Prema nedavno objavljenim podacima, nekoliko skupina migranata različitog nacionalnog podrijetla u Švicarskoj ima stopu ovisnosti o socijalnoj skrbi znatno iznad 50 posto

Više od 80 posto Somalaca u zemlji primaju državnu socijalnu pomoć. Da podsjetimo da je nezaposlenost u Švicarskoj oko 2 posto, to znači da socijalnu pomoć prima samo 2 posto Švicaraca.

Podaci su prikupljeni i objavljeni od strane Saveznog zavoda za statistiku i Državnog sekretarijata za migracije i pokazuje da je 4000 Somalaca u Švicarskoj najviše teži biti na državnoj pomoći, jer se 83,7 posto oslanja na državne prihode, piše 20min.ch.

Iako su Somalijci daleko najveći korisnici državnih benificija, nekoliko drugih nacionalnosti također imaju stopu korištenja državne pomoći i stopu nerada od preko 50 posto, kao što su Eritrejci na 54,7 posto i Angolci s 54 posto.

Migrantska statistika se uvelike razlikuje od statistike broja švicarskih državljana koji primaju socijalnu pomoć, od samo 2,3 posto stanovništva – dok japanski državljani imaju najnižu stopu primanja socijalne pomći od svega samo 0,6 posto.

Damian Muller iz švicarskih liberala (FDP) kazao je da brojke pokazuju da je previše tražitelja azila koji nisu zaslužili azil i žive od državnih benificija i da se nedovoljno radi na integraciji izbjegličkog statusa u švicarsko gospodarstvo.

“Integracija nije jednosmjerna ulica” – rekao je, dodajući, “izbjeglice su također odgovorne.”

Bachir Gobdon iz udruge dijaspore Somalije pripisao je dio krivnje za visoku stopu socijalne pomoći u somalskoj zajednici prosječnoj veličini obitelji, rekavši: “Na primjer, oni rade u ugostiteljstvu, gdje su plaće niske. Primjerice, obitelj koja ima sedmero djece ne može živjeti od toga.” To nema nikakve logike jer se među nezaposlenima samo broje punoljetna djaca.

Statistika nalikuje onima i u drugim zemljama kao što je Švedska, gdje je stopa nezaposlenosti migranata mnogo veća od stope nezaposlenosti domaćih Šveđana.

Brojke objavljene prošlog ljeta pokazale su da, dok su Šveđani imali stopu nezaposlenosti od samo 3,6 posto, postotak nezaposlenih migranata je bio 19,9 posto. Taj broj je uvelike umanjen si obzirom na državnu politiku koja skriva prave podatke općenito vezane za migrante.

U Njemačkoj je izvješće Njemačke agencije za zapošljavanje prošle godine otkrilo da je više od polovice onih koji su na socijalnoj pomoći bili migranti, a broj migrantskih primatelja socijalne pomoći je porasao za 69 posto od 2010. do danas.

Novi-Svjetski-Poredak.com

“Boostedt je nekada bio lijep gradić i lijepo mjesto za život”

Stanovnici grada Boostedt u Njemačkoj se žale da “nitko više ne prepoznaje naš grad” nakon što se 1200 imigranata doselilo, povećavajući broj stanovnika za čak 26 posto.

Gradonačelnik Hartmut Konig izjavio je da se grad, koji sada ima 4.600 stanovnika drastično promijenio, jer se imigranti nalaze u lokalnoj vojarnoj.

“To je jednostavno ponašanje. Na primjer, u trgovinama su stvari ukradene. Bio sam svjedok i ovome: tri imigranta su hodala pločnikom, ne ostavljajući dovoljno prostora za ženu s kolicima i djetetom koja je dolazila u njihovom smjeru. Ne napravivši mjesta, ona se morala spustiti na cestu da bi ih zaobišla” – rekao je gradonačelnik.

“Osim toga, ostavljaju gomile smeća i koriste sve dostupne prostore kako bi sjeli i pili pivo” – dodao je.

