Sumnjate da nešto nije u redu, ali ne znate kako prepoznati je li vaš partner psihopata?

Iza tog izraza krije se ozbiljan psihički problem koji ne treba shvaćati olako.

Najjednostavnije je prepoznati psihopatu po tome što nema nikakav osjećaj krivnje, objašnjava psiholog Steven Sneider za “Womens Health”.

Dodaje da takve osobe nisu odlučile ostaviti osjećaj krivnje po strani, već da ga zaista ne osjećaju.

“Kako bi dobili ono što žele, koriste se šarmom, ali i nasiljem ako je potrebno”, objašnjava psiholog Matt Stanford iz Teksasa.

Izrazi poput sociopata i psihopata gotovo da se i ne koriste u medicinskoj literaturi jer se ne uzimaju kao legitimne psihijatrijske dijagnoze, dodaje Stanford.

Umjesto toga, ti poremećaji uvrštavaju se pod dijagnozu “antisocijalni poremećaj ličnosti”.

Ako niste sigurni koja su to ponašanja koja će pobuditi sumnju i otkriti spomenutu dijagnozu, obratite pažnju na ovo:

- Nerazlikovanje dobrog i lošeg

- Uporno laganje ili varanje

- Korištenje šarma ili pameti da se manipulira drugima

- Problemi sa zakonom koji se ponavljaju

- Zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta

- Zastrašivanje

- Agresivno ili nasilno ponašanje

- Nedostatak kajanja

- Impulzivno ponašanje

- Nemir

- Loše ili zlostavljački veze

- Neodgovorno ponašanje

Ako ste u vašem partneru prepoznali te simptome, najbolje je da tu vezu prekinuti, savjetuje Sneider.

Tvrdi da se ne radi o nečemu “što će vremenom nestati” ili se može izliječiti pružanjem ljubavi.

Teško je ostvariti vezu s nekim koga nikada nećete moći razumijete ili promijeniti i tko stalno laže i vara, a nema osjećaj krivnje, a ni razloga da to prestane raditi, zaključuje Sneider.
 
(sputniknews.com)

Američki psihijatar i psihoterapeut, John D. Gartner, predavač na prestižnom baltimorskom sveučilištu Johns Hopkins za US News kazao je kako vjeruje da aktualni američki predsjednik Donald Trump boluje od malignog narcizma

Svjestan toga da krši “Goldwaterovo pravilo” po kojemu psihijatri ne smiju postavljati dijagnozu javnoj osobi bez njezina pristanka i ako je nisu osobno procijenili, Gartner je javno kazao ono s čime se slažu mnogi njegovi kolege.

“Donald Trump opasno je mentalno bolestan i po temperamentu nepodoban da bude predsjednik jedne države“, kazao je Gartner, podsjećajući na njegovo ponašanje i ukazujući na sklonost “grandioznosti, sadizmu, agresivnosti, paranoji, impulzivnosti i hiperosjetljivosti na kritiku”.

“Dosad smo vidjeli dovoljno da možemo postaviti dijagnozu. Ovaj je poremećaj neizlječiv i treba ga razlikovati od narcističkog poremećaja ličnosti” koji karakterizira emocionalna i psihološka fiksacija na samoga sebe, dodao je Gartner.

Ponašanje malignih narcisa često se preklapa sa psihopatijom i antisocijalnim poremećajem osobnosti. Takve osobe često nemaju obzira ni interesa za moralan odnos i ne osjećaju kajanje zbog svojih postupaka. Mogu biti iznimno inteligentne, blagoglagoljive, šarmantne i nerijetko su na visokim položajima. Ova podskupina karakteristična je po arogantnom i nadmenom držanju te uživa u nadmudrivanju s drugim ljudima.

Prikaz ovog tipa narcizma čest je u književnim djelima, osobito u bajkama u kojima njihove osobine postaju idealne za opis negativnih likova. U realnom su svijetu sadizam, mržnja i nekontrolirana agresija malignog narcisa ono što prepoznajemo u osobinama vođa raznih režima i terorističkih skupina.

