Ne mogu naći lijek protiv AIDS-a, svinjske gripe i pričje gripe, i ostalih bolesti koje su nastale od virusa stvorenih u laboratoriju, ali zato oni mogu istrijebiti najsmrtonosniju bolest u povijesti, EBOLU i to samo u godinu i pol dana

U Sierra Leoneu je od ebole umrlo više od 8704 ljudi od svibnja 2014.

WHO je u subotu objavio da u Sierra Leoneu više nema ebole, nakon što u zadnja 42 dana nije otkriven nijedan novi slučaj te opasne bolesti.

Zemlja se s ebolom borila godinu i pol. “Sierra Leone je stigla do te prekretnice zahvaljujući jako velikim naporima i predanosti”, priopćio je WHO. Isti onaj WHO koji dopušta da se afričke djevojke steriliziraju preko cjepiva za malaraiju.

42 dana inkubacije

Razdoblje od 42 dana bez bolesti odgovara dvama inkubacijskim ciklusima virusa ebole.

U Sierra Leoneu je od ebole umrlo više od 8704 ljudi od svibnja 2014. kada je otkriven prvi slučaj. Među njima je više od 200 zdravstvenih djelatnika, rekao je predstavnik WHO-a za tu zemlju Anders Nordstrom.

Susjedna Liberija proglašena je slobodnom od virusa u rujnu. Od tada je zabilježeno samo nekoliko izoliranih slučajeva novih zaraza u Gvineji.

WHO procjenjuje da je 11.300 ljudi umrlo od ebole u Liberiji, Sierra Leoneu i Gvineji.

Pitanje je kako se jedna zemlja može proglasiti “slobodnom od virusa” smrtonosne bolesti…???

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Kad sam prije par dana usput gledao na (američkim) vijestima kako je Obama govorio da je spreman poslati do četiri tisuće nacionalgardista u Liberiju radi sprječavanja širenja ebole, to me više nego začudilo, jer nije rekao četiri tisuće medicinskog osoblja, nego četiri tisuće vojnika, i to nacionalnu gardu koja je stvorena za unutardržavne (ne)prilike, a ne vanjske

On je to tako objasnio, kako ebola u Liberiji (!) predstavlja veliku opasnost za Ameriku i odmah je autorizirao ‘ukaz’ da može bez daljnjega i po potrebi poslati američke vojnike u Liberiju i uopće u zapadnu Afriku. Rudolf Steiner je uvijek na svojim predavanjima upozoravo da čovjek ne smije ‘spavati’, te kako mora sve budno pratiti što se oko njega događa, jer će suprotnom će biti ‘zarobljen’ od tamnih sila.

Ja za sebe mislim da ne spavam, ali ne mogu toliko ni probaviti koliko bilježim sve te više manje suptilne informacije koje gotovo podsvijesno ulaze u glavu, ali je baš važno da ih se svijesno registrira. Može se reći kako danas imamo na vijestima, osim dakako standardnih laži, najmanje pedeset posto pomno smišljenih podvala, što se niti ne raszumije, a kamoli njihova duboka smisao. Ja kod mnogo stvari odmah kužim što nije u redu, ali većinom mi jednostavno nedostaje kontekst za prepoznat bit.

Sjećam se da sam na početku ukrajinske krize gledao slovačku televiziju i kad je slovački premijer Robert Fico izjavio javno na televiziji, kako se suprostavlja sankcijama protiv Rusije, a to je objasnio otprilike ovako: “To je sve američka geostrateška politika, ja sam stari zec u politici da to ne bi znao. Mi ćemo se držati van tog konflikta”. Takve stvari pređu non-stop negdje preko ekrana, ali se ‘spavajući’ prelazi preko toga, političari se prisile ili ucjenuju, i drugi dan je opet ‘sve u redu’ i takve riječi nestanu kao nikad izrečene. Dakako da to je to dio opće okultne makinacije, da takve nepredvidive ‘greške’ nezapaženo ipak maknu iz naše svijesti.

Pošto sam odavno usmjerio percepciju na ‘takve vijesti’, meni to ipak ostane svjesno u glavi dok mi doslovce ne ‘nalete’ odgovarajući konteksti. Tako sam baš nedavno, surfajući ‘bez veze’, opet naletio na “Obamu, Liberiju i ebolu”, i to na jednom američkom portalu, pokušavajući dokučiti zašto Obama hoće ebolu u Liberiji sa svojom soldateskom napasti i tako zaštiti Ameriku. Za mene je to komedija a ne politika, jer koliko god to apsurdno zvučalo, ta najava je prije par dana ‘spavajući popušena’, bez da je itko postavio uputnik iza te izjave.

Tako sam pronašao na njemačkom portalu ‘Kopp-Online’ jedan članak od 20. listopada 2012. godine (danas točno dvije godine) sljedeće: “George Soros, Rothschildi, AFRICOM i zlato Liberije“. Inače, ‘Kopp Verlag’ je poznata njemačka izdavačka kuća specijalizirana od establišmenta tabuizirane teme ‘Novog svjetskog poretka’.