Stariji mještanin je rekao da migranti ne rade ništa sa svojim vremenom i jednostavno sjede uokolo, prije nego je izjavio: “Nitko više ne prepoznaje naš grad – Boostedt je nekada bio lijepo mjesto i lijepo mjesto za život, sada je malo drugačije i nitko zna što budućnost nosi.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Drugi videozapis pokazuje kako su drugi Nijemci bijesni prema politici kancelarke Angele Merkel u svojoj zemlji, a jedan je građanin ustrajavao: “Nikad više neću glasati za Angelu Merkel do kraja svog života”.

Kao što smo izvijestili prošli tjedan, tinejdžerka Jazidskih kurda, koja je bila zarobljena od strane Islamske države, preselila se natrag u Irak nakon što je srela svojeg silovatelja teroristu na ulicama u blizini Stuttgarta, u Njemačkoj, gdje se prijavila kao izbjeglica.

Njemačka je omogućila ulazak više od milijun migranata, uglavnom s Bliskog istoka, od 2015. godine do danas.

Nasilni zločini su porasli od tada, a 90% ih je zbog migranata, prema vlastitoj statistici njemačke vlade.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kažu da su milenijalci prva generacija u američkoj povijesti koja je financijski lošija od svojih roditelja

To je fenomen koji izgleda da ima mnogo veze s prevladavajućim načinom razmišljanja Milenijalaca da se može postati bogat bez truda i posla.

Možda nema boljeg primjera od trenutne poludjele pohlepe za kriptovalutama, koja je potaknula neka Milenijalce da pokušaju iskoristiti tehnologije digitalnih tokenova koji obećavaju veliku zaradu bez ikakvog truda.

Neki Milenijalci su zapravo uspjeli s ovim pristupom, uključujući Chris Kelseya, autora članka “Kako postati jeb**i milijunaš” koji objašnjava kako su mu njegove različite sheme kriptovaluta pomogle da postane milijunaš u dobi od 19 godina.

Kelsey je osnovao razvojnu tvrtku za aplikacije koja se zvala Appsitude koju je s vremenom prodao, i odmah došao u krug milijunaša. Od je od tada osnovao i nekoliko drugih tvrtki, uključujući tvrtku Cazza, tvrtku usmjerenu na razvoj trodimenzionalnih tehnologija za tiskanje građevinskih objekata, kao i vlastitu tvrtku za kriptovalute pod nazivom Kelsey Coin koja je osmišljena kao digitalna banka za kupnju i prodaju digitalnih tokena.

Arogantan 21-godišnjak je među manjinom uspješnih Milenijalaca, nakon što je došao na listu bogataša “30 ispod 30″ u Forbes Azija. Sam je došao na vrh – barem u svom umu – i sada kaže da je na putu da postane milijarder.

“Postao sam jeb**i kralj milijunaš sa 19″ – kaže Kelsey. “Finiširao sam svoj put prema tamo i nisam davao nikome niti minutu tko me želi zaustaviti.”

“Sada sam na putu da postanem najmlađi samostalni milijarder na svijetu u 21. godini. Ja ću postati prvi bilijunaš na svijetu”.

Koliko Milenijalaca je potrošilo svoj teško zarađeni novac na kriptovalute i druge iluzorne prijevare?

Kelseyev egoistički pogled na samog sebe endemski je način razmišljanja Milenijalaca – čak i među Milenijalcima koji nisu ni blizu da postanu milijunaš kao što je on.

Mnogi od njih su pretplatnici na Kelseyjev YouTube kanal, koji obećava Ferrarije, savršen dah i blaženu euforiju – sve besplatno i bez napora.

Sve što trebaju učiniti, kaže se tim Milenijalcima, je igrati kripto igru i preskočiti sve one koji su vam na putu i bum – doći će instant bogatstvo.

To je daleko od onoga kako su razmišljali njihovi roditelji i djedovi i baka u njihovim godinama koji su prepoznali važnost stvarnog rada koji stvara vrijednost – a što je još važnije – raditi to sve iskreno i dostojanstveno.

