Percival Harrison Fawcett bio je britanski pukovnik, arheolog i strastveni istraživač južnoameričkog kontinenta. Njegova posljednja ekspedicija tajanstveno je nestala

Percy Fawcett rođen je 1867. godine u Devonu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nestao je 1925., u dobi od 57 godina, zajedno sa svojim timom u kojemu je bio i njegov najstariji 22-godišnji sin. Njegova posljednja ekspedicija i danas golica maštu istraživača diljem svijeta, baš kao što je njegovu golicala ideja o pronalasku davno izgubljenog grada sagrađenog od srebra i zlata.

Još otkad su Europljani stigli u Novi svijet, među istraživačima i novinarima širile su se priče o legendarnom El Doradu, ‘gradu od zlata’ koji se nalazi skriven u srcu brazilskih prašuma.

Legende o njemu Europljanima su pričali razni domoroci, a priče su arheologe usmjeravale u istraživanje područja na koja zapadni čovjek nikada nije stupio nogom.

Godine 1906. Fawcett se s ekipom istraživača uputio u brazilsku prašumu i u području Mato Grossa proveo 18 mjeseci. Nekoliko godina kasnije, 1911., otkriven je drevni grad Inka Machu Picchu.

Nekoliko značajnih otkrića u relativno kratkom vremenu u Fawcettu će razbuktati istraživački žar. Odlučio je pronaći legendarni El Dorado, nazvavši ga gradom ‘Z’.

Već 1912. počeo je s formuliranjem različitih teorija o Z-u kojim je postao potpuno opsjednut. U pismu svojem sinu Brianu opisao je grad o kojemu je sliku sagradio iz raznih priča i legendi koje su mu ispričali domoroci diljem Brazila.

“Očekujem ruševine monolitskog karaktera, starije nego najstarija otkrića u Egiptu. Sudeći prema opisima u različitim dijelovima Brazila, stanovnici izgubljenog grada koristili su pismo nalik starim pismima Europe i Azije.”

Postoje i glasine o neobičnim izvorima svjetlosti u svim građevinama, fenomenu koji je utjerivao strah u kosti onih koji su vidjeli grad. Centralno mjesto koje je nazivam ‘Z’ i koje je moj glavni cilj nalazi se u dolini okruženoj planinama. Dolina je široka oko desetak milja, a grad se nalazi na uzvisini usred nje.

Prema njemu vodi kamena cesta. Kuće u njemu su niske i nemaju prozora. U sredini je hram u obliku piramide. Njegovi stanovnici su brojni, imaju domaće životinje i jako dobro razvijene rudnike. Nedaleko se nalazi drugi, manji grad i njegovi su stanovnici podređeni stanovnicima iz Z-a. Južno se nalazi treći grad, no on je potpuno uništen.

Osam godina kasnije, 1920., Fawcett je u nacionalnoj knjižnici u Rio de Janeiru naišao na dokument pod imenom ‘Manuskript 512′. Njega je 1753. godine napisao portugalski istraživač koji navodi da je u Mato Grosso regiji našao drevni grad koji podsjeća na drevne grčke gradove.

Manuskript opisuje grad u kojem se građevine protežu na nekoliko katova sa širokim ulicama te bogatom dekoracijom od srebra. Tadašnji arheolozi otpisivali su mogućnost postojanja takvoga grada, no za Fawcetta je to, pomalo naivno, bila posljednja potvrda da se mora odvažiti u tajnovitu unutrašnjost goleme prašume.

Godine 1921. Fawcett se odvažio na čak dvije misije, no obje su propale zbog bolesti i brutalnih uvjeta života u prašumi. Njegov treći i posljednji pokušaj biti će njegova posljednja istraživačka ekspedicija u životu.

Do travnja 1925. godine Percy Fawcett je uspio okupiti nekoliko bogatih sponzora poput obitelji Rockefeller, ali i sposoban tim koji ga je pristao pratiti u nepoznato. Među njima je bio i njegov najstariji sin Jack.

Već krajem svibnja ekspedicija je stigla do ruba dotad istraženog teritorija. Sve ispred njih bila je potpuna nepoznanica. Još nekoliko mjeseci njegova je supruga primala pisma s izvještajima. A onda je sve stalo.