Već u samom uvodu tog članka stoji kako je Predsjednica Liberije, Ellen Johnson Sirlaf, nudila Amerikancima u Liberiji glavnu vojnu bazu za njihov afrički reginalni komando, AFRICOM, očito ne da bi čuvali ljudska prava u Liberiji nego rudnike zlata Georga Sorosa i Nathaniela Rothschilda. Već kad sam taj uvod pročitao mi je postalo jasno zašto je zbilja Obama sam sebi autorizirao odobrenje da moža po potrebi bez daljnje rasprave poslati četiri tisuće nacionalgardista u Liberiju, ‘gajnc ziher’ ne radi ebole.

Kad (tada) prvi pokušaj stacioniranja američke vojske u Liberiji nije prošao radi odbijanja troška od pet milijardi dolara (!!!) od američke javnosti, ali i protivljenju liberijske oporbe, očito je u međuvremenu izrađen plan B, jer Sorosove – Rothschildove rudnike zlata se mora čuvati pred nadolazećim svakojakim ‘elementarnim’ nepogodama. S te pozicije je i epidemija ebole u Liberiji taman ‘dobrodošla’ kako bi se poslala američka vojska da obrani zemlju, bez prigovora i bilo kakve kritike, naprotiv.

Vratimo se se na navedeni članak, gdje se navodi da je Predsjednica Sirleaf (i njezina naknadna prijateljica Gbowee) 2011. godine dobila Nobelovu nagradu za mir, kako bi (sa)čuvala Sorosove i Rothschildove rudnike zlata i osigurala im cijelo zlato zemlje; “malo zlata (Nobelova nagrada) za sve zlato”. Sirleaf je, isto kao (bivši) Josipovićev savjetnik Dejan Jović, stipendistica Sorosevog otvorenog društva i Sorosova osobna prijateljica.

Očigledno je da Soros sve ono što naziva stipendijom razumije kao ‘investiciju’ u ljude koje gura na pozicije da mu cijele zemlje ‘poklanjaju’, može i uz pomoć predsjednika koji se rado s njim slikaju. Na kraju članka još se navodi kako Soros i njegov partner Rothschild očekivaju slom svih valuta i zato diljem svijeta kupuju sve rudnike zlata koje mogu. Zapravo je već poznato da Soros nije Rothschildov partner nego njegov torbar, i da je Rothschild taj koji je opsjednut zlatom dok Soros torbari za njega, a lutka Obama im stoji na raspolaganju s američkom administracijom i vojskom.

Sad je jasno zašto Obama šalje Rothschildu i Sorosu soldatesku u Liberiju, jer ako dođe do sloma općeg monetarnog sustava treba čuvati rudnike zlata od ‘rulje’. A da je i slom sve izvjesniji, ukazuje to kako su 13. listopada ove godine Amerikanci i Britanci simulirali sveopći bankovni i gospodarski slom što je općenito ostalo nezabilježeno osim na našem portalu.

Tako, kad spojimo sve činjenice, ne samo one iz Kopp-ovog članka, ukazuje nam se sljedeći scenarij:

Nathaniel Rothschild, kao šef ‘obitelji’ i njegov prvi ‘frontman’ Soros, već cijelo zadnje desetljeće kupuje ne samo svo zlato koje mogu nego i rudnike zlata diljem svijeta. Zlato ima ogromni okultni značaj, ali to sad nije tema.

- Sorosova ‘stipendistica’ sa Harwarda, točnije njegova ‘investicija’, Ellen Johnson Sirlaf, je već bila vicedirektorica različitih anglosaksonskih banaka od Sorosevih takozvanih pratnera, što su zapravo Rothschildove banke, prije nego što je nastupila u jeseni 2005. kao kandidatkinja za Predsjednicu Liberije. Najprije je dobila u prvom krugu ispod 20% glasova iza poznatog nogometaša George Weaha, da bi drugi krug iznenađujuće dobila s gotovo 60% glasova. Iako je bila obećala kako se neće drugi put kandidirati, nastupa ipak za drugi mandat, s vrlo lošim izgledima. Početkom listopada 2011., par dana prije prvog kruga biranja, obznanjuje javno da ‘dobiva’ Nobelovu nagradu za mir, kao i druga Liberijka, feministica Leymah Gbowee, koja u istom trenutku od protivnice postaje poduperiteljica i prijateljica. Bespomoćna oporba prema takvim izbornim inženjeringom Sorosa i Rothschilda, bojkotirala je drugi krug izbora i Sirlaf postaje nanovo predsjednica Liberije, s preko 90% ukupnog broja glasova.

- Već početkom ovog stoljeća, američke oligarhije radile su na tome da Amerika osnuje vojni korpus za Afriku jer u zapadnom dijelu Afrike, oko Gvinejske vale, leže goleme naftne rezerve, ali i drugi različiti prirodni resursi. Onda je 2007. osnovan ‘United States Africa Command’ (AFRICOM), osnovan i statcioniran u Stuttgartu. Sa Sorosovom-Rothschildovom lutkom Siraf, došao je trenutak da se trupe stacioniraju u Liberiji, ne samo radi rudnika zlata, nego i zato jer Soros sa svojim različitim organizacijama za ljudska prva rovari u svim zemljama zapadne Afrike i pomoću francuske masonsko-lutkarske vlade diskreditira i narušava sve vlade te regije. Pošto se trošak vojnog stacioniranja u Liberiji od pet milijardi dolara nije moglo zamagliti Amerikancima, ali je i Liberijanska javnost bila strogo protiv šuljajuće američke okupacije cijelog zapadnog dijela afričkog kontinekta, morao se izraditi plan da se bilo kakvom silom logike prihvati neprimjećeno okupacija i, recimo prirodno, zaštite rudnici zlata.

