Prirodni spojevi obično nađeni u mnogom voću i povrću su među najmoćnijim tvarima koje u našem dijetnom arsenalu služe za borbu protiv mnogih oblika raka

Flavonoidi su evoluirali u zaštitne mehanizme kod mnogih različitih biljaka i igraju ključnu ulogu u sprječavanju bolesti kod ljudi. Naše tijelo koristi ove moćne hranjive tvari kako bi ublažilo upale, snizilo krvni tlak i borilo se s učinkom starenja zbog slobodnih radikala.

Novo istraživanje pokazuje nadu u sposobnost flavonoida u borbi s rakom i njihovu potrebu u vašoj dijeti kako bi imali optimalnu zaštitu protiv bolesti.

Studija je pokazala značajno smanjenje rizika za mnoge vrste raka.

Rezultati studije objavljeni u časopisu „Ishrana i rak“ koja je provedena u Italiji kroz posljednjih 20 godina pokazala je kako je dijeta bogata flavonoidima igrala ključnu ulogu u sprječavanju raka.

#Sudionici studije s najvećim unosom flavonoida pokazali su 44% manji rizik od oralnog raka i 40% manju priliku za razvijanje raka ždrijela. Mogućnost dobivanja raka crijeva smanjena je za trećinu a također je primijećeno smanjenje mogućnosti raka grudi, jajnika i bubrega.

Autori studije pripisali su svoja otkrića moćnim antioksidantskim, anti-mutagenim i anti- proliferativnim svojstvima dijetalnih sastojaka koje su konzumirali sudionici istraživanja. Oni zaključuju: „Pronalasci iz ove velike mreže talijanskih studija nepobitno dokazuju zaštitničku ulogu flavonoida kod raka gornjeg probavnog trakta.

Osobe svjesne zdravlja htjet će iskoristiti prednost ovih esencijalnih hranjivih tvari kako bi postigli optimalnu zdravstvenu zaštitu. Ubacite neke od ovih ukusnih opcija u svoju prehranu svakoga dana kako bi smanjili rizik mnogih smrtonosnih vrsta raka.

Donosimo vam listu namirnica i trava koje su manje skupi način da dobijete ove moćne pigmente biljaka. One mogu biti manje poznate i egzotične od slavnih borovnica i nara, ali su od velike dobrobiti. Ključ je koristiti pravi dio biljke, kao što je navedeno na popisu, kako bi dobili punu dobrobit.

Svakodnevna hrana bogata flavonoidima:

• Luk (glavica)
• Salata (cijela biljka)
• Bosiljak (list)
• Brusnica (plod)
• Češnjak (glavica)
• Zelje (list)
• Kelj (list)
• Kelj pupčar
• Koraba (mladica)
• Špinat (list)
• Šparoge (korijen)
• Komorač (plod)
• Soja (sjeme)
• Crveni grah (cijela biljka)
• Grašak
• Adzuki grah (sjeme)

Svakodnevne trave bogate flavonoidima:

• Kopar (sjeme)
• Čaj (cijela biljka)
• Bosiljak (list)
• Majčina dušica (cijela biljka)
• Cayenne (plod)
• Korijander (plod)
• Metvica-paprena (cijela biljka)
• Kamilica (cijela biljka)
• Anis (sjeme)

(dnevno.hr)

Nakon što je saznao da ima rak pluća, stariji američki građanin je odbio konvencionalne terapije liječenja raka

Umjesto toga, 81-godišnji pacijent je uzimao ulje kanabidiola (CBD) tri mjeseca. Biljni lijek je uspješno smanjio rast tumora u lijevom plućnom krilu.

Bivši kronični pušač, neidentificirani pacijent je svaki dan pušio nevjerojatnih 18 cigareta. Napustio je ovu lošu naviku prije 45 godina.

No, dugoročni štetni učinci pušenja progonili su ovog čovjeka godinama nakon prestanka pušenja.

Prethodno mu je dijagnosticirana kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), dijabetes i rak prostate, iako je posljednji otišao u remisiju.

U listopadu 2016. godine muškarac je ostao bez daha tijekom tri tjedna unatoč nedostatku simptoma kašlja. Otišao je kod svog liječnika primarne zdravstvene zaštite, te napravio rendgenske snimke i CT snimke pluća.

Skenovi su pronašli tumorsku masu u lijevom plućnom krilu. Kontrolni test potvrdio je da je imao adenokarcinom pluća i medijastinalne limfne čvorove.

Pacijent je odbio proći kemoterapiju i radioterapiju koju je preporučio liječnik. Umjesto toga, odlučio je uzimati CBD ulje gotovo svaki dan tijekom tri mjeseca.

Novi rendgenski snimci njegovih pluća nakon 3 mjeseca otkrili su da su se tumori u plućima smanjili za 50 posto. Nadalje, njegov rak pluća je svoj napredak.

Stariji građanin uspješno je liječio rak pluća CBD uljem

Istraživači sa Sveučilišne bolnice Sjevernog Midlandsa (UHNM) ocijenili su čovjekov oporavak.

Istaknuli su da je karcinom pluća i dalje teško liječiti unatoč uvođenju novih lijekova protiv raka i povećane učinkovitosti ciljane terapije.

Mnogi bolesnici s rakom pluća slabo reagiraju na konvencionalne i ciljane terapije. Također se pokazalo da su ranjivi na pojavu recidiva tijekom razdoblja praćenja.

Kao rezultat toga, neki pacijenti preskaču konvencionalni medicinski tretman ili uzimaju prirodne tretmane za liječenje raka pluća.

Stariji bolesnici to često čine jer kemoterapija i radioterapija uzrokuju ozbiljne nuspojave u tijelima koja su stara.

“Prethodni rad je pokazao da kanabidiol može imati antineoplastična svojstva i poboljšati imunološki odgovor na rak” – objasnili su istraživači.

“Ovdje predstavljeni podaci ukazuju na to da je kanabidiol mogao dovesti do zapanjujućeg rezultata u bolesnika s rakom pluća.”

Pacijent je u rujnu 2017. započeo terapiju CBD-om. U prvom tjednu dva puta dnevno je uzimao dvije kapi ulja. Nakon toga je do kraja tretmana povećao dozu na devet kapi svaki dan.

Nakratko je prestao uzimati CBD ulje kad ga je okus malo mučio. Ali od biljnog lijeka nikada nije razvio znakove tjelesne bolesti.

Nadalje, nije mijenjao svoju prehranu, životni stil i tekuće lijekove za postojeće zdravstvene probleme.

Kanabidiol je fitokanabinoid koji se nalazi u biljci kanabisa. Za razliku od tetrahidrokanabinola (THC), CBD ne utječe na um korisnika.

Istraživanja su pokazala da CBD ulje pomaže poboljšati tjeskobu, artritis, depresiju i bol. Spoj na bazi biljaka također je ublažio bol uzrokovanu rakom i njegove konvencionalne tretmane. Istraživači su čak i sami testirali ulje kao potencijalno sredstvo liječenja raka.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Osnovni uzrok raka službeno je otkriven prije 1923., a pronalazač je 1931. za to dobio Nobelovu nagradu iz medicine. Vrlo mali broj ljudi u svijetu zna za to, jer je ta istina nažalost sakrivena od javnosti

Godine 1931. njemački znanstvenik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.) primio je Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka. Dr Warburg je otkrio da je rak rezultat antifiziološkog načina života.

