Djeca iz izoliranog “sela na litici” na vrhu planine u jugozapadnoj Kini moraju se penjati 800 metara strmim ljestvama da bi došli do škole

Selo Atuleer je dom za 72 obitelji kojima je jedini put prema vanjskom svijetu 17 vinskih ljestvi pričvršćenih na stranu 1300 metara visoke litice.

Petnaestoro djece redovito koriste planinske ljestve da bi prošli 800 metara litice na putu do i od škole svaka dva tjedna u autonomnoj prefekturi Liangshan Yi u pokrajini Sichuan.

Djeca, u dobi od 6 do 15 godina, pripadaju 72 obitelji u selu Atuler u županiju Zhaojue. Mještani odlaze jednom tjedno do najbliž tržnice nekoliko kilometara dalje jednom tjedno koristeći iste ljestve da bi kupili potrepštine i prodali poljoprivrednih proizvode, uglavnom papar i orahe.

Ljestve se sastoje od lanca 17 manjih ljestvi vezanih zajedno, od kojih su neke čak i poprečne i pričvršćene za stijenu čeličnim šipkama ili drvetom. Nema nikakvih mjera sigurnosti. Seljak u svojim 40-im godinama je nedavno pao s litice, i umro.

Chen Jigu, jedan od mještana, rekao je da su ljestve stare koliko i selo, možda stotine godina.

“Mi zamijenimo ljestve s novima kada pronađemo da je jedna od njih trula”, rekao je Chen.

Većina obitelji žive u kućama od blata, slame i drva. Mještani su rekli da su njihovi preci izabrali živjeti na ovom teško pristupačnom mjestu da bi se sakrili od rata i plemenskih sukoba.

No, to je dovelo do velikog problema u životu. Treba oko dva sata za djecu, na čelu s odraslom osobom, da se popnu na liticu, i gotovo 1 i pol sata da se spuste.

Kad je seljak previše bolestan da se penje uz planinu, osoba mora ga mora vezati na leđa i spusitit niz liticu uz pomoć druga dva mještana.

Svi seljani žive od svojih ruku sa manje od 1 $ dnevno.

“Naš glavni prihod su papar i orasi”, rekao je glava sela, Er Dijiang. “Kupci znaju da smo iz sela sa litice i da mi ne želimo nositi papar ili orahe natrag, tako da oni nude znatno nižu cijenu – a mi nemamo izbora.”

Api Jiti, šef stranke sela Atuler, je rekao: “Nemoguće je izgraditi školu na gori, jer prostor je premalen. Škola iza planine je bolja i ima pitke vode, a uvjeti života su puno bolje nego u selu.

Trošak školovanja djeteta je 300 juana (45,70 $) po semestru. Sama edukacija je besplatna. No, troškovi smještaja je još uvijek veliki izdatak za roditelje.

“Vlada i obitelji pokušavaju sve od sebe kako bi se osigurali da svako dijete može dobiti obrazovanje, jer svi znamo da im znanje može pomoći da žive bolji život”, rekao je Api.

Nakon što je Peking News opisao opasno putovanje djece do škole, Lin Shucheng, glavni partijski šef prefekture, obećao je da će izgraditi čelične ljestve u zamjenu za trule ljestve što je prije moguće kako bi se osigurala sigurnost mještana.

Vlada će kasnije pozvati stručnjake kako bi raspravljali o tome kako riješiti siromaštvo i transportni problem, rekao je Lin.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Većina ljudi nije u stanju prihvatiti da nekoliko ljudi uspijeva manipulirati milijardama života, djelujući kroz sve institucije i u svim zemljama.

Ja to razumijem; međutim, jednom kada imate piramide i znate na koji način uvjetovati umove i stvarnost stanovništva, to postaje relativno jednostavno.

Kada nekolicina ljudi želi nadzirati i upravljati mnoštvom čovječanstva, na licu mjesta moraju postojati određene strukture. One su uvijek iste, bilo da pokušavate manipulirati osobom, obitelji, plemenom, gradom, zemljom, kontinentom ili planetom.

Najprije morate nametnuti ‘pravila’, što se smatra ispravnim, a što pogrešnim, što je moguće, a što nemoguće, što je zdravo, a što bolesno, što je dobro, a što loše.

Većina će ljudi bespogovorno poštivati ​​ta ‘pravila’ zbog “me-ee, me-ee mentaliteta” stada koje u kolektivnom ljudskom umu prevladava barem posljednjih tisuću godina.

Kao drugo, malobrojnima koji osporavaju vaša nametnuta ‘pravila’, život morate učiniti krajnje neugodnim. ‘Pravila’ ili ‘konsenzusna stvarnost’ preko su potreban element naše kontrole.

Najučinkovitiji način da se osigura pokoravanje tim pravilima jest zagorčati život onima koji se razlikuju. Pojedince koji iznose drugačije poglede, verzije ‘istine’, stilove života, držite podalje kao crne ovce u ljudskom stadu.