- Već najmanje posljednja dva destljeća pokušava dvojac Rothschild – Soros ne samo pokupovati zlato i sve zlatne rudnike, nego i uništiti sve valute, pa i burze. To se radi špekulacijama, manipulacijama, lažinarim prognozama i inim, nama nepoznatim, mehanizmima. Izgleda da su ‘Oni’ svom cilju sve bliže, možda čak i neposredno ispred samog cilja, čime bi sa svojim realnim’ zlatom postali i najmoćniji gospodari planete.

- Epidamija ebole nije došla k’o ‘naručena’, nego je očito baš naručena da pred zazvanim predstojećim svjetskim kaosom čuva zlatne rudnike Rothschilda – Sorosa u Liberiji od neprijatelja izvana. Ni jedna vojska neće upast u, od ebole, epidemiološki zaraženu zemlju. Iako je do sada ebola uvijek redovito izbijala u središnjoj Africi (Kongo i Uganda), ovaj puta izbila je u zapadnoj Africi u susjedstvu Liberije u Gvineji, i tri mjeseca nije bila identificirana!

‘Pacijent nula’ je bio jedan dječak, to je rekonstruirano.

No, niti u Gvineji nije došlo do takve epidemije kao u Liberiji, gdje su zaraženi mrtvi ostajalli na cesti i nitko ih nije kupio, što je moralo dovesti do neviđene epidemije. Iako se do sada ebola uvijek uspijela ograničiti, ovaj put u Liberiji je doslovce eksplodirala. Slučajno? Sigurno ne. Osim što ebola ‘čuva’ Liberiju od napada izvana, ebola je Obami, zapravo njegovim lutkarima Sorosu i Rothdchildu, sjela kao 9/11 (napad na WTC).

Kao nekad kada je Bush krenuo u rat protiv ‘terorista’, tako sada kreće Obama u rat protiv ‘ebole’ i šalje konačno od Sorosa i Rothschilda tražene američke vojnike u Liberiju da se bore protiv ebole, pardon, da obrane rudnike zlata. Jer ako zbilja dođe do velikog projektiranog ‘crasha’, ebola je tek prva linija obrane kako nebi neki vanjski ‘neprijatelj’ umarširao u Liberiju, ali trebat će zlatne rudnike i čuvati od samih Liberijanaca. Zato Obama sprema Nacionalnu gardu, a ne regularnu vojsku, jer nacionalna garda je baš obučavana za ‘unutrašnje’ neprijatelje, a ne za konvencionalne ratove. Ako garda padne u neprilke, može se još uvijek poslati afrički korpus AFRICOM koji čeka u Stuttgartu, a onda je to to.

Ebola je kao 9/11, poligon za širenje kriza i ratova anglosaksonskih oligarhija, i nije se nikako slučajno dogodila.
 
 
(nezavisni, youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19199"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

“Stručnjaci kažu da nas od cjepiva za ebolu dijeli samo 50 bjelaca”, glasi zajedljiv naslov jednog portala koji je pogodio srž problema sa svojom “reportažom” o eboli

Da su oboljeli bijelci, kaže kratko objašnjenje, problem ebole bi bio riješen.

Rasizam je sigurno jedan od čimbenika. Jeremy Farrar, infektologa i voditelj Wellcome Trust, jedan od najvećih humanitarnih istraživačkih centara na svijetu, izjavio je Toronto Star: “Zamislite da ste nekoj regiji Kanade, Amerike, Europe, 450 ljudi umre od virusne hemoragične groznice. To bi bilo neprihvatljivo – ali to je neprihvatljivo i u zapadnoj Africi “.

Pomogli njemačkom istraživaču 2009., a ne pomažu Africi 2014.?

On ističe kako je eksperimentalno kanadsko cjepivo protiv ebole po žurnom postupku dato jednom njemačkom istraživaču 2009. poslije nesretnog slučaja u laboratoriju. “Pokrenuli smo i nebo i zemlju da pomognemo njemačkom tehničaru. Kako toga nema kad je u pitanju zapadna Afrika? “

Problem ebole se ne rješava i zato što se na njegovom rješavanju ne može skoro ništa zaraditi. U pitanju je neprofitabilna bolest.

Velike farmaceutske tvrtke su svjesne da je tržište za borbu protiv ebole sićušno, dok su troškovi za razvoj cjepiva još uvijek visoki. Na čisto kvantitativnoj osnovi, neki će (možda s pravom) reći da se nije dobro fokusirati previše na bolest koja ubija manje ljudi nego, primjerice, malarija (300.000 žrtava od početka ovog vala ebole) ili tuberkuloza (600.000). Međutim, ekonomska ograničenja koja koče liječenje ebole također objašnjavaju zašto se farmaceutske tvrtke opiru razvoju tretmana i ove i mnogih drugih bolesti.