Tražili medicinsku i psihijatrijsku dokumentaciju za Trumpa

Po podacima Američke psihijatrijske udruge (APA) osnovna obilježja narcističnog poremećaja ličnosti koji se prepoznaju u malignom narcizmu su grandiozni osjećaj vlastite važnosti, preokupiranost fantazijama o neograničenoj moći, uspjehu i pameti, vjerovanje u vlastitu posebnost, snažna potreba za obožavanjem i divljenjem, iskorištavanje drugih u međusobnim odnosima, nedostatak empatije te naglašena zavist.

Još u prosincu troje profesora s prestižnoga američkog sveučilišta Harvard izrazilo je zabrinutost zbog mentalnog zdravlja i stabilnosti Donalda Trumpa. U pismu upućenom tadašnjem predsjedniku Baracku Obami tražili su kompletnu medicinsku i psihijatrijsku evaluaciju za Trumpa prije nego što u siječnju preuzme funkciju predsjednika.

Ovo nije prvi slučaj da se u Sjedinjenim Državama raspravlja o mogućoj psihološkoj nepodobnosti kandidata za predsjedničku funkciju. Šezdesetih godina prošlog stoljeća jedan je američki časopis postavio pitanje psihijatrima smatraju li da je tadašnji republikanski kandidat Barry Goldwater psihološki podoban za mjesto predsjednika, a dio ih je odgovorio negativno.

Goldwater je kasnije podnio tužbu nakon koje je APA donijela pravilo po kojemu psihijatri ne smiju javno iznositi dijagnozu psihološkog stanja javne osobe ako je nisu osobno procijenili.

Pogledajte video u kojem psihijatri govore koliko su ljudi izliječili u svojoj karijeri:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vecernji.hr)

Promatrali smo u čudu, kako mlada djevojka, u svojim ranim dvadesetim, prelijepo svira klavir, iako joj je prije toga “glazbeni mozak” i veći dio desne hemisfere, kirurški odstranjen

Godine 1968, doktor John R. Platt, eminentni neurolog, biofizičar i socijalni psiholog, objavio je da naš mozak nema, kako se do tada mislilo 12-14 milijardi moždanih stanica, već sto milijardi.

Postoji oko tisuću međusobnih veza ili sinaptičkih spojeva po živčanoj stanici, ili oko tisuću trilijuna međuspojeva ukupno. Ako bismo koristili po trideset tisuća novih spojeva svake sekunde našeg života, ne bismo uspjeli da ih sve iskoristimo.

Iznad svega ovoga, u svakoj pojedinačnoj stanici (ovo uključuje otprilike deset trilijuna stanica u ostatku tijela) kapacitet informacija zapisanih u DNK predstavlja broj koji je trideset puta veći od ukupnog broja pismo zapisanih u Enciklopediji Britanici.

Za matematičara je to oko 6 x 109. Ako bi se rastegnula DNK u svih deset trilijuna stanica i povezala da čini neprekidni niz, dobila bi se putanja koja nadmašuje širinu cijelog Sunčevog sustava!

Na pitanje jednog profesora, inače zagovornika organske evolucije: “Kako teorija evolucije objašnjava razvoj ljudskog mozga koji ima sposobnost da rješava probleme mnogo veće od onih s kojima će se tijekom života susresti?

“Prema evolucijskoj teoriji organizam razvija samo one sposobnosti koje su mu neopodne.” Bio je iskren i objasnio da evolucionistička teorija nema valjano objašnjenje za ovu pojavu.

A onda je on upitao:

“Zašto vjerujete da mozak ima kapacitet koji ne možemo upotrijebiti tijekom cjelokupnog životnog vijeka?”