Ne postoji apsolutno ništa dostojanstveno u toksičnom načinu razmišljanja Kelseya, koji je autor članaka koji tvrde da je u redu lagati drugim ljudima, ali nikada sebi (što god to značilo). Kelsey također kaže da svatko tko nije “stigao” kao i on, je očito “gubitnik”.

To je samo-čestitajući, samo-promicateljski, novorodentni oblik narcizma koji vodi mnoge druge Milenijalce niz put neuspjeha i razaranja.

Nema besplatnog ručka, a zasigurno nema dovoljno digitalnog novca na svijetu kako bi svaki obmanuti Milenijalac kupio Ferari u Kelseyjevoj pjesmi za bogate i poznate.

Zato neki ljudi upućuju na Milenijalce kao generaciju “ja, ja, ja”, što znači da oni imaju tendenciju da budu egocentrični koji “puše” sheme brzog bogaćenja koje željno čekaju.

Dio problema je način na koji su mnogi od njih odgajani, vjerujući da su oni posebne pahuljice čiji će uspjeh u životu biti predan na srebrnom pladnju.

“Neki od njih su ušli u počasne razrede, a ne zato što su to zaslužili, već zato što su se njihovi roditelji žalili” – kaže konzultant Simon Sinek.

“Bili su potisnuti u stvarnom svijetu i u trenu, oni su doznali da nisu posebni, i da njihova majka ne može dobiti promaknuće. Usput, ne možete sve dobiti samo zato što to želite.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Stalno postavljamo sebi nove ciljeve i izazove – i često nam se događa da na kraju ne uspijemo ih ostvarimo

Završavamo tako što kažemo sebi da nismo još spremni, da ćemo to napraviti sljedećeg tjedna, mjeseca … godine.

Možda ćemo započeti (ili nastaviti) sa žarom na početku.

Ali kada smo jednom uložili napor, kažemo sebi da smo učinili dovoljno, i da bi trebalo cijelu tu stvar “Novi projekti, novi život, novi ciljevi” da malo usporimo.

Zašto se na kraju sve tako događa? Odgovor je očigledan: Zato što želimo postići mnogo toga vrlo brzo, u jako kratko vrijeme; muka nam je od novih odgovornosti, teško je promijeniti stare navike i probati nešto novo.

Međutim, stranica Timesnet.ru piše o mogućem rješenju, koje se zove:

Kaizen ili jednominutni princip

U japanskoj kulturi postoji tehnika Kaizen, koja u sebi sadrži ideju jednominutnog principa za usavršavanje samog sebe.

U srcu ove metode postoji ideja da svatko treba vježba nešto samo tijekom jedne minute, svakog dana u isto vrijeme.

Jasno, to ne bi trebao biti problem ni za koga, čak i vrlo lijena osoba može izdvojiti ovo vrijeme.

Bilo da se radi o vježbama ili čitanju knjige na stranom jeziku, u ovom slučaju zadatak neće izgledati kao nešto neugodno što se mora otaljati, već kao aktivnost koja donosi radost i zadovoljstvo.

Kada idete korak po korak, onda ćete se i pomicati na putu samousavršavanja i tako možete postići odlične rezultate.

Važno je prevladati taj manjak vjerovanja u svoje sposobnosti, kao i da se oslobodite osjećaja krivnje i bespomoćnosti. Potrebno je iskusiti osjećaj pobjede i uspjeha za kretanje naprijed, a ne vrtjeli u začaranom krugu.

Kada budete inspirirani ovakvim osjećajima, postupno ćete povećavati količinu vremena koje provodite radeći određeni zadatak.

U početku možda će to biti 5 minuta, pa će se pretvoriti u pola sata, a kasnije i duže. Na taj način, jednominutni princip daje vam mogućnost da uvidite napredak koji pravite.

Kaizen potječe iz Japana. Kaizen se sastoji od dvije riječi – “Kai” (promjena) i “Zen” (mudrost).

Na prvi pogled, ova vježba može djelovati sumnjiva i bez rezultata ljudima koji su odrasli u Zapadnoj kulturi, koja se temelji na ideji da se rezultati mogu postignuti samo ogromnim naporima.

