizma u  gradu al-Astana [Istanbul] prije 100 godina.

“Doista uspostava islamske države, njen koncept ne stoji na temelju mujahidskog vojnika i njegove borbe, niti počivati ​​na da’wa [evangelizaciji] u džamiji ili na ulici, već je to sveobuhvatan sustav koji zahtijeva da vođe ummaha [muslimanskog naroda] realiziraju svoje ideje.

“Dakle, o širenju islamske države, država zahtijeva islamski sustav života, kur’anski Ustav i sustav za njegovu provedbu, a ne smije biti potiskivanja uloge kvalifikacija, vještina stručnosti i obuka sadašnjih generacija u administraciji države.”

“Od početka ustanka u Siriji protiv Nusayrisa [pogrdno za Alawite], mudžahedini su došli u velikom broju iz revnosti za njihovu religiju. No, neki od njih su gajili arapski nacionalizam i tribalističku aroganciju, i to, bez ciljeva šerijata.

“Ali to je neizbježno da će biti organizacija tolike brojnosti se pridržavti njihovih zakonitosti kao shari’i [islamski legitimitet], te je organizacija prihvatila trenutnu realnost da je svijet složen da bude protiv nje, njegovih vojnika i obavještajnih službi.

“A bilo je mnogo izazova i poteškoća sa kojima bi se netko morati nositi na putu prema uspostavi i prema posebnom ideološkom programu i mora se nositi sa svakim od njih na individualnoj osnovi.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Vjerujemo da udovni dio daje prilično dobar pregled, gdje bi ostatak izvješća mogao krenuti, no u nastavku vam donosimo po jednu bitnu rečenicu iz svakog od poglavlja tako da imate opće ideju o čemu se radi:

Poglavlje 1.

Ovo poglavlje posvećeno objavi islamskog kalifata.

Poglavlje 2,

Detalji organizacije pojedinca i skupine.

Poglavlje 3.

Razrađuje upravu pripremnih kampova; logori u kojima se pripremaju članovi s vojnim i jihadističkim treningom, kao i tehnike vjerskog ispiranja mozga.

Poglavlje 4.

Daje smjernice za one koji su završili pripremne kampove; držeći ih na putu “džihada”.

Poglavlje 5.

Organiziranje pokrajinama. Postavljanje ciljeva, granice, zemlja i bogatstvo nad svojim teritorijima.

Poglavlje 6.

Uprava bogatstva u državi. Uključujući upravljanje vlade, postvljanje stručnjaka u zemlji, očuvanje rezervi, reguliranje troškova, osnivanje tvornica, itd

Poglavlje 7.

Uspostavljanje odbora za upravljanje proizvodnih projekata i postavljanje planova za mjesta gdje će se provesti novi investicijski projekti.

Poglavlje 8.

Administracija obrazovanja u državi. Uključujući obrazovanje u sljedećim načelima: usađivanje islamske vrijednosti u društvu, kao i Sharia zakon na temelju običaja, razvijanje islamskog društva na Sharia zakonu i podizanje islamske generacije sposobne nositi muslimanski narod i njegovu budućnost, bez potrebe stručnosti zapadu.

Poglavlje 9.

Primjena odnosa s drugim narodima.

Poglavlje 10.

Administracija i organizacija medija u državi.
 

Manifest islamske države

 
(conspiracyclub.co,youtube/uredio:nsp)

Možda je Tito bio pozvan da se pridruži, međutim nema dokaza da je to napravio, kako tvrde pojedini srpski autori. Ipak, potpuna istina bit će poznata kada se za 50 godina otvore britanski dokumenti.