Učinilo nam se da smo vidjeli iskricu u njegovom oku kad je postavio to pitanje i pomislili smo da možda očekuje teološko objašnjenje budući da je znao da smo religiozni.

Naravno, nismo imali srca da ga razočaramo, pa smo odgovorili: “Vjerujemo da kad je Bog stvorio prvog čovjeka po svom obličju, nije imao namjeru da ga poživi šezdeset, sedamdeset pa čak ni sto godina. Bog je planirao da čovjek živi vječno.”

Zato ga je opremio mozgom kojem ne bi bio problem da se fascinira beskonačnim svemirom kroz beskrajnu vječnost!

Ljubazno, ali ozbiljno, profesor je rekao: “Možda ste u pravu.” I mi čvrsto vjerujemo da jesmo. Slažemo se s autorom koji je napisao: “Svako ljudsko biće koje je stvoreno prema Božjem obličju, obdareno je istorodnom silom kao i sam Stvoritelj individualnošću, silom da misli i čini.

Ljudi u kojima je ova sila razvijena jesu oni koji prihvaćaju odgovornosti, preuzimaju inicijativu i imaju utjecajan znak. Cilj pravog odgoja je razvijanje ove sile; obučavanje mladih da budu ljudi koji misle svojom glavom, a ne da budu puki odsjaj ideja drugih ljudi.”

Ta jedinstvenost i individualnost ljudskog bića je vodila čuvenog neuro-istraživača John C. Eklesa da pred kraj predanog istraživačkog života izjavi slijedeće:

“Pošto materijalistički pogled na svijet nije u stanju objasniti našu jedinstvenost, prinuđen sam da jedinstvenost sebe samog tj. svoje osobnosti pripišem činu natprirodnog duhovnog stvaranja.

Teološki govoreći, svaka ličnost je neponovljiva Božja kreacija koja se usađuje u rastući fetus u vremenu između začeća i rođenja. To je činjenični dokaz unutarnjeg jezgre jedinstvene individualnosti koji nije moguć bez ‘Božanske kreacije’.

Priznajemo da nijedno drugo objašnjenje nama nije logično; niti genetska jedinstvenost sa svojom fantastično nevjerojatnom kombinatorikom; niti diferencijacija pod utjecajem faktora sredine koja ne determinira nečiju jedinstvenost, već je samo modificira. Zaključak je od neprocjenjivog značaja.

On iznova učvršćuje naše vjerovanje u postojanje ljudske ličnosti kao čovjekove cjelokupnosti i njenog čudesnog podrijetla u Božjem stvaranju.

Po njoj prepoznajemo Boga ne samo kao transcedentnog Tvorca svemira, Boga u kakvog je Einstein vjerovao, već kao Oca punog ljubavi kome dugujemo sebe same.

Ovim izražavam svoje napore da s dubokom poniznošću razumijem ličnost sebe samog, kao biće koje je u stanju da doživi vlastitu stvarnost.

Nudimo vam ovo u nadi da ćemo mi ljudi biti u stanju otkriti tu vjeru koja preobražava u značenju i značaju ovu predivnu avanturu koja je svakome od nas darovana u našem malom mikrokozmosu, kroz naš predivni mozak koji je naš kontrolni centar u procesima spremanja kreativnosti i uživanja u odnosima s drugim bićima.

Neki neuro-znanstvenici vjeruju da na rođenju mozak sadrži najveći broj neurona (živčanih ili moždanih stanica) tijekom cijelog života. (Ovo je vjerojatno istina za mnoge osobe, ali ne i za sve)

Od tada, kažu ovi znanstvenici, moždane stanice izumiru nevjerojatnom brzinom, posebno u nekim dijelovima mozga. Ustanovljeno je da kora velikog mozga, uključujući motornu koru i frontalne režnjeve, gubi oko pedeset tisuća neurona svaki dan.