Ali, teški programi koji od osobe zahtijevaju veliku količinu napora i energije da bi se promijenili na kraju se završe iscrpljivanjem i bez motivacije.

Kaizen je nešto što svatko može pokušati u praktički bilo kokoj sferi svog života.

U Japanu se na primjer, često primjenjuje za poboljšanje tehnika upravljanja.

Sve što trebate učiniti jest da razumijete što želite postići, i već ste spremni za vježbu.
 
(BIZLife)

Kada je Stephen Lovell kao klinac posjećivao djeda i baku, bilo je to kao da je ulazio na set nekog filma: svi su bili odjeveni u toalete i odijela i pijuckali su koktele. Imali su brodove, avione, seosko imanje, vilu u Kanadi i ljetnikovac u Southamptonu, u državi New York

Lovell procjenjuje da je njegov djed, koji je osnovao John Forsyth Shirt Co. imao bogatstvo koje bi u današnjem novcu iznosilo 70 milijuna dolara. Međutim, kombinacija loših odluka, manjka sreće i ovisnosti o alkoholu dovela je do toga da su djedovi nasljednici protraćili to bogatstvo.

“Stalno o tome razmišljam”, rekao je za časopis Time Lovell koji radi u Kaliforniji, kao financijski konzultant.

Njegov slučaj uopće nije usamljen, dapače – Time piše da čak 70 posto bogatih obitelji u Americi izgubi stečeno u drugoj generaciji, a čak nevjerojatnih 90 posto u trećoj generaciji, prema podacima konzultantske kuće Williams Group. To znači da je četvrta generacija siromaha koji krenu sa istog mjesta kao i prva generacija. Krug se zatvara.

Banka U.S. Trust nedavno je napravila istraživanje među osobama s imutkom većim od tri milijuna dolara kako bi saznala na koji način pripremaju svoje nasljednike da se nose tako značajno bogatstvo. Odgovor je – gotovo nikako.

Ne mogu se suzdržati

“Gledajući brojke, 78% ispitanih ima osjećaj da njihovi nasljednici nisu dovoljno odgovorni da upravljaju nasljedstvom”, kaže za Time Chris Heilmann iz banke U.S. Trust. 64% njih priznaje da je svojoj djeci reklo malo ili ništa o bogatstvu koje imaju.

Razloga je više – naučeni su da nije pristojno razgovarati o novcu, brinu se da će im djeca postati lijena i da će imati osjećaj povlaštenosti, a boje se i da će drugi saznati koliko novca imaju.

Financijski konzultanti kažu da je razlog što druga i treća generacija tako loše upravlja novcem koji su stekli njihovi očevi i majke ili djedovi i bake to što većina njih uopće nema osjećaj koja je prava vrijednost novca.

Jedan je primjer osobito znakovit – statistika kaže da bogati nasljednik u prosjeku čeka svega 19 dana od trenutka dobivanja nasljedstva do kupovine novog (obično luksuznog) automobila.

Kako to spriječiti, savjeti koji će vam zatrebati

Dogodi li vam se da se obogatite evo nekoliko savjeta financijskih konzultanata kako izbjeći da vaši nasljednici proćerdaju vaše teško stečeno bogatstvo.

Kao prvo – razgovarajte s djecom ili unucima i naučite ih da budu financijski pismeni. Ako im ništa ne govorite o bogatstvu koje će jednom biti njihovo ne potičete ih na rad, već ih držite u neznanju i neće se znati nositi s onim što ih čeka.

Nitko to ne voli, ali razgovarajte o oporuci. Ne želite rat među svojim nasljednicima, bolje je neke stvari riješiti dok ste još tu.

I na koncu, zacrtajte neki plan za svoju obitelj, neku misiju koja će odrediti kako se novac stiže, a kako dalje oplođuje. Stephen Lovell s početka Timeove priče kaže kako bi volio da je njegova majka imala takav plan.

“Kako je moja mama izgubila novac?”, kaže. “Jednostavno nije znala kako s njim. A sad svi, svakoga dana žalimo zbog toga.”

Koja ste vi generacija?
 
(net.hr/uredio:nsp)

Ljudi su biološki stvoreni da budi lijeni, sugerira kanadska studija

Kanadski znanstvenici zatražili su da devet dobrovoljaca stavi nožne proteze koje otežavaju hod njihovim uobičajenim tempom.

Za svega nekoliko minuta svaki je dobrovoljac pronašao način da prilagodi svoj standardni ritam hoda, koji se možda razvija i desetljećima, kako bi koristio manje energije.

Istraživači s fakulteta Simona Frasera kažu da podsvjesni živčani sustav, kad je prepušten sam sebi, usklađuje pokrete tako da se troši što manje energije.

A to je, napisali su u članku u časopicu Current Biology, sasvim u skladu s tendencijom da se u zadatke uloži što je moguće manje truda.

Cilj je proći što “jeftinije”

“Ovdje smo pokazali psihološki temelj lijenosti”, kaže vodeći autor studije Max Donelan.

“Demonstrirali smo da čak i kod dobro uvježbanih pokreta, poput hoda, živčani sustav podsvjesno nagleda korištenje energije i kontinuirano usklađuje pokrete u stalnoj zadaći da se prođe što ‘jeftinije’”, naglasio je.

Kad ljudi krenu na trčanje, kažu znanstvenici, njihov mozak u pozadini treba naporno raditi kako bi nadvladao podsvijest.

“To je loša vijest za one koji vole puno jesti”, rekao je Donelan.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Kreditne kartice, lijenost, ispijanje kave, tjeskoba… ne biste vjerovali, ali sve su to razlozi zbog kojih se ljudima danas novac teško “zgrije” u lisnicama. Sve češće izleti van u potrošačko društvo i ne zna mu se kraj

Ljudima je danas sve teže zadržati prste u džepovima i ne istresti ono što je u njima na pult nekog dućana kako bi kupili ono što žele. Upravo stoga sve manje štede pa tako i sve manje imaju. Kako, na žalost, žive u dobu koje je pogodila recesija, način života im i nije baš najbolji. A zašto se ne može uštedjeti?

1. Želimo što želimo i želimo to odmah

Zašto bi odložili kupovinu nekih skupocjenih sunčanih naočala ili cipela kada ih možemo kupiti odmah.

2. Tjeskoba je veliki biznis

U Sjedinjenim Državama, primjerice, na tjeskobi se zarađuje puno. Naime, Amerikanci često odlaze svojim terapeutima koji na njima zgrću lijep novac. Međutim, liječe se i kupovinom jednako kao i Hrvati i drugi narodi. Nema li išta ljepše od toga da svoje nezadovoljstvo riješimo tako da si kupimo nešto lijepo i opipljivo.

3. Propagandne poruke nas čine svojim robovima

Ne postoji trenutak u povijesti kada naša osjetila nisu bila napadnuta propagandnim porukama. Svaki medij zatrpava nas pričama o poznatim osobama koje imaju nove frizure, mobitele ili piju neku posebnu vrstu čaja.

4. Mi smo obrazovani potrošači

Obrazovanje je ključ svega, međutim to znači da bolje razumijete i riječ potrošač koji s više znanja bira sve kvalitetnije pa time i skuplje proizvode.

5. Prije svega – kava

Prema pisanju portala Consumerist.com, svaki Amerikanac godišnje potroši tisuću dolara samo na kavu. Taj iznos se povećava ako njegovo putovanje na posao dugo traje.

6. Vjerujemo u sigurnosnu mrežu

Dokle god ljudi imaju roditelje ili bankovne kartice vjeruju da imaju i sigurnosnu mrežu te da će ih ona spasiti što god da ih pogodilo i održati do iduće plaće.

7. Kreditne kartice su naši prijatelji

Zahvaljujući kreditnim karticama i oni koji nemaju novac koji može pokriti njihova traženja koriste kartice kako bi ih ostvarili. A kako živimo u svijetu u kojem se sve pokazuje okolini (na društvenim mrežama), nije rijetko da netko kupi novu skupu torbu i s njom se fotografira istovremeno zaboravljajući kako bi bilo dobro malo uštedjeti.