Slobodni zidari se nisu voljeli isticati i javno istupati, ali neosporno su utjecali na važne političke događaje na ovim prostorima. Jedan od najvažnijih prijeratnih događaja bilo je stvaranje Banovine Hrvatske iz 1939., a kada sam pomnije analizirao, uočio sam da su sporazum dogovorila po trojica hrvatskih i srpskih političara, koji su ujedno bili pripadnici slobodnozidarskih loža. Tako sam otkrio neke zanimljive podatke o slobodnom zidarstvu, koji su nepoznati i stručnjacima u ovom području”, dok opisuje drugi – po svemu sudeći najintrigantniji dio trilogije “Mudrost, Snaga, Ljepota” – koji na 800 stranica izlazi u izdavačkoj kući Profil i opisuje masonske utjecaje na političke procese u Kraljevini Jugoslaviji, teroru ustaškog režima i bijegu u izolaciju u socijalizmu.

Dok se u “Mudrosti” bavio početnom fazom slobodnog zidarstva, “Snaga” sadrži njihovu povijest tijekom dvadesetog stoljeća i, među ostalim, odgovara na dugogodišnje dileme jesu li Josip Broz Tito, Miroslav Krleža, Moša Pijade i Vladimir Velebit bili pripadnici slobodnozidarskih loža. “To treba demistificirati. Tito, Krleža i Velebit nisu bili slobodni zidari, ali je bio Moša Pijade. Kako se Velebit stalno družio sa slobodnim zidarima, Tito je izabrao baš Velebita i poslao ga kao izaslanika NOB-a u Veliku Britaniju, koja je kolijevka slobodnog zidarstva. S druge strane, Moša Pijade je pod pseudonimom ušao među slobodne zidare, a kasnije godinama bio blizak Titov suradnik”, pojašnjava Šömen.

Ovaj poznati slovenski književnik, scenarist i novinar, koji od 1983. živi u Zagrebu, također je slobodni zidar od 1990. kada su ga prijatelji pozvali u bratstvo. Kada se prije dvadeset godina počeo interesirati za slobodnozidarsku povijest, naročitu na tlu Hrvatske i Slovenije, otvorila su se mu vrata u knjižnice i arhive europskih velikih loža.

Dok se u prvoj knjizi bavio dalekom prošlosti, drugi dio Šömenovog triptiha obrađuje uglavnom nepoznate događaje iz dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj. Koliko god se njihov utjecaj često mistificira, brojni slobodni zidari snažno su utjecali na hrvatsku politiku, kulturu i gospodarstvo. Pritom su se često nalazili u sukobima s Katoličkom Crkvom, ustaškom marionetskom državom, ali i komunističkim vlastima.

Slobodni zidari propovijedaju da treba vjerovati u Velikog graditelja svih svjetova, što je – prema ovakvom shvaćanju – puno više od pojma Boga, kao što propovijedaju kršćanstvo, islam ili judaizam. Razumljivo da su u dominantno katoličkoj Hrvatskoj, ovakva razmišljanja nailazila na snažne otpore iz crkvenih krugova. Dodatni sukob rasplamsale su duboke svjetonazorske razlike, primjerice, pred početak Drugog svjetskog rata osnovna načela zagrebačke Lože Maksimilijan Vrhovac nabrajala su “uvođenje civilnog braka, ukidanje celibata, slobodnu školu, slobodu misli i savjesti, ukinuće crkvenih redova i da hrvatska politika može biti isključivo slavenska politika…”.

Nepoćudni elementi

Zbog toga su se slobodni zidari, zajedno sa Židovima i Srbima, našli u prvoj grupaciji nepoćudnih elemenata, koje je režim Ante Pavelića odlučio iskorijeniti.

Već u prvim mjesecima nakon osnivanja NDH, ustaške vlasti su u logor Jasenovac zatočile četrdesetak slobodnih zidara, među kojima i poznatog povjesničara umjetnosti Grgu Novaka, profesora Antuna Barca i odvjetnika Natka Katičića. Neki su ubrzo likvidirani, no ostali su premješteni u Staru Gradišku, a neizvjesnost u ovom logoru smrti, odlučili prekratiti tako što su organizirali stručna predavanja i o tome pravili zabilješke. Tako je u prosincu 1941., uz obrazloženje da se radi o “terapiji mozga” i “pola sata zaborava”, organizirano čak 60 predavanja, a zatim i zajedničkih meditacija. Tako je Barac 2. prosinca 1941. održao predavanje na temu “Moji pogledi na hrvatsku književnost”, a nešto ranije Mirko Deanović je održao izlaganje o Danteovom “Paklu”, što je, vjerojatno, bila aluzija na uvjete koji su vladali u jasenovačkom logoru.