U proteklom desetljeću je zapravo bilo ogromnih pomaka u istraživanju terapije za ebolu, pretežno u privatnom sektoru ili od strane malih biotehnoloških kompanija financiranih javnim novcem, s različitim opcijama liječenja, uključujući poizvode na bazi nukleinske kiseline, terapije antitijelima i nekoliko eksperimentalnih cjepiva – od kojih je pet uspješno zaštitilo od ebole nehumane primate.

Cijepivo bi bilo dostupno da…

Anthony Fauci, šef Nacionalnog instituta za alergiju i infektivne bolesti, kaže da bi cjepivo za ebolu bila na dohvat ruke – da nije korporativnih škrtica. “Radili smo na vlastitom cjepivu protiv ebole, ali nikada nismo uspjeli da dobijemo nikakvu podršku od tvrtki”, kaže on za USA Today.

“Imamo probnu cjepivo, damo je majmunima i ono radi dobro, ali poticaj za farmaceutske tvrtke da razviju cjepivo koje liječi male epidemije koje se javljaju svakih trideset ili četrdeset godina – pa, to i nije neki naročiti poticaj”, rekao je za Scientific American. Većina stručnjaka se slaže da postoji dovoljno znanje o eboli. Stvar je samo u tome što su epidemije toliko rijetke i pogađaju premalo ljudi da bi se istraživanje isplatilo – to jest da bi bilo profitabilno velikim farmaceutskim tvrtkama.

“Ove epidemije pogađaju najsiromašnije zajednice na planeti. Iako izazivaju veliku pometnju, to su relativno rijetki događaji “, kaže Danijel Bausch, direktor infektivnog odjela 6. vojnomedicinske istraživačke jedinice (Namri-6), biomedicinskog istraživačkog laboratorija u Limi.

“Dakle, ako pogledate interese farmaceutskih kompanija, nema mnogo entuzijazma da se ebola provlači kroz prvu, drugu i treću fazu ispitivanja i da se napravi cjepivo koje će upotrijebiti samo nekoliko desetaka ili stotina tisuća ljudi.”

John Ashton, predsjednik neprofitne organizacije UK Faculty of Public Health, napisao je oštar članak u nedjeljnom Independentu osuđujući “skandaloznu nespremnost farmaceutske industrije da investira u istraživanje za proizvodnju cjepiva i tretmana, što tvrtke ne žele jer su brojke kojima se barata relativno male i ne opravdavaju investiciju. “Ovo je moralni bankrot kapitalizma koji djeluje u odsustvu etičkog i društvenog okvira”, zaključio je on.

Takva situacija ne vrijedi samo za ebolu. Već trideset godina velike farmaceutske tvrtke se odbijaju baviti istraživanjem novih klasa antibiotika. Zbog ove “praznine u izumima”, liječnici očekuju da ćemo za dvadeset godina ostati bez učinkovitih lijekova za rutinske infekcije. Brojne medicinske tehnike i zahvati uvedeni od 1940-ih ovise od osnovne antimikrobne zaštite. Produžavanje prosječnog životnog vijeka koje je u ovom razdoblju zabilježeno rezultat je brojnih čimbenika, ali svakako ne bi bilo moguće bez antibiotika. Prije njihovog razvoja, bakterijske infekcije bile su među najčešćim uzrocima smrti.

Antimikrobna otpornost u svijetu pada

U travnju, Svjetska zdravstvena organizacija je prvi put u svojoj povijesti objavila izvještaj koji prati antimikrobnu otpornost u cijelom svijetu, i zaključila da postoje “alarmantni razine” bakterijske rezistencije. “Ova ozbiljna prijetnja više nije buduće predviđanje, ona se događa u ovom trenutku u svakoj regiji svijeta i ima potencijala da ugrozi sve ljude, svakog životnog doba, u svim zemljama”, upozorava ovo tijelo UN-a.

Razlog je jednostavan, kao što i same tvrtke priznaju: farmaceutske tvrtke ne nalaze logiku u toma da ulože predviđenih 870 milijuna dolara (odnosno 1,8 milijardi imajući u vidu i cijenu kapitala) po lijeku, za proizvod koji će ljudi upotrijebiti svega nekoliko puta u životu kada se inficiraju – u usporedbi s ulaganjem istog novca u razvoj vrlo profitabilnih lijekova za kronične bolesti poput dijabetesa ili raka, koje pacijenti moraju uzimati svakodnevno, često do kraja života.

Svake godine u Americi, prema podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), oko dva milijuna ljudi se zarazi bakterijama otpornim na antibiotike. Oko 23.000 njih od toga umre. Identičnu situaciju imamo i kod razvoja cjepiva. Ljudi, primjerice, kupuju lijekove protiv astme ili inzulin desetljećima, dok se cjepivo prima jednom u životu. Već desetljećima mnoge farmaceutske tvrtke odustaju ne samo od istraživanja i razvoja cjepiva, nego i od proizvodnje, tako da se 2003. Amerika počela suočavati s nestašicom uobičajenih dječjih cjepiva. Situacija je toliko ozbiljna da CDC sada ima javno dostupan website koji prati trenutne nestašice i kašnjenje cjepiva.

