Imamo sve – a sve smo nesretniji. Evo zašto je to tako i kako to promijeniti

U sad već klasičnom tekstu Boris Dežulović opisuje kako ga je neki Beograđanin zapitao: “Zašto ste vi Hrvati takvi namćori kad vam sve ide na ruku”?

Na pitanje “koje sve”, čovjek je iz rukava sasuo “sijaset blagodati”, odnosno “hrvatskih komparativnih prednosti”: “imate unutarnji avionski promet (mi nemamo)”, “bili ste treći na svijetu u nogometu”, “imate tri-četiri puta veće plaće od ostalih u regiji”, “pobijedili ste u ratu”, “imate najljepše more na svijetu”, “Janicu i Ivaniševića”, “ušli ste u EU i NATO”, “zauvijek ste se riješili Srba i Jugoslavije i opet stalno kukate i cendrate”.

“Da smo mi pobijedili u ratu”. nastavio je Beograđanin, “da imamo bilo kakvo more, a kamoli najljepše, da imamo takvu državu, klimu, ceste, aerodrome, plaće, standard, televiziju, bijeli Schengen, Davis cup i broncu s Mundijala, bili bismo glavne lole u regiji. Lebdjeli bismo pola metra iznad zemlje, plaćali ture Hrvatima, naručivali im pjesme i tješili ih kako, eto, nije ni njima sve crno”.

Beograđaninova se konstatacija oslanjala na golim okom vidljivi hrvatski pesimizam, kojeg je tad potvrđivala Gallupova anketa, a da se u zadnje tri godine ništa nije promijenilo nabolje svjedoči i novo UN-ovo izvješće o sreći.

U njemu je Hrvatska još nesretnija – pala je čak za pet mjesta u odnosu na prošlu godinu! Zauzeli smo 82. od 156 mjesta. Najsretniji su Finci (kod njih su čak i izbjeglice najsretniji), odmah do njih je Norveška, slijede Danska, Island, Švicarska, Nizozemska, Kanada, Novi Zeland, Švedska i Australija.

Odmah je vidljivo da je riječ o zemljama u kojima se cijene individualizam i postignuće, rad i red, ali postoji i jak osjećaj za socijalnu pravdu. Na stranicama koje slijede naši najugledniji stručnjaci, istaknute javne osobe, pokušali su odgovoriti “zašto smo takvi namćori” odnosno zašto kao nacija nismo sretni.

Nalazi su spektakularni od našeg kolektivizma, koji izgovor za neuspjehe redovito traži u drugima, do jala koji (opet) u drugima vidi idealnu priliku za proizvodnju frustracija, od vječitog uspoređivanja s drugima, do vrste i tipa prehrane, od nepravednosti našeg sustava (imamo najviše sudaca, a najmanje pravde), do vječne mantre o resursima, sve je tu istraženo, opisano, dijagnosticirano… Evo nalaza i recepata.

Seks nam je OK, ali država nas rastužuje

Siromaštvo je definitivno jedan od razloga naše nesreće , smatra Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja.

No kod ljudi kojima su egzistencijalne potrebe zadovoljen,e a svejedno su nesretni, problem može biti u načinu života i svim obavezama koje ovo društvo zahtijeva od zaposlenih osoba.

Naš sustav na mnoge načine uvjetuje da ljudi dolaze doma trajno nesretni, što se odražava na obitelji i bračne odnose. Hrvati, doduše, nemaju velikih problema sa svojom seksualnošću. No ekonomska situacija potiče nesreću u obitelji i partnerskim odnosima.

Osim toga, psihologinja kaže da u takve odnose ulazimo vrlo nepromišljeno. “Ljudi se često nađu u braku s osobom s kojom nisu sretni i ne mogu zadovoljavati svoje osnovne potrebe. Ljudi ne promišljaju puno o odnosima”, rekla je Barolin Belić.

Svejedno, ako država ne osigura uvjete da se može raditi i zaraditi, da nam plaća bude dovoljna da možemo normalno živjeti, teško ćemo si sami pomoći.

“Hrvati trebaju početi razvijati svijest o sebi. Postaviti si pitanja ‘tko sam ja?’, ‘gdje živim?’, ‘kakav je ovaj svijet?’, ‘s kakvim osobama se želim družiti?’ i ‘kakva osoba želim biti?’ Potrebno je postaviti ovakva dublja pitanja jer ćemo tako početi zrelije ulaziti u partnerske i bračne odnose.

Ljudi koji su otvoreni rastu i promjeni te dolaze na terapiju, nakon određenog perioda rada na odnosu postaju mnogo zadovoljniji i sretniji”, kaže psihologinja.

Hrvati se trebaju riješiti osjećaja nezadovoljstva njima samima, a Barolin Belić kaže da se to može postići jedino kontinuiranim radom na sebi kroz osvještavanje, čitanje knjiga, učenje, širenje pogleda na svijet, pa čak i različite duhovne prakse.

