Talijanski prizivni sud je pokazao neku ljudskost i izjavio da se za ljude koji kradu hranu kako bi se prehranili, ne bi trebalo smatrati da su počinili zločin

Nije kazneno djelo ako gladan ukrade malo hrane – presudio je talijanski Vrhovni kasacijski sud, poništivši tako presude drugostupanjskoga prizivnog suda u Genovi. U talijanskome pravnom sustavu presude Vrhovnoga kasacijskog suda vrijede kao presedan u tumačenju zakona, pa se niži sudovi kasnije moraju pridržavati tih kriterija.

Posrijedi je beskućnik, Roman Ostrjakov, 30-godišnjak ukrajinskog državljanstva, koji je u veljači 2012 u nekome genoveškom samoposluživanju došao na blagajnu platiti paket grisina, a u džep je sakrio komad sira i pakovanje hrenovki, ukupne vrijednosti 4,07 eura.

Dopustivo je pitati se: vrijedi li za takvu svotu pokretati sudski postupak koji prolazi kroz osnovni, pa prizivni, pa vrhovni sud, ne samo radi sudskog troška, nego i radi vremena koje se tu utroši, dok se ozbiljni kriminalni slučajevi vuku godinama i eventualno stignu do zastare, jer nema dovoljno sudskog osoblja? Vrijedi, smatraju pobornici sustava, jer je posrijedi princip: nijedno kazneno djelo nekažnjeno, pa odgovaraju retoričkim protupitanjem: čemu zakon ako ga ne primjenjujemo? I tako se loptica vraća zakonodavcu.

U Italiji nije rijedak slučaj da policajci, kad otkriju da je netko ukrao malo hrane zbog gladi, sami plate protuvrijednost, iz svog džepa (a u Italiji policijske plaće nisu nipošto visoke). Ali ako je kazneno djelo prijavljeno, ni policija, ni tužilaštvo, nemaju pravo odustati od gonjenja. Ono je u talijanskome pravnom sustavu obvezatno: samo sudac smije odbaciti optužni prijedlog, odnosno presuditi u korist optuženoga. Štoviše, ako tužilac smatra da nema mjesta daljnjem gonjenju, sudac može presuditi da ima. Sudac je samostalan i neprikosnoven, iznad njega je samo viši sud.

I tako je beskućnik Ostrjakov pred Osnovnim sudom Sudišta u Genovi osuđen na šest mjeseci zatvora (10,5 sati za svaki eurski cent), uvjetno na dvije godine, na globu od 160 eura i, naravno, na plaćanje sudskih troškova. Beskućnik nije imao novaca ni za kruh, naravno ni za globu, kamoli za žalbu.

Žalio se, međutim, tužitelj, zahtijevajući blažu inkriminaciju i manju kaznu. U talijanskome pravosudnom sustavu i tužilac i sudac su magistrati (nema odvojenih karijera, tako da je dopustivo preći s tužilačkog na sudački posao i nazad, ali to nije čest slučaj). I jedan i drugi prvenstveno moraju težiti pravdi.

Tužiočev zadatak nije nadmudriti branitelja i dobiti parnicu, što košta da košta, nego prikupiti elemente za pravednu presudu. Tako je tužilac smatrao da je sudac pogriješio osudivši beskućnika za krađu. Tužilac je ocijenio da je posrijedi bio pokušaj krađe: neki kupac je upozorio čuvara i on je beskućnika zaustavio prije nego je izišao iz dućana i tako dovršio kazneno djelo krađe, pa da ga sljeduje samo 100 eura globe. S tim zahtjevom je izišao pred Prizivni sud – i izgubio. Prizivni je potvrdio presudu Osnovnog suda.

Ali se tužilac nije dao. I tako je, nakon četiri godine sudovanja za 4 eura – ali i za princip, koji je neprocjenjiv – Peti kazneni odsjek Vrhovnoga kasacijskog suda presudio da djelo nije kazneno. Naime, kažu, tužilac nije u pravu da je krađa pokušana. Ona je dovršena.