Ali barem što se tiče ebole, tamo gdje tržište zakaže, američko ministarstvo obrane intervenira i zapostavlja princip slobodnog tržišta u interesu nacionalne sigurnosti. William Sheridan, medicinski direktor tvrtke BioCrist Pharmaceuticals koja radi na eksperimentalnom antivirusnom lijeku BCX4430, opisuje financijske nedaće u istraživanju i razvoju liječenja ebole: “To jednostavno ne bi prošlo u nekoj većoj kompaniji”. Ali za potrebe male tvrtke poput njegove, federalna vlada je podržala istraživanje i obećala otkupiti zalihe lijekova protiv ebole kao preventivnu zaštitu od bioterorizma. “Postoji tržište i to tržište je američka država”, rekao je za NPR.

USAMRIID, uz suradnju kanadske Agencije za javno zdravlje, također podržava razvoj ZMAPP-a, seruma monoklonskih antitijela koje proizvodi mala biotehnološka tvrtka iz San Diega MAPP Biopharmaceutical, i taj serum je nedavno ubrizgan jednom paru američkih liječnika, Kentu Brentley i Nancy Rightball, koji su radili s kršćanskom misionarskom grupom Samaritan ‘s Purse. Liječnici su se razboljeli u Liberiji njegujući pacijenate inficirane ebolom. Brentleyevo stanje se brzo pogoršavalo i već je pozvao ženu telefonom da se oprosti. Sat vremena nakon što je primio eksperimentalni serum, njegovo stanje se navodno preokrenulo, disanje mu se popravilo, a osip počeo nestajati. Narednog jutra se mogao istuširati, a kad je stigao u SAD iz Liberije, uspio je izaći iz ambulantnih kola bez ičije pomoći.

Treba biti oprezan i ne donositi ishitrene zaključke i tvrditi da je ovaj lijek izliječio misionare. Imamo probni uzorak od samo dvoje ljudi u ovom “kliničkom ispitivanju”, i nema kontrolnih skupina i tzv. slijepog ispitivanja. Sigurnost i učinkovitost ovog lijeka do sada nije testirana na ljudima. A kao i kod svake bolesti, određeni postotak pacijenata se sam oporavi.

Vojni sektor najbolji financijator cijepiv protiv Ebole

Ovdje je važno obratiti pažnju na ulogu ministarstva obrane, koje u ovom slučaju dokazuje superiornost javnog sektora kao čuvara i pokretača inovacija. Tu se postavlja pitanje da li privatni sektor treba po vlastitom nahođenju birati profitabilne uvjete, dok neprofitabilne prepušta javnom sektoru? Ako je farmaceutska industrija uslijed profitnog imperativa strukturno nesposobna proizvesti društvu neophodne proizvode, pa javni sektor (u ovom slučaju vojska) redovito mora popunjava ovaj tržišni nedostatak, onda taj sektor treba nacionalizirati i omogućiti da priljev od profitabilnih lijekova subvencionira istraživanje, razvoj i proizvodnju neprofitabilnih lijekova.

U takvoj situaciji više se ne bismo morali prepirati je li važnije spriječiti malariju, boginje ili dječju paralizu; mogli bismo istodobno rješavati i velike i zapostavljene bolesti. Nema nikakve garancije da bi odvrtanje ventila javnih financija odmah dovelo do uspješnog rezultata, ali u ovom trenutku privatne farmaceutske tvrtke se čak ni ne trude postići uspjeh.

Kapitalizam protiv socijalizma u razvoju cjepiva

Upravo na to misle socijalisti kada govore kako kapitalizam koči daljnji razvoj proizvodnih snaga. Nije problem samo u tome što je, odbijanje velikih farmaceutskih tvrtki da se bave zapostavljenim tropskim bolestima, cjepivima i istraživanjem i razvojem antibiotika, groteskno nemoralno ili nepravedno – nego i u tome što je proizvodnja potencijalnog obilja novih proizvoda i usluga koje bi koristile ljudskom rodu i proširile domete ljudske slobode, blokirana zbog letargije i nedovoljne ambicije slobodnog tržišta.

Fokusiranje na cjepiva ili lijekove je od presudne važnosti. Ali raditi to bez obraćanja pažnje na urušavanje javnog zdravlja i opće infrastrukture u zapadnoj Africi, i na šire ekonomske okolnosti koje doprinose epidemijama zoonotskih bolesti poput ebole, u najboljem slučaju predstavlja izbacivanje vode kantom iz probušenog čamca koji tone.

Gvineja, Liberija, Sierra Leone su neke od najsiromašnijih zemalja na planeti, i prema UN-ovom indeksu ljudskog razvoja nalaze se na 178,174, i 177. mjestu. Kad bi se ovakva epidemija dogodila u sjevernoeuropskim zemljama, u državama s najboljom zdravstvenom infrastrukturom na svijetu, situacija bi vjerojatno bila obuzdana.