Antifiziološkim načinom prehrane (pretežno hranom koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom. Stanična kiselost istiskuje kisik, a pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu. Dr Warburg je rekao: “Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno, ima i drugo”.

“Oduzmete li zdravoj stanici 35% njenog kisika, možete je pretvoriti u stanicu raka za samo dva dana”, tvrdio je dr Warburg. “Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, ali tumorske stanice mogu živjeti bez njega. To je pravilo bez iznimke”.

Tumorska su tkiva kisela, dok su zdrava alkalna

U svom djelu “Metabolizam tumora“, dr. Warburg je pokazao da svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uvjeta: krvnu kiselost i hipoksiju (pomanjkanje kisika).

Otkrio je da su tumorske stanice anaerobne (ne udišu kisik) i da ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika. Tumorske stanice mogu preživjeti samo uz pomoć glukoze i u sredini bez kisika. Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam kojim se naše stanice koriste da bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.

Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava njihovo normalno funkcioniranje. Tumorske stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom.

Kiselost i alkalnost organizma ovisi od hrane

Nakon što je završen probavni proces, hrana, zavisno od svog nutritivnog profila, stvara uvjete kiselosti ili alkalnosti u tijelu. Pojednostavljeno rečeno, alkalnost organizma zavisi o toga što jedemo.

Kiselo ili alkalno stanje mjeri se PH skalom od 0 do 14, gdje je 7 neutralna zona. Od 0 do 7 je kiselo, a od 7 do 14 je alkalno. Naše stanice, da bi mogle uspješno funkcionirati, trebaju imati lagano alkalan pH, malo iznad 7. Kod zdravog pojedinca pH krvi nalazi se između 7,40 i 7,45.

Krv se neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost. Međutim, neka hrana zakiseljuje krv i zagađuje tijelo.

Hrana koja zakiseljuje tijelo:

* Rafinirani šećer i svi njegovi derivati. Od svih je najgori, jer nema bjelančevina, masti, vitamina ni minerala, samo rafinirane ugljikohidrate, koji škode gušterači. Njegov pH je 2,1 (veoma kiseo).
* Meso (sve vrste)
* Proizvodi životinjskoga podrijetla – mlijeko i sirevi, vrhnje, jogurt itd.
* Rafinirana sol
* Rafinirano brašno i svi njegovi derivati kao što su tjestenina, torte, keksi itd.
* Kruh
* Margarin
* Kofein
* Alkohol
* Duhan
* Sva industrijski prerađena i konzervirana hrana, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd.
* Antibiotici i općenito svi lijekovi

Hrana koja alkalizira:

* Sve sirovo povrće. Neko je kiselo po okusu, ali u tijelu se mijenja i postaje alkalno.
* Voće. Na primjer, limun unutar tijela ima veoma visok stupanj alkalnosti. (Nemojte da vas zavara njegov veoma kiseli okus).
* Bademi. Vrlo su alkalni.
* Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, no idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti pa valja jesti i nešto žitarica. Sve žitarice moraju se jesti kuhane.
* Med. Ima vrlo visoku alkalnost.
* Klorofil. Zelene biljke sadrže klorofil koji je veoma alkalan.
* Voda. Važna je za proizvodnju kisika. Uvijek budite dobro hidrirani, pijte vode malim gutljajima tijekom cijelog dana.
* Vježbanje. Vježbe pomažu održavati alkalnost organizma jer daju kisik cijelom tijelu. Sjedalački vas način života uništava.

Ispravan omjer pH

Kao što je naglašeno, potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja se zdravo hrani, pije puno čiste vode i vježba. Da biste se ispravno hranili, osigurajte sebi 60% alkalnu prehranu i izbjegavajte proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana pića, slatkiši, brza hrana. Ne zloupotrebljavajte sol te je konzumirajte što je manje moguće.

Ako ste bolesni, idealno je da vam ishrana bude 80% alkalna. Imate li karcinom, savjet je da alkalizirate tijelo što je više moguće. To možete postići s pomoću prehrane, vježbe, izbjegavanja stresa i dodatnog unosa klorofila.

Mišljenja stručnjaka

“Sve tzv. prirodne smrti nisu ništa drugo nego terminalna točka zasićenosti tijela kiselošću”, rekao je George W. Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu.

“Nisu važna bezbrojna imena bolesti, nego činjenica da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselosti u tijelu.” – Dr. Theodore A. Baroody, knjiga “Alkaliziraj ili umri” (“Alcalize or Die”):

“Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i toksine u većoj mjeri nego što ih može izlučiti, onda se javljaju bolesti” – dr. Robert O. Young

(dnevno.hr)

Unazad pedesetak godina izmislili smo nove bolesti, postoji petstotinjak novih poremećaja. Tako da smo u opseg psihičkih poremećaja uveli velik broj pučanstva

Doktor Robert Torre psihijatar je s višegodišnjim iskustvom rada, kao i autor više knjiga iz područja psihijatrije ovisnosti. Koncem je prošle godine objavljena njegova knjiga »Prava istina o psihijatriji« (Profil, Zagreb, 2014.), naslov koji je svojim sadržajima značajno uznemirio stručnu javnost koja je predmet autorova istraživanja. Ovih je dana, kod istoga izdavača, objavljen još jedan naslov ovoga stručnjaka – “Alkoholizam prijetnja i oporavak”. Razgovor s dr. Torreom vodili smo ipak oko knjige »Prava istina o psihijatriji«, obzirom da ona donosi neke temeljne i hrabre uvide u načine opstojnosti ove važne struke.

Objavljivanje vaše knjige prilično je uznemirilo vašu struku u Hrvatskoj. Neke od činjenica koje ondje iznosite jesu da psihijatrija jest mlada grana medicine, stara tek nešto više od stoljeća, njene su metode najmanje znanstveno dokazive, odnosno, često je prinuđena raditi na slijepo… Kako vi kažete, psihijatrija sama po sebi jest »mekana« i zapravo je zbog svega nužno da se samo preispituje i sagledava kako bi mogla opravdati svoje postojanje. Što je onda razlog uzrujanosti koja se je pojavila?

– Da, knjiga izlaže tezu da je povijest psihijatrije zapravo povijest njezinih lutanja, zabluda i stranputica. Da se ona i dalje ne uspijeva definirati ni u svojim temeljnim pojmovima, i da je aktualno razdoblje čiji kraj najavljujem također jedna od potrošenih stranputica.

Doduše, aktualno razdoblje vladavine biokliničkog modela nije najgore, ali ni najbolje u dosadašnjoj povijesti psihijatrije. A kad se kritičkim čekićem počne udarati u zdanje struke mnogo toga ispadne proizvoljno, neutemeljeno, nepotrebno repsresivno, a štošta doslovce i štetno po oporavak osoba s psihičkim poremećajima.

