Navodno su otok prokleli njegovi prvi vlasnici benediktinci, jer ih je odande protjerala dubrovačka vlast. Od tada Lokrum su pratile tragedije obavijene ljubavnim strastima

Otočić Lokrum smješten je u dubrovačkom akvatoriju te je udaljen pola nautičke milje od Dubrovnika. 

Prekrasan otok obiluje mračnom prošlošću. Svojom rajskom florom i faunom privlačio je mnoge europske vladare i osvajače te je služio kao oaza za plemiće i bogataše. No, ljubitelji Lokruma tamo nisu nalazili mir i sreću već upravo suprotno – smrt i patnju. 

Od polovice 19. stoljeća pa sve do kraja Prvog svjetskog rata, dubrovački otok je bio u sastavu Austro-Ugarske i pretvoren u ljetni rezidencijalni posjed bečke carske obitelji. U živopisnim morskim lagunama uživali su najugledniji austro-ugarski prinčevi, plemići i dvorjani, a povremeno su u rajskoj raskoši Lokruma uživali i članovi carske loze Habsburgovaca. Rajski otok tako je bio svjedok njihovih radosti, ljubavnih romansi, ali i tragedija.

U modernijoj povijesti otoka, 2007. u benediktinskom samostanu navodno je snimljen duh, a vidjela su ga i mobitelom snimila dva radnika u benediktinskom samostanu. 

U jednoj kući na otoku tridesetih godina prošlog stoljeća nestala je cijela obitelj. 

Otok prokleli Benediktinci?

Navodno su otok njegovi prvi vlasnici, benediktinci, prokleli jer ih je odande protjerala dubrovačka vlast. Iz osvete su cijelu noć s upaljenim svijećama okrenutim naopako kružili oko njega i govorili: “Neka je proklet svaki koji pribavi Lokrum za osobno uživanje!”. Prokletstvo se, vjeruje se, može skinuti samo ako se skupi sav vosak koji je te noći iskapao.

Posjetio otok pa ga svrgnuli

Otto Friedrich Wilhelm (1845-1886), poznatiji kao Ludvig II. Bavarski, koji je bio ljubavnik Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika Rudolfa, na Lokrumu je boravio kao zaručnik Elizabetine sestre. 

Nakon povratka kući doznao je kako ga je bavarsko ministarsko vijeće proglasilo ludim te ga svrgnulo s prijestolja. Samo nekoliko dana kasnije pronašli su ga u jezeru nedaleko svog imanja. 

S Lokruma krenuo u Meksiko pa ga strijeljali

Brat cara Franje Josipa I., nadvojvoda Maksimilijan je u travnju 1864. godine, u društvu supruge Šarlote, s Lokruma krenuo na daleki put prema Meksiku. Došavši do Meksika, proglasio se meksičkim carem, a zatim bio uhićen, zlostavljan, a na kraju i osuđen na smrt te strijeljan. 

Lijepa Šarlota još se jednom uspjela vratiti na Lokrum, ali je tamo doživjela brodolom i jedva preživjela. Ipak, njezin kraj bio je tragičan. Umrla je pomračena uma u Maksimilijanovom dvoru Miramare kod Trsta. 

Vratio se s otoka pa ubio ljubavnicu

Novi vlasnik Lokruma postao je prijestolonasljednik Rudolf (29), sin jedinac Franje Josipa I. i Elizabete Bavarske. Na dubrovačkom otoku proveo je medeni mjesec sa zaručnicom Stefanie. Priča kaže kako se ”zemlja zatresla, a more uznemirilo” kada se par iskrcao na lokrumsku obalu. Dubrovčani kažu kako je to bio predznak Rudolfove tragedije. 

I zaista, 29. siječnja 1889. godine u dvorcu Mayerling, opijen strastima austrijski prijestolonasljednik je na krevetu prekrivenom ružama ubio svoju ljubavnicu, 17-godišnju baronesu Mariju von Vetseru, prelijepu kćerku ugarskog plemića  Albina von Vetsere. Zatim je upucao sebe te tako okončao svoj kratki, ali turbulentan život. 

Atentat: Franjo Ferdinand prije Lokruma posjetio Sarajevo

Legenda kaže kako su se 1914. godine austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofia Hohenberg pripremali provesti ljeto na Lokrumu. 

No, prije odlaska posjetili su Sarajevo gdje je Franjo Ferdinand 28. lipnja 1914. ubijen u atentatu kojeg je izvršio Gavrilo Princip. Ubojstvo je bilo povod za početak Prvog svjetskog rata u kojemu su pala čak tri carstva – austrougarsko, tursko i rusko.
 