Zabilježeno je Katičićevo predavanje o Dalmaciji, a 8. prosinca Grga Novak je govorio o neolitu u Dalmaciji. Krešimir Baranović, ravnatelj Opere u HNK pričao je “O hrvatskoj glazbi” i “Portretu balerine Ane Pavlove”, ekonomist Ivo Belin podučavao je na temu “Plus i minus u privredi” dok je pedijatar Branko Dragišić pričao na temu “Natalitet i mortalitet kod Hrvata”. Izgleda da su sve lošiji životni uvjeti počeli diktirati teme, tako da je početkom 1942. Dragišić govorio “O tifusu”, a Ivo Ivančević predavao “O posljedicama luesa i tuberkuloze”.

Izlazak iz logora

Prema zabilješkama iz Stare Gradiške, posljednje predavanje bilo je Belinovo koji je 20. 2. 1942. govorio na temu “Naše novčarstvo”. Na proljeće 1942. slobodni zidari su bili pušteni iz ustaškog logora ali nisu dobili zaposlenja. Potpisati su morali izjavu da o tome što su doživjeli u logoru u Staroj Gradiški nikome neće govoriti.

Jedna od zanimljivijih priča vezana je za Stanoja Mihaldžića, političara i slobodnog zidara u novosadskoj Loži Mitropolit Stratimirović, a kasnije člana zagrebačke Lože Pravednost. Mihaldžićeva karijera bila je izuzetno burna, u mladosti je bio jugoslavenski dobrovoljac u Prvom svjetskom ratu, a kasnije je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postao načelnik zagrebačke policije, potom vršitelj dužnosti bana Savske banovine, pa ministar unutarnjih poslova u vladi Cvetković-Maček, i napokon, ban Dravske banovine sa sjedištem u Sarajevu do 17. travnja 1941. godine. Mihaldžić je bio anglofil i 1940. u Beogradu je pod krinkom gospodarskog ureda, zaposlio skupinu Slovenaca koji su špijunirali za Engleze. Nijemci su izvršili pritisak na jugoslavensku vladu uz obrazloženje kako u njoj “ima previše slobodnih zidara”, i Mihaldžić je premješten na bansku dužnost u Sarajevu. Ubijen je sredinom 1941. u Sarajevu kao engleski agent, iako je prema nekim pričama, odveden u Graz i preživio rat.

Mihaldžića se u svojm uspomenama prisjetio i Miroslav Krleža, koji je 1931. u policiji tražio izdavanje putovnice kako bi mogao otputovati u Češku i Poljsku. U Banskim dvorima, Krleža se prisjetio kako ga je Miheldžić “primio u istom kabinetu gdje sam bio kod Pavelića 1943. ili kod Bakarića 1945. Dao mi je rukom znak da sjednem. Otvorio je ladicu, izvadio pasoš, naklonio se i ja sam gotovo bez riječi napustio kabinet”, pisao je Krleža.

Upravo je Krležinom odnosu s masonima posvećen velik dio Šömenove knjige o slobodnim zidarima. Neki njegovi postupci izazvali su veliku pažnju. Kao urednik u Enciklopediji Jugoslavije slobodno zidarstvo nije ni spomenuo, dok je u Općoj enciklopediji ovom fenomenu posvećeno svega 56 redaka. U stvarnosti, Krleža nije bio sklon slobodnom zidarstvu, tako da je u romanu “Na rubu pameti” više puta u posprdnom kontekstu spomenuo “malograđanske slobodne zidare”. Pritom je paradoksalno da se o Krleži pisalo kao članu masonske Lože Libertas, koja je prestala raditi još 1938., a na popisu članova nikada se nije nalazilo ime ovog poznatog pisca.

