Donosimo vam neke od urnebesnih liječničkih umotvorina kojima je bio cilj žene smjestiti tamo gdje im je mjesto

Točno tako, kako bi znale gdje pripadaju, liječnici (većinom muškarci) su ženama kroz povijest dijagnosticirali čudnovate ‘bolesti’ koje, srećom, nisu bile dugog vijeka, niti ih je znanost, srećom, priznala.

Biciklističko lice

Jedna od najsmješnijih bolesti na koju su upozoravali žene bila je ova, duhovitog naziva biciklističko lice. Naime, s rastom bicikla, žene su upozorene da će zbog čudnih izraza lica kakve su obično imale dok su pokušavale biciklirati, postati ružne.

Moguće je da je ova ‘bolest’ izmišljena zato što su dolaskom bicikla žene postajale sve neovisnije o muškarcima, jer su mogle samostalno prelaziti veće udaljenosti. Također, sufražetkinje su brzo i s oduševljenjem prihvatile bicikle koji su indirektno uzrokovali reformu u odijevanju, jer je bilo nemoguće pedalirati dulje vrijeme u stisnutom korzetu.

Liječnici su svejedno upozoravali da će biciklistice patiti od niza zdravstvenih problema kao što su glavobolja, depresija, iscrpljenost, nesanica i, naravno, biciklističko lice. Ova teorija je u potpunosti nestala nakon nekoliko godina korištenja bicikla, kad su se i najveći skeptici mogli uvjeriti da ni jedna žena nije izgubila ljepotu zbog bicikla.

Lutajuća maternica

Čak je i otac moderne medicine, Hipokrat, bio zabrinut misleći da postoji ‘životinja unutar životinje’ koja se giba u ženskom tijelu i navodno utječe na njezino raspoloženje i zdravlje.

Jedan od preporučenih oblika liječenja ove ‘bolesti’ bile su učestale trudnoće, jer se smatralo da se ‘životinja’ (maternica) vrti iz čiste dosade. Jedan bizantski liječnik preporučio je da se netko dobro izdere na ženu ili da ju natjera da kiše, kako bi maternica ostala na mjestu.

Do 17. stoljeća, ‘stručnjaci’ su vjerovali da se lutajuća maternica može vratiti na mjesto ako se kroz ženino spolovilo proširi ugodan miris. S vremenom su shvatili da je ova bolest besmislena, neutemeljena i zastarjela, no s druge strane upravo iz nje se izrodila ideja o – histeriji.

Histerija

Histerija, prevedeno, znači bolest maternice, a uključivala je brojne simptome kao što tjeskoba, nesanica, nervoza, erotske maštarije, osjećaj težine u abdomenu, nadutost, oticanje u predjelu zdjelice i vlažnost spolovila. Ovu bolest liječili bi liječnici ili babice, i to tako da masažom spolovila ‘bolesne’ žene dovedu do orgazma.

Nevjerojatan je podatak da je ova bolest redovito pogađala žene određene klase. Na bjelkinje koje su bolovale od vrste histerije koju danas znamo kao prolaps maternice ili bolesti jajnika, gledalo se kao na osobe koje dovode u opasnost svoju rasu jer su imale problema s plodnošću.

Jedina pozitivna stvar u vezi histerije jest da njoj možemo zahvaliti za nastanak vibratora – aparata koji su krajem 19. stoljeća bili obavezni dio liječničke ordinacije, da bi tek nakon nekog vremena našli put do erotskih filmova.

Emotivno preopterećenje

Prva lobotomija izvršena je na kućanici iz Kanzasa 1936. godine. Psihijatar koji je prepisao ovu operaciju, Walter Freeman, navodno je vjerovao da je ‘preopterećenost emocijama uzrokovala mentalnu bolest’, a kao jedini mogući lijek vidio je rezanje određenih živaca u mozgu kako bi stabilizirao psihičko zdravlje jadne žene. Nakon toga su na lobotomiji učestalo počele završavati žene čije je ‘emocije’ trebalo dovesti u red i ravnotežu.

Britanka Eileen Davie bolovala je od postporođajne depresije nakon rođenja drugog djeteta 1946. godine. Njezin suprug Sid je u BBC-jevom dokumentarcu iz 1976. ispričao kako mu je objašnjeno da je riječ o proceduri koja nije ništa kompliciranija od vađenja zuba. Nakon tih riječi potpisao je pristanak, a njegova žena je ostala nepovratno ‘oštećena’.