Naravno da takvi stavovi već gotovo destljeće kolaju u stručnim krugovima zapadnih zemalja, ali domaću struku su oni razbucali iz dogmatskog drijemeža. Moje istupe domaća struka doživjela je kao opasne po psihijatre i psihijatriju, ali i po osobe koje nam se obraćaju za pomoć.

Sigurno da je platforma kritičke psihijatrije opasna po psihijatre koji su se premetnuli u psihofarmakologe, i da je opasna po psihijatriju koja je potpala pod redukcionizam biologijske psihijatrije. No ja osobno platformu kritičke psihijatrije doživljavam kao emancipatorski horizont nade, jedino kapacitiran da struku izvede sa stranputice na kojoj se kreće već gotovo trideset godina.

Što se tiče osoba koje nam se obraćaju za pomoć, moram napomenuti da mi nismo njihovi vlasnici,oni nisu puki objekti našeg postupanja već partneri u zajedničkom kreiranju politike mentalnog zdravlja. U tom smislu oni moraju biti upoznati sa svim karakteristikama »proizvoda« koji im nudimo.

Neugodni nalazi

Pokazatelji koje u knjizi donosite su dosta razočaravajući po vašu struku.

– Radi prohodnosti u čitanju hotimice knjigu nisam želio preopteretiti podacima i nalazima istražvanja, tek sam dio njih pobrojao u posljednjem poglavlju, namjenjenom upravo kolegama psihijatrima. Iznenađujuće je kako im te stvari nisu poznate i kako ih te stvari zapravo ni ne zanimaju. A nalazi istraživanja su po nas psihijatre više nego neugodni. Ispada da dobar dio onoga sukladno čemu smo postupali i što smo držali da je istina ustvari to nije, da mali dio onoga što radimo pomaže, značajni dio ne odmaže, a manji dio čak i šteti osobama za koje skrbimo. Ispada da smo kroz povijest struke previdjeli pojedine njene pozitivne momente, a da smo čak od pojedinih postupaka i pristupa odustali i strpali ih u ropotarnicu psihijatrijske povijesti proglasivši ih “zastarjelim”…

I kako sad krenuti dalje i priznati si da smo po tko zna koji put billi u krivu? Pitanje je da li neminovne promjene untar psihijatrijske struke koje su već na djelu u zapadnom svijetu u nas uopće može izvesti psihijatrija, ili će to, u suradnji s udrugama civilnog društva, izvesti druge struke. Tu u prvom redu mislim na struke socijalne skrbi i kliničke psihologije. Čini se da psihijatrija kod nas ne želi biti dio zajednice, i da će jedan dio zato preuzeti druge struke, a ona će ostati u institucijama, u bolnicama.

Vi mislite da je tu značajna greška, da psihijatrija ostane unutar institucije?

– Legitimna je odluka psihijatrije kao struke da ona ostane u instituciji. Ali šalje se kriva poruka, da je sav oporavak osoba sa psihičkim poremećajima oporavak koji se dešava po institucionalnom, medicinskom modelu, koji se bazira na tezi da su svi psihički poremećaji poremećaji mozga. Sav se oporavak tu temelji i iscrpljuje u davanju psihofarmaka, a psihijatri se pretvaraju psihofarmakologe. Zbog toga osobe s psihičkim poremećajima ostaju bez psiho socijalne rehabilitacije.

Naša domaća psihijatrija još se uvijek bazira na velikim institucijama, velikim umobolnicama, što je nedopustivo. Ne može se ni na koji način društveno pravdati akumuliranje osoba s psihičkim poremećajima na jednome mjestu, gdje ih ima više od pedeset. To ne mogu biti gradovi luđaka, velike umobolnice, to je prevaziđeno, još sredinom stoljeća. Na žalost, mi njegujemo takav sustav. Suvremena psihijatrija je dio medicine, medicina je tehničko bioklinička institucionalna struka, vezana uz visoke tehnologije, i zbog besparice ne možemo razvijati suvremenije izvanbolničke sustave, pa osuvremenjujemo stare umobolnice.

Stvar je u tome da se psihički bolesne osobe, ili ljude sa psihičkim tegobama, ne bi smjelo izmještati iz njihovih matičnih sredina?

– Da, jer im je na taj način slomljena socijalizacija, institucionalizirani su. Njihovi se poremećaji, što nije još dokazano, tumače kao poremećaji moždanog funkcioniranja, a oporavak se isključivo bazira na primjeni psihofarmaka, i sve zajedno pokazuje da su šanse za ozdravljenje više nego male. Sigurno je da bi osobe sa psihičkim poremećajima skladnije i bolje živjele ako bi taj poremećaj na neki način očitovale u zajednici. Na neki način treba prisiliti i zajednicu da živi s osobama s psihičkim poremećajima. Osobe s psihičkim poremećajima moraju biti sastavni dio društva, ono ih ne smije isključivati ni pod krinkom liječenja.

Tektonski proces

U knjizi prozivate psihijatre iz regije od kojih je, prema vama, veliki broj njih izdao struku stupivši u osobni profitni odnos s farmaceutskim tvrtkama, služeći za novac interesu tvrtki. Navodite da je tu bio prisutan elitni transkontinentalni turizam, također kao oblik neizravnog potkupljivanja ljudi…

– To, na žalost, nije specifičnost samo suvremene psihijatrije, nego suvremene medicine uopće. Ovaj aspekt koruptivne sprege farmaceutskih tvrtki i liječništva je jako istraživan i procesuiran diljem zemaljske kugle, kod nas se time najviše bavila dr. Lidija Gajski. Ja sam se sveo na metenje ispred svojih vrata. Psihijatrija je imala vrlo ružnih faza u svom razvoju, od neke rasne diskriminacije, sterilizacija osoba s psihičkim poremećajima do faze elektrošokova, lobotomije…

Kolege koji su radili ovakve postupke nisu bili korumpirani, već su, na žalost, bili duboko uvjereni da čine dobro. Ovo je prvi put u povijesti struke da je farmaceutski novac izravne i neizravne korupcije utjecao na tijek i razvoj struke. Tu ja mislim na neizravnu korupciju, gdje pojedini koruptivni agent unajmljuje liječnika psihijatra kao svog trgovačkog putnika, distributera, agenta, da zagovara učinkovitost upravo određene supstance. Naravno da su kolege zagovarale proizvode farmaceutske kuće koja im je financirala i nazovi stručna putovanja. Takav način stručnog napredovanja je izgubio svaku vjerodostojnost.

Može li se kazati da je vaša struka, u sprezi s farmaceutskom industrijom, na neki način profiter čovjekove ne želje da se suoči sam sa sobom? Ponekad je odlazak psihijatru, kao i uzimanje psihofarmatika, osim u težim slučajevima, način da se ide linijom manjeg otpora, da se ono što čovjeka unesrećuje privremeno utiša. Neki psihijatri smatraju da je puno psihičkih tegoba dokaz ili posljedica čovjekove nezrelosti, zaustavljanja na određenom nivou razvoja…

– Točno. Jedna od mana naše struke je da smo ipak mi doveli do fenomena hiperdijagnosticiranja. Unazad zadnjih pedesetak godina mi smo izmislili nove bolesti, da postoji petstotinjak novih poremećaja. Tako da smo u opseg psihičkih poremećaja uveli jedan velik broj pučanstva. Tako da je onih koji su normalni sve manje i manje, odnosno čovjek gubi pravo na svoju osobnost, na način na koji on to hoće. I da ga nitko na osnovu toga ne može sankcionirati, kažnjavati, kategorizirati. To je novi fenomen, to dojučerašnja psihijatrija nije radila, ona se je bavila jednim malim brojem ozbiljno poremećenih osoba.