Ali u privatnom životu, Miroslav Krleža se često družio i bio prijatelj sa slobodnim zidarima poput beogradskog slikara Petra Dobrovića, a u svojem stanu, na polici iznad knjiga, nalazila se mrtvačka glava, koju je kao poklon dobio od Drage Perovića, tadašnjeg šefa Anatomskog instituta, ujedno i slobodnog zidara. Krleža je među prijatelje ubrajao Julija Benešića, člana Lože Libertas. Krležin prijatelj bio je pjesnik Gustav Krklec, član Lože Šumadija, a kada se 1922. preselio u Beograd, ušao je u Ložu Preporođaj.

Ovdje vam navodimo dokaz kojim se potvrđuje da je Moša Pijade radio prema masonskoj Agendi i koja je već 60 godina ista

Citat Može Pijade sa prvog zasijedanja AVNOJ-a, studenog 1942. u Bihaću:

“Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo paliti. Pripucat ćemo, pa se povući. Nijemci nas neće naći, ali će iz osvete paliti sela. Onda će nam seljaci koji tamo ostanu bez krova nad glavom, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posjed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, kazališnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji posjeduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima plaću i ima kruha, za nas ne vrijedi ništa. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi samo mrtni neprijatelj svakog blagostanja, reda i mira.”
 
(jutarnji.hr/uredio: nsp)

Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodor Meron-a koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011. predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Nema ništa neobičnog u tom što na zastavi Kalisza, jednog od najstarijih poljskih gradova, dominiraju boje poljske zastave – crvena i bijela. Međutim, kada se uzme u obzir da je u tome gradu rođen Theodor Meron  kojeg će Hrvati pamtiti po oslobođenju naših generala, a crvena i bijela boja se skladno rasporede u polju šahovnice, vizualni identitet tog grada dobiva zanimljivu konotaciju.

‘Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodora Merona koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011 predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Autor je mnogih knjiga vezanih uz međunarodno pravo, školovao se na Židovskom sveučilištu, Harvard Law School i Sveučilištu Cambridge. Po pripadnosti narodu je Židov, u ranoj mladosti bio je u nacističkim koncentracijskim logorima.

ŠAHOVNICA GRADA KALISZA (Poljska)

O dojmu koji ostavlja susret s tim ‘simpatičnim mudracem’ govorila je i Vesna Škare Ožbolt koja je kao ministrica pravosuđa i više puta pokucala na vrata sucu iz Poljske. U nekoliko razgovora sa sucem Meronom kao predsjednikom Haškog suda Škare – Ožbolt doživjela ga je kao silno zanimljivog i simpatičnog čovjeka iz kojeg pršti ogromna životna mudrost. S jedne strane je bio pristupačan i dobronamjeran, ali bivša ministrica pravosuđa dobro je upoznala i njegovu drugu profesionalnu stranu koju opisuje beskompromisnom.

Škare-Ožbolt se prisjeća kako je dobro poznavao stanje u Hrvatskoj za rata i kasnije, ali i kako ga je njezino izlaganje zanimalo u detalje te je postavljao jako puno pitanja o Vukovaru.

‘To se više nikada ne smije ponoviti’, komentirao je jednom prilikom agresiju na grad koji obilježava 21. godišnjicu stradanja u Domovinskom ratu.

Jedino sam mogla razaznati da voli razgovarati sa mnom. S Carlom del Ponte bio je dogovor da naši generali Čermak i Markač dođu u Haag, daju izjave i vrate se u Hrvatsku. No ona je dogovor bila prekršila pa ih nije puštala. Tada sam dva puta direktno otišla na vrata Meronu. Rekla sam kako Del Ponte krši dogovor i da ću mu dolaziti dok generale ne pusti. Tada se našalio rekavši: ‘Vi stvarno ne popuštate, pa nećete valjda te prijetnje provesti u djelo’. Ubrzo su Markač i Čermak bili doma -  prisjeća Škare Ožbolt jedne zgode.