Nije u pitanju samo manjak poljskih bolnica, nedostatak odgovarajuće higijenske prakse u postojećim bolnicama, odsustvo standardnih izoliranih jedinica i ograničen kadar obučenih zdravstvenih profesionalaca koji mogu ući u trag svakoj osobi koja je možda izložena virusu. Niti samo činjenica da je bolja skrb oboljelih ključni preduvjet za bolji ishod, kakav god tretman bio na raspolaganju. Širenje bolesti je također potpomognuto odumiranjem osnovnih državnih struktura koje bi mogle učinkovitije ograničiti kretanje bolesti, da se izbore sa logističkim poteškoćama i koordiniraju rad s drugim državama.

Kapitalizam ugrožava zdravlje čitavog svijeta?

Ebola je zoonoza, odnosno bolest koja se prenosi sa životinja na ljude (ili obratno). Oko 61% posto ljudskih zaraza u čitavoj povijesti bile su zoonotske, od gripe preko kolere do HIV-a. Kako Bausch piše: “Biološki i ekološki čimbenici možda pridonose izlasku virusa iz šume, ali je očigledno da društveno-političko okruženje diktira kako će se virus dalje razvijati – u izolirani slučaj ili dva, ili u veliku i dugu epidemijiu.”

Takvi ishodi predstavljaju predvidljiv rezultat neplanskog, nasumičnog razvoja u područjima poznatim po zoonoznom prelivanju, bez infrastrukturne podrške i egalitarne etike koja je omogućila, primjerice, eliminaciju malarije s američkog juga poslije Drugog svjetskog rata od strane CDC-a, u jednoj od njegovih prvih misija.

U proteklih nekoliko mjeseci, najgora zabilježena epidemija ebole razotkrila je moralno bankrotstvo našeg farmaceutskog modela razvoja. Borba za javno zdravlje u Sjedinjenim Američkim Državama i ujedinjena borba protiv privatizacije zdravstva u drugim zapadnim zemljama predstavljaju samo pola bitke. Cilj ovakvih akcija može se zaista ispuniti tek kada se započne nova kampanja: za obnovu međunarodne farmaceutske industrije kao službe u javnom sektoru, i kada se budemo usredotočili na probleme šire neoliberalne politike koja posredno ugrožava javno zdravlje cijelog svijeta.

Kao uzore možemo uzeti aktivističke skupine za HIV / AIDS s kraja 80-ih i početka 90-ih, kao što su ACT UP i Treatment Action Group, i 2000-ih, kao što je južnoafrička Treatment Action Campaign, koje su kombinirale izravnu akciju i građansku neposlušnost protiv tvrtki i političara. Ali ovoga puta nam je potrebna šira, sveobuhvatnija kampanja, koja ne obuhvaća samo jednu bolest, nego brojne tržišne neuspjehe – u razvoju cjepiva, otkrivanju antibiotika, u zapostavljanju tropskih bolesti i bolesti siromaštva. Potreban nam je znanstveno zasnovan aktivizam s dugoročnim, ambicioznim ali ostvarivim ciljem demokratskog osvajanja farmaceutske industrije. Potrebna nam je kampanja za uništenje neprofitabilnih bolesti.
 

 
 
(pescanik, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18997"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Mediji i svjetski lideri zdušno rade na tome da zaštite financijske interese farmaceutskih kompanija, dok im je zdravlje ljudi negdje pri dnu liste prioriteta. Zbog toga im je mnogo bitnije, iako se to javnosti predstavlja drugačije, da se virus nastavi širiti i zaraziti što veći broj ljudi

Da li zbog neznanja, ili iz nekih drugih, “viših” razloga, svijet je povjerovao u informacije o smrtonosnom virusu koje je prva proturila američka Vlada, a koje je zatim prenio cijeli svijet.

Javnosti uopće nije prezentiran pravi način na koji se ova opaka bolest širi, niti im je objašnjeno kako pojedinac može zaštititi sebe i svoju okolinu.

Mediji i svjetski lideri zdušno rade na tome da zaštite financijske interese farmaceutskih kompanija, dok im je zdravlje ljudi negdje pri dnu liste prioriteta. Zbog toga im je mnogo bitnije, iako to javnosti predstavlja drugačije, da virus nastavi da se širi i zaraziti što veći broj ljudi.

Ovo je pet najvećih laži o eboli koje su plasirane u javnost:

LAŽ 1. Ebola se širi samo putem izravnog kontakta s tjelesnim tekućinama

Ova laž će koštati milijune ljudi života. Istina je da se virus ebole na manje razdaljine širi putem aerosola.

Raspršivači su čvrste čestice ili male tekuće kapi nastale iz dima, prašine, letećeg pepela i kondenziranih plinovitih supstanci koje se mogu naći u atmosferskom zraku. Neke od tih čestica toliko su velike da ako su svijetle mogu biti viđene kao magla ili oblak, ili ako su tamne kao dim ili čađa.