8. Volimo stvari koje sjaje

Prije smo se voljeli počastiti putovanjem u Europu ili haljinom. Danas su nam, pak, apetiti porasli, pa bismo rado u neku daleku egzotičnu zemlju, a na imali bismo i dizajnerski skupocjen nakit.

9. Lijeni smo

Puno novca daje se na usluge i stvari koje bi mogli obavljati sami. Tako često ljudi plaćaju pomoć u kući za poslove koje bi mogli obaviti i sami.

10. Prekasno se zaustavljamo

Nema ništa loše u tome što se u stisci za stanarinu majci otrči po pomoć , što se ponekad jede u restoranu, što se plati nekom da nam pomogne…. ali treba znati kada stati. Problem je nečija nemogućnost da stane u trošenju novca na određene usluge, privilegije, stvari… i počne štedjeti.
 

 
(net.hr/uredio:nsp)

Čovjek je puno više od njegove fizičke pojave i jako je važno razumjeti ono što zovemo -“ja”

Svi imamo i Dušu, odnosno pravilnije rečeno – mi smo duša koja ima tijelo, a ona- duša (mi) je kompleksni spoj kvaliteta koji se simultano očituju kao svijest, namjera, misao, osjećaj, inicijativa i volja. Ako je bilo koji od ovih atributa neuravnotežen u bilo kojem smislu, naša Duša (mi) patimo, a tada je teško napredovati.

Vjerovali ili ne, našoj je Duši data odgovornost da pronađe cilj svog postojanja. Ako nemamo cilj i namjeru u životu, onda gubimo sposobnost planiranja, nemamo mogućnost šireg pregleda i što je najvažnije, naša sposobnost izražavanja talenata se gubi, propada.

Ako si zbunjen i još ne znaš što ti je cilj, onda si, vjerovatno, nesiguran i u odnosu na svoje odgovornosti. To ne mora biti tako strašno, i u početku ćeš doživljavati nešto što zovemo “upozoravajući znaci”. Ali, život bez cilja je izvor zbunjenosti i frustracija i nerijetko tada izlaz tražimo u stimulirajućim sredstvima, kao što su droge i alkohol, a time onda potpuno prekidamo povezanost sa Dušom. Zbog toga je jako važno znati “pročitati” upozoravajuće znakove, pobijediti podivljala osjetila i um te napraviti prvi korak ka ponovnoj povezanosti s duhovnim sferama.

Jednostavno rečeno, treba preuzeti odgovornost za svoje postupke. Ako krivimo druge ljude, vrijeme, državu, sudbinu, onda ništa ne postižemo, naprotiv, samo dalje stagniramo. Cilj našeg postojanja je napredovanje, iskustvo, rast, cilj naše Duše je i prema religioznim tumačenjima, povezivanje sa pravim sobom, sa Bogom, odnosno Izvorom Kreacije. Ako taj proces sabotiramo svjesnim okrivljavanjem drugih i ignoriranjem vlastite odgovornosti, onda smo samo usporili ovaj neminovni proces.

Logički zaključak, duše se moraju vraćati onoliko puta (života) koliko je potrebno da “shvate” kako se treba ponašati. Dobre vijesti su, ipak, da će oni koji budu uzimali odgovornost za vlastitu Karmu, dobiti svu pomoć, vjerovali to ili ne!

Postoje izvjesne karakteristike ljudi koji ne preuzimaju odgovornost za svoja djela. Oni za svoje neugodne doživljaje krive sve i svakoga, osim same sebe. Takvo ponašanje ukazuje na nerazumijevanje Zakona Privlačnosti i Karme te prisustvo nekog od 7 smrtnih grijeha.

7 najvećih grijeha i Zakoni svemira

Da bismo ispoštovali Zakone svemira, nemamo izbora nego da se suočimo i pobijedimo 7 kardinalnih mana ili ako ćete poznatiji izraz – smrtnih grijeha. Oni se zovu smrtni zato što umrtvljuju spiritualna osjetila, rasipaju svjetlo i sužavaju Dušu.