U posljednjem pismu Fawcett je napisao kako će kroz regiju proći za nekoliko dana i kako se ne treba brinuti, jer – nema šanse da ‘stvar’ ne uspije.

Nakon što dvije godine od Fawcetta nije stigla ni jedna jedina informacija, britanska se javnost zabrinula, baš kao i njegova obitelj, prijatelji i kolege. Naime, Fawcett je najavio da se po ulasku u nepoznati teritorij neće moći javljati oko godinu dana.

Kako se to nije dogodilo, u narednim su godinama brojne ekspedicije pokušavale saznati što se dogodilo s peteročlanom ekipom. Ni jedna od njih nije uspjela. Dapače, u potrazi za slavnim istraživačem živote je izgubilo oko stotinjak ljudi. Različite teorije o Fawcettovoj smrti nastaju još i danas.

O legendarnoj ekspediciji koja je tragala za drevnim gradom ‘od srebra i zlata’ napisane su brojne knjige, a najpoznatija od njih uskoro bi trebala biti pretvorena i u film ‘The Lost City of Z’ u kojemu će Fawcetta tumačiti Charlie Hunnam kojega najviše pamtimo po ulozi u seriji ‘Sinovi anarhije’.
 

 
(24sata.hr,youtube/uredio:nsp)

Radi se o nacističkom vlaku koji je do sada bio samo legenda

Njega su navodno pronašla dvojica muškaraca skrivenog u davno zaboravljenom tunelu u poljskim planinama. Vlak je nestao prije 70 godina kada su nacisti pokušavali sakriti svoje blago od sovjetske Crvene armije.

Prema lokalnoj legendi, vlak je pun dragocjenosti, zlata, dragulja i oružja, a bio je poslan na jugozapad kroz planine prema granici. Sada su dvojica muškaraca svoje otkriće prijavili vlastima, a pripast će im 10 posto od vrijednosti vlaka dugog 151 metar.

“Odvjetnici, vojska, policija i vatrogasci rade na ovom slučaju. Na lokaciji gdje je vlak pronađen ranije nikada nisu vršena iskopavanja. Ne znamo što ćemo sve pronaći”, izjavila je Marika Tokarska, član vijeća distrikta Valbžih.

Lokalni mediji javljaju da je ovaj vlak nestao 1945. godine. Krenuo je iz tada istočnonjemačkog grada Breslauu, današnjeg Vroclava, u vrijeme kada je Crvena armija napredovala krajem Drugog svjetskog rata.

Mediji tvrde da je oklopni vlak pripadao Wehrmachtu, vojsci nacističke Njemačke.

Radio Wroclaw objavio je da je vlak ušao u tunel u blizini dvorca Ksaz u planinskoj regiji Lover Silesian te da nikad nije izašao. Tunel je kasnije zatrpan, a njegova lokacija zaboravljena.

Isti radio je objavio da je vlak pun oružja, industrijske opreme i dragocjenosti, piše Daily Mail.

“Neki ljudi su već tražili vlak i oštetili tračnice, ali nikad ništa nisu pronašli”, rekla je povjesničarka Joana Lamparska.

U slučaju “Zlatni vlak” nacističke snage su poslale 24 vagona iz Budimpešte prema Njemačkoj, koji su bili puni obiteljskog blaga uključujući zlato, srebro i slike, a ukupna vrijednost se procjenjuje na 176 milijuna eura.
 

 
(dailymail.co.uk/uredio:nsp)

U zaboravljenom dijelu sjeverne Europe arheolozi proučavaju Hejbidju Pedar, mjesto žrtvovanja u sjevernoj nenetskoj autonomnom području Rusije

Lokalno stanovništvo vjeruje da se na tom mjestu nalazi ulaz u podzemni svijet.

Veliki drevni hram u obliku šesterokuta slučajno je 1947. godine otkrio poznati geolog Georgij Chernov. Dvadeset godina kasnije arheolozi su na tom mjestu pronašli nakit i oružje od čelika, a entuzijasti koji se bave ezoterijom spekuliraju da bi to mogao biti dom Goga i Magoga, koji se često povezuju s proročanstvima o “kraju svijeta”.