I ne samo to, već se ebola širi i preko kontaminiranih površina. Virus ebole može opstati od nekoliko minuta do više sati na otvorenom. Duljina mogućnosti zaraze ovisi od površine na kojoj se virus nalazi, poput temperature ili vlage. Čovjek koji dodirne onečišćenu površinu može se zaraziti samo tako što ovlaš dodirne oči ili nos!

Mnogi su se u Africi zarazili zbog toga što su se u Africi vozili taksijem, što znači da svaki oblik javnog prijevoza ubrzava širenje epidemije!

LAŽ 2. Ebola neće doći do SAD

Kakva fatalna greška američke vlade, koja je ovu vijest poturila baš kada je službeno potvrđeno da se u Dallasu (Teksas) nalazi jedan čovjek obolio od smrtonosnog virusa.

Vodeći znanstvenici tvrde da ne samo da nije istina da Ebola neće stići već do Amerike, nego je ona uvelike tamo, a udar epidemije će biti jači nego što to itko može pretpostaviti.

LAŽ 3. Zdravstvo drži sve pod kontrolom:

U ovoj laži naročito prednjači američka Vlada, koja svaki put kada se govori o smrtonosnoj bolesti, panično uzvikuje “sve je pod kontrolom!”.

Ebola je zapravo potpuno izvan kontrole, što se najbolje vidjelo na primjeru koji smo naveli, u kome je otkriven zaraženi u Dallasu upravo u trenutku kada je Vlada obavještavala javnost da Ebola neće stići do Amerike.

Od javnosti se krije činjenica da je američka Vlada nedavno kupila 160.000 zaštitnih odijela! I ne samo to, od javnosti se krije i da je Barack Obama nedavno potpisao i odobrenje da se svatko tko ima neki od simptoma ebole odmah smjesti u karantenu, pa makar i prisilno.

LAŽ 4. Jedina obrana od Ebole je lijek

Ova laž će ubiti milijune ljudi koji su već zaraženi. Farmaceutske tvrtke svim silama pokušavaju sebi osigurati nevjerojatne priljeve novca šireći dezinformacije.

Prava istina je da će ljudi biti zaštićeni ukoliko ojačaju svoj imunološki sustav, zbog čega je ključan unos dosta voća, povrća i vitamina D, te zdrave hrane i ljekovitog bilja.

Međutim, umjesto da javnosti priopće ove podatke, farmaceutske kuće ljude savjetuju da peru ruke i čekati da oni izbace na tržište cjepivo protiv ebole.

LAŽ 5. Epidemija ebole je čista koincidencija

Kako su objavile novine u Liberiji, tamošnji znanstvenik tvrdi da je suvremeni virus Ebole toliko uznapredovao da je u pitanju najvjerojatnije produkt bioinžinjeringa, odnosno umjetno stvorena bolest!

Mnogi američki znanstvenici se već godinama zalažu za depopulaciju uz pomoć ovakvih bolesti!

Dr. Eric Pianka s Teksaškog sveučilišta tako je svojevremeno govorio da bi bilo dobro smanjiti ljudsku rasu za 90 posto uz pomoć umjetno stvorenih bolesti

ISTINA O EBOLI: Amerikanci namjerno zarazili Afriku da bi se dočepali dijamanata i nafte?!

Jedan medicinski radnik iz Gane tvrdi da su SAD, uz suučesništvo Crvenog križa ljudima sustavno ubrizgavali cjepiva s virusom, kako bi što brže zarazili što veći broj ljudi, a sve to samo da bi američke trupe imale dobar izgovor da se iskrcaju na zapadnu obalu Afrike.

“Ljudi u zapadnom svijetu moraju znati što se događa u zapadnoj Africi. LAŽU VAS! Crveni križ je donio bolest u četiri zemlje. Prvi su se razboljeli oni kojima je Crveni križ davao cjepivo. Zbog ovoga narod Liberije i Nigerije prosvjeduje protiv Crvenog križa i obraća se svim medijima! “

Ovo su riječi medicinskog radnika iz Gane, koji tvrdi da američke trupe hoće doći u Sijera Leone, kako bi zaustavili prosvjede rudara iz rudnika dijamanata, koji se žale na loše uvjete rada i slabu plaću. Podsjetimo, Sijera Leone je najveći dobavljač dijamanata, a Ebola je savršen izgovor da se trupe SAD domognu ove zemlje.

Medicinski radnik tvrdi da se ebola prenosila injekcijom koju je Crveni križ davao stanovništvu pod izgovorom liječenja. A sve to da bi se SAD domogle dijamanata iz Sijera Leonea i nafte iz Nigerije.

Službeni odgovor Crvenog križa na ove optužbe je da oni nisu davali nikakve cjepiva stanovništvu u Africi, već da su samo radili na suzbijanju bolesti i podučavali ljude kako da se zaštite i kako reagirati da se ne bi razboljeli.
 
 
(dnevno.rs/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18939"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Evo zašto još nema lijeka za Ebolu: Izjava britanskog doktora potresla svjetsku javnost. Ukoliko ebola ne izađe iz Afrike, nema potrebe za cjepivom i lijekom.

