Izrael ima puni arsenal potreban za pobjedu Hezbolaha u Libanonu i uklanjanje iranske prijetnje u Siriji, pohvalio se zapovjednik izraelske vojske (IDF) na odlasku

Također je upozorio Siriju da se ne pokušava koristiti S-300 kako bi zaštitila svoj suverenitet i obranila se od napada izraelskih aviona.

“Ako je naša sloboda kretanja ugrožena, uklonit ćemo prijetnju. Znamo kako to učiniti” – rekao je general Yoel Strick za Ynet News, dodajući kako će Izrael uskoro uvesti “napredne sustave naoružanja” kako bi osigurao da može nastaviti kršiti zračni prostor susjednih država i nekažnjeno bombardirati ciljeve u Siriji.

“Ako Sirijci angažiraju ruske obrambene raketne sustave S-300 protiv naših zrakoplova (u svojoj zemlji Siriji), i mi ih srušimo, to će se smatrati legitimnim potezom s naše strane.”

Iako je priznao da bi takav drastični potez mogao oštetiti odnose Tel Aviva s Moskvom, Strick je izrazio nadu da neće doći do toga.

Moskva je isporučila Arapskoj Republici sustave protuzračne obrane S-300 nakon što je sredinom rujna, tijekom izraelskog napada, srušen ruski izviđački zrakoplov Il-20 s 15 letjelica.

Moskva je također upozorila Izrael da će suzbiti sve satelitske navigacije, radare i komunikacijske sustave borbenih zrakoplova nad Sredozemnim morem ako njihovi manevri budu prijetili ruskim snagama.

Od tada, Izrael provodi svoje upade samo preko Libanona, gdje židovska država nastoji zadržati Hezbolah pod kontrolom.

Hezbolah je nerazdvojan od Libanona kao zemlje, zbog jake političke prisutnosti militantne skupine, tvrdi general.

Još je potvrdio i rekao… “Da je to do mene, preporučio bih im da proglase rat Libanonu i Hezbolahu” – ne iz krvave žudnje, nego samo kako bi osujetili navodnu zavjeru te skupine da “napadne” Izrael.

Ne sumnjam kakav će biti ishod … Bit će to odlučujuća pobjeda.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Libanonska vojska ponovno je potvrdila svoju spremnost da se suoči sa “izraelskom agresijom” kroz sva sredstva na raspolaganju ukoliko tekući sporovi i već napeti odnosi između susjeda eskaliraju u oružani sukob

„Ponovno potvrđujemo da je izraelski neprijatelj prekršio prava libanonskog suvereniteta i proveo njegovo sveto pravo na iskorištavanje svih naših ekonomskih resursa” – rekao je general Joseph Aoun, prenosi list Libanonska vojska.

“Vojska neće štedjeti bilo kakvu metodu uz pomoću koje ćemo se suočiti sa izraelskom agresijom, bez obzira na posljedice.”

Ranije ovog mjeseca, Libanon je potpisao svoje prve ugovore za istraživanje dviju offshore zona za naftu i plin. Jedna od parcela uključivala je prava na istraživanja za tzv. Block 9, trokut obale površine oko 860 četvornih kilometara – na koji Izrael polaže pravo.

Izraelski ministar obrane Avigdor Lieberman opisao je taj potez kao “vrlo provokativan”, ističući kako se Blok 9 nalazi pod suverenitetom Tel Aviva.

Kako Izrael nastavlja ostvarivati​svoja prava na kontinentalnoj polici, konzorcij međunarodnih energetskih tvrtki, uključujući talijansku tvrtku Eni, francuski Total i ruski Novatek, već su dobili odobrenje od Beiruta da istraže dva bloka obale.

Prošlog tjedna čelnik Hezbollaha, Hassan Nasrallah, izrazio je spremnost za napade na izraelske operacije nafte i plina u Levantovom slivu Mediterana, ako to od njega zatraži libanonsko vijeće obrane.

Usred eskalacije graničnog spora američki diplomati pokušavaju posredovati između dva protivnika.

Američki državni tajnik Rex Tillerson posjetio je Libanon prošlog četvrtka. U međuvremenu, pomoćnik državni tajnik David Satterfield radi sa izraelskom stranom kako bi spriječio prekograničnu vojnu akciju.

Međutim, Hezbollah je odlučno odbacio sve napore SAD-a u nagodbi sa Nasrallahom, ističući kako je “nafta bogatstvo za sve libanonce”.

Usred aktualnog spora, glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres upozorio je na mogućnost neposrednog sukoba između Izraela i Libanona, ističući kako je “ponekad dovoljna iskra za početak ovakvog sukoba”.

„Najgore noćna mora će se ostvariti ako postoji izravna konfrontacija između Izraela i Hezbollaha … nivo razaranja u Libanonu bi bio apsolutno poražavajući, tako da postoje glavne točke zabrinutosti oko ove situacije”, rekao je glavni tajnik UN-a Guterres u ponedjeljak.

Izraelske napetosti s Libanonom su eskalirale na neviđenu razinu od rata 2006. godine. Izraelska izgradnja graničnog zida i njezini napadi na Hezbollah i Iran dodatno su pogoršali napetosti.

Izrael je opetovano izjavio da je spreman poduzeti mjere kako bi spriječio transport naprednog oružja do Hezbollaha preko Sirije. U nedjelju je premijer Benjamin Netanyahu optužio Iran da “proždire široke obrise Bliskog istoka” kroz svoje proxije, uključujući i Hezbollah u Libanonu.

Tel Aviv vjeruje da je tijekom godina Hezbollah, uz Iran, prikupio preko 150.000 raketa sposobnih za napad na Izrael. 10. veljače je Izrael izvršio najveću operaciju zračnih snaga u posljednjih 30 godina protiv iranskih ciljeva u Siriji.

Ako sljedeći rat izbije, Izraelske obrambene snage (IDF) će odgovoriti sa “maksimalnom snagom u najkraćem vremenskom razdoblju” – rekao je general bojnik Nitzan Alon, šef operacija IDF-a, za Army Radio.

“Godina 2018. ima potencijal za mnoge eskalacije, ne nužno zato što obje strane to žele pokrenuti, već zbog postupnog pogoršanja odnosa. To nas je potaknulo da podignemo razine spremnosti„ – rekao je Alon.

“Ako sljedeći rat doista izbije, bit će grub. Ali, prije svega, bit će grub za drugu stranu”, upozorio je Alon. “Mislim da niti jedan izraelski građanin ne bi želio zamijeniti mjesta sa libanonskim državljanima tijekom sljedećeg rata”.

Posljednji veliki sukob između Izraela i Libanona izbio je 2006. godine. Vojni sukob, poznat kao Drugi Libanonski rat u Izraelu i srpanjski rat u Libanonu, trajao je 34 dana, i završio prekidom posredovanjem UN-a.

Sukob je odnio živote 1191 libanonskih građana i ostavio više od 4.400 ranjenih, prema lokalnim dužnosnicima, navodi izvješće UN-a. Više od 900.000 Libanonaca moralo je pobjeći iz svojih domova zbog neprijateljstava. Izrael je, kako se izvješćuje, izgubio manje od 200 ljudi u sukobu, prema različitim izvorima, a većina su bili vojnici izraelske vojske.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nakon što, prije dvije godine, Sveta Stolica nije prihvatila imenovanog novog francuskog veleposlanika, jer je bio javno deklarirani gay i borio se za prava homoseksualnih osoba, sada nije prihvatio imenovanog novog veleposlanika Libanona, jer je mason

Kada je u Vatikanu libanonskom premijeru Haririju rečeno da mu je veleposlanik mason, ostao je iznenađen.

O neprihvaćanju libanonskog veleposlanika, preuzevši pisanje listova iz Bejruta, piše rimski list Il Messaggero.

Zapravo, sve je došlo na vidjelo ovih dana nakon što je papa Franjo primio (13. listopada) libanonskog premijera Saada Haririja, kome je rečeno kako osoba koja je bila imenovana kao libanonski veleposlanik pri Svetoj Stolici neće biti prihvaćena, jer je mason, te da imenuje drugu osobu.

Kao novi libanonski veleposlanik bio je imenovan Johnny Ibrahim, sadašnji libanonski konzul u Los Angelesu. Ibrahim, kada je u srpnju doznao kako ga njegova vlada imenuje veleposlanikom u Vatikanu, organizirao je i slavlje, te se susretao i s američkim biskupima.

Kada je u Vatikanu libanonskom premijeru Haririju rečeno za veleposlanika masona ostao je, kažu upućeni, iznenađen. Nekoliko dana kasnije Hariri je bejrutskom listu na francuskom jeziku, L’Orient Le Jour, izjavio kako će ubrzo riješiti to pitanje postavljeno mu u Vatikanu.

Konzul Ibrahim, koji neće postati veleposlanik, izjavio je kako je imao neke povezanosti s francuskom masonerijom, ali da nikada nije postao masonom, članom masonske lože.

No, nikada do sada nije se postavljalo u Vatikanu pitanje je li neki veleposlanik i član neke masonske lože, a možda se i nije postavljalo jer do sada nije bilo takvih slučajeva. U svakom slučaju ni mason ni gay veleposlanik ne mogu biti u Vatikanu.

Podsjetimo dakle na slučaj imenovanog i neprihvaćenog francuskog veleposlanika pri Svetoj Stolici. U siječnju 2015. obznanjeno je kako tadašnji francuski predsjednik François Hollande namjerava za veleposlanika u Vatikan poslati Laurenta Stefaninija, tadašnjeg šefa protokola Elizejske palače.

Stefanini je od 2001. do 2005. bio u francuskom veleposlanstvu pri Svetoj Stolici na položaju drugog čovjeka veleposlanstva, pa se nije moglo pretpostavljati kako neće dobiti vatikanski diplomatski agreement.

Francuski tisak, nakon što duže vrijeme nije stizala nikakva informacija o davanju prihvata francuskom veleposlaniku, počeo je špekulirati kako je to zbog toga što je gay osoba.

Papa Franjo je, prema pisanju francuskog tjednika Le Canard Enchaîné, primio, u privatnu audijenciju, u svome domu u Santa Marti, zacrtanog veleposlanika Stefaninija, ali se nije ništa promijenilo.

Mislilo se kako će Vatikan s vremenom popustiti, a iz Elizejske palače je stalno priopćavano kako ne postoji drugi kandidat za veleposlanika.

No, na koncu je Francuska, nakon što više od godinu i pol nije imala svoga veleposlanika pri Svetoj Stolici, morala popustiti i Hollande je imenovao novu osobu, Philippea Zellera, veleposlanikom.

Stefanini je postao francuski veleposlanik pri UNESCO-u. Dekret o prihvaćanju Zellera veleposlanikom u Vatikanu potpisan je 12. svibnja 2016. Zeller je u Rim stigao mjesec dana kasnije, a državni tajnik kardinal Pietro Parolin je za francuski list Croix izrazio zadovoljstvo francuskim gestom.
 
(vecernji.hr)

SAD su sve dalje od svog plana protiv sirijskog predsjednika Bashara al Assada, a on je u posljednje vrijeme sve samouvjereniji, ocjenjuje “Deutsche Welle”

“Deutsche Welle” dodaje da Assad postavlja uvjete državama koje žele uspostaviti nove odnose sa njegovom zemljom, prenosi B92.

Navodi se da je Assad samouvjereno održao govor pred više desetina sirijskih diplomata. Između ostalog, rekao je i da neće biti suradnje sa zemljama koje “nisu jasno raskinule svoje veze s terorizmom”.

Riječ je o mnogo, preciznije nekoliko država s Arapskog poluotoka. Tu je i više europskih država, kao i SAD. Assad sve njih optužuje da “surađuju s teroristima”.

“Deutsche Welle” navodi da predsjednik Sirije ima razloga za optimizam: govor je održao samo tri dana nakon što je terorist u Barceloni kombijem ubio 15 osoba, dok je više od 100 ozlijedio.

Prema ocjeni ovog medija, napadi kao taj za Assada predstavljaju neku vrsta “poklona”. Oni doprinose da dojučerašnji neprijatelji sirijskog predsjednika počinju gledati na njega kao na potencijalnog partnera.

Na Zapadu skoro da ne prođe tjedan, a da ISIS ne izvrši neki teroristički napad. Takve okolnosti prisilile su zapadne političare da promjene svoje mišljenje o Siriji, rekao je Assad pred okupljenim diplomatima.

Njemački medij navodi da SAD već neko vrijeme tragaju za novim pristupom Siriji. Prije nekoliko tjedana američki predsjednik Donald Trump priopćio je da “CIA prekida svoj program potpore Assadovim protivnicima”. On je tako reagirao na neuspjeh agencija CIA.

Od više tisuća boraca, koje su obučile SAD, na kraju se kao pouzdan partner pokazalo samo nekoliko.

Prema analizi, nije Washington prekidom tog programa samo signalizirao da se sve više distancira od Assadovih protivnika, već se SAD istovremeno sve više približavaju Rusiji, koja je oduvijek podržavala Assadovu Vladu.

Navodi se da je američki ministar vanjskih poslova Rex Tillerson, iako je u intervjuu za američku televiziju “Fox” rekao da njegova zemlja i dalje “želi spriječiti da Assad ostane na vlasti”, dodao i to da SAD i Rusija imaju zajednički interes, a to je jedinstvena i stabilna Sirija. Međutim, iz ruske perspektive, to je moguće realizirati samo s Assadom na čelu države.

“Deutsche Welle” ocjenjuje da Trumpova administracija oklijeva, isto kao i administracija bivšeg predsjednika Baracka Obame. Razlozi za to su jasni: u Washingtonu se džihadističke trupe, poput ISIS-a i Al Kaide, doživljavaju kao ozbiljna prijetnja.

“Džihadistički pokreti sveukupno, a ne pojedinci ili skupine, predstavljaju prijetnju za SAD, Zapad i muslimanske zajednice”, navodi se u projektu “Critical threats” konzervativnog analitičkog instituta “American Enterprise Institute”.

Izraelski list “Haaretz” početkom kolovoza je objavio da su američke specijalne jedinice zajedno s libanonskom vojskom uvježbavala sukobe s jedinicama Islamske države.

Njemački medij navodi da bi pritom trebalo podsjetiti da je libanonska vojska bliska paravojnim jedinicama Hezbollaha, a to je iranski saveznik.

“Libanon i Hezbolah se nalaze u sivoj zoni”, citira izraelski dnevnik analitičara Faksala Itanika iz Centra za Srednji istok “Rafik Hariri”.

Itanik kaže da “Libanon nije prava država, ali ni Hezbolah nije isključivo teroristička skupina”.

“Deutsche Welle” navodi da takvu isprepletanost SAD ne mogu zaobići. Uostalom, šef Hezbolaha Hasan Nasralah izjavio je za “Haaretz” da “svijet polazi od toga da će sirijska Vlada ostati na vlasti”.

Prema ocjeni, sporne su političke posljedice Obamine politike, a još više politika Trumpove administracije prema džihadističkim prijetnjama.

U studiji vašingtonskog “Institute for study od war” ocjenjuje se da je, istovremeno, i približavanje Rusiji rizično. Navodi se da je problematičan, prije svega, izbor saveznika.

“Sunitski Arapi vide SAD kao partnera rusko-iranske koalicije, pa tako i Washington smatraju odgovornim za zločine koje je počinila ova koalicija”, navodi se u studiji.

“Deutsche Welle” zaključuje da se Assad, bar tako izgleda, zasad drži na vlasti. Uspjelo mu je da se predstavi kao bedem protiv terorizma.

Međutim, ako suniti i dalje budu uvjereni da se suočavaju sa savezom Rusije i SAD, onda će džihadizam dobiti još veći poticaj. U tom slučaju, upozoravaju američki analitičari, sadašnji teror predstavlja samo prethodnicu jednog još brutalnijeg.
 
(sputniknews.com)

27-godišnji Libanonac migrant je pušten iz zatvora u Berlinu, unatoč tome što je poznati radikalni islamisti, te je prijetio da će provesti terorističke napade nakon što izađe, piše Breitbart

Čovjek, koji je klasificiran kao opasan islamist, približava se kraju tri i pol godišnje kazne zatvora za pljačku i sada policija kaže da će ga morati intenzivno pratiti po izlasku jer je prijetio da će izvršiti terorističke napade.

Službena izjava vlasti u Berlinu kaže da će islamski radikal „iskoristiti svaku priliku za napad na nevjernike nakon što bude pušten na slobodu”, prenosi Die Welt.

Vlasti ukazuju da se 27-godišnjak radikalizirao dok je izdržavao kaznu, a već je tada bio nasilna osoba koja ga je označila „prijetnjom za unutarnju sigurnost u Njemačkoj i ljudima oko njega.”

Nasilna osobnost je jasno primjećena nakon što je policija ušla u njegovu ćeliju prošli mjesec, a on ih je žestoko napao. Dobio je produžetak kazne u zatvoru za još šest mjeseci zbog napada na policajce.

Upozorenje je došlo od podataka prikupljenih sa njegovog mobilnog telefona prošle godine, koji su pokazali da je on u bliskom kontaktu sa nasilnim islamistima diljem Njemačke. On je također rekao da je napisano (u svetoj knjizi?) da „nevjernike” treba kazniti.

Njemačka vlada je pokušala deportirati čovjeka natrag u Libanon, ali njihovi napori su bili neuspješni jer on nema dokumente. Izaslanstvo vlade je pokušalo otputovati njegov rodni grad Sidon u Libanonu da bi pribavili dokumente, ali su ih lokalne vlasti odbile izdati.

Čovjek će vjerojatno biti pušten na slobodu u narednim mjesecima i policija je već razvila plan da ga prati tijekom cijelog dana. Njemu neće biti dozvoljeno koristiti pametne telefone ili računala ili bilo kakav pristup internetu. On će također biti prisiljeni da nose narukvicu za praćenje i javljati se svaki dan lokalnoj policiji.

Radikalizacija u zatvorima postaje pravi problem u mnogim europskim zemljama s visokim postotkom muslimanskog stanovništva. U Francuskoj, neki su opisali zatvore kao „teroristička sveučilišta.”

U mnogim britanskim zatvorima se vidi porast islamskog radikalizma, također. Ian Acheson, koji je naručio ispitivanje o islamskom radikalizmu u zatvorima Velike Britanije, rekao je ranije ove godine: „Zatvor je idealno okruženje za smrtni kult ideologije islamističkog ekstremizma u procvatu.”

G. Acheson je napomenuo da osoblje u zatvorima nije napravilo ništa u borbi protiv radikalnih islamista „zbog straha da ne budu optuženi kao rasisti od strane muslimanskih zatvorenika.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Libanonski Hezbolah rekao je u četvrtak da bi se neki budući sukob između te šijitske skupine i Izraela mogao odigrati na izraelskom teritoriju, u ovo doba visokih napetosti između ova dva zakleta neprijatelja

Čelnik Hezbolaha Sayyed Hassan Nasrallah isto tako je rekao u govoru na televiziji uživo da je ova skupina demontirala sve svoje vojne položaje duž libanonske istočne granice sa Sirijom te da je to područje sada “odgovornost države”.

Izrael “je uplašen i zabrinut nekim budućim sukobom… i zna da bi on mogao biti na okupiranim palestinskim teritorijima”, rekao je Nasrallah.

Dva izraelska zračna udara na Hezbolahove mete u Siriji zadnjih tjedana podignule su napetosti između ta dva neprijatelja.

Članovi Hezbollaha se bore u Siriji na strani snaga Bashar al-Assada.
 
(jutarnji.hr)

„Kada bih želio procesuirati sva kaznena djela, svaki dan bih trebao ispisati barem 200 optužnica“

… rekao je Feldmann, zapovjednik policijske postaje Gelsenkirchen Süd, pred parlamentarnim istražnim povjerenstvom u Düsseldorfu

Nordrhein-Westfalen, njemačka savezna država, bilježi rekordan rast kriminalnih djela, s posebnim naglaskom na grad Gelsenkirchen koji bilježi čak 200 kriminalnih radnji dnevno, javlja Badische Zeitung.

No Go zone su u tom gradu stvarnost, potvrdio je to Ralf Feldmann, zapovjednik policijske postaje Gelsenkirchen Süd, a dodao je da je posebno kritično u kvartovima Rotthausen, Ückendorf i Bismarck, u kojima prevladavaju obiteljski klanovi iz Libanona.

„Krajnje su neprijateljski raspoloženi i agresivni prema policiji, moji ljudi najčešće čuju poruke tipa ‘Gubite se, ove ulice pripadaju nama, nemate što ovdje tražiti’“, tvrdi Feldmann.

Život u tim područjima vrlo je loš te se većina Nijemaca u međuvremenu odselila.

„Kada bih želio procesuirati sva kaznena djela, svaki dan bih trebao ispisati barem 200 optužnica“, rekao je Feldmann pred parlamentarnim istražnim povjerenstvom u Düsseldorfu.

Povjerenstvo istražuje No Go zone u gradovima Duisburg, Essen i Gelsekirchen, u kojima policijske patrole više nisu sigurne. Feldmann kaže da je u kvartu Amtdeutsch stanje posebno loše.

„Libanonske bande dijele ulice jedne s drugima kako bi se bavili kriminalnim radnjama bez međusobnog rivalstva. Najvećim dijelom se radi o preprodaji droge i iznuđivanju“. Jedna od tih libanonskih bandi, prema njegovim riječima, ima preko 1400 članova samo u gradu Essenu.

Izjavio je i da su predstavnici klanova upozorili Feldmanna i njegove kolege kako „policija ne može dobiti rat protiv Libanonaca, jer ih jednostavno ima previše“.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dnevno.hr)

Tijekom intervjua u 2007. godini, umirovljeni američki general Wesley Clark, objasnio je da je Bushova administracija imala planove ‘zauzeti’ 7 zemalja tijekom 5 godina: Irak, Sirija, Libanon, Libija, Somalija, Sudan, Iran

Jer sam bio u Pentagonu odmah nakon 9/11. Desetak dana nakon 9/11, otišao sam do Pentagona i vidio sam tajnika Rumsfelda i zamjenika ministra Wolfowitza.

Otišao sam dolje samo pozdraviti neke ljude iz Zajedničkog stožera koji su radili za mene, a jedan od generala me pozvao na stranu.

On je rekao: “Gospodine, moraš doći i razgovarati sa mnom na drugom mjestu.”, rekao sam: “Pa, ti si previše zauzet.”

On je rekao: “Ne, ne.” On kaže: “Mi smo donijeli odluku da idemo u rat s Irakom. To je, otprilike 20. rujna.

Rekao sam: “Idemo u rat s Irakom? Zašto?”, on je rekao je: “Ne znam.”

On je rekao: “Mislim da oni ne znaju što bi drugo.”

Pa sam rekao: “Pa, jesu li pronašli neku informaciju koja povezuje Saddama s al-Qaedom?”

On je rekao: “Ne, ne.” On kaže: “Nema ništa novo u svezi toga. Oni su samo donijeli odluku da se ide u rat s Irakom.”

On je rekao: “Mislim da ne znamo što učiniti s teroristima, ali imamo dobru vojsku, i mi možemo srušiti vladu.”

I on je rekao: “Mislim da ako je jedini alat koji imate je čekić, svaki problem će vam izgledati kao čavao.”

Zato sam se vratio da ga nekoliko tjedana kasnije vidim, a do tada smo već bombardirali u Afganistanu.

Rekao sam: “Jesmo li još uvijek za rat s Irakom?” A on odgovori: “Oh, još gore od toga.” Ispružio je ruku na stol. Uzeo je komad papira.

A on odgovori: “Upravo sam dobio naredbe odozgo” – što znači iz ureda ministra obrane. Danas”

A on je rekao: “Ovo je dopis koji opisuje kako ćemo zauzeti sedam zemalja u pet godina, počevši od Iraka, a zatim Sirija, Libanon, Libija, Somalija, Sudana i završnu obrada, Iran.”

Rekao sam: “Je li to povjerljivo?”

On odgovori: “Da, gospodine.”

Rekao sam: “Pa, nemojte to meni pokazivati.” i ja sam taj plan vidio prije godinu dana, i ja sam rekao: “Sjećaš li se toga?”

On odgovori: “Gospodine, nisam vam pokazao taj dopis! Nisam ga pokazao!”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Iako je ne tako davno predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama izjavio da noga američkog vojnika neće kročiti na tlo Sirije, iz Washingtona sada najavljuju mogućnost kopnene intervencije protiv ISIS-a u Siriji i Iraku

Intervencije za koje je najčešći izgovor bio “uspostavljanje demokracije” ili “humanitarni razlozi”, postale su maniri Sjedinjenih Država od Drugog svjetskog rata naovamo. Pritom, za takve operacije rijetko su imale mandate Ujedinjenih naroda. Prvi put poslije Drugog svjetskog rata ratovale su u Koreji, gdje je od 1950-1953. poginulo skoro 37.000 američkih vojnika.

Godine 1956. Šesta flota vrši evakuaciju oko 2.500 američkih građana iz područja Sueskog kanala, a dvije godine kasnije na teritoriju Libanona iskrcalo se 3.200 američkih marinaca, kako bi “pomogli libanonskoj vladi”.

Godine 1961. CIA je u Zaljevu svinja na Kubi pokrenula tajnu operaciju, čiji je cilj bio svrgavanje komunističkog režima Fidela Castra, koja je umalo izazvala nuklearni rat između SAD i SSSR-a. Operacija nije bila uspješna.

Vijetnam

Rat u Vijetnamu (1955-1975) vodio se između Sjevernog Vijetnama, čiji su saveznici bili Sovjetski Savez, Kina i ostale komunističke države s jedne, i vlade Južnog Vijetnama, koju su podržavale SAD i druge antikomunističke države, s druge strane. Prema različitim procjenama, broj poginulih Vijetnamaca (vojnika i civila) kreće se između 800.000 i 3.100.000. Poginulo je i oko 58.000 Amerikanaca, a ostalo je i na tisuće invalida.

Grenada

Vojnom akcijom u jesen 1983. američke oružane snage su, uz simbolično sudjelovanje nekoliko karipskih otočnih država, zauzele otočnu državu Grenadu i tako svrgnule prosovjetski režim generala Hudsona Austina.

Panama

Operacija “Pravedni cilj” ili Američka invazija na Panamu – rat je počeo napadom Amerike na Panamu 20. prosinca 1989. godine, a završio se 31. siječnja 1990. godine, pobjedom SAD.

U invaziji je sudjelovalo više od 24.000 američkih vojnika, dok je na strani Paname sudjelovalo otprilike 12.500 vojnika, ali je samo oko 4.000 njih bilo obučeno za borbu. UN su najoštrije osudile američku intervenciju u Panami, ali nikome ništa.

Zaljevski rat

Nakon operacije “Pustinjski štit” 1990. godine, pokrenute da bi se, kako je tvrdio Washington, spriječila iračka invazija na Saudijsku Arabiju, SAD kreću u “pustinjska oluja”, predvodeći koaliciju 34 države pod mandatom UN sa ciljem da protjeraju iračke snage koje su okupirale Kuvajt.

Kopnene i zračne bitke su vođene u Kuvajtu, Iraku i u graničnim dijelovima Saudijske Arabije. Broj žrtava Zaljevskog rata je kontroverzan. Procjenjuje se da je na strani iračkog naroda, vojnika i civila stradalo između 25.000 i 100.000 ljudi.

Somalija

U operaciji “Obnovljena nada” 9. prosinca 1992., Amerika šalje više od 28.000 svojih marinaca, sa željom da se zaustave unutarnji nemiri i svrgne general Muhamed Farah Aid. Bitka za Mogadishu i smrt 18 američkih vojnika koji su upali zasjedu, ovjekovječeni su u filmu “Pad crnog jastreba”.

Svrgavanje Aida nije uspjelo, a poražene SAD su se povukle iz Somalije. Godine 1995. američke snage su se privremeno rasporedile u Mogadišu kako bi osigurale povlačenje oko 8.000 “plavih šljemova”.

Haiti

Ujedinjeni narodi su 1994. odobrile međunarodnu intervenciju pod vodstvom 15.000 američkih vojnika na Haitiju, gdje je vojska tri godine ranije svrgla predsjednika Jean-Bertranda Aristidea.

Irak

Rat u Iraku, poznat i kao Drugi zaljevski rat (2003-2010) predstavljao je seriju vojnih intervencija u svrhu okupacije Iraka od strane koalicije 48 zemalja, koju su predvodile SAD. Povod za rat bilo je, navodno, oružje za masovno uništenje koje je, navodno, imao irački diktator Sadam Husein.

Kasnije se ispostavilo da za to nije bilo dokaza. Prema ocjenama analitičara, stvarni razlog bila je želja Amerike uspostaviti kontrolu nad bogatim izvorima nafte u Iraku. Koalicija koja je okupirala Irak, svrgnula je Sadama Huseina 2003. godine, koji je potom i pogubljen. Procjenjuje se da je u operacijama u Iraku stradalo više od 100.000 civila i skoro 5.000 američkih vojnika.

Afganistan

Vojni sukob između koalicije zemalja predvođene SAD i Britanijom počeo je 7. listopada 2001. kao odgovor na napade 11. rujna 2001. godine na New York i Washington. Cilj invazije bio je pronaći Osama bin Ladena, da se uništi Al Kaida i ukloni talibanski režim koji joj je pružao utočište.

Prema podacima Misije pomoći UN u Afganistanu, 2009. je stradalo 2.412 civila, 2010. godine 2.790 civila, a tijekom 2011. godine ubijeno je 3.021 civila. Rat je imao manje uspjeha u sprečavanju aktivnosti Al Kaide nego što se očekivalo.

Od 2006. stabilnost Afganistana su ugrozili pojačana aktivnost talibanskih pobunjenika, rekordno visoku razinu ilegalne proizvodnje droge i labava vlada koja ima ograničenu kontrolu u područjima izvan Kabula.

Libija

NATO snage predvođene Sjedinjenim Državama uz odobrenje SB UN poduzimaju ožujka 2011. zračne napade na Libiju. Intervencija je doprinijela svrgavanju libijskog lidera Muamera Gadafija. Od tada u zemlji vlada neviđeni kaos, kriminal i kriza.

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Razaranja koje su SAD prouzročile vojnom intervencijom u Iraku rezultirala su porastom terorizma diljem svijeta

Mučenja i ubojstva nevinih ljudi bila su okidač za teroriste Islamske države i druge radikalne skupine, kaže bivši američki marinac Vincent Emanuela.

Veteran je priznao da su američka invazija na Irak i akcije američkih vojnika u toj zemlji dovele do stvaranja džihadističkih skupina.

Prema njegovim riječima, mnogo vojnika koji su bili raspoređeni u Iraku prije deset godina shvaća da je vojna operacija SAD imala užasne posljedice za cijeli svijet.

“Smrt i uništavanje koje smo nanijeli narodu Iraka neće proći nezamijećeno. Znali smo da će doći do odgovora, i da će to biti nasilan odgovor i da će se na kraju – što duže budemo tamo, što više budemo mučili te ljude, ubijali nevine i uništavali njihove živote – vratiti kao bumerang, dovesti do neželjenih posljedica i terorizma”, rekao je on.

Emanuela smatra da su aktivnosti terorista ISIS-a logičan ishod američke intervencije na Bliskom istoku.

“Svatko kome su rođaci mučeni ili ubijani najvjerojatnije će na isti način odgovoriti na nasilne akcije agresora”, rekao je on.

“Što biste vi učinili da ste na mjestu iračkog naroda i da vas tako tretiraju: da vašu majku maltretiraju, oca muče i ubiju, a da vam brate pregaze ‘hammerom’ ?! Da li biste reagirali na to?”, Zapitao je on, dodajući da je upravo to način na koji je formirana teroristička organizacija ISIS.

Nakon što je 2006. godine po drugi put poslan u Irak, Emanuel je odbio da ga rasporede i treći put, zbog čega je otpušten. Nakon toga se pridružio pokretima “Veterani iz Iraka protiv rata”, “Veterani za mir” i drugim antiratnim organizacijama, u cilju podizanja svijesti javnosti o tome što se stvarno događa tijekom vojnih operacija u inozemstvu.

Prema njegovim riječima, jedino ljudi koji su izravno pogođeni ratom – Iračani, Afganistanci, Libanonci zajedno s veteranima i nevladinim organizacijama koje su raspoređene u kriznim regijama – razumiju kako izgleda brutalnost imperijalizma.

Zapadu je, kako kaže, teško shvatiti koliko je strašan i brutalan rat u Iraku bio i što su sve američki vojnici radili u inozemstvu.

Bivši američki marinac kaže da je 2008. godine dao iskaz pred američkom Kongresom godine, ali da nije dobio mnogo odgovora.

Ističe da su mnogi senatori ignorirali svjedočenje, da se neki čak nisu ni pojavili, a da su oni koji su došli bili potpuno šokirani kada su čuli što se događa.

“Mnogo ljudi na zapadu i ne shvaća koliko su zapravo ratovi brutalni”, istakao je on.

“Mnogo je ljudi zainteresirano danas za terorizam jer žele znati odakle potječe tolika brutalnost Daesu-a. Međutim, u razdoblju 2001-2003, ljudi na Zapadu nisu zaista željeli čuti takve priče”, podsjeća on.

Već godinama tisuće američkih veterana javno iznose svoja iskustva, priče o ratnim strahotama, i objavljuju članake u cilju podizanja pažnje javnosti, ali još uvijek nisu postigli željene rezultate.

“Ljudi i dalje vide SAD kao zemlju stabilnosti i sigurnosti”, rekao je Emanuel, dodajući da dok ljudi konačno shvate osnovnu realnost rata, biti će skloniji da na svjetsku krizu reagiraju na militaristički način.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)