Na lokalitetu su pronađene i keramičke figurice sobova, a arheolozi ih povezuju s mještanima nenetskog područja, koji im pripisuju različite moći.

“Zamislite hram u obliku šesterokuta, dugačak 13 metara, orijentiran po osi sjever-jug, sa zabatom, trokutastim krovom i podom pokrivenim žarkocrvenom bojom, koja je do danas zadržala svježinu.

I sve to u polarnom regiji, gdje znanost dovodi u pitanje sam opstanak ljudi!”, Napisao je redatelj Vjačeslav Meščerjanov 1967. godine, kada je snimao na tom lokalitetu.

Izvještaji iz te i 2012. godine ne spominju šesterokutni oblik nalazišta, pa se mislilo da je opis možda bio plod kreativnosti filmskog stvaraoca.

Arheolozi imaju ograničeno vrijeme za istraživanje lokaliteta, prije nego što erozija uništiti tlo. Treba ga usporediti s drugim nalazištima u tom području, na kojima su pronađeni metalni nakit i oružje iz 6. stoljeća.

“Glavni cilj ekspedicije 2015. je da se ispita do sada neproučavani žrtvenik”, kaže direktor Nenetskog povijesnog muzeja Ivan Kozjainov.

Lokalno stanovništvo čuva legendu koja kaže da se, s vremena na vrijeme, zaleđena zemlja na lokalitetu otvara i formira ulaz u podzemnu kraljevinu Sirtja, a ljudi koji žive pod zemljom su oni koji su živjeli na tom prostoru prije doseljavanja onih koji se smatraju starosjediocima.

Nakon što je Chernov otkrio to mjesto, pronašao je artefakte koji datiraju iz dva različita razdoblja, prvog tisućljeća i 13. i 14. stoljeća. Arheolozi su kasnije u više navrata na tom mjestu pronalazili oružje i oklope.

Ritualno žrtvovanje ostalo je dio tradicije u ovom području, iako mnogo skromnije nego u prošlosti, kada su božanstvima žrtvovani sobovi.

Zadnja arheološka ekspedicija pronašla je artefakte iz razdoblja od 6. do 14. stoljeća, s primjetnom razlikom u stilu, koja počinje od 9. stoljeća.
 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Jamajkanac Nesta Robert Marley je za manje od desetljeća stekao međunarodnu slavu, postavši neprikosnoveni predstavnik reggae glazbe

Ova reggae legenda je šezdesetih godina napustila svoje kršćanske korijene, priglivši rastafari religiju. Kada je to učinio, mladi Marley je počeo puštati dredove sukladno vjerovanjem Rastafarija, navodi historicmysteries.com

Za vrijeme sedamdesetih godina, Marleyjeva glazba je počela poprimati političku notu. Na otoku koje je nazivao dom tada nije bilo cenzure, a destabilizacija politike je nešto što tom otoku tada nije bilo potrebno.

Jeftino oružje i droga su pretvorili taj otočki raj u nešto potpuno drugo. Desničarska propaganda se nije trudila smanjiti tenzije, a Marley je to vidio kao priliku da iznese stanje u državi. Njegovi fanovi su ga vidjeli više kao revolucionara nego kao običnog glazbenika.

U tim turbulentnim vremenima, generalni guverner Florizel Glasspole je uveo vojnu upravu diljem Jamajke s ciljem da se spriječi potencijalno predizborno nasilje.

Narodna nacionalna partija je pozvala grupu The Wailers da svira na koncertu Smile Jamaica krajem godine. Marley se složio da svira. Oko mjesec dana prije koncerta, Marley je bio u svojoj kući kada su tišinu prekinuli zvuci slični petardama.

Don Taylor, Marlijev menadžer, razgovarao je sa zvijezdom prije nego što su pucnjevi počeli. Taylor je primio najveći broj metaka, ali nije umro. Ritu Marley je pogodio metak kada je pokušala zaštititi svoje dijete. Metak ju je pogodio u glavu, obarajući je na zemlju. Reporter Jamaica News-a je također bio prisutan. Ubojica je ispalio ukupno 8 metaka, ali je Marleyja pogodio samo jednom i to u ruku.