Ali ako odemo malo dublje u moždanu strukturu, postoji mali ili nikakav gubitak stanica. Iako ne znamo pravi razlog smrti ovih stanica, možemo načiniti znanstvenu pretpostavku na temelju sličnog procesa gubitka moždanih neurona u poznim godinama. Ono što zasigurno znamo jest da ako prestanemo koristiti moždane stanice, one izumiru.

Ovo je rezultat 28-ogodišnje studije u kojoj je praćeno četiri tisuće stanovnika države Washington. Princip je jasan: “Iskoristi ili izgubi!”

Naravno, iako je neupotreba važan, nije i jedini čimbenik gubitka. Destruktivne strane tvari, nedostatak kisika, nedovoljna i hranidbeno siromašna prehrana, infektivne bolesti, neodgovarajuće okruženje i ozljede glave, također u velikoj mjeri doprinose gubitku ovih dragocjenih stanica.

Ovaj gubitak za sobom vuče neizbježne posljedice – slomljen mozak! – Kao što su onesposobljenost, napredujući degeneracija, mentalna konfuzija, iskrivljeni doživljaj i gomila emotivnih poremećaja! Znanstvenici su pronašli važnu stvar.

Ustvari, kad neuron u mozgu umre, mozak istog momenta odašilje “komunalnu jedinicu” makrofaga, da počiste mrtvo tkivo prije nego što ono “zagadi” moždano okruženje.

Mozak onda naredi vojsci rezervista astrocitima da se pripreme za desant i ispuste tovar “faktor rasta neurona” (nerve growth factor) čim za to dobiju zeleno svjetlo.

Proučavaoci mozga su otkrili da mozak čeka da mi, ili netko tko brine o nama, izda naređenje. Ovakvo naređenje izdajemo svaki put kad se natjeramo na razmrdavanje našeg tijela i mozga. Baš tako!

Mi sami, ili netko tko nas voli i brine o nama, smo u stanju da iscjeljujemo!

Svojim očima smo vidjeli dijete koje nije imalo centar za sluh, gledanje i druge velike i važne moždane strukture; dijete koje je trebalo da nikad ne progleda, da nikad ne začuje zvuk, ili uradi išta osim ležati paralizirano u krevetu do kraja života.

Promatrali sam njegovu majku kako ga dugo vremena s ljubavlju snažno masira. Gledali smo kako mu pridržava glavu i prsni koš, dok ga ohrabruje da zapuze – da pokuša uporabiti ruke i noge.

Promatrali smo je kako njegov svijet ispunjava predivnim zvucima i prizorima, sve vrijeme dok ga snažno masira. I vidjeli smo njegovo puzanje!

Vidjeli smo da je odgovorilo na prizore i zvukove koje mu je uputila! Vidjeli smo, i to dobro! Snimci njegovog mozga su pokazivali da je razvoj zaustavljen na razini primarnog moždanog tkiva, na samom početku.

On je imao tako malo za ponuditi. Ali, kao odgovor na majčinu stimulaciju, taj jednostavni i nerazvijeni mozak je izdao naređenje vojsci astrocita da se razbježe svud po mozgu i oslobode faktor rasta neurocita, kako bi iznikli novi moždani putevi i veze između nekolicine neoštećenih teritorija.

Ove nove veze, na novom teritoriju, nastale kao odgovor na odgovarajući i kontinuirani trud, oslobodile su nove kemikalije kako bi se električna pražnjenja mogla prenositi i time omogućiti novonastalim enzimima da ovom djetetu omoguće koristiti svoje udove, oči i uši.

Promatrali smo u čudu, kako mlada djevojka, u svojim ranim dvadesetim, prelijepo svira klavir, iako joj je prije toga “glazbeni mozak” i veći dio desne hemisfere, kirurški odstranjen.

Njezini kirurzi su vjerovali da će ostati paralizirana i vezana za krevet u ostatku svog života.

Ali ona je inzistirala da nauči svirati klavir.