Već ste uvjetovali stado da prihvati vaša pravila kao vlastitu stvarnost, pa ono svojom osornošću i neznanjem ismijava ili osuđuje one s različitim stilom života.

Time se na crnu ovcu stvara pritisak da se pokori, što ujedno služi za upozorenje drugim pojedincima u stadu koji također razmišljaju o odvajanju ili osporavanju prevladavajuće stvarnosti.

Kao što sam ranije istakao, taj strah da budemo različiti, kao i iskazivanje stajališta koja pobijaju ‘pravila’, nadmoćan je strah od onoga što će drugi ljudi misliti o nama.

U stvari, riječ je o strahu od toga što će ovce koje nas okružuju reći i učiniti ukoliko pokušamo napustiti stado i preispitati njegove uvjetovane pretpostavke. Takav mentalitet znači da mase same nad sobom provode red i poredak, držeći jedni druge na liniji.

Ovca ostatku stada postaje ovčarski pas. Nije to ništa drugo nego psihološki fašizam – Policija misli sa svojim agentima u svakom domu, svuda. Postoje agenti koji su do te mjere uvjetovani da uglavnom nemaju pojma da su neplaćeni kontrolori umova.

Govore mi: ‘Samo radim ono što je najbolje za moju djecu’. Ne, nego ono za što si programiran da vjeruješ da je najbolje za njih, kao što je programirano i uvjerenje da samo ti znaš što je najbolje. Sve je to dio ‘podijeli pa vladaj’ strategije, presudne kada nekolicina nadzire mnoštvo.

Svatko igra ulogu u mentalnom, emocionalnom i fizičkom zatvoru svih drugih. Kontrolori samo moraju odrediti ‘pravila’ i povući pravi konopac u pravo vrijeme kako bi njihove ljudske marionete plesale u odgovarajućem ritmu.

Postižu to propisivanjem onoga što će se podučavati u sustavu koji smjelo nazivamo ‘obrazovanjem’, te nadziranjem onoga što prolazi pod ‘vijesti’ u medijima u vlasništvu Iluminata.

Na taj način, nemislećem stadu koje ne postavlja nikakva pitanja, mogu propisivati ​​što bi trebalo misliti o samom sebi, drugim ljudima, životu, povijesti i aktualnim zbivanjima.

Jednom kada definirate ‘pravila’ nema više potrebe da kontrolirate svakog pojedinog novinara ili reportera ili vladinog službenika. Mediji i institucije preuzimaju svoju ‘istinu’ iz tih istih ‘pravila’ i službenih priopćenja, refleksivno ismijavajući i osuđujući svakoga tko nudi drugačije viđenje stvarnosti.

Ovo što slijedi izvrsna je simbolična priča o načinu na koji ‘norme’ postaju prihvaćene bez pitanja, pa čak i bez znanja o tome odakle potječu.

Počnite s kavezom u kojem je pet majmuna. Unutar kaveza objesite bananu za konopac i pod nju stavite ljestve. Uskoro će neki od majmuna doći do ljestava i početi se penjati prema banani.

Čim dodirne ljestve, poprskajte sve majmune hladnom vodom. Nakon nekog vremena, pokušat neki drugi majmun, uz isti rezultat – svi drugi majmuni biće poprskani hladnom vodom.

Uskoro, kada se neki majmun bude pokušao popeti po ljestvama, drugi majmuni pokušat ga spriječiti.

Sada izbacite hladnu vodu. Izvadite jednog majmuna iz kaveza i zamijenite ga novim. Novi majmun će vidjet bananu i pokušat će se popeti ljestvama.

Na njegovo iznenađenje i užas, napast će ga svi drugi majmuni. Nakon još kojeg pokušaja i napada, znat će da će ga, pokuša li se popeti po ljestvama, drugi majmuni napasti.

Nakon toga, uklonite još jednog od izvornih pet majmuna i zamijenite ga novim. Pridošlica će krenuti prema ljestvama i biće napadnuta.

Prethodni novajlija će entuzijastično sudjelovati u kažnjavanju! Isto tako, zamijenite trećeg izvornog majmuna novim, zatim četvrtog, na kraju petog.

Svaki put kada najnoviji majmun krene prema stepenicama, biti će napadnut. Većina majmuna koji ga tuku nemaju pojma zašto im nije bilo dopušteno da se popnu ljestvama ili zašto sudjeluju u udaranju najnovijeg majmuna.

Nakon što zamijenite sve izvorne majmune, i niti jedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom. Unatoč tome, nijedan majmun nikada se više neće približiti ljestvama kako bi pokušao uzeti bananu.

Zašto ne smiju? Jer koliko oni znaju, oduvijek je bio takav običaj!
 
(David Ike: “Efekt Stada”)