Opće je prihvaćeno da je ubojica povezan s CIA-om i da je napad osmislila ta organizacija.

Neville Gerrick je bio umjetnički direktor Jamaican Daily News-a i navedeno je da je uspio snimiti sumnjive likove koji su se motali oko Marleyjevog doma. Gerrick je na dan pokušaja ubojstva napravio par slika Marleyja. Priča se da su neki ljudi koji su stajali sa strane na fotografijama činili Marleyja nervoznim.

On je Gerricku rekao da mu je izgledalo kao da razgledaju njegovu kuću. Kada se održao Smile Jamaica festival, Gerrick je odnio snimke u Nassau, odakle je grupa The Wailers trebalo letjeti za London. Prije nego što su pošli, ispostavilo se da su snimci ukradeni. Marley je izrazio svoj prkos izvevši na festivalu pjesmu izravno upućenu CIA-i.

Između pokušaja ubojstva i festivala, samo par ljudi kojima je Marley najviše vjerovao znalo je gdje će odsjesti grupa The Wailers. Izvješća ukazuju na to da je jedan član ekipe unajmljene da snimi festival nekako uspio zaobići osiguranje.

Navodi se da se on zvao Carl Colby i da je bio sin direktora CIA-e. Dok se bend spremao za izlazak na scenu, poklon za Marleyja je dostavljen u backstageu. Poklon su bile kaubojske čizme. Kada ih je Marley probao, otkrio je da je u jednoj od njih ušivena bakrena žica.

Je li moguće da je ova žica bila kemijski tretirana nekakvim karcinogenim toksinom?

Don Taylor je 1992. godine objavio svoje memoare. On je bio uvjeren da je negdje oko Smile Jamaica festivala u blizak krug Boba Marleyja ubačen agent CIA-e koji ga je trebao ubiti. Taylor je čak naveo da je sama CIA pustila glasine da će Bob Marley biti ubijen. Agenti CIA-e su izgleda upozorili Marleyja da će biti ubijen ako se vrati u Jamajku sa svjetske turneje prije izbora 1976. godine.

Rak koji mu je odnio život je prvi put otkriven kada se Marley ozlijedio igrajući nogomet u Parizu 1977. godine. Imao je problem s istom onom nogom na koju je probao čizmu sa bakrenom žicom. Liječnici su otkrili da ima rak, ali i da je on već metastazirao. Marley je vjerovao da će uspjeti se izboriti sam i potražio je medicinsku pomoć tek 1980. godine. Tada je već bilo kasno.

Da li je CIA ispunila svoje obećanje tako što je ubrizgala rak reggae legendi? Očito su računali na to da su se Marleyjeva religijska vjerovanja oslanjala većinom na vjeru nego na medicinsku njegu.

Nasljeđe Bob Marleyja je njegova glazba, ali možda se tu negdje krije i neriješena misterija.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

O pravom porijeklu i misiji Josipa (Josifa) Broza zvanog Tito, nagađali su i pisali mnogi, a legende i kuloarske priče su vodile do mnogih nevjerovatnih otkrića.

Tako su neki tvrdili da Tito uopće nije Josip Broz iz Kumrovca, već njemu nalik ruski Židov, koji je zamjenio na ruskom frontu poginulog Broza. O tome su, međutim napisane i brojne studije, a samo u prošloj godini je izdano nekoliko opsežnih knjiga o Titovom liku i djelu, pa bi svako daljnje razmatranje tog aspekta njegova života bilo bespredmetno i suvišno.

Zbog toga bih se u ovom osvrtu ograničio na jedno od najbitnijih pitanja o Titu, na koje nitko nikada nije jasno odgovorio, a to je pitanje o njegovoj navodnoj pripadnosti masonskim ložama. Pošto je članstvo u masonskoj loži tajno, a Tito se, iz razumljivih razloga nikada nije time “podičio”, ostaje nam da iz dokaza i indicija koje ću u slijedećim retcima nabrojiti, sami zbrojimo “dva i dva” te ustanovimo da je Tito vjerovatno bio mason. Toj tvrdnji u prilog govore slijedeće točke:

1. TITO JE UMRO KAO MUSLIMAN

Ovu tvrdnju je potvrdilo više  izvora, a jedan od njih je Titov osobni tajnik Berislav Badurina, koji je izjavio da je Tito umro kao Musliman, čitajući Kuran po treći put.