I određenim, odgovarajućim i usmjerenim naporima, naučila je. Ima još mnogo toga da se nauči o misterioznom i strahopoštovanja dostojnom mozgu.

Iz knjige “Kako unaprijediti mozak”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Društveni odnosi su vjerojatno najvažniji dio života. Naše iskustvo nastaje i oblikuje se u interakciji s drugim ljudima

Razvoj naših umova i duša ovisi od ljudi koji nas okružuju u ovom životu. Postoji mnogo različitih arhetipova koji se čine da su univerzalni u ljudskom putovanju, a pojavljuju se iznova i iznova u našim životima.

Primjerice, tu je prijatelj koji je dobar slušatelj. Prijatelj koji uvijek vidi svjetlu stranu. Prijatelj koji se nikada nije plašio reći istinu.

Lista se nastavlja i dalje. Ali, za svaku pozitivnu arhetipsku ličnost, postoji i negativna ličnost koju moramo držati na oku.

Postoje neke vrsta ljudi koja jednostavno ne trebaju biti dobrodošli u vašem području energetike ako želite živjeti sretan život. Ako želite iskoristiti ovaj život, okružite se ljudima koji imaju pozitivnu vrijednost za vas.

Ovdje su 3 vrste ljudi treba izbjegavati u životu:

1) Manipulator

Ovaj tip osobe se koristi obmanama, a dovoljno je lukava da vas prevari da pomislte da oni nisu takvi. Njihov cilj je da zarade vaše povjerenje, a zatim vas iskoriste za što god požele.

Možda je to vaš novac, seks, vaša popularnost, ili možda vas samo žele vrtiti oko prsta. Ključ problema je da vjerujete svojoj intuiciji.

2) Siledžija

Ovakva osoba dobiva čudnu vrstu ispunjenja da gleda druge ljude kako pate. Dok omalovažavaju druge, oni jačaju svoj osjećaj samopoštovanja i potvrđuju svoju superiornost.

Cilj im je da se drugi osjećaju loše, jer tako manje mrze svoj loš život. Ključ je da se ne uzimate ništa za ozbiljno što god vam kažu ili naprave. Oni bitku bore sa sobom, a ne sa vama osobno.

3) Ego-manijak

Ovo je osoba koja će se družiti samo s vama dok doprinosite njegovoj osobnoj slici. Družit će se s vama samo da bi poboljšali svoj društveni identitet, a kada budu vidjeli da mogu i bez vas, okrenut će vam leđa. Oni nisu stvarno zainteresirani za prijateljstvo.

Oni su zainteresirani za povećanje vlastitog identiteta kroz vas. Volite sebe dovoljno, toliko da ne dopustite da ovakav tip ljudi uđe u vaš život.

Vaša intuicija je kompas koji pomaže pri navigaciji i donosi odluke u životu. Život je prekratak da bi se proveli sa ljudima koji ne zaslužuju vaše vrijeme i energiju.

Zato, radite na sebi, provodite sami sa sobom dosta vremena čitajući, radeći i razvijajući se, a društvo birajte sami! Nedajte da vam itko uzima energiju i vrijeme.
 
(webtribune.rs/uredio:nsp)

Što više TV osoba gleda tijekom djetinjstva, to je veća vjerojatnost da će postati sociopati kad postanu odrasle osobe, navodi se u studiji koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Otago u Novom Zelandu, a objavljena je u časopisu Pediatrics.

Znakovito je to da je studija isključila mogućnost ranijeg postojanja antisocijalne tendencije djece koja puno gledaju televiziju. Umjesto toga, ono što su otkrili je da je rano promatranje televizije povezano sa kasnijim razvojem antisocijalnog ponašanja.

“Djeca koja gledaju nasilne emisije i filmove na TV-u ponašaju se na nasilni način nakon toga i ljudi koji gledaju puno TV su više vjerojatni da će imati loše ponašanje kasnije u životu”, rekli su istraživači.