Otegotna bi okolnost bila što je Ostrjakov već hvatan u krađi malih količina hrane. Međutim, obrazlaže sud, ‘stanje u kojemu je optuženik i okolnosti u kojima je prisvojio robu pokazuju da je prisvojio to malo robe da bi zadovoljio hitnu i neutaživu potrebu za hranom, djelujući dakle u stanju nužnosti’.

U talijanskome pravu primjenjuje se formula iz rimskog prava: ubi maior, minor cessat (u slobodnu prijevodu: pred jačim razlogom gasi se slabiji razlog).

A glad je refleks instinkta preživljavanja, ukrasti onoliko koliko je bitno da se preživi važniji je razlog od obrane privatnog vlasništva – upozorava Vrhovni kasacijski sud. Pa je stoga prihvatio optužni prijedlog Vrhovnog tužilaštva: da ta krađa nije kazneno djelo. Znači li to da sud smije, zbog valjanih socijalnih odnosno humanih razloga prekršiti zakon? Naravno da ne – talijanski zakon naime predviđa da stanje nužnosti može dokinuti kaznenost nekoga inače neprihvatljivog čina.
 
(jutarnji.hr)

Ostajemo bez pitke vode! I dok svi mediji svijeta gledaju samo jedno, i dok svi ljudi planeta promatraju izbjeglički kaos na planetu, baš u tom trenutku Europski parlament stavlja ‘vodu’ na politički stol

“Otvorena zavjera protiv Boga i čovjeka, koja uključuje porobljavanje većine ljudi koji opstanu na ovoj zemlji poslije instaliranih ratova, kuge, masovnih ubojstava, nije baš dobro skrivena.”

“U obavještajnim krugovima agente uče da se tajna može najbolje sakriti ako to što želiš sakriti postaviš na vidno mjesto”, piše u knjizi dr. John Colemana, svojevremenog američkog obavještajca koji pokušava ljudima objasniti na koji način zavjera postaje samo teorijom zavjere i na koji način tajna društva, svjetska elita ili vlada iz sjene čovječanstvo drži potpuno zarobljenima u svijetu laži ili bolje rečeno u jednoj velikoj naizgled nenadmašnoj iluziji.

Najbolji primjer za to je plenearna sjednica Europskog parlamenta koja se održala nedavno.

I dok svi mediji svijeta gledaju samo jedno, i dok svi ljudi planeta promatraju izbjeglički kaos na planetu, baš u tom trenutku Europski parlament stavlja ‘vodu’ na politički stol. Neka se sada, kada nitko ne gleda raspravlja o tome je li ili nije voda ljudsko pravo! Inače, treba li se o tome uopće raspravljati?

Naime, prošlog tjedna u jeku izbjegličke krize, zastupnici Europskog parlamenta izglasali su na plenarnoj sjednici pravno neobvezujuću rezoluciju u kojoj izražavaju žaljenje što Komisija nije na odgovarajući način reagirala na inicijativu Right2Water koju je potpisalo 1 884 790 europskih građana.

Sredinom veljače 2014. Europska je komisija primila organizatore koji su predstavili inicijativu pred Europskim Parlamentom. Komisija je naglasila važnost pristupa sigurnoj vodi i sanitarijama s gledišta ljudskih prava, no nije ju izričito podržala, a kako se čini ni neće. Jer, ipak mnogi smatraju da voda nije ljudsko pravo!

S obzirom da je tako važno pitanje kao što je pravo na vodu u Europskom parlamentu bila tema u trenutku kada cijeli svijet nije prisutan zbog megalomanske propagande svijetkih medija koji su fokusirani isključivo na izbjeglice i terorizam, jasno je da je ovdje riječ o skandaloznom spinu (eu)ROPSKE politike, koja u doba opće zbunjenosti čovječanstva, pere ruke od inicijative koju je potpisalo skoro dva milijuna europskih građana.