Bogradski muftija Hamdija Jusufspahić je potvrdio Titovu privrženost Islamu:

“Ja sam se više puta sreo sa Titom. Sreo sam se sa njim i kao student u Kairu. Bio sam student islamsko-teološkog sveučilišta. To je najstarije sveučilište na svijetu. Al Azhar se zove… Bio sam tamo profesor u jugoslovenskoj dopunskoj školi kada smo se prvi put sreli. Tito je došao u naš klub, Klub Jugoslovena, i pitao: `Tko od vas, djeco, govori arapski?`. `Ja govorim arapski`, bio sam jedini koji je u to vrijeme od omladine govorio arapski. Onda je Tito rekao: `Učite djeco arapski jer arapski je jezik budućnosti`”, navodi Jusufspahić koji je veliki prijatelj s Titom postao tijekom 1968. godine, nakon svog dolaska u Beograd.

Jusufspahić je ispričao i kako se tijekom godina Tito kod njega često raspitivao kako i koliko puta dnevno se mole muslimani, a najčešće su razgovarali o tome kako muslimani zamišljaju Boga.”

Već spomenuti Titov tajnik Badurina je prišao Jusufspahiću nakon Titove smrti i čestitao mu na tome da je Tito umro u muslimanskoj vjeri. Kad ga je Jusufspahić koji je upitao što da radi sa tim saznanjem, Badurina mu je odgovorio: “Da znate to, i ništa više. Vidjet ćete kad bude sahranjen. Bit će samo ime i prezime, godina rođenja i godina smrti, jer tako se muslimani sahranjuju”.

Ono što Badurina nije, iz neznanja ili namjerom dopunio, je činjenica da se još jedna vrsta ljudi sahranjuje ispod neobilježenih grobnica – a to su tzv. “slobodni zidari” ili masoni. Iako muslimani slove kao najveći neprijatelji Amerike i masonstva, zanimljiva je činjenica da mnogi masoni jako cijene islamsku religiju. To dokazuje i postojanje masonskog reda “Shrine”, u kojem novi članovi zakletvu polažu s rukom na Kuranu. Znakovito je da su se i mnogi katolici, morali zakleti nad Kuranom, ulazeći, većinom iz materijalnih interesa u ovu masonsku sektu.

Dobro je poznato da je Tito za svog života doslovno bio heroj arapsko-islamskog svijeta, a pokojni diktator Saddam Hussein je zaključio da “Jugoslavija sigurno ne bi prodala Irak – da je Tito bio živ..” Nakon Titove smrti, Saddam je plakao danima i bio gotovo neutješan.

Zanimljivo je spomenuti da su sve do godine 2000., članovima islamske lože “Shrinersa” mogli postati samo masoni najmanje 32. stupnja škotskog obreda, a na tom stupnju masoni u tajnom obredu prelaze na islamsku vjeru. Postoje dakle ozbiljne indicije da je Tito bio pripadnik škotskog masonskog obreda.

2. KONGRES KOMUNISTIČKOG OGRANKA KOMITERNE U TRSTU

U svim knjigama o Josipu Brozu Titu, a i u svjetskoj literaturi o ovom komunističkom diktatoru, gotovo se prešućuje “peti kongres Kominterne”, koji je održan u lipnju mjesecu 1924. u Trstu. Po nekim saznanjima, Josip Broz je od godine 1922. do 1924. pohađao visoku akademiju sovjetske obavještajne službe NKVD u Moskvi, a poslije ovog kongresa su za njega trebale biti predviđene vodeće uloge u svjetskom komunističkom pokretu. Kongres je dirigiran i zamišljen od slobodnog zidara židovskog porijekla Lewa Dawidowicza Bronsteina, poznatijeg po nadimku Trocki, koji je nakon Lenjinove smrti pokušao nastaviti proces “permanentne svjetske revolucije”. No, sve jača struja oko Josifa Visarionoviča Staljina iskoristila je kongres za promoviranje svoje ideje o uspostavi socijalističke države, čime se Kominterna praktički odrekla svoje ideje o “svjetskoj boljševističkoj revoluciji”.