Dok u svom najvećem naletu epidemije do sada ebola nemilice ubija ljude u Zapadnoj Africi, mnogi se pitaju zašto još uvijek nema lijeka za ovu bolest koja se pojavila prije više od 30 godina i čija je smrtnost i danas oko 90%  posto.

Predsjednik britanskog Fakulteta za javno zdravlje John Ashton iznio je optužbu upućenu farmaceutima koja je potresla medije. On tvrdi da lijek za ebolu nije pronađen jer ubija uglavnom Afrikance. On tvrdi da bi se cjepivo momentalno pronašla kada bi ebola napala London.

On kaže da Zapad treba da tretira smrtonosni virus kao da uzima maha u najbogatijim dijelovima Londona, umjesto samo u Sijera Leoneu, Liberiji i Gvineji.

John Ashton poredi međunarodni odgovor na ebolu poput onog kada je virus side ubijao hiljade Afrikanaca godinama.

U oba slučaja (i ebole i side), čini se da je pogođenost nemoćnih manjinskih grupa doprinijela sporom odgovoru i neuspjehu u angažovanju medicinskih resursa na međunarodnom nivou – tvrdi John Ashton.

Doktor Ashton još jednom je napomenuo da više novca mora biti uloženo u istraživanje kako bi se pronašao lijek.

Ipak, ima i drugačijih pogleda na ovaj problem.

Stručnjaci ističu kako je glavni razlog virus ebole kojeg je zbog njegove opasne prirode teško proučavati. Derek Gatherer, stručnjak koji se bavi genetikom virusa, sa Univerzitetu Lancaster u Velikoj Britaniji, pojasnio je za Fox News kako je uvijek lakše pronaći lijek za bolesti koje uzrokuju bakterije.

“Antivirusni lijekovi za antibakterijskima zaostaju nekoliko desetljeća. Virusi ne proizvode puno proteina tako da je manje ‘meta’ koje se mogu ciljano liječiti. To je slučaj i s virusom ebole”, ističe Gatherer.

Osim toga, virus ebole toliko se brzo mijenja da je pitanje bi li cjepivo proizvedeno danas bilo učinkovito i za nekoliko godina. Do sada su znanstvenici pronašli pet vrsta virusa ebole. Uz to, kako je izuzetno smrtonosan, znanstvenici ga mogu proučavati samo u najviše moguće zaštićenim uvjetima što ograničava broj eksperimenata.

“Samo u par laboratorija na svijetu može se raditi s virusom ebole. Osim toga, od ljudi koji su bili zaraženi ebolom, vrlo malo ih je preživjelo pa je teško proučiti koji su im to biološki faktori pomoglo da pobijede virus”, pojasnio je znanstvenik.

Ebola se prvi put pojavila 1976. u Kongu i Sudanu. Podrijetlo virusa nije poznato, ali je pretpostavlja da je sve krenulo od – šišmiša. Sa životinja je ebola prešla i na ljude, a s čovjeka na čovjeka prenosi se tjelesnim tekućinama (krvlju, slinom…).

Simptomi su temperatura, bol u mišićima, glavobolja, dijareja i u nekim slučajevima krvarenje. Virus ebole napada imunološke stanice i uzrokuje doslovce njihovo zagrijavanje zbog čega pucaju krvne žive i raste krvni tlak, a to dovodi do zatajenja organa.

Potencijalni lijekovi za ebolu u eksperimentalnoj su fazi testiranja na životinjama i za sada još uvijek ne pokazuju učinkovito djelovanje protiv jednog od najopasnijih virusa današnjice.

Cjepivo protiv Ebole može garantirati vrlo malo profita

“Prethodne epizode ebole su sagorile same sebe s manje smrtnih slučajeva nakon kraćeg vremena,” rekao je dr. Aileen Marty, profesor zaraznih bolesti na Florida International University.

“To bi značilo manje osjećaja i potrebe da bi se cjepivo trebalo pojaviti na tržištu”, objasnila je ona. “Nema novca u tom cjepivu. Ali to je tako strašan način za umrijeti.”

Stručnjaci kažu da su tretmani protiv ebole i cjepiva u različitim fazama testiranja u nekoliko američkih istraživačkih centara, uglavnom financiranih od strane vlade. Većina lijekova su do sada ispitani na životinjama, bez ciljanog datuma dostupnosti.

Postoje nekoliko malih američkih tvrtki koji razvijaju cjepivo i lijek, kao što su BioCryst i NancoViricides, i jedna kanadska tvrtka Tekmira, koja također radi na lijeku, i to sve uz pomoć sredstava iz američkog ministarstva obrane.

“Teško je razviti te lijekove, jer se oni ne bi mogli ni koristiti”, rekao je dr. Chris Milne, direktori istraživanja pri Tufts Centru za proučavanje lijekova.

Milne je rekao da farmaceutske tvrtke mogu potrošiti milijune u razvoju cjepiva protiv gripe koja se onda bacaju, jer su neučinkovita na novim sojevima virusa.

“Treba puno vremena, truda i novca da se razvije nešto poput cjepiva protiv ebole s tako malo jamstva za profitom”, rekao je on.
 

 
 
(cnbc, doznajemo, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18293"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]