“Što smo zadovoljniji sa sobom i što više sreće imamo sa sobom, mislim da ćemo imati i puno bolje partnerske odnose te biti i mnogo sretniji”, zaključuje Nataša Barolin Belić.

Za polovicu tuge krivi smo sami…

Prva doktorica za sreću u Hrvatskoj, Anita Freimann, docentica je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, a doktorirala je na temi o ekonomiji sreće. To je, objašnjava dr. Freimann, novija ekonomska grana koja se bavi kvalitetom života stanovnika te proučava razinu zadovoljstva i sreće. Razvila se prije 40-ak godina u svijetu, no u Hrvatskoj je još relativno nov pojam kojim se bave malobrojni znanstvenici.

Ekonomija sreće kombinira ekonomiju i psihologiju pa je time sreća postala mjerljiva, nije na trivijalnoj razini i može metodološki kvantificirati na razini cijeloga svijeta.

Samim time može se vidjeti gdje žive najsretniji ljudi na svijetu, iako je za ljude i političke sustave puno korisnija kad se radi na manjim teritorijalnim cjelinama, poput županija ili gradova, jer tad politika može poduzeti konkretne promjene u smjeru sreće.

Hrvati su od 150 svjetskih zemalja, koje obično sudjeluju u istraživanjima, negdje na polovici ljestvice, što je zapravo porazno i govori da smo prilično nesretni ljudi.

Najsretnije su skandinavske zemlje, poput Finske, Danske ili Norveške. Hrvati su nesretni dijelom zbog kolektivističkog pristupa životu, dok ljudi u sretnijim zemljama više njeguju individualistički pristup. To znači da se oslanjaju na sebe i nemaju potrebu biti prosječni.

S druge strane, u Hrvatskoj vlada veliki egzistencijalni strah, mnogi odlaze u inozemstvo trbuhom za kruhom, a u situaciji ako ne znate hoćete li sutra imati što dati djetetu jesti, sigurno ne razmišljate o sreći.

S treće strane, Hrvati su opterećeni mišljenjem okoline pa u tom smislu stalno gledaju kako drugi žive i uspoređuju se s njima, a odatle proizlazi i fenomen socijalne komparacije.

Nećemo se uspoređivati s Billom Gatesom kao najbogatijim čovjekom svijeta, ali ćemo se uspoređivati s ljudima istog obrazovanja, prihoda ili mogućnosti. Ako su u nečemu bolji, postajemo zavidni, a to nas čini nesretnima.

Sreća je stanje uma i ovisi samo o nama, pa onda čovjek koji je nesretan neće odjedanput postati sretniji samo zato što se preselio u najsretniju zemlju na svijetu.

Znanstvenici smatraju da pola faktora sreće ovisi o genetici, dakle o tome koliko su nam roditelji bili sretni, a ostatak ovisi o nama samima i činjenici kako reagiramo u pojedinim situacijama.

Isto tako, novac i imovina nisu nikakva garancija sreće. Jasno, ako nemate novca dovoljno za ispunjenje osnovnih egzistencijalnih potreba, onda vam svaka dodatna kuna predstavlja radost i više sreće jer ćete moći kupiti kruh ili mlijeko.

Međutim, kad čovjek dođe do razine prosječnih prihoda, sreća više ne raste s daljnjim povećanjem prihoda. Postoje istraživanja u svijetu koja se bave dobitnicima na lotu pa su tako zaključili da je 90 posto dobitnika izrazito nesretno i da im je dobitak promijenio život na gore.

Više novca može donijeti osjećaj zadovoljstva ako smo ga sami zaradili, ali ako je novac pao s neba, jednako tako i odleti iz naših života. Smatram da Hrvatska ima jako dobre izglede da postane sretnija država, a to je s jedne strane i politička odluka za koju u ovom trenutku nema sluha, no to će se promijeniti.

Europska komisija radi na zakonima koji će zahtijevati od članica da najmanje jedanput u dvije godine provedu istraživanja o sreći nacije kako bi povećali kvalitetu života svojih građana. To će morati i Hrvatska.

S druge strane, kralj male himalajske države Butan prije puno godina ustvrdio je da ga ne zanima bruto nacionalni dohodak (BDP), nego je osmislio novi koncept bruto nacionalne sreće (BNS). To je uveo u obrazovni sustav pa djeca još od vrtića tijekom cijelog školovanja uče o sreći i zadovoljstvu te kako kultivirati sreću i biti sretan čovjek.

Samo time iz klupa izlaze samosvjesni mladi ljudi koji izrastaju u sretne pojedince. Nadalje, kod njih, ali i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te u još nekim državama, postoje ministarstva sreće. To su nezavisna državna tijela kojima je jedini zadatak propitati kakav će utjecaj na kvalitetu života u tim državama imati donošenje pojedinih zakona.