Ova dva revolucionarna koncepta, Staljinov i Trockijev, su bila suštinski nepomirljiva, što je dovelo do prognanstva Trockog iz SSSR-a, 1929.godine. Za samog Tita, iako je uglavnom bio tipični politički “makjavelist”, možemo reći da je uglavnom ostao na liniji Lenjina i Trockog, pa je stoga 1938. bio optužen za “trockizam”, a svatko tko je onda u SSSR-u dobio tu oznaku, mogao je već pripremati vlastiti sprovod. Izvukao ga je tada šef kominterne Georgi Dimitrov, budući bugarski komunistički premijer.

Da između Tita i Staljina “nešto ne štima”, pokazali su i već “opjevani” sukobi koji su počeli krajem četrdesetih godina, a nastavili se gotovo kroz cijelo vrijeme Staljinove vladavine.

3. POKRET NESVRSTANIH

U pogledu sumnje da je Tito bio mason, znakovit je i njegov idiličan odnos sa Winstonom Churchillom, koji je bio mason 33.stupnja. U Titovoj posjeti Velikoj Britaniji 1953., Englezi su mu u vodama Gibraltara priredili doček dostojan cara. Iznad Titovog broda “Galeb”, u Titovu su čast letjele desetine britanskih vojnih zrakoplova, a sa tri velika ratna broda Ujedinjenog Kraljevstva odjekivali su počasni plotuni. Politika “trećeg bloka”, koju je Tito vodio uz svesrdnu podršku Ujedinjenih naroda, dobro se uklapala u masonsku sliku svijeta, a naivno je povjerovati da bi Tito, bez “blagoslova” Engleske, mogao oko sebe okupiti cijeli “nesvrstani svijet”.

Ne zaboravimo da je ideja za “Pokret nesvrstanih” došla od velikog Titovog prijatelja, indijskog premijera Nehrua, koji je bio odgojen u duhu sotonističkog “Teozofskog društva”, što je poslijedica činjenice da je njegov otac bio mason u indijskoj “Harmony Lodge”. Mladi Nehru je potom studirao biologiju na tradicionalno masonskom Cambridgeu, pa je njegova kasnija “inicijacija” u londonsku masonsku ložu bila logična poslijedica i dio porodične tradicije.

4. TITOV SPROVOD

Titov pokop je jedan od najočitijih dokaza njegove povezanosti s masonerijom. Na njegovom se sprovodu naime okupio najveći broj državnika u svjetskoj povijesti. Titovu duhu se tada poklonili: 31 predsjednik republike, četiri kralja, pet prinčeva, šest potpredsjednika država, sedam predsjednika parlamenata, 22 predsjednika vlada, 13 zamjenika predsjednika vlada, 47 ministara vanjskih poslova. Prisutno je bilo ukupno 215 delegacija iz 125 država svijeta, a sahrana je uz pomoć čak 41 kamere, prenošena u gotovo svim zemljama svijeta. preko TV ekrana je posljednji oproštaj s Titom moglo pratiti dvije trećine svjetskog stanovništva.

Usporedimo li ovaj odaziv sa “brojnošću” svjetske diplomacije na sprovodu Dr.Franje Tuđmana, lako ćemo zaključiti tko je bio Tito, a tko Tuđman. Prvi hrvatski predsjednik je svojim izjavama prije smrti, u kojima je otvoreno prozvao svjetsku masoneriju, nazvavši ih “vragovima u bojama”, zaradio diplomatski bojkot svoje sahrane na Mirogoju. Time je još jednom dokazana teza, kako svjetske političke tokove već desetljećima u potpunosti kontrolira anglo-saksonska masonska koalicija, a što su dobro znali i Tuđman i Tito. Ovaj potonji je vještim političkim manevrima okrenuo tu činjenicu u svoju korist, plešući cijeli život na tankoj liniji hladnoratovskih sukoba, što se nikako nije moglo napraviti bez jakog “zaleđa” duhovnih “vladara svijeta”.
 
izvor: hrsvijet.net
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9637"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]