Freeman je obavio tisuće operacija prije nego li je dobio zabranu, a prema nekim procjenama početkom 1950-ih u SAD-u je obavljeno oko 50.000 lobotomija. Ova procedura se jako raširila i u Švedskoj, gdje je 63 posto svih operacija se izvodiloobavljeno na ženama.

Isparavanje

U vrijeme kad je skovan ovaj čudan termin, koristio za opis različitih stanja – od PMS-a do kliničke depresije. Mogao je biti i sinonim za hipohondriju, iako je najčešće označavao osjećaj tjeskobe.

Isparavanja su se opisivala kao bolest koja je označavala ‘živčanu nesposobnost, pri čemu se oboljeloj osobi pričinjavalo da joj pred očima lebde različite slike ili bi joj se pričinjavale stvari kojih ne bi bilo’. Tijekom viktorijanskog doba pa sve do 1920-ih godina, na žene se gledalo kao na posebno slab spol, sklon ovoj bolesti koja se liječila odmorom, te ponekad mirišljivim solima, piše Mic.com.

Ludost

Do 1872. godine u Engleskoj i Walesu većina klasificiranih luđaka (što je u to vrijeme bio zdravstveni pojam) u ludnicama bile su – žene. “U društvu koje je žene smatralo djetinjastim, iracionalnim i seksualno nestabilnima, a gdje one nisu imale nikakvu pravnu ni ekonomsku moć, nije nimalo čudno da su liječnici brzo žene i službeno prozivali luđakinjama”, pisala je Elaine Showalter u knjizi ‘The Female Malady’.

A Gary Nunn in ‘The Guardiana’ pronašao je podrijetlo izraza ludilo iz pojma koji označava “mjesečno razdoblje ludila, na kojega su kao okidač djelovale mjesečeve mijene”. Dakle, možete bez puno muke pretpostaviti odakle sve to vuče korijenje.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Više od dva desetljeća nakon što je ‘problematična’ sestra bivšeg američkog predsjednika John Fitzgerald Kennedya bila podvrgnuta pogubnoj lobotomiji, na svjetlo dana izašla je knjiga koja otkriva potresne detalje jedne od najmračnijih tajni dinastije Kennedy

Više od dva desetljeća nakon što je ‘problematična’ sestra bivšeg američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedya bila podvrgnuta pogubnoj lobotomiji, na svjetlo dana izašla je knjiga koja otkriva potresne detalje jedne od najmračnijih tajni dinastije Kennedy.

‘Dragi oče, iznimno sam ti privržena i jako te volim’, napisala je 1940. godine, tada 22 godišnja Rosemary Kennedy u pismu svojme ocu Josephu P. Kennedyu, tadašnjem američkom ambasadoru u Velikoj Britaniji. No samo godinu dana nakon što je ispisala ove riječi, mlada djevojka, ljubazna, poslušna i sa vječitom željom ugađanja svome ocu, izgubila je dar govora, a smislenu rečenicu više nije znala sastaviti.

Što je dovelo do toga postala je jednom od najvećih tajni i izvor velikog srama za jednu od najpoznatijih dinastija američke povijeati, obitelji Kennedy, piše People.com.

Najstarija kćer moćnog para, Joea i Rose Kennedy, zbog intelektualnih je teškoća izgubila apsolutno sve sa svoje 23 godine, a otkriveno je i kako je za njezino stanje odgovoran upravo njezin otac koji joj je zakazao termin za katastrofalnu lobotomiju nakon koje je Rosemary ostala mentalno oštećena s mentalnim kapacitetom malenog djeteta.

Nakon kobne operacije za mladu Rosemary, prošlo je još dva desetljeća do trenutka u kojem je Joe Kennedy doživio moždani udar i ostao u potpunosti nesposoban, a braća Kennedy otkrila tajnu njihove najstarije sestre koja je do tada netragom nestala.

Živjela je u katoličkoj ustanovi za mentalno oboljele osobe u Jeffersonu, skrivena od očiju javnosti kako je se ne bi povezivalo s velikom, moćnom i utjecajnom obitelji Kennedy

Novoobjavljene knjige otkrivaju pravi identitet ljubazne, drage i prema nekima problematične mlade djevojke čiji je život uništio vlastiti otac.

U detalje je objašnjen život kćerke i sestre savršenog osmjeha koja se borila za pronalazak svojeg mjesta u velikoj obitelji koja je iznad svega cijenila uspjeh. Po prvi puta, otkriveni su detalji njezina života, od rođenja do njezine smrti.

Rosemary je imala nesreću od samog početka. Kada je njezina majka Rose Kennedy 1918. bila na porodu sa svojim trećim djetetom, sestra koja je prisustvovala porodu bila je iznimno odlučna. Nakon što je doktor javio da će kasniti, naredila je Rose da zadrži dijete koliko dugo može kako bi odgodila vrijeme poroda dok ne dođe doktor. Malena Rosemary bila je nestrpljiva i željela je što prije doći na svijet, no medicinska sestra joj to nije dozvolila. Držala joj je glavu i stiskala natrag. To je trajalo puna dva sata. Rosemary je trajno ostala mentalno oštećena.

Kada je nešto porasla, majka je uvidjela kako se ne ponaša kao ostala djeca. Obitelj je činila sve kako bi je uključili u njihove dnevne aktivnosti i kako se ne bi osjećala drugačijom. No kako je odrastala, faze u kojima je njezina tvrdoglavost izazivala nasilje, bile su sve češće. Rosemary je izrasla u predivnu ženu, zanosnih oblina te je počela privlačiti muškarce. Njezin otac Joe postao je zabrinut. Neželjena trudnoća za njegovu bi obitelj, kao i političku budućnost njegova sina, mogla donijeti veliku štetu.

1941. godine Joe je zakazao termin za lobotomiju. Tadašnji postupak nije bio potpuno pouzdan, no obećavao je promjenu za mentalno oboljele osobe. Operacija je trebala učiniti da Rosemary bude poslušnija, a uključivala je bušenje s obje strane lubanje, umetanje lopatica u blizini frontalnih režnjeva, okretanje, struganje… Operacija je bila loše izvedena, a Rosemary ostala trajno oštećena.

Nakon što je provela sedam godina u psihijatrijskoj ustnovi u New Yorku, Joe je naredio da je se premijesti u instituciju za mentalno oboljele Sant Coletta. Nakon toga je više niakda nije vidio. Njezina su je braća pronašla nakon gotovo 20 godina.
 

 
(dnevnik.hr,youtube/uredio:nsp)

“U Norveškoj djeci u jaslicama čitaju bajke o princu koji se zaljubio u kralja”. 

*
“U Švicarskoj dječake treba dovoditi u vrtiće u haljinama”.
*
“U Danskoj na stupovima stoje oglasi: “Iznajmljuje se konj zbog intimnih odnosa”.
*
“U Njemačkoj u jednom gradiću legalno funkcionira 10 zoo-bordela“.
*
“U Americi se provode izbori ljepote među transvestitima-dječacima od 6 godina”.
*
“U Kanadi su legalizirani eksperimenti na djeci: sterilizacija, lobotomija”.
*
“U Švicarskoj je 30 000 djece oduzeto tradicionalnim roditeljima i već predano istospolnim”.
*
“U Norveškoj će se u školskom programu za prvašiće pojaviti predmet “incest”.
*
“U Kanadi je pedofilija – službeno priznata seksualna orijentacija”.
*
“2013. god. su u svim školama u Francuskoj zamijenili “dječake” i “djevojčice”.
*
“U Nizozemskoj legalno postoji stranka pedofila, a također je prisutna i infantofilija, onosno odnosi s novorođenima.”

U kolovozu 2012. u Rusiji, točnije u Moskvi održana je konferencija pod nazivom ‘Uništenje obitelji i spola novim svjetskim poretkom’. Konferenciju je organizirao ruski kršćanski preporod u suradnji s međunarodnim pokretom pod nazivom ‘Ruske majke’.

Glavna gošća konferencije bila je Irina Berset, Ruskinja koja je 45 godina živjela u Norveškoj i koja je nakon što joj je norveški sud oduzeo djecu jer nije bila tolerantna na pedofiliju potrošila godine istražujući i skupljajući dokumentaciju i razna svjedočanstva kako bi ruskoj tradicionalnoj javnosti prikazala koji je pravi cilj Novoga svjetskog poretka u odnosu na obitelj. Hrvatska je na sreću tek ove godine primljena u Europsku uniju pa stoga malo kasni s mnogim zakonima zapada koji imaju u cilju potpuno uništenje obitelji

U nastavku možete pročitati cijeli govor Irine Bereset koja se svim snagama suprotstavlja Novom svjetskom poretku i njegovim nehumanim planovima.