Ako je taj utjecaj loš, zakoni ne prolaze i nikad ne budu doneseni. U Hrvatskoj sam razgovarala s brojnim predstavnicima lokalnih zajednica, ali u svemu ovome trenutačno ne vide previše smisla jer su opterećeni politikom i trenutačnim okolnostima. Dok se to ne aktivira, pojedinac može puno poduzeti i učiniti kako bi postao sretnijim bez obzira na opću klimu u društvu.

To znači da bismo za početak mogli manje vremena provoditi istražujući medije. Prema jednom istraživanju, moderan čovjek današnjice iz okruženja i medija u samo jednom danu prima toliko informacija koliko je čovjek u 16. stoljeću primio tijekom cijeloga života. Naš mozak nije se u nekoliko stoljeća toliko drastično promijenio.

Stoga bi nam dobro došao odmor od svih tih informacija kojima smo bombardirani. Imamo premalo vremena za sebe, pa je recept svakako i taj da pronađemo trenutke samo za nas. U tom vremenu možemo meditirati, provoditi vježbe disanja ili bilo koju tehniku opuštanja kakvih danas ima bezbroj.

I u konačnici, najvažnije je prestati živjeti život u skladu s tuđim očekivanjima. Kod nas se očekuje da čovjek završi fakultet, oženi se, ima djecu… No nekoga to ne veseli. Pojedinci među nama mogu sasvim solidno živjeti i od poslova za koje ne treba diploma fakulteta.

Za nekoga drugoga možda sreća ne leži u rađanju i djeci, pa zašto se onda siliti na to? Trebamo si dopustiti veću slobodu, a to u konačnici vodi do zadovoljnijeg života, zaključila je doc. dr. sc. Anita Freimann s Ekonomskog fakulteta u Osijeku.

Ona je doktorirala na temu sreće u Osijeku, a tijekom istraživanja na reprezentativnom uzorku od 1019 ispitanika otkrila je kako je u Osijeku najsretniji građanin muškarac koji živi u Industrijskoj četvrti s prosječnom plaćom. Što bi tek bilo da se istraživanje odnosilo na cijelu zemlju.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.

 
(express.hr)

Seks je bolji, svađe su rjeđe, a povjerenje čvršće, dokazala su istraživanja

Stručnjakinje iz Women’s Health magazina tvrde kako postoje tri jednostavne i osnovne stvari koje su potrebne kako bi veza ostala normalna i funkcionalna – a to su, tvrde one, iskrenost, komunikacija i lojalnost.

No, postoji još nešto što vam može pomoći očuvati, pa čak i ojačati, ljubavnu vezu, a to je umjereno pušenje marihuane s vašim partnerom ili partnericom.

Trava očito zaista može poboljšati seksualni život, zbližiti vas s partnerom i vezu učiniti snažnijom, prenosi portal Pop Sugar.

A upravo ovo su razlozi zbog kojih pušenje marihuane može pozitivno djelovati na vašu vezu:

1. Manje je svađe

Parovi su opušteniji i manje se svađaju.

Zajedničko, umjereno pušenje marihuane zaista je povezano sa srećom u vezi ili braku i istina je da parovi koji to prakticiraju dulje ostaju zajedno.

The Washington Post prenio je rezultate jednog istraživanja na tu temu, provedenog na Sveučilištu u Buffalou. U tom je istraživanju, koje je započelo sredinom 90-ih godina, sudjelovalo više od 600 parova, a rezultati su pokazali da su se oni parovi, koji su s vremena na vrijeme pušili marihuanu, zaista manje svađali te su njihove veze općenito bile manje nasilne. A upravo je to dalo njihovim vezama više mogućnosti za rast, zbog čega su one bile uspješnije.

2. Manje je ljubomore

Nema potrebe za dramom i ljubomornim ispadima.

Tvrdi se kako su parovi koji povremeno puše marihuanu općenito opušteniji i manje opterećeni dramom, što onda smanjuje potrebu za, većinom nepotrebnim, ljubomornim ispadima.

3. Seks je bolji

Znanstveno je dokazano da je seks pod utjecajem marihuane bolji. Razlozi za to su što je orgazam tada jači i intenzivniji, seks traje dulje, a marihuana u nekim slučajevima može biti čak i svojevrstan afrodizijak.

Psihijatrica Lester Grinspoon tvrdi kako “marihuana uvelike poboljšava seksualno iskustvo kod mnogih. Također, ljudi kad su pod utjecajem marihuane, bez sumnje imaju jače seksualne nagone.”

Sudeći prema tvrdnjama sa zdravstvenog portala Medical Daily, marihuana na nas zaista može djelovati kao šalica čaja od kamilice: “Ona ima smirujući i opuštajući učinak, koji je onda povezan sa smanjenjem anksioznosti.”

4. Otvara se apetit

Ako vam je ugodno jesti zajedno – to je odličan znak.

