Pristalice Muamera Gadafija preplavile su grad Bani Walid kako bi obilježile pola stoljeća od svrgavanja monarhije od strane vojnih časnika koje je vodio pokojni libijski vođa, a koje su pro-NATO pobunjenici brutalno ubili prije osam godina

Stanovnici grada Bani Walida, malog pustinjskog gradića koji je ostao odan Gadafiju čak i nakon njegove jezive egzekucije kao rezultat intervencije koju je vodio NATO 2011., u nedjelju su preplavili ulice kako bi obilježili godišnjicu revolucije 1969. godine koja je srušila Kralja Idrisa, ukinuvši libijsku monarhiju.

Mnogi koji su izašli na ulice grada Bani Walida mahali su zelenim zastavama, nacionalnom zastavom Libije koja je bila pod Gadafijem i nosili plakate sa slikama Gadafija i njegovog drugog sina Saifa al-Islama.

Automobili su solidarno trubili dok su se vozili pored veselih demonstranata.

Vojni prevrat 1. rujna 1969. godine vodio je Gadafi, koji je vodio skupinu od 70 mladih časnika koji su preuzeli vlast u navodnom “državnom udaru”, koji nije rezultirao nikakvim nasiljem ili smrću.

To je bilo u suprotnosti s Gadafijevom vlastitom sudbinom.

U listopadu 2011. mučili su ga i ubili militanti odani pobunjenicima koje su podržali zapadnjaci na čelu sa NATO savezom i Hillary Clinton.

Njegova smrt je uvukla Libiju u politički kaos i propast, iako je jednom bila najbogatija zemlja na kontinentu.

Gotovo osam godina od Gadafijeve smrti, Libija je još uvijek podijeljena između različitih vojnih frakcija, s tim da vlada koja je podržana od strane marionetske organizacije UN u Tripoliju, sada ima kontrolu nad ogromnim naftnim rezervama koje je vodio maršal Khalifa Haftar.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nevladina organizacija “Liječnici bez granica” pozvala je njemačku vladu da primi tisuće muslimanskih tražitelja azila koji se trenutno nalaze u objektima u Libiji za koje kažu da su ugroženi zbog vojnog sukoba u regiji

Najdominantnija religija u Libiji je islam s 97% stanovništva koji su pripadnici te vjere. (Wikipedia)

U priopćenju za medije, “Liječnici bez granica” su pozvali Njemačku da primi ukupno 3.800 ilegalnih migranata koje je ta organizacija prozvala kao “akutnu opasnost” u zatočeničkim objektima u blizini Tripolija – glavnog grada zemlje – budući da se neke nalaze u blizini vojnih postrojenja, piše DW.

Izvršni direktor njemačke podružnice “Liječnika bez granica”, Florian Westphal, tvrdio je da je njemačka vlada odgovorna za te okolnosti zbog stalne EU potpore libijskoj obalnoj straži koja vraća migrante koji pokušavaju prijeći Sredozemno more natrag u zemlju.

Westphal je tvrdio da se premještanje migranata u Njemačku “mora obaviti neposredno prije sljedećih zračnih udara”.

Prema nevladinim organizacijama, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u Libiji trenutno ima 5.695 muslimanskih migranata. Skupina tvrdi da su životni uvjeti u različitim zatočeničkim objektima „bili potpuno neprihvatljivi čak i prije ranih sukoba, a sada se i dalje pogoršavaju“.

“Liječnici bez granica”, koji su u prošlosti provodili operacije prikupljanja migranata malo dalje od libijske obale, prekinuli su svoje misije nakon što je talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini prošle godine zatvorio luke zemlje za migrantske brodove.

Procjenjuje se da je Aquarius, brod u vlasništvu i pod upravom “Liječnika bez granica”, doveo gotovo 30.000 migranata u Italiju tijekom razdoblja njihovog djelovanja koje je započelo u veljači 2016. godine.

Iako su “Liječnici bez granica” možda napustili svoj plan dovođenja dodatnih desetaka tisuća migranata u Europu za sada, njemačka nevladina organizacija Sea-Watch nije.

Dvije kapetane NVO-a, Carola Rackete i Pia Klemp, trenutno su pod istragom talijanske vlade zbog trgovine ljudima.

Rackete, koji je riskirala živote pripadnika obalne straže kada je zabila brod “Sea Watch 3″ u brod obalne straže dok je pokušavala ilegalno pristati u luci u Italiji, pozvao je njemačku vladu da preuzme sve muslimanske migrante iz Libije, za koje se procjenjuje procjenjuje da iznosi između pola milijuna i milijun ljudi.

Na kraju se postavla pitanje, što organizacija “Liječnici bez granica” ima raditi sa ilegalnim imigrantima zemalja u kojima više ne traje rat?

Novi-Svjetski-Poredak.com

Rat u Libiji bi mogao natjerati više od 800.000 migranata da krenu prema europskim obalama, upozorio je u ponedjeljak šef vlade nacionalnog jedinstva (GNA) Fajez al-Saraj u razgovoru s dva talijanska lista

“Neće biti samo 800.000 migranata spremno krenuti i Libijci će bježati od rata, dok su se na jugu Libije ponovo aktivirali teroristi organizacije Islamske države (IS)”, rekao je za dnevni list La Republicca.

Libija je i odredište i tranzitna zemlja afričkim migrantima prema europskim obalama.

“Suočeni smo s agresivnim ratom koji bi mogao proširiti svoje zlo po Mediteranu. Italija i Europa moraju biti ujedinjene i oštre u zaustavljanju rata Kalifa Haftara, čovjeka koji je izdao Libiju i međunarodnu zajednicu”, dodao je i naglasio da će “uništenja zahvatiti i susjedne zemlje”.

Europski ured za azil (Easo) objavio je u ponedjeljak da je politička kriza u Caracasu izazvala porast od 50 posto broja zahtjeva za azilom koje su podnijeli Venezuelci u Europi u veljači. Oni su prv puta pretekli Afganistance među vodećom trojkom.

Iza Sirijaca, Venezuelci su najbrojniji (blizu 4000) u traženju međunarodne zaštite u europskim zemljama (EU, Švicarska i Norveška), precizira se u priopćenju organizacije u La Valletti.

“Nikada ranije nije ih tako puno predalo molbe u jednom mjesecu”, otkriva Easo.

(jutarnji.hr)

Nema sumnje da je NATO najuspješniji savez u povijesti. O tome svjedoče rezultati svih vojnih avantura u koje su se upućivale zemlje NATO-a zadnjih 20 godina usprkos međunarodnom pravu i bez odgovarajućih odluka Vijeća sigurnosti UN

Uzmimo, primjerice, Afganistan. Danas, nakon 17 godina prisustva i višetisućnih misija NATO-a u toj zemlji, od 50 do 70% njegovog teritorija se nalazi pod kontrolom Talibana. Iznenađuje nedostižna razina sigurnosti u Afganistanu – prema UN-ovim podacima u 2018. godini zbog vojnih operacija ubijeno je više od 3800 civila uključujući 1000 djece, 24% njih je poginulo zbog akcija vladinih snaga i snaga međunarodne misije.

Ima i neočekivanih uspjeha u poljoprivredi – za vrijeme prisustva SAD-a i NATO-a u Afganistanu, proizvodnja opijuma se povećala nekoliko desetaka puta, površine za uzgoj maka su porasle od 7600 hektara do 328.000 hektara. Ako u svijetu nestane opijumski mak, zaliha afganskog heroina, koji se nagomilao u vrijeme prisustva NATO saveza, bit će dovoljna za svjetsku potražnju još minimum desetak godina.

Sjajan događaj u povijesti Sjevernoatlantskog saveza je svrgavanje Gadafija u Libiji. Prema podacima UN-a, nakon mnogobrojnih bombardiranja civilnih objekata – škola, džamija, sveučilišta – u svrhu slobode i demokracije ubijeno je oko 500 ljudi, ranjeno 2000. Zemlja je završila na rubu raspada. Nakon osam godina stanovnici Libije, koju komada građanski rat, sakriti ne mogu riječi zahvalnosti NATO-u zbog stabilnosti koju je savez donio u nekad relativno uspješnu zemlju. Ne kriju svoje emocije ni stanovnici Italije i Španjolske, gdje se ne prekida dotok izbjeglica.

Zaista je nezaboravne dojmove ostavilo bombardiranje Jugoslavije 1999. Prema nekim procjenama na zemlju je bačeno oko 15 tona osiromašenog uranija u količini koja bi bila dovoljna za konstrukciju oko 170 replika nuklearne bombe koju su Amerikanci bacili na Hirošimu.

Zbog zračnog prenošenja čestica nakon eksplozije projektila posljedice nisu zabilježene samo na područjima gdje je uporabljen, već i na udaljenosti od više tisuća milja. Ali je zato Kosovo jednostrano proglasilo neovisnost i postalo europski lider u korupciji i prekograničnom kriminalu, trgovini drogom, ljudima, oružjem i ljudskim organima. Ovo je jedini teritorij u jugoistočnoj Europi koji izbjeglice iz Afrike u vrijeme europske migracijske krize u 2015. godini nisu koristile – vjerojatno zbog sigurnosnih razloga.

Ovog travnja NATO je napunio 70. godinu – solidno doba kako za čovjeka tako i za organizaciju. Bez obzira na poodmakle godine Sjevernoatlantski savez ponaša se kao u mladosti. U to vrijeme je njegov prvi generalni tajnik Lord Ismay vrlo točno definirao primarnu namjenu NATO-a – “to keep Americans in, Germans down and Russians out”, odnosno držati Ruse izvan Europe, Amerikance – unutar Europe, a Nijemce – pod kontrolom.

Vjerojatno je to jedino u čemu je NATO uspio. Osnovna pažnja Sjevernoatlantskog saveza fokusirana je danas na borbu protiv mitske “prijetnje s Istoka” – u neposrednoj blizini ruske granice dislocira se vojska, modernizira se infrastruktura radi ubrzavanja prebacivanja pojačanja, organiziraju se vježbe krupnih razmjera – u 2018. godini više od 50.000 vojnika su tijekom strateških vježbi “Trident Juncture” uvježbavali čitav spektar tehnika napada i obrane u uvjetima niskih temperatura.

Mada od toga ispada više štete nego od “ruske prijetnje” – vojnici NATO-a regularno izazivaju prometne incidente, pijane tučnjave, prave izgrede, greškom lansiraju rakete s bojnim glavama (kolovoz 2018., Estonija) te su čak potopili fregatu “Helge Ingstad“ s torpedima zbog sudara s tankerom za naftu (studeni 2018., Norveška).

NATO nema smisla bez “ruske prijetnje”. To su u Sjevernoatlantskom savezu shvatili mnogo prije događaja u Ukrajini. Zemlje NATO-a nisu podržale nijednu inicijativu Rusije usmjerenu na formiranje jedinstvenog europskog prostora sigurnosti, smanjivanje uloge korištenja sile u međunarodnim odnosima, odustale su od ratifikacije ugovora o adaptaciji Sporazuma o konvencionalnim snagama u Europi (CFE), denonsirali ugovor o zabrani proturaketne obrane (ABM), tijekom desetaka godina kršili ugovor o raketama srednjeg i malog dometa (INF) kako bi na kraju iz njega izašli. Na inicijativu Alijanse u 2014. je potpuno prekinuta cjelokupna suradnja NATO-a s Rusijom.

Zasjedanja Vijeća Rusija-NATO su se obnovila samo 2016., ali Alijansa tvrdoglavo ne želi razgovarati s nama o pitanjima deeskalacije napetosti, sprječavanja rizika opasne vojne djelatnosti. Kao što je još 2001. pisao bivši savjetnik Bijele kuće Henry Kissinger, “NATO jeste i hoće ostati po svojoj suštini vojna Alijansa, čiji je cilj – zaštita od ruske invazije”.

Međutim, sasvim nedavno, nakon niza terorističkih napada u Europi, najvećom je sigurnosnom prijetnjom bio proglašen međunarodni terorizam, a vlasti su uvjeravale društvo u svoju spremnost napraviti sve u njihovoj moći kako bi eliminirale tu opasnost. Tu se vrijedi sjetiti da je nekad al-Qa’ida nastala kao posljedica toga, kako je SAD koristio mudžahedine u Afganistanu u svojstvu “suputnika” radi ostvarivanja kratkoročnih ciljeva. Glavni “borac za slobodu” je tada bio terorist Br. 1 Osama bin Laden. Rezultat invazije u Irak je nastanak ISIL-a. Ali to nije bitno. Bitno je da se NATO ne bori niti se ne namjerava boriti protiv terorizma. Jer u protivnom, značajni dio sredstva koji se izdvaja za obranu od strane članica NATO-a neće biti potrošen na nabavku američkog naoružanja. A sredstva nisu mala.

Za usporedbu, cjelokupni su vojni troškovi država članica NATO-a u 2018. iznosili 1035 milijardi američkih dolara. To je 22 puta više nego ukupan ruski obrambeni proračun (46 mlrd. dolara) i više od polovice svjetske potrošnje na te ciljeve. Dok Rusija smanjuje svoje troškove za obranu, predsjednik SAD-a Donald Trump je tijekom briselskog summita NATO-a (2018.) najavio novi obavezni limit za zemlje članice NATO-a od 4% BDP-a. U ožujku 2019. on je naglasio kako namjerava tražiti isplatu Amerikancima punog iznosa sredstava za razvrstavanje američkih snaga u Europi “plus 50% za privilegiju” američkog prisustva (takozvana formula “cost plus 50″).

A bilo je vrijeme kada su nakon završetka “hladnog rata” zemlje članice NATO-a smanjivale svoje troškove za obranu.

“Dividende mira” u 2016. su, prema bazi podataka SIPRI-a, iznosile oko 2,6 bilijuna američkih dolara. Većinu ušteđenih sredstava zemlje su trošile na škole, bolnice, potporu ekonomiji.

Kako ne bi europski novac otišao na socijalno-ekonomski razvoj ili borbu protiv realnih izazova sigurnosti, nego garantirano završio u rukama američkih proizvođača naoružanja, SAD šire izmišljotine o ruskim hakerima, Salisburyju, miješanju u izbore, hibridnom ratovanju i drugim prijetnjama, koje navodno proizlaze od strane Rusije. Ipak, američkoj vojnoj industriji vaše pare su potrebnije.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Francuska je spremna preuzeti 20 migranata sa spasilačkog broda koji je bio zarobljen u Sredozemnom moru, izjavio je ministar unutarnjih poslova

Christopher Castaner je na Twitteru rekao kako će njegovo ministarstvo odrediti datum u narednim satima kako bi se olakšao transfer.

Dodao je kako će Njemačka i još neki europski partneri primiti migrante nakon što se iskrcaju u najbližoj luci u glavnom gradu Valletti na Malti.

Alan Kurdi, brod koji je dobio ime po sirijskom dječaku koji se utopio dok je pokušavao doći u Europu, spasio je 64 ilegalna migranta blizu Libijske obale 3. travnja.

Malta, Italija, Grčka i Libija su do sada odbile prihvatiti migrante, rekala je njemačka humanitarna skupina Sea-Eye koja upravlja brodom.

Stanje na brodu je stvarno teško. Još uvijek imamo 62 osobe na brodu plus 17 članova posade, a brod zapravo nije stvoren za toliko ljudi – rekla je glasnogovornica Sea-Eyea Carlotta Weibl agenciji Anadolu.

Više od 250 međunarodnih nevladinih organizacija – uključujući Amnesty International, Liječnici bez granica i Sea Watch – napisalo je prošlog tjedna otvoreno pismo njemačkoj kancelariji Angeli Merkel tražeći njezinu potporu u promjeni propisa EU o izbjegličkoj politici.

Spasilački brod je posljednji koji je ostavljen na obali Europe gdje vlade sve više pokušavaju gurnuti ilegalne migrante natrag prema Africi.

Organizacija Sea-Eye je u početku pokušala pristati s brodom na talijanski otok Lampedusu, ali je talijanski desničarski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini – koji je u prošloj godini odbacio zahtjeve nekoliko spasilačkih brodova – zabranio migrantima dolazak rekavši da bi ih umjesto toga Berlin trebao preuzeti.

Na kraju je pristao pustiti dvije maloljetne osobe i njihove majke da se iskrcaju, ali su to odbile učiniti bez očeva djece, koji nisu smjeli napustiti brod. Brod se zatim uputio na Maltu.

Nevladina organizacija Sea-Watch, trenutno prisutna na Mediteranu koji prevozi migrante u Europu, dio je platforme tvrtke WatchTheMed koju financira George Soros.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Slabašna vlada u Tripoliju gubi područja od strane snaga generala Khalifa Haftara uoči još jedne runde razgovora pod pokroviteljstvom UN-a, osam godina nakon što je NATO-ova “humanitarna” intervencija potopila sjevernoafričku zemlju u kaos

Libijska nacionalna armija Haftara (LNA) preselila se na zapad i angažirala “ilegalne” naoružane skupine, izjavio je glasnogovornik LNA Ahmed Mismari u srijedu na televiziji al-Arabiya.

Oni su se sukobili sa snagama lojalnim premijeru Fayezu al-Sarraju, južno od Tripolija.

“Očekujemo da će žene iz Tripolija pozdraviti libijsku vojsku kao žene Benghazija i Derne” – kazao je Mismari. LNA je zauzela Benghazi 2017. godine i oslobodila Dernu od militanata prošlog ljeta.

Kao odgovor na to premijer al-Sarraj je naredio mobilizaciju snaga lojalnih njegovoj vladi kako bi se “suočile s bilo kakvim prijetnjama koje imaju za cilj narušavanje mira u bilo kojem dijelu zemlje”.

Naftom bogata Libija nekad je imala najviši “Indeks ljudskog razvoja” u cijeloj Africi.

Međutim, u ožujku 2011. godine NATO je počeo bombardirati zemlju u znak podrške islamskim pobunjenicima koji su se borili protiv vlade pukovnika Muammara Gadafija.

Nakon što je Gaddafi brutalno ubijen u listopadu 2011. godine, Libija je ušla u kaos i građanski rat, s otvorenim tržištima robova koji trguju migrantima iz podsaharske Afrike i valom terorizma, uključujući i Islamsku državu.

Libija je na kraju postala podijeljena između rivalskih vlada u Tripoliju i Tobruku, sa širokim dijelovima pustinje na jugu pod kontrolom nomadskih plemena, koji su korišteni kao područja za trgovce ljudima.

Haftarova LNA, koja je nastala 2014. godine, postupno je proširila svoj utjecaj od Tobruka do Benghazija i dalje. Trenutno kontrolira preko 70 posto zemlje, u usporedbi sa manje od sedam posto pod kontrolom vlade u Tripoliju.

Haftarove su trupe u siječnju pokrenule operaciju “čišćenja” južne Libije od terorista, dobivši kontrolu nad velikim naftnim poljima.

Čini se da je njihova operacija u zapadnoj Libiji usmjerena na učvršćivanje kontrole i dobivanje prednosti u predstojećim razgovorima pod pokroviteljstvom UN-a, zakazanim za sredinu travnja.

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres trenutno je u posjetu Tripoliju u sklopu priprema za konferenciju, koja nastoji pregovarati o nagodbi o podjeli vlasti između Haftar-ovih snaga i vlade premijera al-Sarraja, koje podržavaju razne skupine libijske milicije.
 

????Here is one more map on who controls what in Libya by the end of March, 2019.

↗️Libyan National Army – 1,256,987 km2 – approx. 77,5%

↘️Government of National Accord – 105,894 km2 – approx. 6,5%

Areas near the southern border (marked by blue marine) are in control of Tubou pic.twitter.com/jowq2J7k7D

— SMM Libya (@smmlibya) April 1, 2019

 
Novi-Svjetski-Poredak.com