Danas se psihijatrija bavi velikim brojem blaže poremećenih osoba, pa se resursi raspoređuju i na one koji trebaju i na one koji ne trebaju pomoć. Zbog toga se događa da oni koji uistinu trebaju pomoć, oni je ne dobivaju, a oni koji je ne trebaju, dobivaju je. Psihijatrija je loš okvir za rješavanje privatnih problema ljudi, ona u sebi ima medikalizacije, toksična je, i ljudi svoje životne, egzistencijalne tegobe pretvaraju u medicinske probleme. Ljudi se ne bore sa svojom nesrećom, već se prepuštaju farmakoterapiji.

U tom smislu, moglo bi se kazati da odgovornost nije sasvim i samo na psihijatrima, već i na samim ljudima, koji dolaze s određenim psihičkim problemom.

– Sigurno da da. A u pozadini svega dešava se jedan tektonski proces, jer su farmaceustske kuće odustale od psihijatrije, sažvakale su je i ispljunule. Zašto ja o ovome nisam pričao prije deset, dvadeset godina, zašto moji kolege nisu ranije pisali o tome? Jer nismo bili svjesni da se to događa, jer je manipulacija farmaceutskih tvrtki bila toliko jaka, da mi to nismo mogli vidjeti.

Teorija osobnosti

Vi osvještavate javnost o tome da psihijatri nisu humanistička, već prije tehnička inteligencija, i da kao takvi niste obrazovani za razumijevanje, kako vi kažete, društvene, obiteljske, pa ni psihološke ravni psihičkih poremećaja, tako da ljudima koji pate vaša struka pristupa izvana, instrumentalno, kroz tehničku paradigmu. Ljudskost je tu zapravo smetnja?

– Mi smo dio prirodno znanstvene inteligencije, razmišljamo linearno, kauzalno, mehanicistički, i taj način razmišljanja je plodonosan u urologiji i internoj pedijatriji, dok se psihičko tkivo života opire takvom načinu. Međutim mi drugo nemamo, za drugo nismo izobraženi, tako da ipak sve probleme s kojima nam se ljudi jave volimo pretvoriti u unutar tjelesne probleme, u ovom slučaju unutar moždane probleme. I kad oni to nisu, mi se pravimo da oni to jesu. Druga stvar je također neugodna činjenica, da su mnoga istraživanja pokazala da su za učinkovitost psihoterapijske ljudske pomoći potrebni kapaciteti za empatiju, suosjećanje, pomoć drugome, što pokazuje da onaj tko ima taj talent, dar za biti psihoterapeut, to doista dobro može raditi. Na žalost, u našem školovanju taj se dar ne ispituje niti ulazi u opis ekspertnosti.

Za kirurga bi također bilo dobro da je ljubazan i nježan, ali sigurna i precizna ruka kod njega je ključna, dok je za nas psihijatre doista važna ta želja da drugoga pratimo i sudjelujemo u njegovoj psihološkoj patnji. To ima dalekosežne konzekvence, i to bi trebalo biti važno i na prijemnom ispitu za našu struku, koji bi trebao gledati više taj motivacijski faktor, trebao bi biti bliži prijemnom kakav prolaze svećenici ili umjetničke struke. Na neki način mi ipak moramo moći zagovarati ljudski život koji treba prolaziti kroz nas, ako mi ne možemo imati tu karizmu, ne možemo raditi svoj posao baš najbolje.

Interesantno je vaše gledište da psihijatriji u njenom rastu i razvoju može pomoći jedini po vama prohodni put egzistencijalističke filozofije, koja je otvorila proučavanje i razumijevanje psiho fenomena iznutra, iz perspektive osobe koju more. Da li se je psihijatrija drugih zemalja na koje se pozivate, skandinavskih ili anglosaksonskih, naslonila na takva gledišta

– Nije. Takav pristup je rezultat mojih teorijskih istraživanja. Tu se postavlja pitanje budući je naša uloga savjetodavna, mi savjetujemo ljude kako da žive, onda je pitanje odakle ih mi to savjetujemo, čime ih indoktriniramo? Jesmo li mi izobraženi da mi savjetujemo nekog o razboritom vođenju života? Odakle nam ta atribucija? Kakav život sami vodimo? Ono tragično je da suvremena psihijatrija, psihoterapija i psihologija nema konsenzualno prihvaćenu važeću teoriju osobnosti, odnosno teoriju ličnosti koja bi objašnjavala kako funkcionira normalna ličnost a kako nenormalna, kao podlogu za praktično postupanje. Tako da svaki od kolega zapravo radi po nekoj svojoj zdravoj pameti običajne svijesti, savjetuje nekakvu prosječnu lukavost u pristupu životu i prazni džepove s onime što u njima ima.

Doduše, nauk o razboritom vođenju života po definiciji ne može biti znanost, ali može biti ozbiljna teorija. Za sada postoji nekoliko ozbiljnih teorija koje objašnjavaju što je ljudski život, što je čovjek, što je normalan, a što nenormalan čovjek, kako živjeti, koji je smisao tog života. Primjerice, savjetodavni nauk katoličke crkve je jedan koherentan nauk, i koliko god se svećenici među sobom razlikuju, oni diljem svijeta daju iste odgovore na ista pitanja. Psihijatri pak na ista pitanja odgovaraju podosta različito, što je nespojivo sa standardiziranim medicinskim postupanjem financiranim iz državnog proračuna. Mi se moramo približiti određenoj teoriji osobnosti, koja može biti ili teološka teorija, ili filozofijska teorija. Meni se je učinilo da platforma egzistencijalizma ima najmanje nedokazanih pretpostavki, najviše se bazira na evidencijama života.

Psihoterapija bi po tome bila bliža teološko-filozofskim negoli znanstvenim sustavima. Pitanje koje se nameće je da li je onda studij medicine za nekoga tko želi biti psihijatar najpogodnije rješenje?

– Psihijatrija je svakako u svom psihofarmakološkom dijelu, u dijelu gdje psihički poremećaji imaju svoju neurobiološku utemeljenost, dio medicine. Dok to jest tako, onda treba poštivati specifičnosti psihijatrije unutar medicinskih sadržaja i izobraziti psihijatre za tu specifičnost, u protivnom, ukoliko oni nisu izobraženi za sve specifičnosti psihijatrije, onda treba suziti dijapazon njihova djelovanja. Bilo bi bolje da ima manje psihijatara u zajednici, ako to nije psihijatrija u zajednici, da ima manje klijenata, manje lijekova i u manjim dozama i da se stalno naglašava važnost socijalne rehabilitacije osoba sa psihičkim problemima.