A dobro nam je poznato da parovi koji zajedno jedu i ostaju zajedno. No, zašto nam pušenje marihuane tako naglo i snažno otvara apetit? Za to, ustvari, postoji znanstveno objašnjenje.

U Smithsonian Magazinu piše: “THC utječe na receptore u mozgu koji su zaduženi za osjet mirisa, što životinjama omogućuje da bolje osjete miris hrane, zbog čega imaju veću potrebu za jelom. Glavni razlog zašto više jedemo kad smo pod utjecajem marihuane je jednostavno taj što ju tada jače osjećamo i mirisom i okusom.”

Također, ako sa svojim partnerom možete nesmetano jesti kad god vam padne na pamet, to znači da vam je u vezi ugodno, što je svakako pozitivan znak. Urednica lifestyle rubrike na portalu Elite Daily, Ashley Fern, to objašnjava ovako: “Jedenje je iskustvo koje nam puno toga može reći o drugima. Neki ljudi se ne mogu natjerati da uopće jedu pred nekime, pa je samim time i to da se osjećate ugodno kad to činite veliki korak naprijed.”

5. Razgovori su zanimljiviji

Razgovori su čudni, ali dublji i intenzivniji.

Pod utjecajem marihuane, naš mozak može otići u zaista najsitnije detalje i može doći do rasprave o temama o kojima prije nismo ni razmišljali. Istina je da neki od takvih razgovora mogu djelovati pomalo zbunjujuće, ali nam također mogu dati onaj predivan osjećaj dubine.

Kad pušimo marihuanu sa svojim partnerom, o njemu možemo saznati puno više nego kad smo pod utjecajem svakodnevnih društvenih pritisaka. Neki također tvrde kako nećete do kraja upoznati osobu, ako barem jednom ne zapalite zajedno.

6. Razina povjerenja je veća

Pokazuje se možemo li nekome vjerovati.

Marihuana na mozak svakog čovjeka ima drugačiji učinak, koji je obično fascinantan i ponekad neobjašnjiv. A kad drugoj osobi dopustite da s vama doživi te fascinantne promjene – znači da mu zaista vjerujete i da ste sigurni da ih je sposoban podnijeti.
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Oni su kreatori nepotrebnih svađa, kompleksnih situacija i stresa

“Toksični ljudi prkose logici. Neki od njih su blaženo nesvjesni negativnog utjecaja koji imaju na ljude oko sebe, a drugi iz kaosa kojeg stvaraju izvlače zadovoljstvo. Koliko god da je u životu važno naučiti kako se nositi s različitim tipovima ljudi, toksični ljudi nikad neće biti vrijedni vašeg vremena i energije – a oduzimaju stvarno puno i jednog i drugog. Oni su kreatori nepotrebnih svađa, kompleksnih situacija i, što je najgore od svega, stresa“, napisao je doktor Travis Bradberry originalno na LinkedInu.

Nedavno provedena studija na Sveučilištu Friedrich Schiller u Njemačkoj dokazala je koliko ozbiljno na nas mogu utjecati toksični ljudi. Znanstvenici su otkrili da izlaganje podražajima koji izazivaju velike količine stresa – kakvima svjedočimo upravo kad smo u blizini toksičnih ljudi – u mozgu stvara jake i neugodne reakcije. Toksični ljudi vaš mozak dovode u stanje potpunog kaosa i stresa, a upravo takva bismo stanja trebali izbjegavati pod svaku cijenu.

Studije već neko vrijeme dokazuju koliko loš i negativan utjecaj stres može imati na ljudski mozak. Izlaganje stresu u trajanju od samo nekoliko dana može ugroziti efikasnost neurona koji se nalaze u dijelu mozga koji je zadužen za prosuđivanje i pamćenje. A kad smo stresu izloženi dulje od toga, može doći čak i do bespovratnog uništenja moždanih stanica. Što bi značilo da nas toksični ljudi ne čine samo nesretnima – već nas doslovno uništavaju.

No, da bismo ovakve ljude mogli izbjegavati, prvo moramo znati tko su oni zapravo. Trik je u tome da naučimo odvojiti ljude koji su samo naporni i pomalo teški, od onih koji su uistinu toksični. Business Insider donosi deset tipova takvih, uistinu toksičnih ljudi, koje bismo trebali izbjegavati, kako i sami ne bismo postali jedni od njih.

TIP 1. Tračer

“Veliki umovi raspravljaju o idejama, srednji raspravljaju o događajima, a sitni umovi raspravljaju o ljudima”, izjavila je jednom Eleanor Roosevelt.

Tračeri izvlače užitak iz nesreće drugog čovjeka. U početku se možda može činiti bezazlenim raspravljati o drugima, ali s vremenom zaista postaje zamorno te se zbog toga osjećate užasno, jer ste svjesni da ste nekoga povrijedili. Postoji puno pozitivnih stvari i zanimljivih ljudi od kojih možete nešto naučiti, pa stvarno nema smisla uplitati se u rasprave o nečijoj nesreći.

TIP 2. Temperamentan tip

Tjeraju vas da se sažalite nad njima.

Neki ljudi jednostavno nemaju kontrolu nad svojim emocijama. Oni će se jednostavno istresti na vas i zatrpati vas vlastitim osjećajima – a sve to na način da ćete misliti kako ste upravo vi razlog zbog kojeg se možda osjećaju loše. Temperamentne je tipove ljudi izuzetno teško izbaciti iz života, upravo iz razloga što nemaju kontrolu nad vlastitim emocijama, zbog čega nas često dovedu do toga da se sažalimo nad njima.

TIP 3. Žrtva

Ovakvi tipovi ljudi stalno su nesretni.

Ovakve je ljude teško prepoznati upravo zbog toga što često suosjećamo s njihovim problemima. Ali onda počnemo shvaćati da je vrijeme kada žele biti u centru pažnje i kad bismo trebali biti tu za njih – stalno!

Žrtve aktivno odbacuju bilo kakvu vrstu odgovornosti na način da i najmanju rupu na cesti pretvore u najveći problem na svijetu. Oni teška vremena nikad ne vide kao priliku za rast i učenje, već kao priliku za patnju. Ovakve tipove ljudi savršeno opisuje rečenica da je “Bol neizbježna, a patnja stvar izbora.”

TIP 4. Tip zaljubljen sam u sebe

Često uopće neće čuti što im govorite.

Ljudi koji su zaljubljeni sami u sebe potkopavaju nas upravo tom distancom od drugih koju nastoje održati. Obično lako možete shvatiti da ste u društvu osobe koja je zaljubljena u sebe, baš zato što se osjećate kao da ste sami.

To se događa zbog toga što smatraju da ne postoji smisao bilo kakvog razgovora između njih i neke druge osobe te ste takvim osobama obično tek netko čijom prisutnošću hrane vlastiti ego i jačaju samopouzdanje.

TIP 5. Ljubomoran tip

Ljude opterećene ljubomorom trebamo izbjegavati.

Za ovakve ljude zaista vrijedi ona stara – da je trava uvijek zelenija u tuđem dvorištu. Čak i kad im se dogodi nešto odlično, to im ne može pružiti preveliko zadovoljstvo, zato što uvijek svoj život uspoređuju sa životima drugih.

A budimo realni, na svijetu uvijek postoji i uvijek će postojati netko tko je bolji od nas – zbog čega zaista nema smisla da se time previše zamaramo. Stoga bismo ovakve, ljubomorne tipove ljudi, trebali izbjegavati pod svaku cijenu, jer oni zaista imaju mogućnost da nas pretvore u osobe koje trivijaliziraju vlastiti uspjeh.

TIP 6. Manipulator

Jako dobro znaju što žele i kako da do toga dođu.

Manipulator će iz vas isisati energiju i vrijeme, a sve ispod fasade dobrog i pravog prijatelja. Ovakvi tipovi mogu biti jako lukavi, upravo zato što će vas tretirati kao prijatelja.

Znaju što volite, što vas usrećuje i veseli, ali iza svega toga stoji nekakva skrivena namjera. Oni uvijek žele nešto od vas – i ako se malo osvrnete i pogledate kakva je do sada bila vaša veza, shvatit ćete da ste obično vi ti koji dajete, a gotovo ništa ili jako malo toga dobivate zauzvrat.

TIP 7. Dementor

U serijalu knjiga o Harry Potteru, Dementori su zla bića koja iz čovjeka isisavaju dušu i pretvaraju ih u najobičnije, prazne ljušture. J. K. Rowling izjavila je kako je inspiraciju za ovakve likove pronašla u izuzetno negativnim tipovima ljudi – onim tipovima koji samom svojom pojavom iz nas mogu isisati i posljednju trunku živosti.

Ovakvi ljudi šire negativnu energiju i pesimizam gdje god se pojave, njima je čaša uvijek napola prazna, a gotovo svaku, pa čak i onu najbenigniju situaciju, mogu pretvoriti u najstrašniju na svijetu. Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Notre Dameu pokazalo je da su studenti, koji su za cimere imali ovakve izrazito negativne pojedince, i sami s vremenom lakše postajali depresivni.

TIP 8. Uvrnuti tip

Postoje i oni tipovi toksičnih ljudi koji neizmjerno uživaju u tuđoj patnji i boli – oni koji zaista imaju jako loše namjere. Oni su tu zato da nas povrijede, da se zbog njih osjećamo loše ili da dobiju nešto od nas – u svakom drugom slučaju uopće ih nećemo zanimati. Jedina pozitivna stvar vezana uz ovaj tip ljudi jest da su dosta prozirni, pa ih vrlo lako možemo uočiti.

TIP 9. Tip koji osuđuje

U društvu ovakvih ljudi osjećati ćete se otprilike kao u sudnici.

