Mnogi se čude odlučnosti s kojom se ruski predsjednik Vladimir Putin bori protiv terorista Siriji

Poenta je u glavnom “pravilu” Putina u vanjskoj politici, koje je uspostavio još u djetinjstvu na ulicama Lenjingrada: “Ako je borba neizbježna, udari prvi”, piše komentator talijanskog lista “Il Giornale”.

Bez obzira na to što na teritoriju Rusije žive predstavnici raznih vjeroispovijesti, uključujući muslimane, ruski predsjednik vješto pronalazi ravnotežu koja isključuje mogućnost religioznih sukoba u zemlji, piše analitičar.

“To je pravi Putin – s jedne strane se bori protiv terorista Islamse države, a s druge otvara najveću džamiju u Europi.”

U jednom od svojih govora Putin je istaknuo razlike umjerenog islama i terorizma, izjavivši da ISIS kompromitira islamsku religiju ideologijom zasnovanom na lažima, piše analitičar.

On također naglašava da ruski predsjednik poštuje povijest i tradiciju u kojima je kršćanska religija zauzimala centralno mjesto u “srcu ruskog čovjeka”, zbog čega podržava Rusku pravoslavnu crkvu.

“Ne treba podcjenjivati ​​ni savez Putina i rimskog pape Franje – oni su se susreli dva puta, čime su izazvali ozbiljnu zabrinutost (predsjednika SAD-a) Obame”, piše analitičar.

Ipak, u borbi protiv džihadizma Putin nastupa odlučno.

“Pravilo ruskog predsjednika da treba biti ‘prvi ako je borba neizbježna’ čini ga pouzdanim saveznikom u očima (predsjednika Sirije) Bashara el Assada i doprinosi dijalogu s oporbenim snagama u Siriji”, smatra analitičar.

“Svojim kretanjem po šahovskoj ploči Sirije Putin je zbunio Zapad, neizbježno vraćajući Rusiju u red ključnih sugovornika SAD i Europe.

Ako postigne uspjeh u borbi protiv Islamske države, ruski lider bi mogao računati na ukidanje apsurdnih sankcija Zapada”, piše analitičar i dodaje: “Igrajući na kartu ‘prvog’, Putin je uspio, svidjelo se to nekom ili ne, da vrati Rusiji zvanje velike imperije”.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Putin o sebi gotovo nikada ne govori, a kakav je privatno o njemu otkrivaju njegovi suradnici

Ruski predsjednik Vladimir Putin poznat je kao tajnovita osoba koja ne priča previše o sebi, ali zato njegovi bivši i sadašnji suradnici povremeno otkriju neku njegovu tajnu.

WIKIPEDIA: “Putin je rođen u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg). Diplomirao je pravo na sveučilištu u Lenjingradu 1975. godine i potom je regrutiran u KGB. Od 1985. do 1990. radio je u Istočnoj Njemačkoj.

Nakon ujedinjenja Njemačke, Putin je vraćen u SSSR, u Lenjingrad, gdje je u lipnju 1990. godine dobio posao na Lenjingradskom sveučilištu na katedri za inozemne poslove.

U lipnju 1991. postaje šef Međunarodnog odbora u Uredu gradonačelnika Sankt Petersburga.

U kolovozu 1996. godine seli u Moskvu, gdje postaje član administracije predsjednika Borisa Jeljcina. Bio je šef Federalne službe sigurnosti Ruske federacije (jedne od službi nasljednica KGB-a) od lipnja 1998. do kolovoza 1999. godine, a također je radio kao tajnik u službi sigurnosti od svibnja do kolovoza 1999. godine.”

Vladimir Putin nije ‘cijepljen’ od čudnih navika, a prema pisanju Business Insidera, ovo su 11 zanimljivih stvari i navika jednog od najmoćnijih ljudi na svijetu:

• Putin spava do kasno, a prvi obroj jede tek u podne
• Nakon svakog doručka odlazi na plivanje jer uz ovu aktivnost najbolje misli
• Tajno je kršten u pravoslavnoj crkvi kada religija u nekadašnjem SSSR-u nije bila dozvoljena
• Putin ne živi u Moskvi. Smatra da je grad previše zagušen i radi iz svoje palače koja je smještena izvan grada
• Ima crni pojas u judu i bio je prvak u sveučilišnom natjecanju 1974. godine
• Radio je na školskoj radio postaji i često puštao Beatlese
• Ljudi koji su mu bliski zovu ga “Car”, a prije toga su ga zvali “Šefe”
• Mrzi internet, smatra ga nesigurnim i da zbunjuje ljude
• Dok je odrastao, obožavao je špijunske romane i serije, a posebno je volio rusku seriju “17 moments of spring” (“Semnadtsat mgnoveniy vesny”) o sovjetskom dvostrukom agentu
• KGB ga je 1985. godine poslao na tajni zadatak u Istočnu Njemačku gdje je živio pod imenom “Gospodin Adamov”
• Putin ne puši i rijetko pije alkohol