(novilist.hr)

Planiraju proširiti svoje veliko carstvo od kojeg godišnje zarađuju više od milijun dolara

Svoj su biznis pokrenule 2011. godine, a sada zarađuju oko milijun dolara godišnje. Samo 12 biljčica pretvorilo se u veliku međunarodnu organizaciju koja pomaže ljudima da liječe svoje zdravstvene ili ovisničke probleme. Iza ovog velikog poslovnog pothvata su ‘časne’ u jednom kalifornijskom samostanu koje se bave uzgojem kanabisa.

‘Naša jedina religija je kanabis. Mi štujemo darove Majke zemlje’, objasnile su žene i dodale kako je riječ o feminističkom pokretu. Neke od njih imaju muževe i djecu, a ‘sestrinstvo’ im je tek hobi. To carstvo započela je Kate Meeusen.

Dokumentarac “Breaking Habits“, redatelja Roba Ryana, istražuje povijest i poslovanje ‘časni’ i njihovog uzgoja kanabisa.

“Pogledala sam film nekoliko puta i već mi ga je dosta. Meni se ne sviđa, ali sviđa se svima drugima, pa mi je to drago”, rekla je 60-godišnja sestra Kate, koja stanuje u okrugu Merded u Kaliforniji sa svojom zajednicom sestara.

Sisters of the Valley zajednica je koja nije povezana s katoličkom crkvom, iako se odijevaju u odjeću časnih sestra te same sebe tako i nazivaju. Prostor u kojem žive nazivaju samostanom. Film istražuje njihovu organizaciju koja se oštro bori protiv pravila “bijelog čovjeka”, uključujući i policijskih zapreka i kradljivaca, piše Metro.

“Ljudi na farmama se teško prilagođavaju novim idejama, ostali su još u 50-ima sa svojim idejama o sadnji kanabisa za medicinske svrhe. Bilježimo 100 posto uspješnost u liječenju ljudi od njihovih ovisnosti, a radili smo sa ljudima ovisnima o alkoholu, duhanu ili metu, i svi su se oporavili. To je bolji uspjeh od anonimnih alkoholičara”, rekla je sestra Kate.

Sestre CBD ulje koriste za liječenje raznih problema, od epilepsije do tumora. Proizvode ulje, tinkture i meleme.

“To je izvrsna ljekovita biljka, a svijet se postupno otvara toj ideji upotrebe kanabisa kao lijeka, kao medicine, a ne da ga se samo doživljava drogom”, kaže sestra Kate.

Redatelj Ryan kaže kako je njezina borba za izmjenu mišljenja u industriji marihuane od “napušavanja do liječenje” divna ideja.

“Priča je to o ženi koja pokušala izmijeniti zakon o uzgoju kanabisa i upotrebi istog za medicinske potrebe”, kaže.

Sestre planiraju svoje poslovanje proširiti na niz drugih gradova i provincija tijekom sljedećih 20 godina, i posebno se oslanjanju na marketing.

“Surađivat ćemo sa Hollywoodom, koji je poput zvučnika u svijet, i planiramo kampanju u formi crtića”, kaže sestra Kate.

Zagovornici industrije kanabisa desetljećima nailaze na predrasude, ali otkad je kanabis u nekoj formi legalan u 33 države i njegovu legalizaciju podržava više od trećine Amerikanaca, industrija je ušla u novu fazu i usmjerila svoju pozornost na brendiranje i marketing.

Iako se ne zna točno koliko ova industrija troši na reklamiranje, procjenjuje se da je to oko 10 posto od prihoda, što bi bilo oko 900.000.000 dolara godišnje. Problem je što se ovoj grani proizvodnje, ulaganje u marketing ne uračunava u trošak poslovanja, pa im nije isplativo kao drugim granama industrije. Isto tako, i dalje imaju zakonska ograničenja u oglašavanju, a i ona ovise od lokalnih vlasti.

MedMen je tako primjerice krenuo u opsežnu kampanju koja je uključivala oglašavanje u tiskanim medijima, putem weba, ali i jumboplakata u Kaliforniji i Nevadi. Tvrtka sa sjedištem u Los Angelesu također ima svoj vlastiti “časopis o kanabisu i kulturi pušenja” pod nazivom Ember, u suradnji s časopisom Paper.

U izdanju za kolovoz na naslovnici je bio glumac Lake Bell. A tu je i Ignite Cannabis, tvrtka sa sjedištem u Kaliforniji, čiju je Instagram pun skromno odjevenih žena koje kao da su izašle iz dokumentarca ‘Fyre festival’, a trgovine s opremom za pušenje trave sve se agresivnije reklamiraju.

Neki lokalni zakonodavci smatraju da državni propisi nisu dovoljno učinili za zaštitu djece.

Chris Cate, savjetnik u San Diegu, u Kaliforniji, uveo je u listopadu zakon koji će biti stroži od državnog i zabraniti bilborde na udaljenosti od 1.000 metara od škola, parkova, objekata namijenjenih mladima, te rekreacijskih centara, knjižnica ili crkava.

Njegov prijedlog bi također ograničio web-mjesta poput Weedmaps i Eaze, koja popisuju i ocjenjuju lokalne trgovine i web stranice koje olakšavaju isporuke marihuane.

No, tvrtka Acreage Holdings, koja sponzorira “Super Bowl”, i investira u uzgoj kanabisa, zalaže se primjerice, za legalizaciju medicinskog kanabisa.

Obrazovanje potrošača i dalje je „veliko područje rasta“, rekao je Alain Steiner, koji vodi istraživanje i razvoj tvrtke Green Rush Consulting, tvrtke sa sjedištem u Oaklandu koja pruža smjernice poduzetnicima oji se žele baviti proizvodnjom kanabisa. Istaknuo je da kanabis najviše troše oni 50 plus i da je upravo u toj dobnoj skupini najveće tržište kanabisa.

No, ako pustimo duhovite asocijacije koje obično padaju na pamet kad se priča o rekreativnim uživateljima kanabisa, mnogo je važnija legalizacija u medicinske svrhe.

“Moja predviđanja su da će s kanabisom biti slično kao i s pivom ili vinom. Znanja potrošača postat će nijansirana tijekom vremena”, kaže Steiner iz Green Rush Consultinga.

“Kanabis je ilegalan već 80-ak godina, pa je njegova povijest prepuna zabrana, propagande, a od nedavno i rata s drogom”, rekao je Buffo iz Udruge za marketing kanabisa.

“U biti, sve što industrija radi s kanabisom predstavlja novu eru legalnog kanabisa. Sve dok je stigmatiziran, marketing i brendiranje kanabisa su jedini oblik borbe za legalizaciju”, naglašava.

(express.hr)

Žena koja je od liječnika dobila samo nekoliko tjedana života nakon što je odbila kemoterapiju, zbunila je te iste liječnike kada se izliječila od raka kanabisom i Manuka medom

51-godišnjoj majci i baki Susan Dhillon iz Berkshirea u Engleskoj, u lipnju 2018. dijagnosticiran je rak usta, nosa i donje lubanje koji se ne može operirati.