Zastupnici su zaključili da proizvodnja, distribucija i upravljanje vodom i sanitacijskim servisima mora ostati isključena iz Direktive o koncesijama u svim daljnjim postupanjima Komisije.

Također, istaknuli su da važnost vodnog resursa upućuje na to da ga treba isključiti iz svih budućih trgovinskih sporazuma ili onih o kojima se trenutno pregovara, no to ništa ne znači jer ipak odlučuje Europska komisija koja je odavno odlučila. Voda nije ljudsko pravo!

Naime, još 2013. godine većina zastupnika u Njemačkom parlamentu podigla je ruku za zakon kojim se pravo na vodu izbacuje s popisa temeljnih ljudskih prava. Radi se o svojevrsnoj civilizacijskoj tekovini koju su Ujednjenji narodi usvojili nakon Drugog svjetskog rata.

Rasprava o vodi u Europskom parlamentu u vrijeme izbjegličke krize nije slučajna, jer EU mora predati svoju vodu uskoro, prilikom potpisivanja ‘Trojnog pakta’ – “TPP-TISA-TTIP”. Što se tiće ovih dokumenta sporna je ‘transparentnost’ ovih sporazuma, jer se zemlje obvezuju da sporazum poput TISA-e mora biti tajan pet godina čak i nakon njegovog usvajanja.

Moramo obratiti pažnju prvenstveno na TISA-u jer je plan da se preko tog tajnog ugovora ljudima oduzme život, odnosno voda koja je neophodna za život ljudskog i bilo kojeg drugog bića. Preko TISA-e 50 država u svijetu odrekle bi se se prava na svoju vodu.

Komunalne usluge za opskrbu vodom (i strujom) prešle bi u privatne ruke. Našu bogomdanu vodu prodavali bi nam veletrgovci kao meso na sajmu. Brokeri već trljaju ruke. Kakva nafta, kakvi bakrači! Cilj je voda, bijelo zlato. Kad par bjelosvjetskih protuha, a la Soroš, odluče zaraditi silan novac, samo će zavrnuti pipu u svojim cijevima koje smo im mi već izgradili i svijet će skapavati od žeđi. Kako jednostavno, kako ‘cool’! Samo se đavao mogao toga dosjetiti.

(Trade in Services Agreement) je rijeka bez korita. Pustoš koja može nastati nakon ove poplave ljudske gluposti i zloće je zastrašujuća.

Osim toga, to je jedna od zadnjih stepenica u dekonstrukciji suvereniteta nacionalnih država. Jer, što će nam uopće država ako ne može štititi osnovne interese i prava svojih građana kao što su pravo na vodu, obrazovanje, energiju, zdravstvo?

Čemu Markov trg, Pantovčak, izborni spinovi ako će sve ono čemu jedna država služi regulirati TISA, Trgovinski ugovor o javnim uslugama između EU, SAD-a i još 21 druge države? Čemu Milanović, Karamarko, Kolinda? Zar samo zato da nam zataje i odvrate pažnju od najveće krađe u povijesti čovječanstva? O toj krađi pregovara se tajno još od 2012. i sad su pregovori u završnoj fazi, krajem godine, znat će se!

Kampanja “Right2water” koju je podržao EPSU (Europski savez sindikata) oštro se zauzela protiv bilo kakvog privatiziranja komunalne vode peticijom koju je potpisalo dva milijuna ljudi. Vi o tome, naravno, ne znate ništa. Ali, EU Komisija jednostavno je ignorirala volju svojih građana, a Europski parlament (kako ne bi rekli da ništa nisu poduzeli) u jeku izbjegličke krize izražava žaljenje, i ništa više!

O TISI, začudo, ne odlučuju EU-parlamentarci, oni će samo dobiti gotove papire na stol da ih proslijede svojim vladama. Pregovori su tajni, iza zatvorenih vrata, a Bilderbergovci i oni odlučuju kada ćemo ostati bez VODE. Gđa. Merkel samo je rekla da je to stoga da bi se u miru raspravile sve točke. I to je to. Transparentnost vučje jazbine. Samo je za ovce.