Theodora Merona sjećat će se i hrvatski građani u čemu će im možda i pomoći i zanimljivi vizualni identitet njegovog rodnog grada.

Tko je zapravo Theodor Meron?

Taj 83-godišnji poljski Židov, rođen u Poljskoj (Kalisz), kao dječak preživio je nacističke logore, da bi potom živio u Izraelu. Kasnih šezdesetih bio je savjetnik izraelskog ministarstva vanjskih poslova, a iz Izraela je 1978. otišao u Ameriku, čiji je državljanin od 1984. godine.

Usavršavao se na sveučilištima u Jeruzalemu, Harvardu i Cambridgeu, a od 1977. profesor je međunarodnog prava u Ženevi, New Yorku… U Clintonovo vrijeme bio je savjetnik američke administracije za međunarodno pravo. Od 2009. je član američke Akademije umjetnosti i znanosti.

Ljubitelj je Shakespearea, član je istoimenog instituta, te autor knjiga o ratu i viteštvu u njegovim djelima. Meron je dobitnik brojnih nagrada međunarodnih pravnih tijela, a francuska vlada ga je 2007. odlikovala ordenom Legije časti. Nema nikakve dvojbe da će i u Hrvatskoj dobiti adekvatno priznanje za pravednost.

U Haagu je od 2001., a predsjednik je i žalbenog vijeća suda za Ruandu, te je odnedavno i predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove koji će nastaviti rad nakon gašenja ad hoc sudova.

Haški sud je inače financiran od strane fondova George Soros-a. Znači da je Soros i jedan od “vlasnika” Tribunala u Haag-u, što je zapravo i čudno za tako neovisnu instituciju.

Meron je član Rotschild-ovog Savjeta za inozemne odnose

Theodor Meron je također član Savjeta (Vijeća) za inozemne odnose (CFR - Council on Foreign Relations), jedne od najpoznatije organizacije moćnika koja je sudjelovala i u osnivanju Ujedinjenih Naroda. (slika gore)

Savjet za inozemne odnose (engl. Council on Foreing Relations – CFR) je nezavisna i nestranačka inozemna politička organizacija, koja je osnovana u 68. ulici u New York-u 29. lipanja 1921. godine. Ova organizacija broji oko 2.000 članova koji pripadaju najelitnijim krugovima vlasti, poduzetništva, financija, komunikacija i univerziteta u Sjedinjenim Država.

Među osnivačima su se nalazili mnogi koji su, poslije Prvog svetskog rata, učestvovali u potpisivanju Versajskog ugovora: pukovnik Eduard Mendel House, Walter Lippmann, John Foster Dulles, Allen Dallas i Christian Herter.

Osnivanje Savjeta za inozemne odnose finansijski su pomogli John Pierpont Morgan, John Rockefeller, Bernard Baruch, Paul Warburg, Otto Kahn i Jacob Shiff.

Osnivači Savjeta za inozemne odnose učestvovali su u donošenju Povelje Lige Naroda (Walter Lippmann, Allen Dallas i Christian Herter). Savjet za inozemne odnose je sa svojim članstvom bio zastupljen i prilikom osnivanja organizacije Ujedinjenih naroda 1945. godine u američkoj delegaciji bilo je 47 članova Savjeta, uključujući Eduard Stetius-a, tadašnjeg državnog sekretara, i John Foster Dulles, Nelson Rockefeller, Adlai Stevenson i prvog predsjedavajućeg Ujedinjenih naroda, Alger Hiss.
 

 
 Zaključak: Sudac Meron je čovjek sa planom. Njegova oslobađajuća presuda je još jedna zagonetka za teoretičare zavjere, ne nužno pozitivna ili negativna, već možda nit vodilja ili dio scenarija koji se polagano pokušava provesti.
 
 
izvor: agramerzeitung.com, vecernji.hr, jutarnji.hr,24sata.hr, dnevno.hr, wikipedia.com, youtube.com /uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11574"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]