Liječnici su rekli da, osim ako ne bude dobila kemoterapiju i rizičnu kirurgiju lica, njezina jedina mogućnost bila je smrt, piše DailyMail.

No, unatoč tome što su tumori rasli po stopi od 5 posto mjesečno, gospođa Dhillon se nije odlučila na liječenje mainstream medicinskim tretmanima.

Bivša državna službenica u Ministarstvu zdravstva je počela uzimati gotovo čist oblik ilegalnih tableta ulja kanabisa.

Gospođa Dhillon, baka jednogodišnjaka, kupovala je ulje kanabisa od prijatelja po cijeni od oko 16 funti dnevno.

To ulje ima 80 posto jačine kanabinoida – 78,8 posto u odnosu na legalne tretmane koji se mogu naću u ljekarnama – i sadrži THC, glavni psihoaktivni sastojak kanabisa.

Nakon pet mjeseci uzimanja jedne tablete ulja marihuane dnevno, liječnici su bili iznenađeni da su neki od tumora nestali, a drugi su prestali rasti ili su se počeli smanjivati.

Pismo njezina konzultanta potvrđuje regresiju i kaže: “Mogu samo zaključiti da je gospođa Dhillon imala značajnu korist od tretmana Manuka medom i uljem kanabisa”.

Devet mjeseci otkako joj je dijagnosticiran rak, skeniranje provedeno prošlog mjeseca pokazalo je ‘ohrabrujuće’ rezultate – utvrđeno je da je njezina bolest ‘potpuno stabilna’ bez znakova progresije.

Gospođa Dhillon se nada da će ući u remisiju i još uvijek uzima tabletu ulja kanabisa svaki dan.

Rekla je: “To je apsolutno čudo.”

- Rečeno mi je da mogu umrijeti za tjedan ili mjesec. Rekli su mi da je to ireverzibilno.

- Bilo kakva nada je upravo nestala kad su mi rekli da nemam još puno vremena.

- Zapravo, rečeno mi je da ne mogu ništa učiniti.

- Nisam želljela kemoterapiju jer su nuspojave grozne. To jednostavno nije bila prava stvar za mene.

- Sve što sam željela je da ostanem živa. Željela sam da živim koliko dugo mogu.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Postoje prirodni lijekovi poput ulja origana i vitamina C uz pomoć kojih možete ojačati svoj imunološki sustav da bude kao neprobojna tvrđava

No postoje i druge namirnice koje razgrađuju i ostavljaju slab imunološki sustav koji tada postaje plijen za svaku klicu iz okoline.

Podjednako je važno znati koje namirnice treba izbjegavati i važno je znati koji su dodaci prehrani važni za održavanje zdravlja.

Sljede namirnice koje treba izbjegavati općenito, a pogotovo kada ste već bolesni:

Pržena hrana: Sve što se peče u nezdravom ulju, izazvat će upalu. Upala je način na koji vaše tijelo ide prema ozljedi ili bolesti. Na primjer, ako uganute vaš gležanj, on će nabubriti, biti će bolan i izgledati modro. Tako upala liječi ozlijeđeno područje.

Kada se vaše tijelo izliječi, oteklina će splasnuti, gležanj više neće biti bolan, a modrice će izblijedjeti. Hrana koja uzrokuje upalu, međutim, stalno promiče taj učinak u vašim crijevima, kao što su oticanje, modrice i bol koji nikad ne nestaju. Kronična upala dovodi do bolesti i treba je izbjegavati jedući ispravnu hranu, upravljajući ili izbjegavajući stres, sa naravno dovoljno sna.

Gazirana pića: Šećer i sladila u gaziranim pićima opasni su iz više različitih razloga. Kao prvo, stalno povišena razina inzulina dovodi vas do puno većeg rizika od razvoja raka. S druge strane, šećer iscrpljuje tjelesne razine vitalnih minerala kao što su kalcij i magnezij, baš kad ih najviše trebate za liječenje.

Crveno meso: Da smo mesojedi, ne bismo imali problema s konzumiranjem velike količine crvenog mesa, jer mesojedi proizvode šećer nazvan N-glikolilnuaminska kiselina (Neu5Gc) koji pomaže u probavi proteina. Budući da nemamo taj poseban šećer, konzumiranje crvenog mesa izaziva upalu.

Mliječni proizvodi: Budući da je mlijeko teško probavljivo, vaše tijelo ponekad ostavlja neprobavljene čestice sluzi u crijevima. Naravno, višak sluzi je posljednja stvar koju trebate ili želite kada se već borite protiv prehlade ili gripe.

Soja: Još jedan proizvođač sluzi i također treba izbjegavati soju. Velik dio soje dostupan u SAD-u također je genetski modificiran, donoseći sa sobom sve zdravstvene probleme GMO hrane. Drugi razlog za izbjegavanje soje je da može uzrokovati dehidraciju, a od vitalne je važnosti ostati dobro hidriran kada ste bolesni.

Kukuruz i gluten: I gluten i kukuruz su gotovo neprobavljivi, a kada tijelo ne može probaviti nešto, jednostavno tu hranu prekrije sluz.

Sir: Mnoge bolesti su povezane s glavoboljom, a budući da se proteini u siru raspadaju na tiramin koji uzrokuje povećanu glavobolju, vjerojatno je najbolje preskočiti sir u sendviču dok ne budete ponovno zdravi.

Crveno vino: Ako se osjećate kao da gotovo ništa ne možete jesti ili piti kad ste bolesni, to se može i pogoršati. Iako crveno vino zapravo nudi mnoštvo nevjerojatnih zdravstvenih prednosti, najbolje ga je izbjegavati kada ste bolesni jer ono uzrokuje dehidraciju i sadrži tanine, koji mogu uzrokovati glavobolje.

Dakle, sada kada smo pogledali koje namirnice treba izbjegavati kada ste bolesni, razmotrimo neke od najboljih namirnica koje možete konzumirati da bi ozdravili što prije:

Đumbir: Ako osjećate mučninu, napravite čaj od đumbira; to će vam pomoći da ostanete hidrirani dok u isto vrijeme smirujete želudac.

Juha: Ništa nije više umirujuće kada se osjećate loše nego lijepa i puna zdjela vruće juhe. Pokušajte staviti nešto češnjaka u vašu juhu, jer će njegova antimikrobna svojstva pomoći bržem ozdravljenju.

Med: Ako želite ublažiti upalu grla, dodajte žlicu meda u čaj od đumbira. Med je također snažan antimikrobni lijek, koji može pomoći u ubijanju bakterija koje vas čine bolesnima.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Američki liječnik je izgubio liječničku licencu nakon što je preporučio da otac svojem 4 godine starom sinu daje kolačiće od marihuane kojima bi se ublažili temperamentni napadi i poboljšalo ponašanje u školi

Prema medicinskom odboru Kalifornije, dr. William Eidelman, koji se specijalizirao za alternativnu medicinu, nepravilno je dijagnosticirao poremećaj hiperaktivnosti i bipolarni poremećaj kod dječaka prije nego što je preporučio marihuanu kao tretman.