Ovakvi će vam ljudi odmah pokušati nametnuti svoje mišljenje o tome što biste ili ne biste trebali raditi. Oni su sposobni uzeti stvar koja vam znači stvarno mnogo; neku vašu najveću se strast, i učiniti da ona u vašim očima počne izgledati apsolutno nebitno.

Umjesto da uče od ljudi koji su drugačiji od njih, naučili su kako je puno jednostavnije nekoga osuđivati. Ovakve biste ljude trebali izbjegavati ako želite zadržati bilo kakvu vrstu strasti u vlastitu životu.

TIP 10. Arogantan tip

Arogancijom samo prikrivaju vlastite strahoveArogancijom samo prikrivaju vlastite strahoveAnna Olma/Flickr

Arogantni ljudi su, najjednostavnije rečeno, čisti gubitak vašeg vremena – jer će na sve što radite gledati kao na mogućnost natjecanja s vama. Aroganciju često brkaju sa samopouzdanjem, dok njome ustvari pokušavaju prikriti vlastite strahove i nedostatke.

Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Akronu pokazalo je da je arogancija kod pojedinaca usko povezana s problemima na poslu. Ovakvi ljudi imaju mnogo više nesuglasica s kolegama nego prosječna osoba, a uz to postižu i dosta niske rezultate u poslu.
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Generacija Y je vrlo specifična i za sebe misle kako su jako posebni i da zaslužuju…puno više!

Čine ju osobe rođene između 1970. i 1990. godine i mnogi od njih će za sebe reći kako su pomalo…nesretni! Razlog zbog kojeg je to tako leži u jednostavnoj formuli sreće koja Generaciji Y ne ide na ruku.

SREĆA = REALNOST – OČEKIVANJA

Ukoliko je realnost veća od očekivanja pojedinca, on je sretan. Ukoliko su njegova očekivanja veća od mogućnosti, odnosno realnosti – osoba je nesretna.

Naši roditelji, odnosno generacije prije nas zbog svjetske ekonomske krize i ratova nisu očekivali mnogo, ali su se trudili i radili pa su u konačnici imali mnogo više nego su očekivali – i bili su sretni.

S Generacijom Y, naime, situacija je obrnuta.

Generacija Y očekuje mnogo od svoje karijere i osobnog života. Izrazito su ambiciozni i ne pristaju na “obične poslove”, oni žele karijeru! Iako im je važna financijska stabilnost, ne žele raditi bilo što.

Osim toga, na putu njihove sreće stoji i uvjerenje pod kojim su ih roditelji odgajali: Ne postoji nitko poput tebe . Odrasli su u uvjerenju da su posebni pa zato i njihova karijera mora biti posebna, znatno uspješnija od prosijeka. A taj cilj nije lako dostići pa je Generacija Y mahom – nesretna.

Prethodne generacije znale su da moraju dugo i naporno raditi kako bi ostvarili željenu karijeru, dok novim generacijama je na pameti samo jedno – kada će svijet otkriti koliko su oni zapravo posebni. No, jesu li usitinu?

Nerealna očekivanja, pretjerana samouvjerenost koja nema pokriće i manjak truda i rada – rezultirali su velikim nezadovoljstvom među članovima nove generacije, što ih je pak dovelo do frustracije, arogancije i jala.

Savjeti članovima Generacije Y

1. Budite ambiciozni

Svijet je pun prilika, ali na njima treba raditi, raditi i raditi. Uspjeh ne dolazi rođenjem, nego upornošću i odricanjem.

2. Prestanite misliti kako ste posebni

Niste posebni! Posebni ćete postati onog trenutka kada shvatiti prvi korak i krenete s napornim radom.

3. Ignorirajte sve ostale

Ne uspoređujte se s drugima. Svatko ima svoj put, ali isti cilj – sreću. Stoga, vi krenite svojim putem koji je trnovit, ali vrijedan.
 

 

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Svaki deseti potomak nije dijete zakonitog oca, tvrdi troje psihologa koji su proveli istraživanja

Više od dvije trećine muškaraca i gotovo polovica žena u Hrvatskoj pokušali su barem jednom preoteti tuđeg partnera, a u tome ih je 87 posto bilo barem donekle uspješno.

Nisu to fantazmi iz spletkarskih sapunica, nego djelić rezultata znanstvenih istraživanja koja su proveli psiholozi s filozofskih fakulteta iz Osijeka i Rijeke – Petra Grundler, Igor Kardum i Jasna Hudek-Knežević.

Istraživanje je provedeno anonimno među 819 studenata sveučilišta u Osijeku i Rijeci, prošlo je recenzije i objavljeno je u nedavnom broju međunarodno indeksiranog časopisa “Društvena istraživanja”.

Premda se odnose na studente prosječne starosti oko 20,5 godina i mogu donekle odstupati od cjeline, autori kažu da rezultati ukazuju na univerzalno ponašanje objašnjeno evolucijskim teorijama i zapravo potvrđuju podatke poznate od ranije u svijetu.