“Dobar dan,

Zovem Irina Berset.
Ja sam danas ovdje da bih svjedočila o toj kugi trećeg milenijuma, s kojom se susrela moja obitelj na zapadu. I ne samo moja obitelj osobno. Danas, međunarodna organizacija ruskih roditelja – majki, očeva, djedova i baka pod nazivom – “Ruske majke”, broji obitelji iz više od 30 zemalja svijeta, koje su nastradale od nasilnog razdvajanja od rođene djece u inozemstvu. Te obitelji su živi svjedoci toga što se događa s ruskom djecom izvan Rusije. Ja skupljam svjedočanstva i dokumente na tu temu posljednje dvije godine. Za to vrijeme, na raznim jezicima svijeta, meni su slali publikacije zapadnih medija, video-svjedočanstva, TV-reportaže, filmove, knjige, znanstvena istraživanja. Sakupivši te dokumente, ja ću vam u sažetom obliku reći kako se vrši uništenje porodice i spola na zapadu.

Moj zadatak nije bio da ocjenjujem to što se tamo događa. Ja sam se samo trudila da skupim činjenice, dokumente i svjedočanstva. S jednim jedinstvenim ciljem, da privučem pažnju javnosti u Rusiji i ostatku kršćanskog svijeta, ruskih znanstvenika i specijalista, povjesničara, sociologa, teologa, kriminalista, politologa, psihologa i dr., a također, želim privući vašu pažnju, uvaženi gosti današnje konferencije i upozoriti vas o činjenici da je cijeli svijet danas obuhvaćen idejom uništenja prirodnog spola i idejom uništenja obitelji.

Meni je osobno dječja policija Norveške pod prijetnjom pištoljima, odvela u zarobljeništvo moja dva rođena sina. 8. travnja 2011. u moj norveški stan upala su dva suradnika socijalne službe i dva policajca. Ti službenici oteli su moju djecu i odveli ih na skrivenu adresu, skrivajući ih od mene, njihovog roditelja. Pitanje je zašto?

Ja znam zašto. Radi se o tome što sam se ja dan prije toga događaja obratila policijskoj stanici u selu gdje živimo s pritužbom na to da su norveški građani s mojim mlađim četvorogodišnjim sinom, kako mi se tada činilo, vršili nezakonite bludne radnje. Sud Norveške me je tada proglasio netolerantnom ženom prema norveškom moralu. I zato su mi oduzeli djecu.

Djecu su predali tolerantnijim roditeljima br. 3 i 4. Ti iznajmljeni roditelji nisu imali ništa protiv da se mojoj djeci u norveškom vrtiću i školi predaju osnove netradicionalnih tjelesnih odnosa. Kažete da je to nemoguće?

Ja također tada nisam znala, ali sada znam, da se u Norveškoj već mnogo godina realizira državni program promjene djece iz običnih dječaka i djevojčica u druge osobe. Kakve?

To je pitanje nad pitanjima. S gledišta običnog čovijeka, postoje samo dva prirodna spola – muški i ženski. Je li tako? Ali, sva nesreća je u tome što je za sav ostali zapadni svijet taj pogled davno zastario. Novi moderni psiholozi, sociolozi pa čak i psihijatri prodaju lažnu ideju, da prirodni spol uopće ne postoji i nikad nije ni postojao. Govore kako je to samo jedna od velikih kršćanskih zabluda. Neljudi tvrde da ustvari spolova ima mnogo više. Prvo je bilo rečeno kako tih spolova ima 6 ili 7. Ali sada, ta je brojka porasla nekoliko puta i broji oko 20 raznih spolova. Ludilo, kažete?

Ne. To je realna druga ideologija. I ta druga ideologija je sastavljena na paradigmi ne prirodnog i normalnog, već nekog “neprirodnog” socijalnog spola. To jest, ona je napravljena na ideji da spol, ne samo da se može mijenjati već se i mijenja isključivo iz nekih čisto socijalnih razloga ili socijalnih uloga. Autori ideje velikog broja spolova bili su izopačenici. Svaki novi spol oni su počeli povezivati s drugim vidom izopačenosti. Prosto govoreći, izopačenici su predstavili ideju da se spol određuje prema objektu s kojim se vrši tjelesni odnos. Izopačenici su riječ “spol” zamijenili seksualnom orijentacijom.

Ako je izopačenik seksualno orijentiran na djecu, to je njegov spol “pedofil”. Ako je izopačenik seksualno orijentiran na životinje to je njegov spol “zoofil”. Tako to izgleda u grubo. Postoje među izopačenicima oni koji su odmah orjentirani i na djecu i na životinje. Takve osobe su sami izopačenici nazvali kvir što znaći uvrnut ili izopačen.

Da se ne bi miješalo sa tradicionalnim spolovima, izopačenici su riješili da samu riječ “spol” proglase kao “zastarjelu” i tako su ga izbacili u povijest. Socijalni stručnjaci pojačali su uništenje spola u zapadnoj kulturi nadgrobnim spomenikom, na kome su napisali novi izraz gender. Osim toga, u engleskom jeziku riječ “gender” još označava potpuno i kategoriju “roda”: muški rod, ženski rod i srednji rod.

I eto, ti sotonski “genderi” počeli su se množiti danonoćno i danas ih ima na tisuće. U početku su potrošili 20 – 30 godina na to da bi usadili u svijest čovječanstva i u cjelokupnoj zapadnoj kulturi, zapadnoj glazbi, zapadne književnosti i zapadnoj umjetnosti da su “muškarci” i “žene” izumrli kao dinosauri, a tamo postoje samo “homo”, “lezbijke”, “biseksualci”, “transvestiti” i “transgenderi”. Usput, pod parolom “prava čovjeka na izopačenost” – prirodni spol prestao se zvati prirodnim i normalnim

Na taj način proizvedena je “lingvistička čistka”, uništenje nas – “muškaraca” i “žena” iz kulturne sredine. Zato nije ni čudo što su se tradicionalni “muškarci” i “žene” u zapadnom svijetu, postepeno počeli promtrati kao rudimenti, ostatci starog, zastarjelog učenja, odnosno ljudi “druge vrste”.

Znate li kako nas normalne ljude nazivaju na zapadu? Već odavno se riječ “prirodno” za sve nas se ne koristi. Umjesto njega ubačena je druga riječ – “straight”, što znači doslovno – “pravi”. To jest, vi i ja smo “strejteri”. Što je to? Ništa. Praznina. “Straight” je zbir zvukova koji ništa ne znače, bez ikakvog smisla, bez korijena, bez materijalnog ekvivalenta. Danas se može zaključiti da se to izvještačeno lingvističko izbacivanje prirodnog spola u zapadnom svijetu izvršilo i uskoro će biti završeno.

Moji zaključci proizlaze iz realnosti. U tolerantnoj Europi, u Kanadi, SAD-u, Novom Zelandu, Australiji, ako budete morali izraziti svoju seksualnu orijentaciju (na primjer u bračnoj agenciji) predložit će vam da postavite kvačicu u polje: “strejter”, “homo”, lezbijka”, “biseksualac”, “transvestit” ili “transgender”. Danas bismo mi trebali staviti kvačicu u polje “strejter”. I ja i vi. Mi prekrasno shvaćamo da mi nismo nikakvi “strejteri”, mi smo muškarci i žene. Ali nas i vas tamo nema. Nas su očistili. Lingvistički. Uništili. Satrli. Otpisali…

Uništenje prirodnog spola na lingvističkoj razini

Uništenje prirodnog spola na lingvističkoj razini – to je bio prvi korak zapada. Drugi korak zapada je uništenje prirodnog spola u osobnim dokumentima. Da, da. Multitolerantni zapadnjaci su napravili drugi korak za izbacivanje prirodnog spola iz svih osobnih papira. A prije svega iz putovnice. Do nekoliko godina unazad nitko u Rusiji nije primijetio kako je u Australiji i Novom Zelandu, kao probni svjetski projekt bio uveden treći spol. Što je to? Do tog trenutka u putovnici, u polju ” spol”, bile su samo dijve mogućnosti – “muški” i “ženski” spol, tj. bila su dva polja i u jednom od njih je stajala oznaka. A sada ima tri kvadrata. Treći kvadrat obilježen je slovom “X”.

Taj treći spol su osim u navedene dvije države, uveli na Tajlandu, a od 1. studenog 2013., to treće polje će se pojaviti u putovnicama, prvo Njemačke, a zatim ubrzo i u zemljama svih drugih država Eurozone. Nakon toga će u vrlo kratkom roku, to polje “X” spola potpuno izbaciti naš i vaš prirodni spol iz osobne dokumentacije cijelog zapada.

Prvo će svi izopačenici biti zapisani u trećem polju “X”. Zatim, oni neće biti zadovoljni time što u njihovoj putovnici stoji apstraktno slovo “X”. I onda će izopačenici svih vrsta zavikati na cijeli svijet o svojim tkz. “pravima čovijeka” zbog svog slova, svoje seksualne orijentacije. I onda će se u trećem polju naći slova “l”, “g”, “b”, “t”, a zatim i drugih “grupa” seksualne orijentacije, koje se množe ne dnevno, nego satima. A s obzirom na to da putovnica nije promjenjiva, to će naše i vaše kvadratiće “m” i “ž” jednog dana potpuno izbaciti iz upotrebe. Ili će oni sami nestati kao nepotrebni. Ili će ih izbaciti iz bilo kojeg drugog razloga. Nije bitan scenarij, bitan je kraj – uništenje našeg i vašeg prirodnog spola iz osobnih dokumenata.

Treći ciklus uništenja spola je fizičko poravnavanje

Treći ciklus uništenja spola je fizičko poravnavanje. Zapad napada našu djecu, trudeći se da im usadi netradicionalnu orijentaciju od rođenja. Ako roditelji nisu pokorni i protive se tome, zapad je smislio odstranjenje roditelja iz procesa odgoja potomstva. Oduzimanje djece u modernoj Europi i po cijelom zapadu sada je riješeno tako da se obavlja odmah od dna rođenja. Pomoću te jedinstvene kazne, prisilna predaja potomstva državi – likvidirana je kategorija roditelja i uništena je obitelj kao stup društva.

Sada funkciju odgoja djece preuzimaju osobe tolerantne na izopačenosti. Na zapadu su napravljeni posebni programi u tom pravcu za jaslice, vrtići, škole i sveučilište. Čudit ćete se, ali napisana je i predstavljena nova dječja književnost tolerantna na izopačenosti. Ona je osmišljena za sve uzraste: od nule do 1. godine, od godine do dvije, od dvije do četiri, od četiri do šest, itd.

U prosincu 2012. godine, istaknute feministkinje u Europskom parlamentu dale su prijedlog za izglasavanje zakona koji zabranjuje svu klasičnu dječju književnost u Europi. Takva književna inkvizicija samo što nije uvedena. Istina, nedostajalo im je samo nekoliko glasova pri glasanju u Europarlamentu i svoje su prvo vrijeme neoinkvizitori tada izgubili. Ali zato su u Francuskoj uspjeli. Tamo sada potpuno legalno prvačići u školi uče novu prozu: “Tata nosi haljinu”. Ta knjiga je svojevrsna francuska azbuka homoseksualnosti. On priča djeci o tome da Maša nije djevojčica, a Vasja – nije dječak.

O svemu ovome sam prvi put saznala iz pisama Rusa koji žive u Australiji, Švicarskoj, Novom Zelandu, SAD, Kanadi ili u Europi. Ruski roditelji u svojim pismima opisuju, s gledišta ruskog čovjeka, činjenice i pojave suvremenog zapada. Evo nekoliko kratkih citata iz pisama:

“U Norveškoj djeci u jaslama djeci čitaju bajke o princu koji se zaljubio u kralja”.

“U Švicarskoj dječake treba dovoditi u vrtiće u haljinama”. “U Danskoj na banderama stoje oglasi: “Iznajmljuje se konj zbog intimnih odnosa”. “U Njemačkoj u jednom gradiću legalno funkcionira 10 zoo-bordela”.”U Americi se provode izbori ljepote među transvestitima-dječacima od 6 godina”.”U Kanadi su legalizirani eksperimenti na djeci: sterilizacija, lobotomija”. “U Švicarskoj je 30 000 djece oduzeto tradicionalnim roditeljima i već predano istospolnim”.” U Norveškoj će se u školskom programu za prvačiće pojaviti predmet “incest”. “U Kanadi je pedofilija – službeno priznata seksualna orijentacija”. “2013. god. su u svim školama u Francuskoj zamijenili “dječake” i “djevojčice”. “U Nizozemskoj legalno postoji stranka pedofila, a također prisutna je i infantofilija, odnosno odnosi s novorođenima.

U posljednje se svjedočanstvo ne može povjerovati bez dokaza. Zato smo to provjerili i  na nizozemskom jeziku našli mnoštvo novinskih materijala i TV emisija o krivičnom procesu koji je privukao najviše pažnje 2012./13. godine.

Radi se o tome da je jedan nizozemski homoseksualac koji je živio u istopolnom braku silovao preko stotinu djece. Njegova najmlađa žrtva imala je samo 9 dana od rođenja. A najstarija dvije i pol godine. Dobro ste čuli, riječ je o novorođenčadi i maloj djeci. O masovnoj rasprostanjenosti infantofilije u Eurozoni govori činjenica koju su spomenuli u mnogim medijima čak i na ruskom jeziku, da su kod tog zadržanog infantofila našli gigantske količine neuništenih foto i videomaterijala. Toliko velike količine da njima možete napuniti cijeli interne.

U Nizemskoj je obitelj odavno uništena

Ali, ono što je još više poražavajuće – tu djecu nije nitko zaštitio. U Nizemskoj je obitelj odavno uništena. Roditelji te djece po zakonima Europe nisu imali nikakvo pravo da svjedoče o nasilju nad svojom djecom. Zato što nizozemski sud nije bio sklon da to nazove aktom “nasilja”. Jer se sve te žrtve – dojenčad, nisu nikad ni na koji način protivile. Došlo je čak do toga da su stručnjaci ustvrdili da je uzrok toga što se dogodilo “hiperseksualnost” tog homoseksualnog amoralnog subjekta.

Ma kako neverojatno vam to sada zvuči, sve su to činjenice. I sve to možete sami pronaći ako unesete u Google pojmove ‘zvijer infatofil’ i sl. Ovi interesi najviše su rasprostranjeni među ženama. Da, da, dobro ste čuli. Pedofilija, incestofilija i infantofilija – to su i ženski poroci suvremenog zapada.

Naime, ruski roditelji koji danas žive na zapadu na udaru su globalne svjetske politike. Njihova svjedočanstva govore o namjernom uništenju tradicionalne obitelji, tradicionalnih vrijednosti, a također i o prisilnoj promjeni spola kod djece – to je upozorenje za Rusiju i ostatak kršćanskog svijeta. Ja sam pobjegla iz Norveške čim sam mogla. Morala sam ostaviti sve: stan, dom, auto, imovinu i sve osobne stvari stečene tijekom 45 godina života. Od dvojice sinova uspjela sam spasiti samo jednog. Drugog mog sina sada kriju u šumama Norveške na tajnoj adresi. Tajnoj samo za majku, za mene.

Kako i slijedi iz zakona suvremene Europe, tradicionalna majka danas “neprijatelj je broj jedan” za svako dijete. Upravo zato su svi sudovi, uključujući i Viši sud Norveške, ustanovili da lišavaju mene, majku, svim kontaktima s rođenim sinom, oduzetim u Norveškoj. To jest, netolerantinima kako nas nazivaju danas je zabranjeno apsolutno sve: prijepiska, čestitke, telefonski razgovori, čak i skype. Netolerantni čak nemaju ljudska prava. Nikakva.

Već dvije godine nema ni vijesti od svog sina. Kada su ga odveli pod cijevima pištolja u zarobljeništvo, moj Miša imao je samo 4 godine. U tom pedofilnom zarobljeništvu je već dvije godine. To jest, on sad ima već 6 godina. On je u Norveškoj išao u vrtić gdje su mu odgajiteljice, lezbijke čitale bajke o gejevima i transvestitima. A ove godine je krenuo u norvešku školu. Tamo ga učitelji homoseksualci obučavaju azbuci ljubavi na satu pod nazivom “incest”. I to je sve čista istina, nije san i nije horor film.

Čuvajte svoju obitelj i širite dalje ovu istinu!
 
(facebook,dnevno/uredio: nsp)