TISA je đavolska omča oko vrata čovječanstva zbog još jednog neobičnog dodatka. Naime, postoji tkz. “Ratchet Clauses”, stavka o nepovratnosti prava: jednom provedenu privatizaciju nijedna vlada, niti jedna stranka, niti jedna zemlja potpisnica ne može nikada više osporiti ili povući. Halo!

Javno vlasništvo zauvijek zacementirati u privatne džepove, zauvijek se odreći svojih izvora, svoga prava na život.

Trgovački ugovor između EU, odnosno Hrvatske, postaje jači od Ustava zemlje i niti jedan sud ga ne može osporiti. Ako EU-komisija nema što skrivati, neka odmah objavi detalje ugovora, zahtijevaju zastrašeni EU-građani, koji će kako se sada čini, preko noći ostati bez sveg dobra, pa i osnovnog VODE.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Većina zastupnika u Njemačkom parlamentu podigla je ruku za zakon kojim se pravo na vodu izbacuje s popisa temeljnih ljudskih prava. Radi se o svojevrsnoj civilizacijskoj tekovini koju su Ujednjenji narodi usvojili nakon Drugog svjetskog rata.

- Mislim da je ovo početak kraja civilizacije kakvu poznajemo. Mislim da će nakon ovoga biti svima jasno da je i famozni Zakon o strateškim investicijama samo jedan dio dijaboličnog plana svih onih koji plaćaju veliku većinu europskih vlada, dakle svojih vazala. Mislim isto tako da vam je sada svima jasno zašto će obični, pa i svi oni nebitni europarlamentarci imati osam tisuća eura plaću i sve troškove plaćene. Još nismo ušli u pakao iako smo prvi pred vratima – objavili su na svome Facebook profilu pripadnici pokreta Occupy Croatia.

Evo kako su glasali zastupnici u Bundestagu:

299 zastupnika smatra da voda nije ljudsko pravo i glasovali ZA prodaju vode korporacijama

75 Zastupnika nisu zainteresirani za ovu temu i uopće ne glasuju

124 zastupnika nemaju mišljenje o ljudskim pravima i glasovali su suzdržano

samo 122 zastupnika glasovalo je protiv privatizacije vode.

http://sphotos-h.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-prn1/150415_357745944341690_2040453129_n.jpg

http://www.bundestag.de/bundestag/plenum/abstimmung/grafik/index.jsp?id=213

Piše: Prof. Goran Jurišić (tinolovka.news)

Europska komisija je objavila, da želi privatizirati vodoopskrbu na području cijele Europske unije, što znači i poskupljenje pitke vode za 100, 200 ili 300 posto, ili kako privatni distributer već želi i smatra „nužnim“ kako bi napunio svoje džepove ekstra-profitom, što je ujedno i ratno profiterstvo, s obzirom da se EU nalazi u ratu – u Afganistanu, Maliju, Siriji i drugdje širom svijeta.

Nakon privatizacije vodoopskrbe, Europska komisija udara ponovo po Povelji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, i uvodi porez na zrak koji će se naplaćivati od građanstva (poreznih obveznika), i prelijevati u džepove velikih privatnih tvrtki koje će jedine i dobiti pravo izgradnje tvornica za „pročišćenje zraka“ čiji će upravljači u ime vlasnika tajkuna dobivati od „regija“ licencu za uspostavu takvih postrojenja.

Tako smo od vica o porezu na zrak došli do naše stvarnosti, da će porez na zrak zaista biti uveden. Tko pak ne bude plaćao porez na zrak, zna se, ide u zatvor, što u policijskoj državi EU neće biti problem provesti, jer, kao što znamo, zakoni se moraju poštivati – na to nas uvijek upozorava predsjednik Josipović, taj pravednik među pravednicima, s ratingom po anketama od 101 posto kao Fidel Castro.

Uvođenjem poreza na zrak, i privatizacija javne vodoopskrbe, na tragu je provođenja Agende 21 u suradnji s krupnim kapitalom.

Za ljude, koji moraju piti vodu, i udisati zrak, kako bi živjeli, život će postati pakao na Zemlji, jer će postat robovi ovisni o svojim gospodarima.

Kad se k tome doda plan svjetske elite o čipiranju ljudi (koji se provodi od 2012. godine), onda je novi koncentracijski logor, čije će se granice poklapati s vanjskim granicama EU, isprogramiran matematičkom točnošću. Uostalom, primjera da je cijela umjetna tvorevina ujedno i logor imamo u povijesti: Sovjetski Savez. Zar nije i SSSR imao „komesare“ kao i EU? Očito se boljševički obrazac sviđa EU-birokratima u Bruxellesu koji su marionete financijske elite.

Njemačka kancelarka Merkel, na čijem području vlasti će se porez na zrak prvo i uvesti, zalaže se, inače, za još veću centralizaciju vlasti u EU, i prenošenje daljnjih nacionalnih prava na komesare u Bruxellesu, naravno, bez referenduma. Pri tome će se racionalizirati centralizacija na način ukidanja komesarskih mjesta u Europskoj komisiji, tako da neće svaka članica EU imati po jednog komesara.

Je li Vesna Pusić obavijestila svoje građane u RH o planu privatizacije voda i uvođenja poreza na zrak, 2014. godine, ne u RH, jer RH, osim formalno, neće više biti 2014. godine, nego u EU? Pošto Kukuriku-koalicija voli nove poreze, ovaj će joj doći kao as na desetku da Slavko Linić popravi svoj promašeni državni proračun.

Kako će majstori spina iz Kukuriku-koalicije objasniti hrvatskim građanima uvođenje poreza na zrak? Jednostavno, copy-paste načinom, poput papagaja ponoviti će s blesimetra izjavu europskog komesara za okoliš Antonija Boccheggiarea:

„Naš novi plan je genijalan, jer jednim udarcem rješava tri velika problema koje imamo u Europskoj uniji [sjećamo se one bajke o rješavanju sedam muha jednim udarcem]. Naime, nezaposlenost, gospodarski rast, i zaduživanje. Proizvest ćemo bolju kvalitetu zraka [zrak koji je stvorio Bog nije očito dovoljno dobar], i izgrađujemo pri tome jednu potpuno novu industriju pročišćenja zraka koja će stvoriti nova radna mjesta, i znatno ćemo više poreza ubirati kako bi mogli [privatnim bankama] vraćati zaduženja.“

U nastavku pogledajte dokumentarac “Voda – Esencija života”

Dokumentarac govori o Ratovima za vodu, osnovi života na Zemlji, koji već odavno traju – prvo su ih ekonomski pokrenule najmoćnije kompanije koje su u biznisu s vodom, a kroz svoje ‘poslovanje’ su ugrozile na stotine tisuća života. Osim što je pohlepa i želja za profitom u pojedinim dijelovima svijeta ograničila ili u potpunosti onemogućila pristup izvorima vode, privatizacija vode dovodi do apsurdnih situacija kada se polaže pravo na kišnicu, odnosno sve vode u nekom području gdje je došlo do privatizacije ili je dodjeljena ‘koncesija’.

Vodoprivreda je u ovome trenutku, treća industrijska grana u svijetu iza nafte i elektroprivrede. Velike svjetske korporacije nemaju namjeru prepustiti upravljanje vodnim resursima narodu i vladama.

Više od dva milijuna ljudi godišnje umire u svijetu zbog zagađenosti ili nedostatka vode, a većina njih su djeca mlađa od pet godina. O bolestima se i ne vodi evidencija pa se tako u SAD-u smatra da godišnje od tih bolesti, povezanih s vodom, oboli između 500.000 i 7,000.000 ljudi.
 

 
 
(2012-transformacijasvijesti.com,bundestag.de,dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp)

banka, banke, krediti, kamata, zajam, otkup zlata, osiguranje, software