 
(24sata.hr,youtube/uredio:nsp)

Svi se u životu žrtvujemo. Obavezno pročitajte ovu poučnu priču o žrtvi za druge …

Ovdje je red za žrtvoprinošenje?

“Jeste, ovdje. Bit ćete iza mene. Ja sam 852., vi – 853. po redu. “

“Jooj, baš je veliki red.”

“Ne sekirajte se, brzo to ide. U ime čega se žrtvujete? “

“Ja – u ime ljubavi. Vi? “

“A ja – u ime djece. Djeca su moje sve na ovom svijetu! “

“A što ste donijeli kao žrtvu?”

“Svoj privatni život. Samo da su djeca zdrava i sretna. Za njih ću sve da dam. Jedan dobar čovjek me htio oženiti – nisam pristala. Kako da im dovedem očuha u kuću? Voljeni posao sam napustila, daleko je od kuće. Zaposlila se kao spremačica u vrtiću – da budem pored njih, da pazim da su siti i zadovoljni. Sve za djecu! Za sebe – ništa.”

“Joj, kako vas razumijem. A ja želim žrtvovati odnose … Razumijete, između mene i supruga nema više ništa. Pored njega je druga žena .. Ma, i kod mene se pojavio drugi muškarac, ali … Kada bi muž otišao prvi! Ali on ne ide kod ljubavnice! Neće! Plače .. kaže da je navikao na mene … A meni ga je žao! Jer plače .. Tako i živimo.”

Otvaraju se vrata, čuje se glas: “Broj 852 uđite!”

“Idem ja. Tako sam uzbuđena! Što ako neće primiti moju žrtvu?”

Broj 853 presavija se i čeka svoj poziv. Vrijeme prolazi sporo. Ali, evo iz ureda izlazi broj 852.

“I? I što bilo? Što su vam rekli? Prihvatili su vašu žrtvu?”

“Ne … Ispostavlja se da ovdje postoji probni rok. Poslali su me da razmislim.”

“Ali kako? Zašto? Zašto ne odmah? “

“Oj, draga, oni me pitaju:” Jeste li dobro razmislili? Jer je to zauvijek! “A ja njima:” Naravno. Djeca će odrasti, cijenit će ono što je majka žrtvovala za njih”.

A oni meni: “Sjednite i gledajte na zaslon.” A tamo – neki čudan film o meni. Kao da su djeca već odrasla. Kći se udala, negdje daleko u inozemstvo. Sin zove jednom mjesečno, pod moranje, snaha kroz zube priča sa mnom …

A ja njemu: “Sine, pa što si takav prema majci?”, a on meni: “Mama, ne miješaj se u naš život, zaboga! Zar nemaš drugog posla ?!”

A kakav posao? Što da radim? Jer zbog djece sam sve i napustila, i živjela sam samo za njih … Ispada da nisu cijenili moju zrtvu …? Džaba sam se toliko trudila?”

Iza vrata čuje se glas: “Sljedeći! Broj 853.”

“Joj, pa to je za mene .. Skroz ste me sludio svojom pričom. Ne mogu vjerovati … ‘Ajd, dobro, idem sad ja. “

“Izvolite, uđite, sjedite. Što ste donijeli kao svoju žrtvu? “

“Odnose …”

“Jasno .. ‘Ajde da vidimo što imate.”

“Evo, gledajte. Nisu veliki, ali su simpatični. I friški su. Upoznali smo se prije samo pola godine. “

“I zbog čega želite njih kao žrtvu?”

“Zbog očuvanja obitelji.”

“Čije, vaš? Pošto je neophodnost u njenom očuvanju? “

“Naravno! Muž ima ljubavnicu, odavno, stalno trči kod nje, laže, nemam više snage.”

“A vi?”

“Pa, šta ja? Pojavio se u mom životu jedan čovjek, imamo lijepe odnose.”

“Pa, znači, želite žrtvujete ove nove odnose?”

“Da … Da, sačuvam obitelj.”

“Čiju? Sami govorite kod muža je druga žena, kod vas je drugi muškarac. Gdje je tu obitelj? “

“Pa što .. Po dokumentima smo još u braku. Znači – obitelj.”

“Znači sve vama to odgovara?”

“Ne, ne! Kako može sve to meni odgovarati? Stalno plačem i sekiram se.”

“Ali promijeniti stare odnose za nove nikako ne želite?”