Preuzimanje odgovornosti znači oslobađanje od tih 7 ključnih grijeha, a oni su: ponos, zavist, proždrljivost, požuda, ljutnja, pohlepa i lijenost. Vjerovatno ste čuli kad neko kaže: Nisam mogao odoljeti. Istina je, međutim, da ipak jeste!

Ponos može imati više značenja, ali je najčešće ono kad se ljudi smatraju boljima od drugih. Takvi stavovi se sukobljavaju sa univerzalnom tezom da konkurencija ne postoji, nju su izmislili ljudi, a umjesto nje postoji nešto što zovemo “viša sila”, “vječnost”, ili jednostavno, Bog. Svi smo čuli frazu – Ponos dolazi prije pada… Kad god se osjećamo posebnima, boljima, Zakon Promjene djeluje i bez milosti nas spušta na Zemlju! Tako uvijek dobijamo ono što zaslužimo. Ponos je suprotnost poniznosti, a poniznost je upravo ono što je potrebno za naš spiritualni napredak. Zapamtite: Ponos uvijek šteti, nikad nije od koristi!

Zavist je maskirana želja i nesretni osjećaj očajne želje za nečim što drugi imaju, kao uspjeh, sreća, osobine, imovina. Drugim riječima, zavist je razorna emocija koja te čini nesretnim zato što nemaš ono što drugi posjeduju, ali ne želiš ni oni da to imaju.

Proždrljivost je pohlepna želja za konzumiranjem hrane i pića više nego li nam je potrebno za održavanje života. Ona je, zapravo, samo maska za neki nedostatak u našem životu. To znači da, ako ne nalazimo zadovoljstvo ni u čemu, onda to nalazimo u hrani i piću i time postižemo trenutno zadovoljstvo, ali koje, na žalost, samo sabotira vezu sa Dušom i napredovanje na spiritualnom planu.

Požuda je jaka fizička želja za tjelesnim kontaktom, tj. seksom, obično bez asociranih osjećaja ili afekcije. Može se, također, shvatiti i kao sublimirana želja za samoostvarenjem, za postizanjem nečega. Kad je um preokupiran željama ove vrste, onda su spiritualna čula potpuno zatvorena i onda je teško usmjeriti pažnju na bilo šta drugo. Ovo je jedan od smrtnih grijeha zbog toga što je požuda tako moćna da kompletno preuzima svaki odnos sa drugim osobama, onemogućava samokontrolu i sprječava konstruktivno razmišljanje, a onda je svaka veza sa Duhom izgubljena.

Ljutnja se manifestira kada odbijamo ljubav. Problem sa ljutnjom je što je to tako jedna silovita emocionalna energija koja može proizvesti katastrofalne posljedice.

Pohlepa je želja za posjedovanjem, za materijalnim bogatstvom, imanjem ili mjestima koje nemaju nikakvu spiritualnu vrijednost. Pohlepni ljudi obično misle samo na sebe i ignoriraju činjenicu da je život puno više od zadovoljenja želje. Pohlepa je jedan od smrtnih grijeha jer ne dozvoljava nikakvu interakciju s bilo kim ili bilo čim, što je van objekta njihove želje. Drugim riječima, pohlepa funkcionira na bazi dobijanja onog što želimo i to po svaku cijenu.

Lijenost nije samo izbjegavanje fizičkog ili mentalnog rada, već znači i da nam se taj rad ne sviđa. Onaj tko nije spreman uložiti trud i napor, ne može ni očekivati da će ubrati niti cijeniti plodove svoga rada.

Govoreći uopćeno, potrebno je puno rada kako bi se naučili i usvojili principi Zakona Privlačnosti i Karme i ako nismo spremni ustrajno razvijati svoje sposobnosti, onda su šanse da se popnemo na vrh spiritualne planine jako male. Da bismo ispoštovali Zakone, nemamo izbora nego se suočiti i pobijediti 7 smrtnih grijeha.

Do sljedećeg puta, zapamtite: Duša se hrani samo VRLINAMA.
 
(atma.hr,zakonprivlacnosti.com/uredio:nsp)