 **************

Sociopat je naziv za osobu oboljelu od antisocijalnog poremećaja ličnosti. Oni nisu psihički ili fizički bolesni, već imaju kriva moralna i ostala uvjerenja. Nepoznati su im osjećaji krivnje, sućuti, kajanja itd. Ako se otkrije na vrijeme, poremećaj se može ispraviti. Simptomi su, okrutnost prema životinjama, piromanija, i mokrenje u krevet dulje nego što je to normalno.

Opis psihopata ili sociopata:

1.napasni i arogantni prema žrtvama, a prema ostalima dragi i ljubazni

2.hladni i proračunati

3.dobri su glumci, za njih ne vrijede zakoni i moralne norme

4.često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima

5.oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih

6.ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivnju.

Najpoznatiji sociopati su: Ted Bundy, Ed Gein, Rudolf Hess i Josef Mengele.

 *****************

Istraživači su promatrali oko 1.000 djece koja su rođene 1972. ili 1973. godine u gradu Dunedin, Novi Zeland. Počevši u dobi od pet godina, razgovarano je sa djecom o njihovima navikama gledanja televizije, svake dvije godine. Istraživači su tada usporedili ove informacije sa zapisima kriminalnih osuđenika u dobi između 17 i 26. Osude, uključujući “teške pljačke, ubojstva, napad s namjerom da će ozlijediti, silovanja, insceniran napad psa na čovjeka, i nesređeno ponašanja koje bi mogao izazvati nasilje”, su uzete za uspoređivanje.

Istraživači su također analizirali učestalost agresivnog ponašanja, antisocijalni poremećaj ličnosti i negativne emocije među istim sudionicima u dobi između 21 i 26 godina.

Antisocijalno poremećaj osobnosti, više uobičajeno poznat kao “Sociopatija” ili “psihopatija”, je stanje koje  karakterizira nesposobnost suosjećanja s drugima i snažno povezano s antisocijalnim i kaznenim ponašanjem, uključujući kompulzivno laganje, krađe, uništavanja imovine i nasilje.

Nevezano s drugim čimbenicima rizika

Istraživači su otkrili da ljudi koji su gledali više TV-a kao djeca su također više vjerojatni da će biti osuđeni za kazneno djelo kao odrasli. U stvari, za svaki sat gledanja TV-a koje dijete pogleda u prosječnoj večeri, njihov rizik osude se povećava za 30 posto. Vezu između nasilnih kaznenih djela i gledanja TV-a je nestala, međutim, nakon što su znanstvenici prilagodili potencijalne konfuzne čimbenike.

Čak i nakon prilagodbe na faktore kao što su socioekonomski status, povijest agresije u djetinjstvu ili antisocijalno ponašanje, ili faktora roditeljstva, istraživači su otkrili snažnu povezanost između gledanje TV-a u djetinjstvu i dijagnoze antisocijalnog poremećaja ličnosti kod odraslih. Također su pronašli vezu između gledanja televizije i više negativnih emocija i agresivnih osobina.

“Umjesto toga, djeca koja gledaju puno televizije vjerojatno je da će ići na očitovanje antisocijalnog ponašanja i personalizacije”, rekao je istraživač Lindsay Robertson .

Iako su razlozi da gledanje TV može pridonijeti da antisocijalni poremećaj ličnosti ostaje nejasan – istraživači su rekli da je jedna stvar jasna: smanjenje gledanja TV-a u djetinjstvu može gotovo sigurno biti od koristi.

“Antisocijalno ponašanje je veliki problem za društvo”, rekao je istraživač Bob Hancox . “Dok mi ne utvrdimo sa sigurnošću da televizija uzrokuje antisocijalno ponašanje, naši rezultati upućuju na to da smanjenje gledanje TV-a može na neki način ići prema smanjenju stope antisocijalnog ponašanja u društvu.”
 
 
(infowars.com/uredio:nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata