Da Vincijeva metoda spavanja, također poznata kao “san genija” ili polifazično spavanje, uključuje ne više od 5 sati spavanja kroz 24 sata

Oni koji se strogo drže ove metode tvrde da se osoba mora priviknuti na ukupno svega dva sata sna, koliko je navodno i sam Da Vinci spavao, dok su drugi malo fleksibilniji. Glavne prednosti ovakvog spavanja bi bile više slobodnog vremena, živopisniji snovi i veća kreativnost.

Ovakav sustav spavanja je bolje prilagođen onima koji mogu kontrolirati svoje dnevne rasporede jer bi njegovi zagovornici zapravo trebali spavati nekoliko puta po 10 minuta, a sveukupno svega dva sata. No, kako bi se doživjele prednosti, potrebno je preživjeti i razdoblje prilagodbe, koje može biti i vrlo teško.

U prva dva tjedna moguće je doživjeti nedostatka koordinacije, niske razine energije, pad budnosti, mučninu, glavobolju i gubitak apetita. Srećom, nakon najviše dva tjedna, ovi simptomi nestaju, organizam se privikava te počinje normalno reagirati.

Smatra se da najproduktivnije vrijeme za rad i kreativnost dolazi nakon razdoblja sna, stoga isprekidano spavanje logično dovodi do ukupno više razdoblja najveće produktivnosti.

Većina nas spava kad god ugrabi vremena za to, no oni koji o tome vode više brige se mogu podijeliti u one koji prakticiraju monofazno spavanje koje uključuje osam sati neprekidnog sna, segmentirano spavanje gdje ljudi spavaju u dvije glavne faze po 3,5 sati i gdje se dobiva jedan sat više za obavljanje poslova, te polifazično spavanje koje se može provoditi na više načina i uključuje sljedeće metode:

Dvofazno (90 min. drijemeža) – ukupno 6,5 h – sastoji se od 5 sati sna u komadu i 90 minuta drijemeža – ušteda 1,5 sati

Dvofazno (20 min. drijemeža) – ukupno 6,3 h – sastoji se od 6 sati sna u komadu i 20 minuta drijemeža – ušteda 1,7 sati

Trofazno – ukupno  4,5 h – sastoji se od 1,5 sati glavnog sna svakih 8 sati – ušteda 3.5 sati

Dvojezgreno (1 drijemež)  – ukupno 5,3 h – sastoji se od 3,5 i 1,5 sati glavnog sna i 20 minuta drijemeža – ušteda  2.7 sati

Dvojezgreno (2 drijemanja) – ukupno 4,6 h – sastoji se od 2,5 i 1,5 sati glavnog sna i dva drijemeža od 20 minuta – ušteda 3.4 sati

Everyman (2 drijemanja) – ukupno 5,2 h – sastoji se od 4,5 sata glavnog sna i dva drijemeža od 20 minuta – ušteda 2,8 sati

Everyman (3 drijemanja) – ukupno 4,5 h – sastoji se od 3,5 sata glavnog sna i tri drijemeža od 20 minuta – ušteda 3,5 sati

Everyman (4-5 drijemanja) – ukupno 2,8 h do 3,2 h – sastoji se od 1,5 sata glavnog sna i četiri do pet drijemeža od 20 minuta – ušteda 4,8-5,2 sati

Dymaxion – ukupno 2,0 h – sastoji se od četiri 30 minutnih drijemeža svakih 6 sati – ušteda 6 sati

Uberman - ukupno 2,0 h – sastoji se od šest 20 minutnih drijemeža svaka 4 sata – ušteda 6 sati

Prema nekim izvorima, navodi se da su neke povijesno poznate osobe koristile ovakve ili slične metode spavanja, a među njima su navodno osim Da Vincija bili i Tesla, Lord Byron, Thomas Jefferson i Napoleon.

Treba i napomenuti da je svaka osoba individua za sebe te da neće svi jednako reagirati na različite metode spavanja, stoga pri prelasku na druge režime treba imati malo strpljenja dok se ne pronađe ona koja vam baš najbolje odgovara.

Naravno, za svaku teoriju postoji i pro i kontra, tako i u ovom slučaju. Neki su kritičari zabrinuti zbog skraćivanja sna putem kraćih perioda spavanja tvrdeći da ne postoji mehanizam u mozgu koji može omogućiti prilagodbu na ovakve režime.

Oni smatraju da organizam ima tendenciju spavanja u komadu, a posebno ih brine to namjerno prekidanje sna i održavanje budnosti. Smatraju da će na kraju doći do poremećaja cirkadijskog ritma što će uzrokovati smanjenje mentalne i fizičke sposobnosti, povećanje stresa i anksioznosti, te slabljenje imunološkog sustava.

Budući da svatko sam sebe najbolje poznaje, možda je najbolje da, ako se odlučite na neke promjene u spavanju, da isprobate razne načine i ostanete na onoj metodi koja vam daje najbolje rezultate uz najmanje ili nimalo negativnih posljedica.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Jedan francuski znanstvenik od 2004. posebnom tehnologijom proučava ovu sliku

Nakon punih deset godina analize uz pomoć specijalne svjetlosne tehnologije, jedan francuski znanstvenik je upravo obznanio vijest da se iza Mona Lise skriva još jedan nepoznati portret.

Pascal Cotte tvrdi da se ispod najpoznatijeg djela Leonarda Da Vincija skriva misteriozna figura koja nema ni pogled ni osmjeh po kojem je ona poznata. Mona Lisa je već godinama izložena u pariškom Louvreu i uvjerljivo je najskuplja slika na svijetu čija se vrijednost procjenjuje na 782 milijuna dolara. Louvre u ovom trenutku odbija komentirati tvrdnje francuskog znanstvenika.

Moglo bi doći do promjene imena Mona Lise

Povjesničar umjetnosti Andrew Graham-Dixon, koji je s BBC-em producirao novi dokumentarni film “The Secrets of the Mona Lisa”, sugerirao je da bi ovo otkriće moglo dovesti čak do promjene imena slavne slike.

“Uvjeren sam da je ovo jedno od najvažnijih otkrića stoljeća”, rekao je Dixon za BBC. “Siguran sam da će stručnjaci u Louvreu neko vrijeme oklijevati s promjenom imena, ali do toga će morati doći”, dodao je.

Pascal Cotte je od Louvrea dobio odobrenje za pristup slici još 2004. Mona Lisa je inače u Louvreu izložena u zasebnoj sobi i nalazi se u dvostrukom okviru s neprobojnim staklom. Cotte je razvio posve novu tehnologiju koja se bazira na upotrebi snopova svijetla uz pomoć kojih može otkriti što se skriva u dubljim slojevima slike. “Sad konačno možemo analizirati sve što se događa u različitim slojevima, odnosno možemo ih postupno skidati. Na taj način možemo rekonstruirati kronologiju nastanka bilo koje slike”, rekao je francuski znanstvenik.

Neki stručnjaci se ne slažu s ovim otkrićem

“Kad sam završio rekonstrukciju slike, ispred mene je bila žena koja uopće nije nalik Mona Lisi. Rezultati koje sam dobio će uništiti mnoge mitove i zauvijek promijeniti našu percepciju Da Vincijeva remek djela”, dodao je Cotte.

Njegove tvrdje su se pokazale kontroverznima i izazvale su razilaženje u mišljenjima među stručnjacima. “To što je Cotte otkrio su genijalni prikazi ranog razvoja Mona Lise. No tvrditi da je riječ o sasvim drugoj slici je potpuno neodrživo”, rekao je Martin Kemp, profesor i povjesničar umjetnosti s Oxforda. “Ne vjerujem da postoje različiti stadiji nastanka slike gdje se skrivaju drugi portreti. Ja to vidim kao kontinuirani proces evolucije, i zato sam uvjeren da je Mona Lisa zaista Lisa”, dodao je profesor Kemp.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Čuvena slika Leonardo da Vincija koja se nalazi u Louvreu, u Parizu, za čije stvaranje mu je trebalo dvadesetak godina, zanimljiva je brojnim stručnjacima koji je analiziraju i dolaze do novih opažanja i zaključaka

Jedan od njih, profesor Silvano Vicente, predsjednik talijanskog nacionalnog odbora za vrednovanje povijesnog blaga, tvrdi da je lice Mona Lise zapravo lice muškarca.

On čak tvrdi da je to osoba istog muškarca koji sjedi pored Isusa na slici Tajna večera. Taj čovjek se zvao Salai i bio je Leonardov učenik i sluga 25 godina. Sliku Mona Lize kao i još neke, je naslijedio.

Jedno vrijeme je bila prihvaćena teorija da je ova slika autoportret, ali je ona odbačena. Zatim je postojala teorija da je ova slika portret Lise Gerardini i po njoj je dobila ime godinama kasnije, a ne od Leonarda. Međutim, kada su stručnjaci otkrili slova L i S u Mona Lisinim očima, to je opet dovelo do novih teorija.

Prvo su mislili da se slovo L odnosi na Lisu Gerardini, ali kada su odustali od teorije da je to njezin portret, smatra se da se slovo L odnosi na samog Leonarda, a slovo S na njegovog učenika Salaia.

Međutim, tu je i najnovija teorija umjetnika Rona Picirila koji tvrdi da je zapazio glavu majmuna, lava i bika u oblacima iznad Mona Lizine glave. Pored njih, uočio je i zmiju i čeljust krokodila. On je, prateći upustva Leonardovih dnevnika, okrenuo sliku na stranu i zapazio ove životinje.

Na temelju Leonardovih bilješki, on je došao do zaključka da je Mona Lisa zapravo metafora zavisti. Do toga je došao uočivši da je Mona Lisina desna ruka blago savijena kod zapešća i povezao s Leonardovom bilješkom da se “zavist mora pokazati kao prezriv pokret ruke prema nebu”.

Tajna večera

Jedna od najpoznatijih slika na svijetu jer predstavlja večeru prije Kristove smrti, kada je on rekao svojim učenicima da će ga sutradan jedan od njih izdati.

Sada je ova slika predmet interesa velikog broja ljudi zbog nove tvrdnje da se na njoj uočava slika žene koja drži dijete u rukama. Komentari su počeli i na Leonardovim web stranicama – www.leonardodavinci.tv, www.codicedavinci.tv, www.cenacolo.biz i www.leonardo2007.com , koje su posjetili milijuni ljudi za samo nekoliko sati tako da su blokirane zbog velike posjećenosti.

Smatra se da je figura nastala kada je mural iz XV stoljeća preklopljen slikom ogledala. Kao rezultat toga pojavila se figura djeteta. Žena koja se vidi u duploj slici, je u stvari Filip na pravoj.

Ova tvrdnja je rezultat zapažanja talijanskog skolastičara Slavise Pescija, ali on nije ulazio u detaljniju analizu tko bi moglo biti to dijete. Međutim, pristalice teorije zavjere s interneta su došli do zaključka da to ima veze s knjigom “Da Vincijev kod” u kojoj se Isus oženio Marijom Magdalenom.

Pesci je samo tvrdio da se na slici ispred Isusa nalazi kalež, koji možda označava Isusov kruh i vino, i preobražaj dvoje ljudi koji sjede za stolom u vitezove. Njega zapravo zbunjuju svi ovi detalji jer govore da sve ovo nije slučajno.

Kritičari čak mogu zaključiti da je dupla slika, prije svega, mutna i blijeda da bi se išta vidjelo i zaključilo.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Zapamtite, postoje dva načina da farmaceutske tvrtke zarade novac: moraju izmisliti nove lijekove, a onda moraju izmisliti i novu bolest kako bi te lijekove prodavali. ADHD - Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje - je jedna od najružnijih prevara čiji je cilj učiniti djecu ovisnima.

Ako poznajete nekoga tko ima dijete s dijagnozom poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), velike su šanse da je to dijete zapravo sasvim u redu. Barem je tako pred smrt tvrdio pokojni psihijatar i pionir autizma, ali i otac ADHD-a, Leon Eisenberg. Ukoliko je to bilo rasterećenje duše i iskrenost pred odlazak na onaj svijet, to bi značilo da su milijuni djece ovisni o jakim lijekovima – bespotrebno, piše Natural News.

Zašto je tome tako, objasnio je dr. Jay Parkinson:

Zapamtite, postoje dva načina da farmaceutske tvrtke zarade novac: moraju izmisliti nove lijekove, a onda moraju izmisliti i novu bolest kako bi te lijekove prodavali. ADHD je jedna od najružnijih prevara čiji je cilj učiniti djecu ovisnima.

“ADHD je prevara koja je smišljena da se milioni djece širom svijeta navuku na lijekove”, rekao je dr. Edward C.Hamlyn.

Oko 20 miliona Američke djece trenutno uzima opasne ali vrlo skupe lijekove. “Sjetite se da postoje dva načina da proizvođači lijekova profitiraju, proizvedu nove lijekove ili izmisle nove bolesti za koje bi se određeni lijekovi koristili”, piše Dr. Jay Perkinson o lažnoj pozadini priče o ovoj bolesti.

Internacionalna komisija za ljudska prava donijela je sljedeći zaključak:

‘Psihijatrijsko – farmaceutska industrija troši milijarde dolara godišnje kako bi uvjerila javnost, zakonodavce i medije da su psihijatrijski poremećaji kao što su bipolarni poremećaj, depresija, poremećaj deficita pažnje (ADD / ADHD), posttraumatski stres itd., medicinske bolesti u rangu s provjerljivim medicinskih stanjima poput raka, dijabetesa i bolesti srca. Ipak, za razliku od stvarnih medicinskih bolesti, ne postoje znanstveni testovi za provjeru liječničkog postojanje bilo kakvog psihičkog poremećaja.’

Poznati američki psihijatri Peter Breggin i Sami Timimi na ove zaključke i analize nadovezali su se izjavivši kako će se ‘obojica boriti protiv patologiziranja simptoma ADHD-a za koji tvrde da je više društveni fenomen nego što je uistinu poremećaj’.

“Otac ADHD-a” svojom izjavom šokirao službenu medicinu

Izjava dr. Eisenberga, kojeg smatraju “ocem ADHD-a”, posebno je šokantna za službenu medicinu, jer je on, ranije u svojoj karijeri, bio najveći zagovornik propisivanja lijekova za ADHD.

Eisenberg, koji je preminuo 2009. u dobi od 87 godina, slovi za oca ADHD-a, jer je tijekom pedesetih i šezdesetih uvelike pridonio definiciji ovog poremećaja i određivanju terapije za njega.

Prvi je proveo biološki utemeljena istraživanja o teškoćama u razvoju djece i kliničke pokuse djelovanja psihijatrijskih lijekova na djecu.

Njegovu je kritiku prenio njemački magazin Der Spiegel, kojemu je umirovljeni liječnik rekao da nikad ne bi pomislio da će njegovo otkriće ADHD-a  “postati toliko popularno.” “Genetska predispozicija za ADHD je jako preuveličana. Dječji bi psihijatri trebali temeljito utvrditi psihosocijalne uzroke koji su doveli do problematičnog ponašanja”, iznio je.

Pravilno dijagnosticiranje zahtijeva puno vremena. A tableta se može propisati vrlo brzo”, dodao je, uzdišući.

Nedostatak pažnje nije bolest

Ovaj je psihijatar i autor brojnih istraživanja o ADHD-u pretkraj života izjavio da liječnici olako dijagnosticiraju ovaj kontroverzni poremećaj te da nepotrebno propisuju djeci lijekove. Istina je da neka djeca teško održavaju koncentraciju i da se brzo zasite svega što rade. Međutim ovo ne mora značiti da su ta djeca bolesna.

U medicinskoj zajednici i izvan nje ima mnogo kritičara ADHD-a i načina na koji medicina pristupa djeci koja se teško koncentriraju i održavaju pažnju. U SAD-u čak deset posto desetogodišnjaka svakodnevno uzima lijekove protiv ADHD-a. Po mišljenju oponenata ADHD-a, to ne odražava stvarnu rasprostranjenost ovog poremećaja. Neki pak misle da je ta bolest izmišljena.

Manipulacija dijagnozama i lijekovima

U šezdesetima, mentalni su poremećaji među djecom bili skoro nepoznati. Danas službeni izvori tvrde da je svako osmo dijete u SAD-u mentalno bolesno, a da 5,4 milijuna američke djece ima simptome ADHD-a. Ti su podaci potakli američkog psihologa dr. Jeromea Kagana da  prošlog ljeta optuži liječnike i farmaceute za manipulaciju dijagnozama i lijekovima. Po njegovom saznanju, lijekovi kao što su Ritalin propisuju se mnogo češće nego što bi trebali, a ADHD je “izmišljotina”.

“I prije pedeset godina bilo je sedmogodišnjaka kojima je u školi bilo dosadno te su ometali nastavu. U to vrijeme, takvo smo dijete zvali lijenčinom. Danas se kaže da trpi od ADHD-a. Zato je broj djece sa psihijatrijskom dijagnozom narastao”, primijetio je Kagan.

“Svako dijete kojemu ne ide dobro u školi šalju pedijatru, a pedijatar kaže, ‘to je ADHD, evo vam Ritalin.’

Zapravo, 90 posto te djece nema nikakav poremećaj. Problem je u sljedećem: ako je liječnicima dostupan lijek, oni će postaviti odgovarajuću dijagnozu.

Sve za profit farmaceuta

Neki su kritičari ADHD-a još oštriji od dr. Kagana. Dr. Jay Parkinson vjeruje da većina djece kojima je dijagnosticiran ADHD nemaju nikakvih zdravstvenih smetnji. Po njemu, problem je u društvu, a osobito obrazovnom sustavu, koji je neprilagođen djeci drukčijoj od prosjeka. Portal Natural News piše da moderna psihijatrija i farmaceutska industrija profitiraju tako što djeci propisuju nepotrebna stimulativna sredstva poput Ritalina i Adderalla.

Teorija o dopaminu

Službena je medicina razvila nekoliko teorija o uzroku ADHD-a, a najzastupljenija je ona o neurotransmiterima dopamina. Dopamin je prirodna tvar koju stvaraju neuroni. Dopamin između ostalog pomaže ljudima da se zainteresiraju, motiviraju i koncentriraju na vanjski podražaj – primjerice, na neki zadatak. Nekim ljudima, međutim, neuroni luče manje dopamina. Medicina tvrdi da oni zbog toga brzo gube zanimanje za određeni zadatak pa im pažnja luta u potrazi za novim podražajima.

Što rade lijekovi

Zanimljivo je da stimulativna sredstva ne čine djecu fizički aktivnijom, nego im aktiviraju mozak. Pod utjecajem tih sredstava, dijete se uspijeva duže usredotočiti na isti predmet, umjesto da traži vanjske poticaje.  Međutim, velik dio nepažljive i pretjerano aktivne djece mogao bi i bez lijekova naučiti da obrati pažnju na zadatak i da se disciplinirano zadrži na njemu. No, kao što je rekao dr. Eisenberg u trenutku iskrenosti, liječnicima je mnogo lakše propisati lijek nego se pozabaviti s djetetom i njegovim problematičnim okruženjem.

Što kaže WIKIPEDIJA?

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje/ poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (engl. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder – ADHD) je stanje za koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Iako se ADHD uglavnom smatra poremećajem, on to nije. Ljudi s ADHD-om najčešće su vrlo inteligentni i izrazito maštoviti. Neuklapanje u običajena pravila i odredbe društva oko njih ih čini na neki način nepogodnima, te se medicina bavi time u cilju “izlječenja” hiperaktivnosti.

U SAD-u postoje lijekovi koji mogu “smiriti” hiperaktivne ljude. Ti lijekovi djeluju na mozak ostalih ljudi kao stimulansi. Jedan primjer lijeka za ADHD je Ritalin. Primjena Ritalina u SAD-u je vrlo raširena. Razlog tomu je taj što većina ljudi kroz svoj razvojni period prolazi kroz razdoblje hiperaktivnosti kojemu je cilj istraživanje okoline, a roditelji to vide kao “nenormalno”.

ADHD najčešće nestaje poslije puberteta, no kod nekih ljudi ostaje cijeli život. Za njih se može reći da su “pravi” hiperaktivni ljudi.

Vrlo veliki broj poznatih znanstvenika, umjetnika i glumaca imao je ADHD. Albert Einstein, Thomas Edison, Bill Gates, Wolfgang Amadeus Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Salvador Dali, Alfred Hitchcock, Steven Spielberg, Tom Cruise, Jim Carrey, Henry Rollins i Will Smith samo su neki od njih.

Iz svega navedenog proizlazi činjenica da su mnogi hiperaktivni ljudi korisni članovi zajednice, te da njihovo stanje nije poremećaj koji zahtjeva psihijatrijsku dijagnostiku, te posljedično liječenje i terapiju.

Većina ljudi u Hrvatskoj koji imaju ADHD nisu niti svjesni toga što im je, odnosno zašto drugačije funkcioniraju od većine. Tom Cruise, ovako je objasnio svoje osjećaje: “Pitao sam se jesam li normalna osoba ili idiot, pokušavao bih se koncentrirati (na stvari koje me ne zanimaju) ali nisam uspijevao. Osjećao sam nelagodu, frustraciju i dosadu”. Thomas Edison ovako se pak izrazio o svojoj inovativnosti: “Da bi nešto izumio moraš imati dobru imaginaciju”.
 
Pogledajte što na svjetskom kongresu kažu psihijatri, koliko su ljudi izliječili:
 

 
 
(naturalnews.com,dnevno.hr,alternativa-za-vas.com, hr.wikipedia.org/uredio: nsp)