 

 
(express.hr/uredio:nsp)

Prema istraživanju objavljenom u časopisu “Science”, moguće je da su Rusi koji su preživjeli glad tijekom 872 dana opsade u Drugom svjetskom ratu, razvili genetske varijacije povezane s metabolizmom

Genetsku mutaciju povezanu s metabolizmom na način da štedi energiju, vjerojatno su razvili pojedini Rusi koji su preživjeli nacističku blokadu Lenjingrada, piše Science.

Naime, nacistička opsada Lenjingrada trajala od rujna 1941. do siječnja 1944. kada je od gladi umrlo više od 630.000 ljudi, nakon što im je prekinuta linija opskrbe zalihama hrane.

Science je objavio istraživanje koje pokazuje kako je vjerojatnije da su oni koji su preživjeli dugu opsadu razvili genetske varijacije povezane s metabolizmom koji štedi energiju kod osoba podvrgnutim kalorijskim restrikcijama od onih iz kontrolne skupine.

Projekt je započeo prije oko 15 godina, kada je profesor Oleg Glotov iz Ott Research Institute of Obstetrics and Gynecology u St. Petersburgu, zajedno sa svojim kolegama, odlučio proučiti probleme starenja i dugovječnosti.

Autor istraživanja, genetičar Oleg Glotov, rekao je da su znanstvenici ispitali 200 uzoraka krvi onih koji su preživjeli blokadu, sondirajući DNK za prisutnost genetskih markera koji su uključeni u zamjenu energije, potrošnju i regulaciju temperature.

“Utvrdili smo da postoji veza između prisutnosti određenih genetskih markera i činjenice da su ljudi uspjeli preživjeti”, rekao je Glotov.

Na stopu preživljavanja su, kaže, utjecali i drugi čimbenici, a znanstvenici žele svoj eksperiment proširiti kako bi dodatno testirali svoje hipoteze.

Mnogi koji su preživjeli opsadu koji su pretrpjeli najgore ispostavilo se da imaju potpuno drugačiju strukturu dva gena povezanih s PPAR (proliferacija peroksisoma aktivira receptora) proteinom, i jednim od UCP (nevezanog proteina) obitelji gena koje igraju glavnu uloge u razvoju, metabolizmu i termogenezi viših organizama.

Stanovnici opkoljenog grada, danas poznatog kao St. Petersburgu, su imali gene koji su morali proći mutaciju koja je povećala učinkovitost aktivnosti sa stanicama i smanjen gubitak energije koji se ulagao u održavanju tjelesne topline.

Tijekom 872 dana, od 8. rujna 1941 do 27 siječnja 1944, stanovnici ruskog Lenjingrada su bili okruženi nacističkim snagama, odsječeni od ostatka zemlje – bez hrane i vitalnih potrepština na koje su se mogli osloniti. Grad je bio stalno bombardiran i ljudi su umirali od gladi i od neprestane ekstremne hladnoće.

Oštra zima 1941-42 je nosila temperature koje su padale i do 40 Celzijevih stupnjeva ispod nule, i bez grijanja Lenjingrada vodovodna mreža je bila također zamrznuta. Ljudi su morali prikupiti vodu iz rupe u ledu na zaleđenoj rijeci Nevi.

Stanovnici su izdržali bez presedana nestašice hrane i strogi racioniranni sustav s pojedinačnom dnevnom potrošnjom hrane koja je bila ograničena na nekih 125 grama kruha. U jednom trenutku se procjenjuje da je broj poginulih bio 100.000 ljudi mjesečno, a mnogi su bili prisiljeni jesti kućne ljubimce, štakori ili ljepilo. Mnogi su bili ponukani ludilu, a neki pribjegli kanibalizmu.

Dok je ukupan broj poginulih i dalje ostao nejasan, procjene žrtava iz najsmrtonosnije opsade u povijesti ratovanja se razlikuju, do nekog broja od 1,5 milijuna civila.

Znanstvenici se nadaju kako će njihovo otkriće može biti korisno u razvoju načina za borbu protiv pretilosti, anoreksije i drugih poremećaja povezanih s metabolizmom.
 
(b92/uredio:nsp)