“Pa, nisu baš oni toliko duboki, onako, više površni … U principu, nije mi žao!”

“Pa dobro, ako vama nije žao, nama je svakako. Dajte te vaše odnose.”

“A meni su rekli da kod vas prikazuju film. O budućnosti. Što ga meni ne biste prikazali?”

“Filmovi su različiti. Neki su o budućnosti, neki – o prošlosti. Mi ćemo vama pokazati o sadašnjosti. Evo, uključujemo, gledajte.”

“Oj! Pa to sam ja! Bože dragi, pa što tako izgledam? Ma lažete! Ja vodim računa o sebi.”

“Pa to se vaša duša na ovaj način projicira na vanjština.”

“A tko je ovaj dječak? Vidi kako je simpatičan … Gledajte, on se pripija uz mene.”

“Niste prepoznali? To je vaš suprug u projekciji duše.”

“Suprug? Koješta! Pa on je odrastao čovjek!”

“A u duši – dijete. I pripija se, kao uz majku.”

“Pa takav je on i u stvarnom životu!”

“Znači ne vi uz njega, nego on uz vas?”

“Pa, da. Ja sam od djetinjstva shvatila: žena mora biti jaka, mudra, odlučna. Mora biti i glavna u obitelji, i muža izvesti na put.”

“Pa, to je to. Jaka, mudra i odlučna mamica rukovodi svojim dečkom – suprugom. I lekciju mu održi, i pomiluje, i oprosti. A što ste vi htjeli? “

“Zanimljivo … Ali nisam mu majka, ja sam mu žena! A u ovom filmu … On je tako bespomoćan, i kod ove svoje će ponovno pobjeći, a ja ga svejedno volim!”

“Naravno, tako će i biti. Dječak će se malo igrati u pijesku, pa će se vratiti kući. Kod svoje mamice. Malo će kukati na ramenu, plakati … Dosta je! Kraj filma! ‘Ajde da završavamo ovaj susret. Želite žrtvovati ljubav? Niste se predomislili?”

“A budućnost? Zašto mi niste prikazali budućnost? “

“Vi nemate budućnost. Kod takve sadašnjosti – pobjeći će od vas odrasli “dječak”, ako ne kod druge žene, onda u neku bolest ili – ni u što. Sve u svemu, pronaći će način kako da se otkači mamine suknje. Jer i on želi rasti …”

“Ali što da radim? Zbog čega ću onda sebe žrtvovati?”

“Pa vidite i sami. Možda više volite biti mamica, nego žena!”

“Ne! Želim biti voljena žena.”

“Ali i mamice, također, bivaju voljenim ženama, vrlo često. I? Želite li da se žrtvujete? Zbog očuvanja onoga što sada imate, i da pri tome, vaš muž i dalje ostaje dječak? “

“Ne … Nisam spremna. Moram razmisliti.”

“Naravno, naravno. Mi dajemo vrijeme za razmišljanje.”

“A savjete dijeliti?”

“Sa zadovoljstvom.”

“Recite, pa što moram učiniti da moj suprug … odraste, šta li je …?”

“Vjerojatno da prestanete biti mamica. Okrenuti se licem prema sebi i naučiti biti Žena! Zavodljiva, uzbudljiva, željena … Takva, kojoj poželi poklanjati cvijeće i pjevati serenade, a ne plakati na njezinim toplim grudima.”

“Mislite da će pomoći?”

“Obično pomaže. Ali samo u slučaju ako odlučite biti Žena. Ako nešto zatreba, vi slobodno dođite. Odnosi su vaši odlični, uzet ćemo ih sa zadovoljstvom. Znate, koliko ljudi u svijetu mašta o takvim odnosima? Tako, ako želite ih žrtvujete u korist drugih – dobrodošli!”

“Razmislit …”

Broj 853. rasijano izađe iz ureda, panično pritišćući svoje odnose ka grudima.

Broj 854. s uzbuđenjem ulazi u istu kancelariju:

“Spremna sam žrtvovati svoje interese zarad majčinog spokojstva …”

Vrata se zatvaraju. Po hodniku šetaju ljudi sa uz grudi pripijenim željama, sposobnostima, karijerama, talentima, mogućnostima – s onim što su spremni nesebično žrtvovati ..

Vjerujem da su se mnogi od vas pronašli u ovoj priči. Da li je zaista potrebno i vrijedno se žrtvovati za sve u ovom životu, da li se isplati? Što mislite?

 
(uspesnazena.com/uredio:nsp)