Doktoru Eidelmanu, diplomantu Medicinske škole u St. Louisu, je trebalo samo 20 do 30 minuta da dijagnosticira kod djeteta da boluje od “vjerojatne kombinacije” poremećaja deficita pažnje (ADD), poremećaja hiperaktivnosti (ADHD) i bipolarnog poremećaja pažnje, prema kalifornijskoj medicinskoj upravi, koja je preuzela slučaj nakon što su školske vlasti oglasile uzbunu zbog neobičnog liječenja.

Tijekom kratkog sastanka, dijete je izgledalo normalno i oprezno – iako je bilo malo uznemireno zbog predugog dana u školi – prema liječničkom priznanju.

Eidelman, koji je ranije propisivao medicinsku marihuanu dječakovu ocu i njegovom starijem bratu kako bi tretirali slične poremećaje, snažno se oslanjao na obiteljsku povijest bolesti, ne želeći obuhvatnije istražiti ponašanje djeteta o kojima je izvijestio njegov otac.

“S obzirom na to da je to bilo rano u školskoj godini, ponašanje djeteta moglo je biti u funkciji anksioznosti uzrokovanom razdvajanjem koja se pojavljuje kod male djece kada se počnu školovati” – navodi se u tekstu u kojem se ističe da Eidelman “očito nije tražio jednostavnija objašnjenja” uključujući i bipolarni poremećaj koji je izuzetno rijedak u pacijenata te dobi i “pojavljuje se prije adolescencije u manje od jednog posto slučajeva.”

Tijekom liječničkog razgovora s upravom, postalo je jasno da on „nije ni razumio dijagnostičke kriterije za ADHD ili za bipolarni poremećaj“ – zaključio je odbor. Niti je Eidelman uputio dijete psihijatru.

Kasnije je medicinskoj komisiji rekao da otac nije bio “oduševljen” mogućnošću odlaska psihijatru, jer je imao “loša iskustva” s psihijatrima.

Otac je također rekao liječniku da je dječji učitelj u školi vjerovao da bi dječak trebao biti liječen, ako ne želi da bude izbačen iz škole.

Slijedeći savjet liječnika, otac je počeo davati kolačiće sa marihuanom svojem sinu da ponese i u školu. Prema ocu, dječakovo se ponašanje doista poboljšalo, ali učinak je trajao samo do poslijepodneva.

Kako bi dječak dobio još jednu dozu kolačića, otac je uputio školsku medicinsku sestru da daje dječaku kolačiće. Međutim, medicinska sestra je upozorila školsku upravu koja je, pak, obavijestila službu za zaštitu djece.

Međutim, nije Eidelmanova odluka da se dijete liječi marihuanom, koštala ukidanje njegove licence. Odbor je izjavio da “nije utvrđeno … da je preporuka medicinske marihuane uz pristanak oca prekršila standard dječje skrbi”. Odbor je rekao da su mišljenja podijeljena po tom pitanju.

Umjesto toga, odbor je rekao da je liječnik bio “krajnje nemaran” u određivanju dijagnoze bez pravilnog pregleda i naknadne konzultacije sa psihologom, i odlučio je opozvati njegovu licencu počevši od Janaury, 4.

Odbor je također uzeo u obzir i ranije liječnikove borbe sa zakonom. U 2000. i 2001. uhvaćen je na rubu propisivanja marihuane prikrivenim inspektorima “bez pravilnog pregleda i dijagnostike” i odgovarajućeg praćenja zdravstvenog stanja.

Eidelman se ponosi svojom dugom poviješću propisivanja kanabisa, što je radio od njegove legalizacije u toj državi. Unatoč tome što mu je liječnička komisija oduzela dozvolu, on je bio prkosan i nastavio se baviti medicinom.

“Sudac je presudio na oduzimanje liječničke licence, pa da, ali ja još uvijek radim” – rekao je prošlog tjedna kako navodi dnevnik Los Angeles Times.

Njegov odvjetnik je rekao da opoziv neće stupiti na snagu dok njegova žalba ne bude saslušana u Višem sudu okruga San Francisco u ožujku. Međutim, odbor trenutno navodi da mu je licenca opozvana.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ovi su ljudi namjerno iznevjerili povjerenje bolesnika, ali i nasreću bili razotkriveni od strane javnosti

Odlaskom u bolnicu ljudi svoj život daju u povjerenje liječnicima, sestrama i drugom osoblju u njima, a upravo u takvim ranjivim trenucima važno je moći računati na neka moralna načela te imati povjerenja.

Iako i u medicini ima pogrešaka kao i u svakom drugom poslu, ovdje nije riječ o nenamjernim greškama koje su ljude koštale života, već svjesnim kršenjima povjerenja zbog kojih bi Hipokrat mogao ustati iz groba.

1. Vodio je svoj vlastiti dvorac za ubijanje

Jedan od američkih najpoznatijih i najokrutnijih serijskih ubojica bio je liječnik Herman Webster Mudgett, poznatiji kao H.H. Holmes, ubio je između 27 i 200 ljudi u svom ozloglašenom dvorcu za ubijanje.

Studij medicine plaćao je lažirajući police životnog osiguranja – u mrtvačnici fakulteta slagao je trupla koja je potom predstavio kao dokaz smrti osobe za koju je on uplatio osiguranje. No to je bio samo početak.

Nakon završetka fakulteta 1886. se preselio u Chicaho gdje je sagradio trokatnicu koja je zauzimala cijeli gradski bolk, a nju je sagradio sa zlim primislima – u njoj je bio labirint, tajne sobe i vrata te masovan podrum opremljen medicinskim instrumentima, otrovima, kiselinama i spravama za mučenje.

Kontrolirao je plinske cijevi koje su bile sprovedene u sobe pa je mogao onesvijestiti pacijente, a kako bi bio siguran da graditelji neće otkriti što smjera koristio je više građevinskih tvrtki.

Većinu svojih žrtava namamio je obećanjima o dobivanju posla, a ubijao ih je nakon što bi ti zaposlenici potpisali ugovor u kojem su njega naveli kao korisnika osiguranja koja im je napravio. Svoj je dom 1893. pretvorio u hotel po povoljnim cijenama za mlade turiste, a sretne žrtve je gušio plinom, dok je one manje sretne dokrajčio na spravama za mučenje ili izvodeći sulude medicinske ekperimente na njima.

Ubojstvima je i zarađivao – prodajući kosture i organe medicinskim ustanovama.

Godinama kasnije, kad je napokon uhvaćen, policija je bila šokirana hororom koji je pronašla u dvorcu. Naposljetku je obješen u svibnju 1896.

#2. Hrvatski liječnik koji je drogirao pacijentice i pa ih seksualno iskorištavao

Dr. Mladen Antolić bio je liječnik u Orlandu koji je dobio desetogodišnju zatvorsku kaznu zbog orgijanja s pacijenticama, korištenja droga i raznih financijskih prijestupa. Medicinski fakultet je završio 1979. u Zagrebu, a u SAD je otišao zbog “razvoja karijere”.