I Asmir Gračanin, psiholog sa Sveučilišta u Rijeci, tvrdi da su navedeni podaci prilično reprezentativni iako nikad potpuno, no psiholog Mislav Stjepan Žebec s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu iznosi niz metodoloških zamjerki, ponajprije da je studentski uzrast loš reprezentant populacije muškaraca i žena, te da je rizično samo na temelju toga istraživanja zaključivati o seksualnim ponašanjima Hrvata.

Svaki deseti potomak nije dijete zakonitog oca

Prema literaturi na koju se pozivaju autori, ponašanje je povezano s evolucijom u kojoj je preotimanje jedna iz niza strategija za povećanje vlastite reproduktivne uspješnosti. Muškarci su skloniji preotimanju većega broja partnerica za kratkotrajne veze jer im takvo ponašanje osigurava reproduktivni uspjeh bez većeg ulaganja u potomstvo, dok su žene motivirane brzim stjecanjem resursa, budući da muškarci više ulažu u žene na početku veze.

Istraživanja u suvremenim zapadnim društvima pokazuju da se izvanbračne nevjere kao jedan od oblika preotimanja partnera javljaju u 20-50 posto brakova, te se procjenjuje da čak i do 10 posto potomstva nisu biološka djeca zakonitih očeva.

Žebec, međutim, napominje da je evolucijska teorija koju su autori koristili kao okvir samo jedna od više psihologijskih teorija koje objašnjavaju čovjekovo ponašanje, a k tome nije niti dominantna.

Ispitivanje toga problema znatno otežava izrazita socijalna nepoželjnost preotimanja, praćena nasiljem zbog osvete, socijalnim odbacivanjem, ljubomorom, prekidom veza ili razvodom, ističu stručnjaci.

No, i bez toga, istraživanja seksualnih ponašanja Hrvata još su malobrojna, a i takva rijetko dospiju u medije. U javnosti su znatno prisutnija stajališta udruga koje se protive tzv. četvrtom modulu zdravstvenog odgoja, o kojem je javna rasprava upravo završila. Te udruge odrješito zagovaraju vjernost jednom partneru, seksualnu apstinenciju prije braka i “prokreativni seks”, u čijim je temeljima “naravni zakon”.

Seks prije braka uobičajen je za ljudsku prirodu jer je brak relativno nova tekovina, ističe Asmir Gračanin i napominje: “Ako je nešto prirodno, ne znači automatski da je i dobro, i argumenti prirodnosti previše ne vrijede za ozbiljna znanstvenika. Npr., prirodno je da čovjek premine uslijed iznimno visoke temperature ali to ipak nije dobro tj. poželjno”.

Nagoni i zdravstveni odgoj

Ladislav Iličić iz Udruge Grozd, koja se istaknula kao jedan o ključnih promicatelja tih stavova, protivi se da se od “pojavnosti nekih istraživanja stvara norma koja se proglašava idealom”. Ako svi učenici u sedmom razredu puše, ne znači da je to zbog toga prihvatljivo, kazao je.

On priznaje da čovjek ima nagone, ali ga čovjekom ne čini to što “sluša” nagone, nego to kako ih savladava i njima upravlja.

Psihologinja Željka Kamenov s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upravo to vidi kao argument za uvođenje zdravstvenog odgoja u škole. Treba s mladima raspraviti o tome da su nagoni normalni, jer su biološki determinirani, no trebamo ih naučiti kontrolirati kako bismo funkcionirali u civiliziranom društvu. Upravo to stječemo socijalizacijom u školi, naime da budemo razumni i odgovorni članovi društva i u pogledu svoje seksualnosti i intimnih odnosa, kazala je.

Još u ožujku 2007. skupina od 263 hrvatskih intelektualaca pozvala je Vladu da pri usvajanju Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja poštuje postojeći sustav vrijednosti, ustavno načelo zaštite djeteta i prava i odgovornosti roditelja u odgoju djece, te omogući otvorenu znanstvenu raspravu u koju će biti uključeni rezultati različitih znanstvenih istraživanja.

Gračanin, međutim, upozorava da, s jedne strane, većina mora poštivati stručnost, jer samo stručnjaci mogu reći što je zdravo, a s druge strane, da pojedinac iz te većine ima pravo odlučiti za sebe.

Što o seksu misli većina Hrvata

“Meni osobno nije poznato postoje li ‘empirijski podaci o tome koliko građana Hrvatske uistinu zagovara seksualnu vjernost jednom partneru’ koji su metodološki valjano dobiveni, ali smatram da bi upravo takvi podaci morali biti jedan od argumenata za raspravu i bez njih su potezi Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta znanstveno neutemeljeni”, ocjenjuje Žebec.

Pitanje o tome što zapravo misli većina Hrvata o seksu nije za psihologe već sociologe, ograđuje se Gračanin i ističe – pretpostavimo da čak i većina smatra neko ponašanje nepoželjnim, pitanje je što ti isti ljudi zapravo sami rade. Znanstvenoj psihologiji poznato je da su svi ljudi skloni ponekad raditi jedno, a zapravo imati drugačija stajališta od toga. To je također prirodno.

Željki Kamenov nije poznato da se netko kod nas i u svijetu znanstvenim argumentima suprotstavljao spolnom odgoju. Protivljenja u Hrvatskoj vidi kao pokušaj da se u upravljanju javnim životom zadrže uvjerenja na štetu znanstvenih istina.

“Ni ja kao znanstvenik, niti predstavnici udruga roditelja koji imaju vjerski određen svjetonazor, nemamo argumenata za suprotstavljanje spolnom odgoju, nego tražimo izbor u sadržaju programa barem u nekim modulima zdravstvenog odgoja, pri čemu ti sadržaji moraju biti znanstveno utemeljeni”, kaže Žebec. Međutim, po njemu, ne postoje elementarni dokazi o znanstvenoj utemeljenosti kurikuluma, dvojbena su neka pitanja spola i roda, neke teme su neprimjerene uzrastu djece i dr.

Na pitanje kako bi se ispunjenje restriktivnih zahtjeva – poput uzdržavanja od seksa – odrazilo na ljudsko zdravlje, Gračanin odgovara da se takvo nešto nikada neće ispuniti, a pokušaji da se to učini su gubitak energije i vremena i predstavljaju skretanje pozornosti s važnijih tema.

Pozitivna emocionalna stanja svakako su važan element ljudskog zdravlja, a ograničavanje temeljnih sloboda moglo bi poprilično utjecati na njihovo smanjenje, upozorava Gračanin.

PORAZNI TREND PADA RODITELJSTVA Svaka peta Hrvatica od 30 do 40 godina vjerojatno neće roditi!

U velikim gradovima, osobito Zagrebu, čak 44 posto žena između 30 i 34 godina nisu majke.

Pretpostavka je to dobivena na osnovi podatak iz Popisa stanovništva, koji su pokazali da 31,14 posto žena u dobi od 30 do 34 godine nije rodilo, a u dobi od 35 do 39 godina djece nama čak 18,45 posto žena! Ta je situacija još drastičnija u velikim gradovima, osobito Zagrebu, u kojem čak 44 posto žena između 30 i 34 godina te 27,3 posto žena od 34 do 39 godine nisu majke!

Ti su se udjeli na državnoj razini povećali za 50 posto u odnosu na Popis iz 2001. godine, dakle u samo 10 godina, što nije tako dug period. U Hrvatskoj je 2001. bilo 12 posto žena u kasnim 30-tima koje nisu rodile, a 20,8 posto u ranim tridesetima. Sada su te stope među najvišima u Europi. Najvišu ima istočna Njemačka, oko 25 posto žena koje nisu rodile u dobi od 35 do 39 godina, zatim Poljska, koja je negdje u rangu Hrvatske, a europski je prosjek znatno niži – objašnjava dr. Ivan Ćipin s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

Rat, kriza i nesigurnost

Budući da je kod nas stopa rađanja prvog djeteta nakon 35. godine još razmjerno niska, dodaje, nije nerealno očekivati da će se udio žena koje uopće neće roditi bitno povećati, odnosno udvostručiti.

Sada je postotak žena koje nisu rodile, a izašle su iz fertilne dobi, desetak posto, što je niže od europskog prosjeka – kaže dr. Ćipin. Ovakav porazni trend pada roditeljstva, dodaje, objašnjava činjenica da su te žene u fertilnu dob zakoračile u ratu, a u nekakvoj očekivanoj dobi za rađanje pogodila ih je kriza i materijalna nesigurnost, koja se odražava i na broju novorođenih.

Osim što iznenađujuće veliki broj žena vjerojatno uopće neće roditi, one koje rađaju odlučuju se na manji broj djece.

Samo jedno dijete

Kroz posljednjih nekoliko popisa udio obitelji sa samo jednim djetetom bio je stabilan i kretao se oko 20 posto. U ovom je pak popisu njihov udio skočio za četvrtinu, na 25 posto, što je također zabrinjavajući podatak – kaže dr. Ćipin. Općenito je udio obitelji s maloljetnom djecom u ukupnom broju obitelji pao, s 59 na na 54 posto.

No, nije se dogodila značajnija promjena u strukturi obitelji u kojima rastu maloljetna djeca: ona i dalje najčešće rastu uz oba roditelja. Prema posljednjim popisnim podacima, 84,8 posto maloljetne djece živi s mamom i tatom koji su u braku, još 4 posto s nevjenčanim roditeljima, 9,66 % živi samo s majkom, a 1,61 posto samo s ocem.
 
(jutarnji.hr/uredio: nsp)