Uhvaćen je u listopadu 2010. nakon što je američka policija napravila akciju s ciljem hvatanja liječnika koji su namjerno propisivali jake lijekove koji izazivaju ovisnost. Antolić ih je propisivao najčešće ženama od kojih je napravio ovisnice, a zatim bi ih seksualno iskorištavao u zamjenu za još lijekova. Snimao ih je u svojoj ordinaciji na Colonial Driveu, a i ucjenjivao da dolaze na njegove kućne zabave koje su uključivale drogu i seks.

Uhićen je 2010. a policija je u stanu našla mnošto lascivnih fotografija, droge, 32.000 dolara u gotovini, pištolje te elektronički brojač novca. Iako ga je čekalo 156 godina u zatvoru, priznao je, nagodio se i osuđen je samo na 10. Čak iz zatvora Antolić je planirao nastaviti posao s dilanjem droge, što su zatvorski stražari saznali kada su preslušali njegove telefonske razgovore.

#3. Liječnik koji je 550 pacijenata lagao da imaju rak

Propisivanje nepotrebnih lijekova pacijentima je uvijek neetično i opasno, no kad su ti lijekovi užasno teški za podnošenje (poput kemoterapije), stvari su joj gore. Dr. Farid Fata bio je liječnik psihopat koji je namjerno davao lažne dijagnoze raka svojim pacijentima – čak 550 njih, s jedinim ciljem da na tome zaradi.

Većina tih pacijenata uopće nije imala rak, a čak i oni koji su imali neki njegov oblik, nisu trebali tako agresivne i dugotrajne tretmane. Tako im je svjesno uništio zdravlje, jer i sama kemoterapija dugoročno djeluje kancerogeno na tijelo, a da se ne spominju brojne nuspojave poput neplodnosti.

- Ništa nije pomagalo, tumori su se povećali, više ih je – ispričao je jedan od njegovih pacijenata što mu je liječnik govorio dok mu je davao pogrešan i naravno skuplji oblik kemoterapije.

Na kraju je dr. Fata priznao krivnju, morao je vratiti 17,6 milijuna dolara koja je pronevjerio i osuđen je na 45 godina zatvora.

#4. Serijski ubojica sa smrtnim injekcijama

Dr. Joseph Michael Swango na papiru je izgledao kao uzorni liječnik – odlikaš s brojnim stipendijama. No, ona skrivena strana je kako je bio inteligentan serijski ubojica i psihopat koji je trovao i ubijao svoje kolege i pacijente. Već tijekom njegovog stažiranja, sestre u bolnici gdje je radio u Ohiou su primijetile kako su relativno zdravi pacijenti na neobičan način i brzo umirali.

Jedna od njih je vidjela Swanga kako pacijentu daje injekciju, a stanje mu se nakon toga brzo pogoršalo, no on ju je optužio da je paranoična. Ipak, osuđen je na 5 godina zatvora, a iz njega je izašao 1990. Nakon toga je krivotvorio svoje papire i preimenovao se u Daniela Adamsa te se zaposlio kao psihijatar u drugoj bolnici – gdje su također pacijenti počeli neobjašnjivo umirati.

Shvativši da mu je policija za petama, otišao je u Zimbabve gdje je radio u bolnici luteranskih misionara gdje je također ubijao pacijente.

Pobjegao je u Namibiju i tamo ubijao kao liječnik, a pokušao se zaposliti i u Saudijskoj Arabiji, no tada je uhapšen i izručen SAD-u.

Osuđen je za prevaru i nadriliječništvo, a dok je služio kaznu, SAD i Zimbabve slagali su optužnicu za ubojstva. FBI procjenjuje da ih je bilo najmanje 60. Svango je priznao četiri kako bi pod svaku cijenu izbjegao izručenje u Zimbabve. Osuđen je na tri doživotne kazne.

#5. Udarao pacijenta nakon operacije srca

Anesteziolog dr. Andrej Votjakov iz ruskog Federalnog centra za kardiovaskularnu kirurgiju nakon 36-satne smjene izgubio je živce. Prema njemu, iz takta ga je izbacio pacijent koji je nedavno bio na operaciji, na licu je nosio masku s kisikom, a ruke i noge su mu bile zavezane za krevet.

Pacijent (61) je navodno uvrijedio Votyakova te nije “pokazao poštovanje” prema njegovom poslu. Pacijent je preminuo tjedan dana poslije, a snimka koja je “iscurila” na internet u kojoj anesteziolog zlostavlja pacijenta pokrenula je službenu istragu.

Votyakov se ispričao, ali i izjavio kako incident u kojem nije postupio profesionalno nema veze sa smrću pacijenta. To je bio zaključak i istrage, a liječnik je dobio novčanu kaznu i pet mjeseci dobrotvornog rada.

(express.hr)

Stanovnik američkog grada Las Vegas čovjek koji je primio cjepivo protiv virusa gripe 2. studenog razvio je rijetku imunološku bolest “kao odgovor na cijepljenje protiv gripe”, rekao je liječnik koji se obratio ABC Newsu

Monique Morgan, stanovnica Las Vegasa, kaže kako joj je suprug Shane primio cjepivo protiv gripe na početku studenoga. Brzo je počeo razvijati simptome slične gripi, prenijela je podružnica televizije ABC News Woay.tv. https://woay.tv/former-wyoming-county-man-hospitalized-after-getting-a-flu-shot/

“36 sati nakon cijepljenja, razvio je simptome slične gripi”, rekao je Morgan.

Nakon što je patio više od tjedan dana, Morgan kaže kako joj je suprug rekao da treba posjetiti liječnika.

“On je rekao da ne osjeća noge … i da ga trebamo odvesti u hitnu pomoć” – rekao je Morgan.

Shane Morgan je sada hospitaliziran već šest dana. Medicinski stručnjak, govoreći za WOAY.TV, ABC-ovoj podružnici, kaže da je njegovo stanje vjerojatno “rijedak poremećaj koji je povezan sa cjepivom protiv gripe.„

Prema američkom državnom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), Guillain-Barreov sindrom (GBS) je poremećaj u kojem osobni imunološki sustav oštećuje živčane stanice, uzrokujući slabost mišića i ponekad paralizu – čak i smrt.

GBS može uzrokovati simptome koji obično traju nekoliko tjedana. Većina se ljudi potpuno oporavlja od GBS-a, ali neki ljudi dobiju dugoročno oštećenje živaca. U vrlo rijetkim slučajevima, ljudi koji su umrli od GBS-a zbog poteškoća s disanjem. U Sjedinjenim Državama godišnje se procjenjuje da 3.000 do 6.000 ljudi razvije sindrom GBS.

“U svim godinama svoje prakse vidio sam samo jedan slučaj” – rekao je dr. Daliah Wachs.

Dr. Wachs kaže, ako imate povijest bolesti GBS-a, razgovarajte sa svojim liječnikom. Ali medicinski stručnjaci još uvijek traže da se javnost cijepi usprkos svemu.

Dok čeka da se suprug oporavi, Morgan kaže kako joj je cilj educirati javnost o ovom poremećaju.

Prema centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, točan uzrok GBS-a nije poznat, ali oko dvije trećine ljudi koji razviju GBS ima simptome nekoliko dana ili tjedana nakon što su bili bolesni i imali proljev ili respiratorne bolesti.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com